USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 29. septembra 2007. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 86/07
OBRAZLOŽENJE
Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica
David Feldman, potpredsjednik
Miodrag Simović, potpredsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Tudor Pantiru, sudija
Mato Tadić, sudija
Constance Grewe, sutkinja
Seada Palavrić, sutkinja
Krstan Simić, sudija
Djelimično se usvaja apelacija Fatime Mehić.
Utvrđuje se kršenje člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je vođen pred Općinskim sudom u Sarajevu broj P-1074/89.
Odbija se kao neosnovana apelacija Fatime Mehić podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Rev-416/04 od 1. decembra 2005. godine i Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj Gž-2113/03 od 27. marta 2004. godine u odnosu na ostale navode u vezi s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Fatima Mehić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Podorašca koju zastupa Ismet Mehić, advokat iz Sarajeva, podnijela je 15. marta 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Rev-416/04 od 1. decembra 2005. godine i Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-2113/03 od 27. marta 2004. godine, te zbog dužine trajanja postupka koji je okončan osporenim presudama, a koji se pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) vodio u predmetu broj P-1074/89.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog, Kantonalnog i Općinskog suda, te od "Sarajevo osiguranja" d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 16. marta 2006. godine dostavljanje odgovora na apelaciju, a od Općinskog suda i dostavljanje na uvid spis broj P-1074/89.
- 3.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju je 28. maja 2007. godine dostavljen apelantici.
III. Činjenično stanje
- 4.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 5.Apelantica je 15. aprila 1981. godine podnijela protiv tuženog tužbu za naknadu štete zbog smrti njezinog supruga u saobraćajnoj nezgodi kojom je tražila isplatu nematerijalne i materijalne štete, kao i naknadu izgubljene dobiti koja se ogleda u visini penzije koja je apelantici pripala nakon suprugove smrti, te prihoda koje bi on ostvarivao poljoprivrednom djelatnošću. Tokom postupka apelantica je povukla tužbu u odnosu na nematerijalnu i materijalnu štetu koju je tuženi u međuvremenu isplatio, ali je ostala kod dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na izgubljenu dobit. Općinski sud je o ovom tužbenom zahtjevu odlučio Presudom broj P-2366/81 od 11. januara 1984. godine koja je ukinuta Presudom tadašnjeg Višeg suda u Sarajevu broj Gž-75/89 od 23. februara 1989. godine. Nakon što je predmet vraćen Općinskom sudu na ponovno suđenje zaveden je pod brojem P-1074/89, a posljednja rasprava prije početka rata održana je 11. aprila 1991. godine.
- 6.Prvo ročište nakon prestanka rata održano je 19. novembra 1997. godine. Na ovom ročištu je usvojen apelanticin prijedlog za provođenje finansijskog vještačenja, a raspravljanje je odloženo na neodređeno vrijeme. Nakon što je vještak dostavio nalaz, ročište je zakazano za 19. februar 1998. godine. Na ovom ročištu tuženi je iznio primjedbe na vještakov nalaz i predložio provođenje novog vještačenja što je sud odbio, a tuženom je naloženo pismeno dostavljanje primjedbi. Na sljedeće ročište koje je zakazano za 23. april 1998. godine tuženi nije pristupio niti je dostavio pismene primjedbe na vještakov nalaz, pa je ročište odloženo i novo zakazano za 20. maj 1998. godine. Na ovom ročištu apelanticin punomoćnik je predložio vještačenje uz pomoć vještaka agronoma i dopunu finansijskog vještačenja. Sud je prihvatio prijedlog za vještačenje uz pomoć agronoma, a u odnosu na dopunu finansijskog vještačenja nije donio odluku, pa je raspravljanje odloženo na neodređeno vrijeme.
- 7.Novo ročište je zakazano tek nakon proteka jedne godine i devet mjeseci, tj. za 29. februar 2000. godine. Budući da je apelanticin punomoćnik imao prigovore na nalaz vještaka agronoma i da je predložio pozivanje vještaka na ročište da bi se izjasnio o primjedbama, ovo ročište je odloženo i određeno je pozivanje vještaka agronoma. Ročište zakazano za 11. april 2000. godine je odloženo jer nije došao vještak, a ročište zakazano za 16. maj 2000. godine je odloženo zato što nije došao apelanticin punomoćnik. Sljedeće ročište je zakazano za 13. juli 2000. godine, ali nije održano zato što je spis presigniran drugom sudiji, a apelanticin punomoćnik je tražio odgađanje ročišta na neodređeno vrijeme, te dostavljanje predmeta predsjedniku suda s prijedlogom da se spis vrati sudiji koji je do tada vodio predmet. Apelanticin punomoćnik je naveo da je "predsjedavajući sudija upoznat s činjeničnim stanjem i da bi presigniranjem spisa novom sudiji došlo do otezanja parničnog postupka koji traje već 20 godina".
- 8.Sljedeće ročište je zakazano za 1. novembar 2000. godine na kojem je ispitan vještak agronom. Na ovom ročištu apelanticin punomoćnik je ponovo predložio provođenje dopunskog finansijskog vještačenja čemu se tuženi protivio zahtijevajući da apelanticin punomoćnik precizira tužbeni zahtjev. Općinski sud je odredio provođenje dopunskog finansijskog vještačenja i raspravljanje je odložio na neodređeno vrijeme. Nakon što je dostavljen dopunski nalaz vještaka finansijske struke, rasprava je zakazana za 20. juni 2001. godine. Apelanticin punomoćnik nije imao primjedbi na vještakov nalaz, ali je predložio pozivanje vještaka na sljedeće ročište kako bi odgovorio na pitanje je li u ukupan iznos prema njegovom nalazu ušao i obračun zateznih kamata.
- 9.Ročišta zakazana za 13. septembar i 14. novembar 2001. godine nisu održana, jer vještak nije pristupio, a ročište zakazano za 15. januar 2002. godine nije održano uz saglasan prijedlog apelanticinog punomoćnika i tuženog, iako je vještak pristupio. Novo ročište je održano 4. februara 2002. godine, saslušan je vještak finansijske struke, ali je odlučeno da se ponovo zatraže podaci od Zavoda za statistiku o prosječnoj starosti muškaraca i žena u BiH za period 1991-2001. godine, pa je ročište odloženo na neodređeno vrijeme. Sljedeće ročište je zakazano za 16. maj 2002. godine, ali je odloženo kako bi se tuženi izjasnio na precizirani tužbeni zahtjev koji je apelantica dostavila dan ranije, a odloženo je i ročište zakazano za 17. juli 2002. godine, jer tužena nije pristupila. Ročište zakazano za 23. septembar 2002. godine je odloženo zbog sudijine bolesti. Raspravljanje je zaključeno na ročištu zakazanom za 31. oktobar 2002. godine.
- 10.Presudom Općinskog suda broj P-1074/89 od 31. oktobra 2002. godine udovoljeno je apelanticinom tužbenom zahtjevu, pa je tuženi obavezan apelantici naknaditi štetu u iznosu od 56.561,18 KM na ime neostvarenih prihoda u periodu od 1. juna 1978. godine do 30. aprila 2001. godine, a da joj u vidu rente isplati po 205,68 KM mjesečno od 1. maja 2001. godine do 31. decembra 2003. godine, tj. do navršenih 80 godina starosti poginulog supruga, s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka u iznosu od 10.879,08 KM. Prvostepeni sud je ocijenio da je doprinos poginulog nastanku saobraćajne nezgode bio 10%, pa je u skladu s tim odbio dio tužbenog zahtjeva.
- 11.Prvostepena presuda je dostavljena na otpremu tek 1. augusta 2003. godine nakon čega je tuženi protiv te presude izjavio žalbu 22. augusta 2003. godine. Kantonalni sud je osporenom Presudom broj Gž-2113/03 od 27. januara 2004. godine uvažio žalbu tuženog i preinačio prvostepenu presudu u dosuđujućem dijelu tako što je odbio apelanticin tužbeni zahtjev. U obrazloženju ove presude Kantonalni sud je naveo da je predmet ovog spora bila naknada izmakle koristi, a da se prema Zakonu o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom toku stvari, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom. Međutim, Kantonalni sud navodi da je iz nalaza i mišljenja vještaka agronoma utvrđeno da apelantica koristi zemljište u kontinuitetu i da je to zemljište u cijelosti obrađeno i donosi prihod. Stoga je Kantonalni sud zaključio da je prvostepeni sud pogrešno utvrdio da apelantica trpi štetu, budući da apelantica nije spriječena štetnikovom radnjom ostvarivati prihod s tog zemljišta.
- 12.Protiv drugostepene presude apelantica je izjavila reviziju 29. marta 2004. godine koja je odbijena osporenom Presudom Vrhovnog suda broj Rev-416/04 od 1. decembra 2005. godine. Vrhovni sud se umjesto posebnog obrazloženja svoje odluke pozvao na obrazloženje drugostepene presude, a na osnovu člana 376. ranijeg Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) koji se u konkretnom slučaju primjenjivao na osnovu odredbe člana 456. stav 1. sadašnjeg ZPP-a.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 13.Apelantica smatra da joj je osporenim presudama prekršeno pravo na pravično suđenje, prije svega zato što smatra da iz dokaza provedenih u prvostepenom postupku njezino pravo na naknadu materijalne štete u vidu izgubljene dobiti nije moglo biti dovedeno u pitanje. Apelantica smatra da joj je Kantonalni sud odbio tužbeni zahtjev paušalnom tvrdnjom da ona nije trpjela gubitak prihoda od poljoprivrede nakon suprugove smrti zato što je Kantonalni sud pogrešno protumačio nalaz vještaka agronoma. Također smatra da je Kantonalni sud potpuno zanemario da je do suprugove smrti apelantica imala i kravu koju nakon njegove smrti nije više mogla držati, jer je ostala sama, te da apelantica nije mogla obrađivati porodično imanje u onoj mjeri u kojoj je to imanje bilo obrađivano dok joj je suprug bio živ. Zbog toga je, navodi dalje, imanje zapušteno, odnosno nije korišteno za kulture koje su donosile znatan prihod porodici, a dijelom je davano i komšijama na korištenje i obradu. Također, apelantica smatra da joj je pravo na pravično suđenje prekršeno i zbog dužine trajanja postupka koji je započet podnošenjem tužbe 1981. godine, a okončan osporenom presudom Kantonalnog suda 2004. godine, odnosno revizijskom presudom Vrhovnog suda 2005. godine.
b) Odgovor na apelaciju
- 14.Vrhovni sud je osporio navode iz apelacije navodeći da joj odlukama koje apelantica osporava nisu prekršena ustavna prava, te da apelantica apelacijom samo želi dovesti u sumnju pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja na kojem su osporene presude zasnovane.
- 15.Kantonalni sud je također osporio navode iz apelacije navodeći da je u postupku utvrđeno da je apelantica imanje koristila u kontinuitetu od 1957. godine, te da je zemljište obrađeno, pa da stoga nisu bili ispunjeni uvjeti iz člana 189. st. 1. i 3. ZOO-a, tj. da nije izostao dobitak koji se redovno mogao očekivati zbog čega je tužbeni zahtjev odbijen.
- 16.Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je predsjedavajućem vijeća u ovoj pravnoj stvari prestao mandat 15. decembra 2003. godine zbog čega "on ne može dostaviti izjašnjenje u pogledu navoda iz apelacije".
- 17.Tuženi je također osporio navode iz apelacije navodeći da apelantica nije imala nikakvih prepreka da nakon suprugove smrti nastavi s obrađivanjem zemljišta. Tuženi navodi i da su vještaci agronomi davali mišljenje o tome koliki bi se prihod mogao ostvarivati s imanja poginulog, odnosno apelanticinog imanja, ali to ne znači da je to gubitak koji apelantica trpi u svakom slučaju. Naime, apelanticin suprug je bio u radnom odnosu, a zemljište je obrađivao samo za potrebe porodice, a ne za tržište. Također, tuženi navodi da je iz nalaza vještaka agronoma vidljivo da je apelanticino imanje obrađeno, pa je pravilno zaključeno da joj ne pripada pravo na naknadu štete zbog neostvarenih prihoda od poljoprivrede. U vezi s navodima o dužini postupka tuženi ističe da je tome doprinijela i apelantica time što nije dostavila adekvatne dokaze, te predlaganjem brojnih vještačenja, a u obzir treba uzeti i rat.
- 18.Apelantica je dopisom od 13. juna 2006. godine osporila navode iz odgovora na apelaciju navodeći da su ti navodi netačni, te da ni jedan od vještaka nije osporio postojanje izmakle koristi koju apelantica traži tužbom. Apelantica smatra da je "nemoralno tvrđenje" Vrhovnog suda da nije trpjela štetu prema traženom osnovu zato što je imanje stalno bilo obrađivano, te da se "postavlja pitanje je li apelantica to sama činila ili je morala angažirati druge za obrađivanje zemlje ili pak dati dio imanja drugom da bi se njoj obradio dio zemljišta".
V. Relevantni propisi
- 19.U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 42/98 i 3/99) relevantne odredbe glase:
"Član 8.
Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno, a i na osnovu rezultata cjelokupnog postupka.
Član 10.
Sud je dužan nastojati provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 319.
Presuda se mora izraditi u roku od osam dana od donošenja. Š...Ć
Član 336.
Š...Ć Bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji:
Š...Ć13. Ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a naročito Š...Ć ako presuda nema uopće razloga, ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su ti razlozi nejasni ili protivrječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji protivrječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima datim u postupku i samih isprava ili zapisnika.
Član 376.
Kad odbije reviziju, Vrhovni sud Federacije može se umjesto posebnog obrazloženja pozvati u izreci presude na razloge iz prvostepene ili drugostepene odluke. Š...Ć"
- 20.U Zakonu o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85 i 57/89, te "Službeni list RBiH" br. 2/92 i 13/93) relevantne odredbe glase:
"Član 189.
(1) Oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi.
(2) Pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom toku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem. Š...Ć"
VI. Dopustivost
- 21.U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 22.U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
- 23.U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj Rev-416/04 od 1. decembra 2005. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 18. januara 2006. godine, a apelacija je podnesena 15. marta 2006. godine, tj. u roku od 60 dana kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Na kraju, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 24.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 25.Apelantica smatra da joj je osporenim presudama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
- 26.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana što uključuje:
Š...Ć
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom."
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
Pravo na suđenje u razumnom roku
- a)Period koji se uzima u obzir
- 27.Ustavni sud, prije svega, podsjeća na konstantnu praksu bivše Komisije za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Komisija) i Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) u odnosu na predmete o dužini postupka u kojima su postupci pokrenuti prije nego što su organi Evropske konvencije zasnovali svoju vremensku nadležnost. Komisija i Evropski sud smatraju da period koji se uzima u obzir u svrhu žalbe u pogledu dužine trajanja postupka počinje s danom zasnivanja njihove vremenske nadležnosti, a u ocjenjivanju razumnosti vremena koje je prevazišlo taj datum mora se uzeti u obzir stadij postupka dostignut do tog datuma (vidi Evropski sud, Foti i drugi, presuda od 10. decembra 1982. godine, serija A, broj 56, stav 53; Styranowski v. Poland, broj 28616/95 ECHR 1998-VIII).
- 28.Slično tome, Ustavni sud je u vlastitoj praksi u vezi s predmetima u kojima se apelanti žale da postupak traje nerazumno dugo zaključio da nema nadležnost razmatrati period koji je prethodio 14. decembru 1995. godine kao datumu kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu, već ispituje samo postupak koji je vođen nakon tog datuma budući da samo taj period ratione temporis spada u nadležnost Ustavnog suda.
- 29.U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelantica tužbu podnijela 1981. godine, a da je postupak u ovoj pravnoj stvari nakon prekida tokom rata u Bosni i Hercegovini nastavljen zakazivanjem ročišta 19. novembra 1997. godine. Imajući u vidu vlastitu jurisprudenciju i praksu Evropskog suda, Ustavni sud će ispitati postupak u periodu od 19. novembra 1997. godine pa nadalje.
- 30.Polazeći od kriterija utvrđenih praksom Evropskog suda, Ustavni sud ističe da se razumnost trajanja postupka u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije ocjenjuje u svjetlu svih okolnosti predmeta uzimajući naročito u obzir složenost predmeta, ponašanje strana u postupku, s jedne strane, i suda i javnih vlasti s druge strane (vidi Evropski sud, Vernillo, presuda od 20. februara 1981. godine, serija A, broj 198, stav 30; Zimmermann i Steiner, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66, stav 24).
- 27.
- b)Složenost predmeta
- 31.Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji se tiče naknade nematerijalne i materijalne štete nakon pogibije apelanticinog supruga. Imajući u vidu da je dio tužbenog zahtjeva koji se odnosio na nematerijalnu i materijalnu štetu povučen još 1981. godine, te da je sporno ostalo samo pitanje osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva u odnosu na izgubljenu dobit, Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenom predmetu.
- 31.
- c)Ponašanje apelantice
- 32.Ustavni sud zapaža da je u periodu od 1996. godine do donošenja prvostepene presude prvostepeni sud zakazao 18 rasprava od kojih apelantica i njezin punomoćnik nisu pristupili samo na jedno ročište, iako su bili uredno obaviješteni. Ustavni sud također zapaža da ni apelantica ni njezin punomoćnik nisu prigovarali čestim odlaganjima rasprava na neodređeno vrijeme, te da u periodu od jedne godine i devet mjeseci, koliko je najduže trajao period neaktivnosti suda između dvije rasprave, nisu podnescima ili na drugi način insistirali na ubrzanju aktivnosti suda. Ustavni sud zapaža da je apelanticin punomoćnik predložio odgađanje ročišta od 13. jula 2000. godine na neodređeno vrijeme, zato što je predmet presigniran drugom sudiji, kao i da je ročište od 15. januara 2002. godine odloženo uz saglasan prijedlog apelanticinog punomoćnika i tuženog, bez navođenja razloga. Također, nakon svakog vještakovog pismenog nalaza koje je predlagao, apelanticin punomoćnik je tražio pozivanje vještaka na raspravu radi dodatnih pojašnjenja, čak i kad suštinski nije imao primjedbi na vještakov nalaz. Također, Ustavni sud zapaža da apelanticin punomoćnik nije dostavljao sudu pismene primjedbe na koje bi se vještak mogao izjasniti pismeno, mimo ročišta, što bi doprinijelo djelotvornijem vođenju postupka. Također, Ustavni sud zapaža da je apelanticin punomoćnik na ročištu od 20. maja 1998. godine predložio izvođenje vještačenja uz pomoć vještaka agronoma i dopunsko finansijsko vještačenje. Prvostepeni sud je na tom ročištu odredio izvođenje dokaza uz pomoć vještaka agronoma, a o prijedlogu za dopunsko vještačenje nije odmah odlučio, već je naznačio da će o tome naknadno odlučiti. Međutim, ovaj prijedlog za dopunsko finansijsko vještačenje apelanticin punomoćnik nije ponovo postavio sve do ročišta održanog 1. novembra 2000. godine, dakle u periodu dužem od dvije godine, iako su u međuvremenu održane četiri rasprave.
- 33.Ustavni sud smatra da je ovakvo ponašanje apelanticinog punomoćnika u određenoj mjeri doprinijelo ukupnom trajanju postupka u periodu koji se ispituje, ali će zaključak o tome je li taj doprinos bio odlučujući Ustavni sud izvesti nakon analize ponašanja sudova.
- 32.
- d)Ponašanje sudova
- 34.Ustavni sud zapaža da je sud od 18 ročišta koja je zakazao u periodu koji se ispituje, pet puta raspravljanje odložio na neodređeno vrijeme zbog provođenja vještačenja i dopunskih vještačenja. Nakon odlaganja rasprave od 20. maja 1998. godine raspravljanje je nastavljeno tek godinu i devet mjeseci kasnije, 29. februara 2000. godine, kada je usvojen zahtjev apelanticinog punomoćnika za pozivanje vještaka radi izjašnjenja na njegove prigovore, a za ovakvo odlaganje nije dato nikakvo obrazloženje. Također, Općinski sud je prihvatio i prijedlog apelanticinog punomoćnika za odgađanje ročišta zakazanog za 13. juli 2000. godine na neodređeno vrijeme kako bi predsjednik suda odlučio o tome da se predmet koji je u međuvremenu presigniran drugom sudiji, vrati sudiji koji je do tada vodio postupak. Sljedeće ročište koje je nakon toga zakazano 1. novembra 2000. godine opet je odloženo na neodređeno vrijeme kako bi se provelo dopunsko finansijsko vještačenje koje je predloženo više od dvije godine ranije, a o tom prijedlogu Općinski sud nije ranije odlučio. Na kraju, ročište od 4. februara 2002. godine je odloženo na neodređeno vrijeme kako bi se ponovo zatražio podatak od Zavoda za statistiku budući da je sud smatrao da je "podatak koji je ŠsuduĆ dostavljen 27. juna i 26. septembra 2001. godine zasnovan na pogrešnim činjenicama", mada takav stav nije ničim obrazložen. Također, dvije rasprave su odložene zato što je apelanticin punomoćnik predložio pozivanje vještaka na raspravu, a tri zato što vještak nije došao. Jedna rasprava je odložena zbog sudijine bolesti, a tri zato što nije pristupio tuženi.
- 35.Nadalje, nakon što je raspravljanje zaključeno 31. oktobra 2002. godine Općinski sud je presudu dostavio na otpremu tek 1. augusta 2003. godine, dakle tek nakon devet mjeseci, mada je raniji ZPP koji je primjenjivan u konkretnom slučaju propisivao da se presuda mora pismeno izraditi u roku od osam dana od dana donošenja. Ustavni sud zapaža da Općinski sud ničim nije opravdao česta odlaganja rasprava na neodređeno vrijeme, neaktivnost suda u periodu dužem od godinu i devet mjeseci u jednom slučaju, niti propust da presudu izradi i dostavi u roku koji je propisan zakonom.
- 36.Uzimajući sve u obzir, Ustavni sud smatra da je sveukupnim načinom vođenja konkretnog postupka Općinski sud značajno doprinio odugovlačenju postupka u konkretnom slučaju. Kod upoređivanja doprinosa apelantice i Općinskog suda sveukupnom trajanju postupka, Ustavni sud smatra da iako je apelantica svojim ponašanjem prilično doprinijela trajanju konkretnog postupka, doprinos Općinskog suda je veći, naročito uzimajući u obzir činjenicu da je od podnošenja tužbe, 15. aprila 1981. godine, do pravosnažnog okončanja postupka Presudom Kantonalnog suda broj Gž-2113/03 od 27. januara 2004. godine postupak trajao skoro 23 godine. Općinski sud za svoje propuste nije ponudio bilo kakvo obrazloženje, a Ustavni sud smatra da ne postoji razumno i objektivno opravdanje za ovako dugo trajanje postupka, bez obzira na apelanticin doprinos. Stoga, Ustavni sud smatra da se period odlučivanja u konkretnom parničnom postupku nikako ne može smatrati "razumnim" u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 37.Ustavni sud također zapaža da je Kantonalni sud prilično brzo, u roku od pet mjeseci, donio odluku o apelanticinoj žalbi, pa Ustavni sud ne smatra da je postupanje Kantonalnog suda značajno doprinijelo odugovlačenju postupka. Apelantica je protiv drugostepene odluke izjavila reviziju 29. marta 2004. godine o kojoj je Vrhovni sud odlučio u roku od jedne godine i osam mjeseci, što Ustavni sud ne smatra nerazumno dugim periodom u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 38.Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da se trajanje parničnog postupka u periodu dužem od 23 godine može u najvećem dijelu staviti na teret Općinskom sudu, a da Općinski sud nije ponudio bilo kakve razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem.
- 39.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je došlo do povrede prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Budući da je postupak okončan, Ustavni sud smatra da nije potrebno nalagati preduzimanje bilo kakvih konkretnih mjera u ovom slučaju, a apelantica nije postavila zahtjev za kompenzaciju.
- 34.
Ostali navodi o kršenju prava na pravično suđenje
- 40.Ostali apelanticini navodi o kršenju prava na pravično suđenje odnose se na navode o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i o pogrešnoj primjeni materijalnog prava, tvrdeći da je Kantonalni sud odbio apelanticin zahtjev "jednom paušalnom i neosnovanom tvrdnjom da nije trpjela gubitak prihoda od poljoprivrede nakon suprugove smrti". U vezi s ovim navodima, Ustavni sud podsjeća da prema praksi Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda, nije zadatak ovih sudova preispitivati zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova ocijeniti činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je ispitati je li postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije, te krše li odluke redovnih sudova ustavna prava (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine).
- 41.U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud za svoju odluku dao jasno obrazloženje zbog čega je izveden zaključak da apelantica ne trpi štetu koju je tužbom tražila, a to je obrazloženje zadovoljavajuće u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud ukazuje da apelanticino nezadovoljstvo osporenim odlukama i ishodom ovog postupka ne pokreće, samo po sebi, pitanja u vezi sa zaštićenim ustavnim pravima, a apelantica ne navodi nikakve proceduralne greške, niti su takve greške očigledne. Također, apelantica u apelaciji samo ponavlja navode koje je već isticala u reviziji protiv drugostepene odluke, a koje je već razmotrio i odbio Vrhovni sud.
- 42.U konkretnom slučaju, Ustavni sud nije pronašao ništa što bi ukazalo da su materijalno-pravni propisi proizvoljno ili nepravično primijenjeni na apelanticinu štetu, niti ima elemenata koji ukazuju na procesnu nepravičnost, pa Ustavni sud smatra da u odnosu na ove apelanticine navode nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
- 43.Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je parnični postupak u kojem je apelantica stranka trajao preko 23 godine do donošenja pravosnažne presude, kada se takvo neopravdano trajanje sveukupnog postupka može u najvećem dijelu pripisati ponašanju nadležnog suda, te kada taj sud nije dao bilo kakve razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka. Međutim, nema kršenja prava na pravično suđenje u dijelu u kojem se apelantica žali na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i na pogrešnu primjenu materijalnog prava, kada su sudovi ispunili svoju dužnost i iznijeli razloge na kojima su njihove odluke zasnovane, a Ustavni sud nije mogao utvrditi da je postupak prekršen na apelanticinu štetu.
- 44.Na osnovu člana 61. st. 1, 2. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 45.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović, s. r.