USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 16. jula 2007. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 79/07
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 1330/06, rješavajući apelaciju Mileta Kovačevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu:
Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica
Miodrag Simović, potpredsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Seada Palavrić, sutkinja
Usvaja se apelacija Mileta Kovačevića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske broj Uvl-78/05 od 1. februara 2006. godine i ostavlja na snazi Presuda Okružnog suda u Banjoj Luci broj U-352/04 od 17. augusta 2005. godine.
Ova odluka se dostavlja Fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Bijeljina - Odjeljenje za rješavanje o pravima iz PIO u drugom stepenu u Banjoj Luci radi osiguranja ustavnih prava podnosiocu apelacije koja su mu povrijeđena.
Nalaže se Fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Bijeljina - Odjeljenje za rješavanje o pravima iz PIO u drugom stepenu u Banjoj Luci da u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Mile Kovačević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora je podnio 3. maja 2006. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Uvl-78/05 od 1. februara 2006. godine. Apelant je dopisom, primljenim u Ustavni sud 9. novembra 2006. godine, urgirao da se rješava njegova apelacija u što kraćem roku.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) i Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Bijeljina - Odjeljenja za rješavanje o pravima iz PIO u drugom stepenu u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Fond, Odjeljenje Banja Luka) zatraženo je 12. maja 2006. godine da dostave odgovor na apelaciju.
- 3.Okružni sud i Vrhovni sud su dostavili odgovore na apelaciju 31. maja i 5. juna 2006. godine. Fond je dostavio odgovor na apelaciju 12. juna 2006. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Vrhovnog suda, Okružnog suda i Fonda, Odjeljenje Banja Luka, dostavljen je apelantu 18. juna 2007. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Rješenjem Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, filijala Prijedor (u daljnjem tekstu: Fond, filijala Prijedor) broj 1044073822 od 12. maja 2004. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Fonda, Odjeljenje Banja Luka, broj 1044073822 od 28. jula 2004. godine, apelantu je priznato pravo na starosnu penziju počevši od 10. maja 2004. godine u iznosu od 369,52 KM mjesečno.
- 7.U obrazloženju drugostepenog rješenja je navedeno da je odredbom člana 1. stav 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju Republike Srpske ("Službeni glasnik RS" broj 110/03), (u daljnjem tekstu: Zakon o PIO) propisano da osiguranici kojima je uplaćen doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje (u daljnjem tekstu: PIO) pojedinačno ostvaruju pravo na penziju i isplatu penzije nakon stupanja na snagu navedenog zakona danom izvršenja pojedinačne uplate. U slučaju kad je obveznik uplate doprinosa za PIO izvršio pojedinačnu uplatu doprinosa prije stupanja na snagu spomenutog zakona, osiguraniku se priznaje pravo na penziju od dana stupanja na snagu predmetnog zakona, odnosno od 28. decembra 2003. godine. U konkretnom slučaju je utvrđeno da je apelant zahtjev za ostvarivanje prava na penziju podnio 4. decembra 2003. godine, te da je pojedinačna uplata doprinosa izvršena 10. maja 2004. godine, kada su ispunjeni uvjeti za ostvarivanje prava na penziju. Stoga je drugostepeni organ našao da je pravilno utvrđen datum ostvarivanja prava na penziju.
- 8.Nezadovoljan drugostepenim rješenjem apelant je tužbom pokrenuo upravni spor. Okružni sud je apelantovu tužbu uvažio i drugostepeno Rješenje broj 1044073822 od 28. jula 2004. godine poništio.
- 9.U obrazloženju presude se navodi da iz spisa predmeta nesporno proizlazi da je zahtjev za starosnu penziju apelant podnio 4. decembra 2003. godine, da mu je radni odnos prestao 10. juna 2003. godine i da ukupan penzijski staž apelanta iznosi 40 godina, 11 mjeseci i dva dana. Međutim, sud je našao da je među strankama sporna činjenica u vezi sa datumom ostvarivanja prava na penziju, odnosno datuma početka isplate penzije. Stoga je sud utvrdio da je neispravan zaključak nižestepenih organa o tome da se datum posljednje uplate pojedinačnog iznosa doprinosa za penzijsko-invalidsko osiguranje uzima kao datum ostvarivanja prava na penziju i početka isplate apelantove penzije. Utvrđeno je da je odredbom člana 1. stav 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o PIO, koji je stupio na snagu 28. decembra 2003. godine, propisano da poslodavac, koji do dana stupanja na snagu navedenog zakona nije uplatio doprinos u smislu stava 1. ovog člana (za sve radnike), može da uplati doprinos za jednog ili više radnika za određeni period unazad ako time radnici stiču pravo na dio staža osiguranja koji im nedostaje za ostvarivanje prava na penziju. Po mišljenju suda navedena zakonska odredba jasno ukazuje na mogućnost pojedinačne uplate doprinosa za određeni period unazad ako tom uplatom radnici stiču pravo na dio staža osiguranja koji im nedostaje za ostvarivanje prava na starosnu penziju. Prema tome, sud nalazi da se radi o retroaktivnoj uplati doprinosa pa činjenica da je izvršena pojedinačna uplata ne može uticati na početak ostvarivanja prava na penziju i određivanje dana početka isplate penzije posebno ako se uzme u obzir da je uplata navedenog iznosa izvršena retroaktivno sa zakonskom kamatom. S tim u vezi sud smatra da se početak ostvarivanja prava na penziju i početak isplate penzije određuje prema odredbi člana 133, a u vezi sa članom 135. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik RS" broj 32/00, 40/00, 37/01, 32/02, 40/02, 47/02 i 110/03). Stoga je sud naložio tuženom da u ponovnom postupku postupi po uputama suda, te apelantu utvrdi pravo i odredi početak isplate penzije počevši od dana podnošenja zahtjeva za ostvarivanje prava.
- 10.Tužena je blagovremeno podnijela zahtjev za vanredno preispitivanje navedene presude koji je Vrhovni sud Presudom broj Uvl-78/05 od 1. februara 2006. godine uvažio i preinačio presudu Okružnog suda tako što je apelantovu tužbu odbio kao neosnovanu.
- 11.Vrhovni sud je u svojoj presudi naveo da smatra da je stav Okružnog suda neispravan. S tim u vezi se navodi da su prava i obaveze po osnovu penzijskog i invalidskog osiguranja uređeni Zakonom o PIO, te da pravo na starosnu penziju, u smislu člana 46. navedenog zakona, osigurano lice stiče kada navrši određene godine života kombinovano sa navršenjem određenih godina staža osiguranja, odnosno penzijskog staža. U staž osiguranja, u smislu člana 41. navedenog zakona, računa se ono vrijeme za koje su plaćeni doprinosi za PIO. Prema tome, ako doprinosi nisu uplaćeni isključena je mogućnost da se osiguranom licu neko vrijeme uračuna u staž osiguranja, te takva činjenično-pravna situacija osiguranom licu ne dozvoljava ostvarivanje uvjeta na starosno penzionisanje. Dalje je navedeno da je članom 135. Zakona o PIO uređen prvi dan kojim počinje pripadanje prava na starosnu penziju (vrsta lične penzije) i to tako što je propisano da to pravo pripada osiguranom licu "od dana" kad to lice ispuni uvjete za sticanje prava na starosnu penziju koji su propisani tim zakonom. Navedene uvjete, po mišljenju Vrhovnog suda, apelant je stekao tek naknadnom uplatom doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, jer prije te uplate on nije ispunio uvjete za sticanje prava na penzionisanje. Stoga Vrhovni sud nalazi da u tom pravcu stoji i zakonodavno određenje iz člana 24a. Zakona o PIO kojim je dozvoljena poslodavcu mogućnost da za određeni period za jednog ili više radnika unazad uplati doprinose koji nisu uplaćeni prilikom isplate plata, ali pod uvjetom da time radnici stiču pravo na dio staža koji im nedostaje za ostvarivanje prava na penziju. Nedostatak tog dijela staža osiguranja u datoj stvari, po mišljenju Vrhovnog suda, znači i neispunjenost uvjeta za sticanje prava na penzionisanje, te naknadna uplata doprinosa ne može značiti ništa drugo nego činidbu kojom se u momentu uplate ostvaruje ispunjenost uvjeta za sticanje prava. Prema tome Vrhovni sud je zaključio da je Okružni sud nepravilno primijenio odredbu člana 135. Zakona o PIO na apelantovu činjeničnu situaciju, a da odredba člana 133. na koju se pozvao Okružni sud ne uređuje čak ni upućivanjem na neku drugu odredbu početni dan pripadanja penzijskih prava već u predmetnom slučaju pokretanje postupka penzionisanja.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 12.Apelant se žali na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na rad iz člana 6. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima i zabranu diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije, a koji odgovara članu II/4. Ustava Bosne i Hercegovine. Razlog podnošenja predmetne apelacije apelant vidu u proizvoljnom tumačenju odredaba Zakona o PIO iz čega proizlazi da se on žali i na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. Navodi da je prema odredbama člana 8. Zakona o PIO djelatnost Fonda od posebnog društvenog interesa, te da je njegova obaveza da u slučaju da poslodavac ne izvrši redovnu uplatu doprinosa za PIO za svoje radnike podnese prijavu Poreskoj upravi radi pokretanja postupka prinudne naplate. Po apelantovom mišljenju svjesnim propuštanjem da podnese prijavu Poreskoj upravi, a radi prinudne naplate doprinosa protiv njegovog bivšeg poslodavca u smislu člana 63. Zakona o poreskoj upravi, Fond je povrijedio i načelo obaveznosti osiguranja, što je ustavna i zakonska obaveza Fonda koji obavlja djelatnost od posebnog društvenog interesa. Stoga se apelant ne smatra krivim zbog svjesnog propuštanja prije svega poslodavca da uplati obavezni doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje za apelanta po osnovu rada u skladu sa Zakonom o PIO i Zakona o radu kao i zbog propuštanja Fonda da u roku podnese prijavu, radi prinudne naplate doprinosa protiv njegovog bivšeg poslodavca. Napominje da je na osnovu navedenog došlo i do toga da je Fond nezakonito prisvojio određenu sumu novca na ime za njega uplaćenih doprinosa.
b) Odgovor na apelaciju
- 13.U svom odgovoru na apelaciju Vrhovni sud navodi da osporenom presudom nije došlo do povrede apelantovih ustavnih prava. Penzijska prava su uređena Zakonom o PIO i ostvaruju se kada se ispune uvjeti za njihovo pripadanje. Uplaćenost doprinosa za PIO je preduvjet za ostvarivanje prava na starosnu penziju, te tek nakon te uplate bivaju ispunjeni uvjeti za sticanje prava na ličnu, u konkretnom slučaju starosnu, penziju i momentom ispunjenosti uvjeta utvrđuje se i prvi početni dan isplate tog prava.
- 14.Iz odgovora Okružnog suda na apelaciju proizlazi da navedeni sud smatra da su navodi apelacije osnovani i predlaže da se ona usvoji, te ukine presuda Vrhovnog suda.
- 15.U svom odgovoru Fond, Odjeljenje Banja Luka, navodi da u predmetnom postupku odlukama Fonda i presudom Vrhovnog suda nije došlo do povrede odredaba Zakona o PIO, pravila postupka, a niti je povrijeđen društveni interes. Predlaže da se apelacija odbije.
V. Relevantni propisi
- 16.U Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 32/00, 40/00, 37/01, 32/02, 40/02, 47/02, 110/03 i 67/05) relevantne odredbe glase:
"Član 11. st. 1. i 2. tačka 1.
Osiguranicima, u smislu ovog zakona, smatraju se lica koja su obavezno osigurana na penzijsko i invalidsko osiguranje u Fondu i lica kojima je, u skladu sa ovim zakonom, priznato svojstvo osiguranika.
Obavezno su osigurani na penzijsko i invalidsko osiguranje:
- 1)lice u radnom odnosu;
Član 24.
Obveznik uplate doprinosa koji ne uplati doprinos u roku dospjelosti obavezan je da uz dospjeli iznos doprinosa plati kamatu po kamatnoj stopi propisanoj važećim propisima.
Član 24a.
Obveznik je dužan da doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje uplati za sve zaposlene radnike-osiguranike, prilikom isplate plata i drugih primanja po osnovu rada na koja se, u skladu sa zakonom, plaća doprinos. Ako poslodavac zaposlenim radnicima u određenom mjesecu nije isplatio platu i druga primanja po osnovu rada, dužan je da uplati doprinos do 15. u mjesecu za prethodni mjesec, prema osnovici koju predstavlja iznos plate na koju radnik ima pravo za taj mjesec, prema zakonu i kolektivnom ugovoru.
Izuzetno, poslodavac koji do dana stupanja na snagu ovog zakona nije uplatio doprinos u smislu stav 1. ovog člana, može da uplati doprinos za jednog ili više radnika za određeni period unazad, ako tim radnici stiču pravo na dio staža osiguranja koji im nedostaje za ostvarivanje prava na penziju. Ukoliko ne postoji poslodavac, doprinos može da uplati pravni slijednik poslodavca ili sam radnik.
Odredbe stava 2. ovog člana mogu se primjenjivati najdalje godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Član 25. st. 1. i 4.
Fond vodi evidenciju i vrši kontrolu obračunavanja i plaćanja doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje.
Ako obveznik uplate doprinosa ne uplati utvrđeni iznos dugovanja u roku određenom zapisnikom o izvršenoj kontroli, Fond dostavlja zapisnik Poreskoj upravi radi prinudne naplate utvrđenog iznosa dugovanja.
Član 41.
Staž osiguranja u smislu člana 26. do 34. ovog zakona računa se osiguraniku za vrijeme za koje je plaćen doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje.
Član 46. st. 1, 2, 3. i 4.
Pravo na starosnu penziju stiče osiguranik kad navrši 65 godina života i najmanje 20 godina staža osiguranja.
Osiguranik iz stava 1. ovog člana koji nema 20 godina staža osiguranja, stiče pravo na starosnu penziju kad navrši 65 godina života i najmanje 25 godina penzijskog staža.
Osiguranik koji navrši 40 godina staža osiguranja stiče pravo na starosnu penziju bez obzira na godine života.
Osiguranik kojem je utvrđen poseban staž u dvostrukom trajanju u smislu člana 42. ovog zakona, stiče pravo na starosnu penziju kad navrši 40 godina penzijskog staža, bez obzira na godine života.
Član 133.
Postupak za ostvarivanje prava na starosnu i invalidsku penziju pokreće se na zahtjev osiguranika. Zahtjev za ostvarivanje prava na starosnu penziju može se podnijeti nakon prestanka osiguranja.
Član 135. st. 1. i 2.
Pravo na ličnu i porodičnu penziju pripada od dana kada su ispunjeni uvjeti za sticanje prava koji su propisani ovim zakonom.
Ako je zahtjev za ostvarivanje prava na starosnu i porodičnu penziju podnesen nakon ispunjenja uvjeta za ostvarivanje prava, pravo na isplatu penzije pripada unazad od dana podnošenja zahtjeva, ako je podnosilac ispunjavao uvjete za sticanje prava i na taj dan."
VI. Dopustivost
- 17.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 18.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 19.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj Uvl-78/05 od 1. februara 2006. godine, kojom je usvojen zahtjev Fonda, Odjeljenje Banja Luka za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda broj U-352/04 od 17. augusta 2005. godine, tako što je apelantova tužba odbijena kao neosnovana. Protiv navedene presude nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Osporenu presudu apelant je primio 7. marta 2006. godine, a apelacija je podnesena 3. maja 2006. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 20.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 21.Apelant pobija presudu Vrhovnog suda tvrdeći da mu je navedenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na rad iz člana 6. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima i pravo na zabranu diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije kojem odgovara član II/4. Ustava Bosne i Hercegovine.
a) Pravo na pravično suđenje
- 22.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 23.Ustavni sud smatra da je, u konkretnom slučaju, član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv jer se u predmetnom postupku odlučivalo o apelantovom pravu na ostvarivanje prava na starosnu penziju, što predstavlja njegovo građansko pravo. Stoga, Ustavni sud mora ispitati da li je taj postupak bio pravičan, onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 24.Apelant povredu prava na pravično suđenje vidi u tome što je Vrhovni sud proizvoljno tumačio relevantne odredbe Zakona o PIO. S tim u vezi Ustavni sud, prije svega, podsjeća da je njegova nadležnost u apelacionim postupcima ograničena "na pitanja koja su sadržana u ovom Ustavu" i da Ustavni sud nije nadležan vršiti provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su redovni sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke tih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kad odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kad je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluku broj U 39/01, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 25/02).
- 25.Ustavni sud konstatuje da je u predmetnom postupku među stranama, apelanta kao obavezno osiguranog lica i Fonda kao korisnika osiguranja, sporna činjenica u vezi s datumom ostvarivanja prava na penziju, odnosno datumom početka isplate penzije.
- 26.Vrhovni sud je, primjenjujući relevantne odredbe Zakona o PIO, a posebno odredbu člana 24a., u osporenoj odluci zauzeo pravno stajalište da je apelant uvjete za sticanje starosne penzije stekao tek naknadnom poslodavčevom uplatom doprinosa za PIO, te da je prema tome Okružni sud nepravilno primijenio odredbu člana 135. Zakona o PIO.
- 27.Uzimajući u obzir navedeno Ustavni sud nalazi da je u predmetnom postupku utvrđeno da je apelantu radni odnos prestao 10. juna 2003. godine, da je zahtjev za ostvarivanje prava na starosnu penziju podnio 4. decembra 2003. godine i da apelantov ukupan penzijski staž iznosi 40 godina 11 mjeseci i dva dana. Međutim, apelantov bivši poslodavac je plaćanje doprinosa za PIO za apelanta izvršio naknadno. Stoga je Fond prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za ostvarivanje prava na starosnu penziju utvrdio da pravo na isplatu starosne penzije apelantu počinje od 10. maja 2004. godine, odnosno od dana kada je poslodavac izvršio naknadnu uplatu doprinosa za apelanta u smislu odredbe člana 24a. Zakona o PIO. Iz osporene presude Vrhovnog suda proizlazi da se sa navedenim složio i Vrhovni sud.
- 28.Ustavni sud konstatuje da pravo na starosnu penziju u smislu člana 46. Zakona o PIO osigurano lice stiče kada navrši određene godine života kombinovane sa navršenjem određenih godina staža osiguranja, odnosno penzijskog staža. U staž osiguranja u smislu člana 41. ovog zakona računa se ono vrijeme za koje su plaćeni doprinosi za PIO. Na osnovu navedenog proizlazi da neuplaćenost doprinosa isključuje mogućnost da se osiguranom licu vrijeme za koje nisu uplaćeni doprinosi uračuna u staž osiguranja, a što ima za posljedicu da osigurano lice ne može ostvariti uvjete za ostvarivanje prava na starosnu penziju. Međutim, Ustavni sud nalazi da je odredbom člana 24a. Zakona o PIO data mogućnost obvezniku uplate odnosno poslodavcu da izvrši retroaktivno plaćanje doprinosa ako time radnici stiču pravo na dio staža osiguranja koji im nedostaje za ostvarivanje prava na penziju. Navedenom odredbom nije eksplicitno propisano da od momenta naknadne uplate doprinosa počinje i isplata starosne penzije. Naime, po mišljenju Ustavnog suda, retroaktivnom uplatom doprinosa poslodavca kao obveznika osiguranja, uz plaćanje zatezne kamate Fondu kao korisniku osiguranja, otklanjaju se samo posljedice neurednog ispunjavanja zakonske obaveze poslodavca, a u korist radnika kako bi stekao uvjete za ostvarivanje prava na starosnu penziju. Stoga, po mišljenju Ustavnog suda, navedena retroaktivna uplata doprinosa ne može uticati na početak ostvarivanja prava na penziju i određivanje dana početka isplate penzije naročito ako se uzme u obzir da se naknadna uplata doprinosa vrši uz plaćanje zatezne kamate Fondu. Po mišljenju Ustavnog suda, sve suprotno bi predstavljalo prevelik teret za apelanta koji bi bio u situaciji da zbog neizvršavanja zakonske obaveze poslodavca kao obveznika osiguranja prema Fondu kao korisniku osiguranja, a koji također ima zakonsku obavezu kontrole obveznika osiguranja i preduzimanja odgovarajućih zakonskih mjera u slučaju neplaćanja doprinosa, snosi posljedice poslodavčevog neurednog plaćanja doprinosa.
- 29.Na osnovu navedenog Ustavni sud smatra da se početak ostvarivanja prava na penziju, odnosno početak isplate penzije, određuje u smislu odredbi člana 133. Zakona o PIO, a u vezi sa članom 135. Zakona o PIO, odnosno upravo onako kako je to utvrdio i Okružni sud u svojoj presudi.
- 30.Stoga, Ustavni sud zaključuje da je Vrhovni sud tumačio relevantne odredbe Zakona o PIO proizvoljno, te da je time u predmetnom postupku došlo do povrede apelantovog ustavnog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
- 31.Ustavni sud smatra da, s obzirom na zaključke u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, nije potrebno posebno razmatrati ostale apelantove navode.
VIII. Zaključak
- 32.Ustavni sud konstatuje da je u konkretnom slučaju Vrhovni sud proizvoljnim tumačenjem relevantnih odredbi Zakona o PIO doveo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 33.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 34.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović, s. r.