USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 13. septembra 2007. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 86/07
OBRAZLOŽENJE
Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica
Miodrag Simović, potpredsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, sutkinja
Krstan Simić, sudija
Usvaja se apelacija Rajka i Stipe Čužić.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo pristupa sudu.
Nalaže se Općinskom sudu u Širokom Brijegu da bez daljnjeg odlaganja provede izvršenje u predmetu broj I-292/03 u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Širokom Brijegu da u roku od 60 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Nalaže se Vladi Zapadnohercegovačkog kantona, u skladu s članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da apelantima Rajku i Stipi Čužić u roku od 60 dana od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od 750 KM na ime nematerijalne štete zbog neizvršenja pravosnažne odluke.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Rajko Čužić iz Mostara i Stipe Čužić iz Trogira (u daljnjem tekstu: apelanti) podnijeli su 23. marta 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nepostupanja Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u postupku izvršenja uklanjanja bespravno izgrađenog objekta na k.č. 3032, K.O. Mokro, Općina Široki Brijeg. Apelanti su 9. maja 2006. godine i 21. maja 2007. godine dopunili apelaciju.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i učesnika u postupku, Žarka Čužića iz Mokrog, općina Široki Brijeg (daljnjem tekstu: izvršenik), zatraženo je 9. januara 2006. godine dostavljanje odgovora na apelaciju. Od Općinskog suda zatražen je na uvid spis predmeta broj I-292/03.
- 3.Općinski sud je 25. oktobra 2006. godine dostavio na uvid traženi spis predmeta, dok odgovor na apelaciju nije dostavio.
III. Činjenično stanje
- 4.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 5.Apelanti su 5. oktobra 2001. godine prijavili bespravnu gradnju na svom zemljištu na k.č. 3032, K.O. Mokro, općina Široki Brijeg, nadležnoj općinskoj građevinskoj inspekciji. Upravni organ, odnosno građevinska inspekcija Općine Široki Brijeg, je izdala Rješenje o obustavi i daljnjoj zabrani gradnje broj 04-8-362-27 od 15. oktobra 2001. godine, zatim Rješenje o uklanjanju bespravno izgrađenog objekta broj 04-8-362-27/4 od 4. decembra 2001. godine, te na kraju Zaključak o izvršenju rješenja broj 04-8-362-27/7 od 12. februara 2002. godine, ali građevinska inspekcija nije postupila prema ovim odlukama niti provela njihovo izvršenje.
- 6.Zbog toga apelanti su 12. marta 2002. godine Kantonalnom sudu u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) podnijeli "Zahtjev za zaštitu sloboda i prava zagarantiranih Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine" iz člana 71. Zakona o upravnim sporovima Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 2/98 i 8/00), pa je Kantonalni sud Rješenjem broj U-31/02 od 4. septembra 2002. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Už-374/02 od 8. januara 2003. godine, usvojio taj zahtjev i naložio rukovodiocu Odsjeka za inspekcijske poslove i građevinskom inspektoru da preduzmu propisane radnje i izvrše Zaključak o izvršenju rješenja broj 04-8-362-27/7 od 12. februara 2002. godine.
- 7.Nakon toga je Kantonalni sud donio Rješenje broj U-31/02 od 11. februara 2003. godine kojim je odredio izvršenje Zaključka Službe za privredu - Odsjeka za inspekcijske poslove Općine Široki Brijeg broj 04-8-362-27/7 od 12. februara 2002. godine. Istim rješenjem je utvrđeno da će navedeno izvršenje biti provedeno putem Općinskog suda, a troškove izvršenja snosit će Općina Široki Brijeg.
- 8.Radi provedbe navedenog izvršenja Općinski sud je donio Zaključak broj I-292/03 od 8. oktobra 2003. godine kojim je zakazao uklanjanje objekta za 7. novembar 2003. godine.
- 9.U daljnjem postupku izvršenikov prijedlog za određivanje mjesne nadležnosti drugog suda s područja drugog kantona, Vrhovni sud je odbacio Rješenjem broj R-261/03 od 12. februara 2004. godine na osnovu člana 59. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine.
- 10.U daljnjem postupku izvršenja Općinski sud je donio Zaključak broj I-292/03 od 24. juna 2004. godine kojim je zakazao uklanjanje objekta za 16. juli 2004. godine, na koji su apelanti podnijeli prigovor ističući da se postupak vodi ex officio, a ne na njihov prijedlog, niti da su oni dužni izvršiti radnju u izvršenikovo ime, nakon čega je Općinski sud Rješenjem broj I-292/03 od 28. juna 2004. godine njihov prigovor odbacio kao nedozvoljen navodeći da na osnovu člana 12. stav 6. Zakona o izvršnom postupku prigovor protiv zaključka nije dozvoljen.
- 11.Također, u daljnjem postupku izvršenja, Općinski sud je donio novi Zaključak o izvršenju broj I-292/03 od 27. septembra 2004. godine kojim je zakazao uklanjanje objekta za 27. oktobar 2004. godine, na koji su apelanti opet podnijeli prigovor iz istih razloga, kao i onih zbog kojih je izjavljen prigovor na prethodni zaključak o izvršenju. Općinski sud je Rješenjem broj I-292/03 od 28. juna 2004. godine ponovo odbacio prigovor apelanata kao nedozvoljen.
- 12.Na kraju, Općinski sud je donio Zaključak broj I-292/03 od 3. februara 2005. godine kojim je zakazao uklanjanje objekta za 11. mart 2005. godine, na koji su apelanti podnijeli prigovor koji je Općinski sud Rješenjem broj I-292/03 od 23. februara 2005. godine odbacio kao nedozvoljen, na koje su apelanti izjavili žalbu, pa je Kantonalni sud Rješenjem broj Gž-91/05 od 7. aprila 2005. godine žalbu apelanata uvažio, prvostepeno Rješenje broj I-292/03 od 23. februara 2005. godine ukinuo, i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak i odluku.
- 13.Zaključkom Općinskog suda broj I-292/03 od 6. septembra 2005. godine sud je apelante izvijestio o izvršenikovoj smrti. U tom zaključku je navedeno da tražioci izvršenja mogu, u roku od 15 dana od dana prijema zaključka, sudu predložiti postavljanje privremenog zastupnika izvršenikovim nasljednicima, a u skladu s članom 34. stav 4. Zakona o izvršnom postupku. Na kraju, Općinski sud je Rješenjem broj I-292/03 od 3. oktobra 2005. godine nasljednicima umrlog izvršenika odredio privremenog zastupnika, Branka Čužića, koji će u nastavku izvršnog postupka štititi interese nasljednika umrlog izvršenika.
- 14.Općinski sud je Aktom broj I-292/03 od 3. novembra 2005. godine raspisao javni konkurs s ciljem da se jave lica zainteresirana za rušenje bespravno sagrađenog objekta, ali pošto nije izvršena procjena radova niti su osigurana sredstva za rušenje, samo izvršenje se nije moglo provesti.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 15.Apelanti smatraju da im Općinski sud, zbog svog nemara i nerada, nije osigurao pravičan postupak u razumnom roku u postupku izvršenja radi uklanjanja bespravno izgrađenog objekta, koje traje preko pet godina, a koji se kod Općinskog suda vodi pod brojem I-292/03, čime je povrijeđen član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Naime, apelanti ističu da je Kantonalni sud Rješenjem broj 04-8-362-27/7 od 11. februara 2003. godine utvrdio da će Zaključak o izvršenju rješenja građevinske inspekcije Općine Široki Brijeg broj 04-8-362-27/7 od 12. februara 2002. godine provesti Općinski sud, ali da izuzev neuspješnog pokušaja da se javnim konkursom osigura izvršilac zaključka, ništa nije urađeno. Apelanti su se u više navrata obraćali Općinskom sudu sa zahtjevom da dobiju obavještenje o predmetu, ali takvu informaciju nisu dobili. Iz tih razloga, pošto se očigledno radi o opstrukciji u radu suda i svjesnom zanemarivanju službenih ovlaštenja, apelanti smatraju da se neizvršenjem zaključaka o izvršenju grubo krše navedena ustavna prava, zbog čega su se obraćali i Visokom sudskom i tužilačkom vijeću, zbog disciplinskog procesuiranja postupajućeg sudije. Pored navedenog, apelanti su u apelaciji istakli da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju utjecati na poštivanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine i garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
V. Relevantni propisi
- 16.U Zakonu o upravnim sporovima Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 2/98 i 8/00) relevantne odredbe glase:
Član 17.
Treće lice kojem bi poništavanje osporenog upravnog akta neposredno bilo na štetu (zainteresirano lice) ima u sporu položaj stranke.
Član 69.
Građanin čija su prava ili osnovne slobode zagarantirane Ustavom i instrumentima Aneksa Ustava Federacije povrijeđene konačnim pojedinačnim aktom nadležnog organa, ima pravo zahtijevati zaštitu tih prava i sloboda kod nadležnog suda, u skladu s ovim zakonom, ako nije osigurana druga sudska zaštita.
Član 70.
O zahtjevima iz člana 69. ovog zakona za zaštitu sloboda i prava građana zagarantiranih Ustavom, rješava najviši sud kantona-županije i Vrhovni sud Federacije, u skladu s nadležnostima tih sudova utvrđenih u članu 6. ovog zakona.
Podnošenje zahtjeva za zaštitu sloboda i prava zagarantiranih Ustavom, kao i rješavanje sudova tog zahtjeva iz stava 1. ovog člana, vrši se u skladu sa slobodnom primjenom odredaba ovog zakona koje se odnose na upravni spor.
O zahtjevima iz stava 1. ovog člana sud odlučuje rješenjem.
Član 71.
Zaštita sloboda i prava građana zagarantiranih Ustavom osigurava se i u slučaju ako su te slobode ili prava povrijeđeni radnjom službenog lica u organu uprave, odnosno odgovornog lica u preduzeću (društvu), ustanovi ili drugom pravnom licu, kojom se protivno zakonu, neposredno sprječava ili ograničava određenom pojedincu vršenje takve slobode ili prava.
Zaštita sloboda i prava zagarantiranih ustavom koja su povrijeđena radnjom iz stava 1. ovog člana, osigurava se u postupku predviđenom odredbama čl. 72. do 79. ovog zakona, ako nije osigurana druga sudska zaštita.
Član 75.
Nadležni sud postupa prema zahtjevu hitno i na način kojim se, čuvajući osnovne principe postupka, sudska odluka ima donijeti što prije, a najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema zahtjeva.
Član 77.
Kad sud nađe da je zahtjev osnovan, donijet će rješenje kojim će zabraniti daljnje vršenje nezakonite radnje. U protivnom, rješenjem će odbiti zahtjev. Sud će u rješenju iz stava 1. ovog člana odrediti mjere koje treba preduzeti, da bi se uspostavilo zakonito stanje, ostavljajući rok za izvršenje, kao i odrediti zakonske sankcije za slučaj neizvršenja rješenja.
Rješenje suda izvršava organ, odnosno pravno lice iz člana 71. stav 1. ovog zakona čije je službeno lice, odnosno odgovorno lice učinilo nezakonitu radnju.
Član 79.
Radi osiguranja izvršenja rješenja, sud koji je donio rješenje će odmah prema okolnostima konkretnog slučaja, preduzeti što je potrebno radi osiguranja izvršenja rješenja, a može o rješenju obavijestiti i organ iz člana 67. stav 1. ovog zakona, koji su dužni preduzeti mjere potrebne za uspostavljanje zakonitog stanja na način utvrđen u rješenju suda.
Član 80.
Ako rješenje ne bude izvršeno u ostavljenom roku, nadležni sud će na zahtjev stranke izvršiti rješenje neposredno ili preko drugog suda ili organa.
Izvršenje se, prema okolnostima slučaja, sprovodi na trošak organa, preduzeća ili drugog pravnog lica, odnosno na trošak službenog ili odgovornog lica koje je izvršilo nezakonitu radnju.
- 17.U Zakonu o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 32/03) relevantne odredbe glase:
"Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja
(1) U postupku izvršenja sud je dužan postupati hitno.
(...)
Član 12. tačka 6.
Š...Ć Protiv zaključka nije dozvoljen pravni lijek.
Član 208.
Izvršenje radi ostvarenja obaveze na radnju koju može obaviti i drugo lice provodi se tako da sud ovlašćuje tražioca izvršenja da na izvršenikov trošak povjeri drugom licu da tu radnju obavi ili da je obavi on sam.
VI. Dopustivost
- 18.U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 19.U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 20.Također, u skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
- 21.Ustavni sud ukazuje da se, u kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz "presuda" mora široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka, rješenja i zaključaka, već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 10/0). Ustavni sud ističe da, u skladu s članom II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta trebaju osigurati najviši nivo ljudskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu s članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određene Evropskom konvencijom i njezinim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini i imaju prioritet nad svim drugim zakonima.
- 22.Stoga, Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelanti pozivaju na svoje pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koje sadrži pravo na pristup sudu.
- 23.Ustavni sud, polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava u pogledu iscrpljivanja pravnih lijekova, ističe da se prilikom primjene pravila iz člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda to pravilo mora primjenjivati uz određen stepen fleksibilnosti i bez pretjeranog formalizma (vidi Evropski sud za ljudska prava, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, serija A, broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući prema zakonu nije apsolutno, niti se može primjenjivati automatski, te prilikom ispitivanja je li bilo poštovano bitno je uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Van Oosterwijek protiv Belgije, presuda od 6. novembra 1980. godine, serija A, broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu, već i sveukupni pravni i politički kontekst kao i apelantove lične prilike.
- 24.Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud primjećuje da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantu žaliti se zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude, odnosno odluke. Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju utjecati na poštivanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6. Evropske konvencije.
- 25.Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najdjelotvorniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Također, Ustavni sud zapaža da je jedan od osnovnih postulata Evropske konvencije da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju trebaju biti lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države koji ugrožava zaštitu individualnih prava ne može pripisati pojedincu. Pored toga, dužnost je države organizirati svoj pravni sistem tako da omogući sudovima povinovati se zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21).
- 26.U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da se radi o propuštanju izvršenja pravosnažnog rješenja o izvršenju, kao i da apelant nema na raspolaganju djelotvoran pravni lijek kojim bi ishodio provođenje rješenja o izvršenju.
- 27.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija dopustiva.
VII. Meritum
- 28.Apelant smatra da je neizvršenjem rješenja o izvršenju došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom."
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u prvoj rečenici utvrđuje da:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 29.Ustavni sud primjećuje da apelanti povredu prava na pravično suđenje vide u tome što se ne izvršava sudska odluka kojom je određeno izvršenje u predmetu uklanjanja bespravno podignutog objekta. Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava (vidi Evropski sud za ljudska prava, Hornsby protiv Grčke, presuda od 19. marta 1997. godine, stav 40), prema kojoj član 6. stav 1. osigurava svakome pravo iznijeti pred sud ili tribunal zahtjev koji se odnosi na njegova građanska prava i obaveze. To obuhvata "pravo na sud" u čijem okviru je pravo na pristup sudu, tj. pravo pokrenuti postupak pred sudovima u civilnim stvarima (vidi Evropski sud za ljudska prava, Philis protiv Grčke, presuda od 27. augusta 1991. godine, serija A-209, str. 20, stav 59). Međutim, to bi pravo bilo iluzorno da domaći pravni sistem država ugovornica dozvoljava da konačne, izvršne sudske odluke ostanu neizvršene na štetu jedne od strana. Bilo bi neprihvatljivo da član 6. Evropske konvencije treba detaljno propisivati proceduralne garancije date strankama - postupak koji je pravičan, javan i ekspeditivan - bez zaštite provođenja sudske odluke. Tumačiti član 6. Evropske konvencije kao da se tiče isključivo vođenja postupka vodilo bi, sigurno, u situacije inkompatibilne principima vladavine prava koje su države ugovornice preuzele kada su ratificirale Konvenciju (vidi Evropski sud za ljudska prava, Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 7. maja 1974. godine, serija A-18, str. 16-18, st. 34-36). Stoga, izvršenje presuda, odnosno sudskih odluka koje donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio "suđenja" u smislu člana 6. Evropske konvencije. Osim toga, Evropski sud za ljudska prava je već prihvatio taj princip u predmetima koji se tiču dužine postupka (vidi Evropski sud za ljudska prava, Di Pede protiv Italije i Zappia protiv Italije, presuda od 26. septembra 1996. godine, Izvještaji o presudama i odlukama 1996-IV, str. 1383-1384, st. 20-24. i str. 1410. i 1411, st. 16-20).
- 30.Ustavni sud smatra da se navedeni stav Evropskog suda za ljudska prava može primijeniti i u konkretnom slučaju, s obzirom da se on, također, odnosi na neizvršavanje sudskih odluka. Ustavni sud dodaje i da je Evropski sud za ljudska prava u predmetu Hornsby također naglasio da "djelotvorna zaštita učesnika u takvom postupku i povrat legaliteta pretpostavlja obavezu upravnih organa da ispoštuju presudu suda" (vidi stav 41. navedene odluke). Na kraju, Ustavni sud podsjeća da je u navedenom predmetu Evropski sud za ljudska prava odlučio da je član 6. stav 1. Evropske konvencije bio prekršen upravo zato što vlasti nisu poštivale izvršenje sudske presude.
- 31.Osim navedene prakse Evropskog suda za ljudska prava postoji i niz odluka koje su donijele institucije osnovane u skladu s Aneksom 7 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, koje se tiču nepoštivanja odluka sudova u Bosni i Hercegovini. Na primjer, Dom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu u predmetu Blentić protiv Republike Srpske (vidi predmet broj CH/96/17, Odluka o prihvatljivosti i meritumu uručena 3. decembra 1997. godine) je našao povredu prava na pravično suđenje zato "što je policija bila pasivna usprkos svojoj obavezi da pomogne u izvršenju sudske odluke". Ombudsmen za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu u predmetu B.Đ. protiv Federacije Bosne i Hercegovine (vidi predmet broj (B) 746/97, Izvještaji od 24. marta 1999. godine) našao je povredu člana 6. Evropske konvencije u činjenici da "vlasti nisu, više od dvije godine, izvršile presudu i nalog za izvršenje koje je izdao Osnovni sud u Tuzli u korist podnosioca prijave". Također, Ombudsmen za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu je u predmetu A.O. protiv Republike Srpske (vidi predmet broj (B) 60/96, Izvještaji od 13. aprila 1999. godine) našao povredu člana 6. stav 1. Evropske konvencije u "propustu Osnovnog suda iz Banje Luke da izvrši konačnu i obavezujuću odluku koju je donijela komisija osnovana prema Aneksu 7 u korist podnosioca žalbe".
- 32.Iz navedenog je vidljivo da postoji izgrađena praksa u pogledu toga da neizvršavanje pravosnažnih sudskih odluka predstavlja povredu prava na pravično suđenje. U konkretnom slučaju nije sporno da apelanti posjeduju pravosnažnu izvršnu ispravu koju je donio sud. Također, nije sporno da se predmetno rješenje ne izvršava u vremenskom periodu dužem od pet godina. Iz stanja spisa i predočene dokumentacije se vidi da je prijava za bespravnu gradnju podnesena 5. oktobra 2001. godine i da su u međuvremenu donesena rješenja i zaključci u upravnom postupku zaključno s 11. februarom 2003. godine kojima je naloženo uklanjanje tih objekata. Nadalje, Kantonalni sud je donio Rješenje broj U-31/02 od 11. februara 2003. godine kojim je odredio izvršenje Zaključka Službe za privredu - Odsjeka za inspekcijske poslove Općine Široki Brijeg broj 04-8-362-27/7 od 12. februara 2002. godine. Istim rješenjem je utvrđeno da će navedeno izvršenje biti provedeno putem Općinskog suda, i od tog perioda teče obaveza sudskih organa za provođenje rješenja o izvršenju. Ukupno uzevši, postupak izvršenja koje su trebali provesti upravni i sudski organi iznosi preko pet godina.
- 33.U konkretnom slučaju, upravo je postupanjem suda koji je donio rješenje o izvršenju, ali ga nije proveo, apelantima onemogućen djelotvoran pristup sudu. Pristup sudskom ili upravnom organu mora biti suštinski, a ne samo formalan (vidi Evropski sud za ljudska prava, Airey protiv Irske, 1979. godine). Država mora osigurati pristup sudu svakome ko ima zahtjev koji ulazi u okvir člana 6. stav 1. Evropske konvencije i ne može taj pristup ograničiti određenim kategorijama ljudi (vidi, Keegen protiv Irske, 1994. godine). Organi koji imaju slobodu sudskog odlučivanja imaju širok obim slobodne procjene sve dok se drže suštinskih zahtjeva iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ettl i drugi protiv Austrije, 1987. godine i Skräby protiv Švedske, 1990. godine). Ustavni sud u stvari ima zadatak baviti se uskraćivanjem prava iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, a ne samo nezadovoljstvom pojedinca nekom upravnom ili sudskom odlukom.
- 34.Kada se navedeni stavovi dovedu u vezu s konkretnim slučajem, Ustavni sud zaključuje da je došlo do povrede prava na djelotvoran pristup sudu kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje kompenzacije
- 35.Apelanti su tražili naknadu nematerijalne štete zbog kršenja ustavnog prava na suđenje u razumnom roku, odnosno u visini od po 300 KM mjesečno za svakog apelanta pojedinačno počevši od 12. februara 2002. godine. U skladu s članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na apelantov zahtjev, može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete, s tim što Ustavni sud podsjeća da se, za razliku od postupaka pred redovnim sudovima, ovdje radi o simboličnim iznosima u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih prava (vidi Ustavni sud, Odluku broj AP 938/04 od 17. novembra 2005. godine).
- 36.U skladu s navedenom odlukom Ustavnog suda i zauzetim stavom prema kojem apelantima u Bosni i Hercegovini kao naknadu na ime nematerijalne štete treba isplatiti iznos od približno 150 KM za svaku godinu za koju su redovni sudovi odlagali izvršenje odluke, Ustavni sud je u konkretnom slučaju odredio da se apelantima isplati iznos od 750 KM, dakle, po 150 KM za svaku godinu odlaganja izvršenja sudske odluke (vidi Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, Odluka broj CH/99/1888 od 8. i 9. marta 2005. godine). Ovaj iznos apelantima je dužan isplatiti Zapadnohercegovački kanton u roku od 60 dana od dana donošenja ove odluke.
VIII. Zaključak
- 37.Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom izvršnom postupku Općinski sud prekršio pravo apelanata na djelotvoran pristup sudu kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Nemogućnost da apelant provede zaključak o rušenju nelegalno podignutog objekta može se u konkretnom slučaju staviti na teret Općinskog suda zbog čega je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 38.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 39.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović, s. r.