USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 8. novembra 2007. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 12/08
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 1231/06, rješavajući apelaciju Zuhdije Redžića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 14, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu:
Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica
Miodrag Simović, potpredsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Seada Palavrić, sutkinja
Djelimično se usvaja apelacija Zuhdije Redžića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, u odnosu na apelantovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku.
Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši da, bez daljnjeg odlaganja, donese odluku u ponovnom postupku u predmetu broj Rt-28/03.
Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da apelantu u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.800,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zuhdije Redžića podnesena zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu broj Rt-28/03, u odnosu na član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što je preuranjena.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Zuhdija Redžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše, kojeg zastupa Aziz Adilagić, advokat iz Velike Kladuše, podnio je 24. aprila 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku i prava na imovinu u predmetu Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj Rt-28/03, a u vezi sa apelantovim zahtjevom za utvrđivanje pravične naknade za eksproprirane nekretnine. Apelant je 1. novembra 2006. godine dopunio apelaciju.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 25. stav 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), Općinskog suda i učesnika u postupku, Općinske službe prostornog uređenja, komunalnih i stambenih djelatnosti (u daljnjem tekstu: Općinska služba), zatraženo je 25. juna 2007. godine dostavljanje odgovora na apelaciju, a od Općinskog suda je zatražen na uvid i spis broj Rt-28/03.
- 3.Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 4. septembra 2007. godine, Općinski sud 9. jula 2007. godine, a Općinska služba 27. septembra 2007. godine. Spis je dostavljen Ustavnom sudu na uvid 9. jula 2007. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su 2. oktobra 2007. godine dostavljeni apelantu.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz dostavljenog spisa, kao i iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Prema zahtjevu tadašnjeg SIZ-a za stambenu oblast iz Velike Kladuše, a u svrhu izgradnje poslovno-stambenih objekata u Velikoj Kladuši, Skupština općine Velika Kladuša je donijela Odluku broj 01-012-244/85 od 26. novembra 1985. godine o podruštvljavanju nekretnina koje su bile vlasništvo Sulje Redžića, apelantovog oca. Predmet eksproprijacije su bile nekretnine označene kao k.č. 1158/1 njiva od 5959 m", njiva od 4802 m" i k.č. 1158/2 njiva od 923 m", njiva od 390 m", sve upisane u PL 1321 KO Velika Kladuša.
- 7.Pred Općinskom komisijom za prostorno uređenje između korisnika eksproprijacije i apelanta, kao nasljednika umrlog Sulje Redžića, zaključen je 15. juna 1986. godine sporazum o djelimičnoj naknadi za eksproprirano zemljište i to po 363 dinara za 1 m". S obzirom da je apelant smatrao da mu pripada veća naknada prema pravilima koji su tada važili za njezino određivanje, nadležni organ je cijeli predmet uprave dostavio sudu na odlučivanje. Apelant je zajedno s ostalim predlagačima tražio naknadu od po 600,00 dinara po kvadratnom metru, smatrajući da tako obračunat iznos odražava realnu vrijednost eksproprirane sporne nekretnine. Iz spisa se vidi da je pred tadašnjim Osnovnim sudom u Velikoj Kladuši predmetni postupak vođen i tokom 1989. i 1990. godine, ali da nije okončan.
- 8.Zahtjev Općinske komisije za prostorno uređenje zaveden je u Općinskom sudu pod brojem 180/86, a nakon rata je dobio oznaku Rt-32/97. Iz samog spisa i priložene dokumentacije nije vidljivo je li se o predmetu postupalo do 21. juna 2001. godine kada je apelant, posredstvom punomoćnika, 29. juna 2001. godine podnio molbu za uzimanje predmeta u rad, a isti zahtjev za nastavak postupka apelantov punomoćnik je ponovio i 30. aprila 2003. godine. Općinski sud je zakazao raspravu za 2. juli 2003. godine, a naredno ročište za 1. oktobar 2003. godine. Na ovom ročištu sud je donio rješenje kojim prekida postupak uslijed smrti jednog od vlasnika nepokretnosti koja je predmet eksproprijacije, a čiji nasljednici su 6. oktobra 2003. godine podnijeli zahtjev za nastavak postupka.
- 9.Na kraju, Općinski sud je donio Rješenje broj Rt-28/03 od 11. augusta 2004. godine kojim je odredio naknadu za eksproprirano zemljište, odnosno eksproprirane sporne nekretnine u ukupnom iznosu od 262.770,00 KM i zakonsku zateznu kamatu počevši od 23. maja 1986. godine do konačne isplate, kao i naknadu za troškove postupka u iznosu od 4.160,00 KM, te je obavezao Općinu Velika Kladuša, Općinski društveni fond za komunalnu djelatnost i infrastrukturu, Stambeni fond općine Velika Kladuša i preduzeće "Agrokomerc" d.d. Velika Kladuša, da ove iznose solidarno isplate predlagačima, uključujući i apelanta, u roku od 15 dana od prijema odluke, pod prijetnjom izvršenja.
- 10.Rješavajući o žalbama korisnika eksproprijacije, Kantonalni sud je Rješenjem broj Gž-953/04 od 14. aprila 2006. godine uvažio žalbe, osporeno rješenje ukinuo u dosuđujućem dijelu i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. U dopisu koji je 4. septembra 2007. godine Ustavnom sudu dostavio Kantonalni sud navedeno je da je 14. aprila 2006. godine predmet vraćen na prvostepeni sud i da je evidentiran pod brojem 023-0-V-06-000 049.
- 11.Kantonalni sud je u obrazloženju navedenog rješenja naveo da je predlagačima isplaćeno ukupno 4.382.862,00 dinara i da je svakom predlagaču, uključujući i apelanta, tada isplaćeno, na ime 1/6 dijela, iznos od 730.643,66 dinara i da su organi uprave cijeli predmet dostavili Općinskom sudu, jer su predlagači tražili naknadu od po 600,00 dinara po kvadratnom metru. Kantonalni sud je utvrdio da je prvostepeni sud, prije izvođenja zaključka da predlagačima pripada pravična naknada prema sada važećim cijenama za 1 m", propustio utvrditi je li predlagačima 15. maja 1986. godine određena i isplaćena naknada u skladu s tada važećom odlukom Skupštine općine Velika Kladuša, a prema odredbi člana 56. Zakona o eksproprijaciji. Predmet se nalazi pred Općinskim sudom i još nije uzet u ponovni rad.
IV. Relevantni propisi
- 12.U Zakonu o parničnom postupku FBiH ("Službene novine Federacije BiH" broj 42/98) relevantne odredbe glase:
"Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku."
- 13.U Zakonu o parničnom postupku FBiH ("Službene novine Federacije BiH" broj 53/03) relevantne odredbe glase:
"Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku."
- 14.U Zakonu o eksproprijaciji ("Službeni list SRBiH" br. 12/87 - prečišćeni tekst i 38/89, te "Službeni list RBiH" broj 15/94)
"Član 75.
Poslije pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji nadležni općinski organ uprave dužan je bez odlaganja zakazati i održati usmenu raspravu za sporazumno određivanje naknade za ekspropriranu nepokretnost.
Član 79.
Ako se ne postigne sporazum o naknadi u roku od dva mjeseca od dana pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji, nadležni općinski organ dostavit će pravosnažno rješenje o eksproprijaciji sa svim spisima i dokazom o isplati vlasniku iznosa naknade iz člana 77. ovog zakona ili o njegovom polaganju u sudski depozit nadležnom redovnom sudu na čijem području se nalazi eksproprirana nepokretnost radi određivanja naknade.
Član 84.
Postupak za određivanje naknade za ekspropriranu nepokretnost je hitan."
- 15.U Zakonu o vanparničnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 2/98, 39/04 i 73/05) relevantne odredbe glase:
"Član 2.
(2) U vanparničnom postupku primjereno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako zakonom nije drugačije određeno.
Član 146.
U postupku određivanja naknade za ekspropriranu nepokretnost sud određuje visinu naknade za ekspropriranu nepokretnost kada korisnik eksproprijacije i raniji vlasnik pred nadležnom službom, odnosno organom nisu postigli sporazum o naknadi za ekspropriranu nepokretnost.
Član 147.
(1) Ako učesnici ne postignu sporazum o naknadi za ekspropriranu nepokretnost u roku od dva mjeseca od dana pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji, nadležna služba, odnosno organ uprave dostavit će pravosnažno rješenje o eksproprijaciji sa svim spisima i dokazima o isplati vlasniku ponuđenog iznosa naknade ili o njegovom polaganju u depozit suda na čijem području se nalazi eksproprirana nepokretnost radi određivanja naknade.
(3) Ako nadležna služba, odnosno organ ne postupi prema odredbama stava 1. ovog člana učesnici se mogu neposredno obratiti nadležnom sudu sa zahtjevom za određivanje naknade.
Član 148.
(1) Postupak određivanja naknade za ekspropriranu nepokretnost sud vodi prema službenoj dužnosti.
(2) Postupak iz stava 1. ovog člana mora se završiti što prije, a najkasnije u roku od 30 dana od dana pokretanja postupka pred sudom."
V. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 16.Apelant se žali da postupak utvrđivanja naknade za njegovo eksproprirano zemljište traje previše dugo. S obzirom da je još 1986. godine, prema prijedlogu općinskih organa uprave, trebalo pravično utvrditi visinu te naknade, nedopustivo je, navodi apelant, da propustima, najprije upravnih pa onda i sudskih organa, taj postupak traje toliko dugo. Apelant navodi da je nekoliko puta, posredstvom ovlaštenog punomoćnika, urgirao donošenje konačnih upravnih i sudskih odluka, ali je tek Rješenjem Općinskog suda broj Rt-28/03 od 11. augusta 2004. godine doneseno prvostepeno rješenje o predmetu spora. Sama činjenica da je apelant nekoliko puta inicirao nastavak postupka, a radi njegovog ubrzanja i okončanja, dovoljno govori s kakvim problemima se apelant suočavao u ovom upravnom i sudskom postupku. Zbog svega iznesenog, apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravičan postupak zaštićen članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja postupka utvrđivanja naknade za eksproprirane nekretnine i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
b) Odgovori na apelaciju
- 17.U odgovoru Kantonalnog suda na apelaciju navodi se da je ovaj sud donio odluku u predmetu broj Gž-953/04 od 14. aprila 2006. godine, a povodom žalbe izjavljene protiv Odluke Općinskog suda broj Rt-28/03 od 11. augusta 2004. godine. Odlukom Kantonalnog suda, navodi se dalje u odgovoru na apelaciju, ukinuto je Rješenje Općinskog suda broj Rt-28/03 od 11. augusta 2003. godine i predmet je vraćen 14. aprila 2006. godine prvostepenom sudu na ponovni postupak. Prema obavještenju koji je ovaj sud dobio od administratora u Općinskom sudu navedeni predmet je nakon njegovog upućivanja sa Kantonalnog suda dodijeljen u rad sutkinji koja više ne obavlja tu funkciju i predmet "čeka novog sudiju".
- 18.U odgovoru Općinskog suda se navodi da je taj sud primio predmet 14. septembra 1989. godine i da je zakazao raspravu za 13. septembar 1990. godine, koja je odložena zbog neurednog dostavljanja, što se desilo i s ročištem zakazanim mjesec dana kasnije. Nakon toga, u predmetu se nije postupalo zbog ratnih okolnosti, kao i u poratnom periodu, niti se može vidjeti koji je sudija bio zadužen za spis. Tek je 2. jula 2003. godine zakazano ročište o ovom predmetu, a prvostepeno rješenje je doneseno 11. augusta 2004. godine, te je sud, nakon što je protivnik predlagača blagovremeno izjavio žalbu na doneseno rješenje, cjelokupan spis proslijedio Kantonalnom sudu na postupak o žalbi. Općinski sud navodi da svojim postupcima nije prekršio apelantovo pravo na pravično suđenje u "razumnom roku".
- 19.U odgovoru Općinske službe se navodi da je apelantu naknada određena u potpunosti u skladu sa tada važećom Odlukom broj 1-012-46/86 od 1. aprila 1986. godine kojom je predviđeno da naknada za 1 m" građevinskog podruštvenjenog zemljišta za uže urbano područje iznosi 0,45% od prosječne tržišne cijene formirane u 1985. godini za 1 m" stambenog prostora, što je tada predstavljalo najveći dopušteni iznos od 363 dinara po 1 m", pa proizlazi da nisu povrijeđena ustavna prava na koja se apelant žali.
VI. Dopustivost
- 20.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 21.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
- 22.Pri ocjeni dopustivosti apelacije u odnosu na navodne povrede ustavnog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1. i 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini."
Član 16. st. 1. i 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glase:
"1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
- 4)Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
- 14)Apelacija je preuranjena".
- 23.Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
- 24.U konkretnom slučaju, predmetni postupak je u toku pred Općinskim sudom. Stoga, imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud predmetnu apelaciju odbacuje kao nedopuštenu jer je preuranjena, u odnosu na navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- 25.Nadalje, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
- 26.Ustavni sud ukazuje da se u kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz "presuda" mora široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja, već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 10/01). Dakle, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni sporazumi koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
- 27.Ustavni sud, polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava na području iscrpljivanja pravnih lijekova, ističe da se prilikom primjene pravila iz člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda to pravilo mora primjenjivati uz određen stepen fleksibilnosti i bez pretjeranog formalizma (vidi Evropski sud za ljudska prava, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, serija A, broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu nije apsolutno, niti se može primjenjivati automatski, te prilikom ispitivanja je li bilo poštovano bitno je uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi Evropski suda za ljudska prava, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. decembra 1980. godine, serija A, broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu, već i sveukupni pravni i politički kontekst kao i apelantove lične prilike.
- 28.Apelant se poziva na svoje pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije koje sadrži pravo na "suđenje u razumnom roku" zato što postupak pred sudom i organima uprave traje neprimjereno dugo. Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud primjećuje da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantu žaliti se zbog dužine trajanja upravnog postupka (vidi, mutatis mutandis, Evropski sud za ljudska prava, Tome Mata protiv Portugala, aplikacija broj 32082/98, ECHR 1999-IX).
- 29.Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret da sam otkriva koji je najdjelotvorniji put kojim bi mogao doći do ostvarenja svojih prava. Također, Ustavni sud zapaža da je jedan od osnovnih postulata Evropske konvencije da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju trebaju biti lako dostupna i ostvarljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Pored toga, dužnost države je organizirati svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima povinovati se zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21).
- 30.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
- 23.
VII. Meritum
- 31.Apelant se žali da njegov predmet radi određivanja naknade za eksproprirane nepokretnosti nije završen u "razumnom roku", te da mu je tako povrijeđeno pravo na pravičan postupak koje je zaštićeno članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravičan postupak
Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana što uključuje:
Š...Ć
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom."
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
Primjenljivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije
- 32.U konkretnom slučaju je potrebno, prije svega, odgovoriti na pitanje ima li predmetni postupak karakter "spora" u kojem su utvrđivana apelantova "građanska prava i obaveze". Ustavni sud podsjeća na vlastitu jurisprudenciju i praksu Evropskog suda za ljudska prava prema kojoj pojam "spora", u smislu značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, podrazumijeva "sve postupke čiji je rezultat presudan za privatna prava i obaveze", čak i kada se postupak tiče spora između pojedinca i javne vlasti koja djeluje u okviru svojih ovlaštenja (vidi Ustavni sud, Odluka AP 540/04 od 18. januara 2005. godine, stav 20, i Evropski sud za ljudska prava, Ringeisen protiv Austrije, presuda od 28. juna 1978. godine, serija A, broj 13, stav 94).
- 33.U konkretnom slučaju, postupak se odnosi na pitanje utvrđivanja pravične naknade apelantu za eksproprirane nekretnine, pa stoga, Ustavni sud smatra da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv.
Period koji se uzima u obzir
- 34.Ustavni sud, prije svega, podsjeća na konstantnu praksu bivše Komisije za ljudska prava (u daljnjem tekstu: bivša Komisija) i Evropskog suda za ljudska prava u odnosu na predmete o dužini postupka u kojima su postupci pokrenuti prije nego što su organi Evropske konvencije osnovali svoju vremensku nadležnost. Bivša Komisija i Evropski sud smatraju da period koji se uzima u obzir u svrhu žalbe u pogledu dužine trajanja postupka počinje danom osnivanja njihove vremenske nadležnosti, a u ocjenjivanju razumnosti vremena koje je nadmašilo taj datum mora se uzeti u obzir stadij postupka dostignut do tog datuma (vidi Evropski sud za ljudska prava, Foti i drugi, presuda od 10. decembra 1982. godine, serija A, broj 56, stav 53; Styranowski v. Poland broj 28616/95 ECHR 1998-VIII).
- 35.Slično tome, Ustavni sud je u vlastitoj praksi u vezi s predmetima u kojima se apelanti žale da postupak traje nerazumno dugo zaključio da nema nadležnost razmatrati period koji je prethodio 14. decembru 1995. godine kao datumu kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu, već ispituje samo postupak koji se vodio nakon tog datuma, budući da samo taj period, ratione temporis, spada u nadležnost Ustavnog suda.
- 36.U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je postupak za utvrđivanje pravične naknade za eksproprirano zemljište započeo 26. novembra 1985. godine i do danas nije pravosnažno okončan. Dakle, postupak utvrđivanja naknade za eksproprirano zemljište traje 21 godinu i 11 mjeseci, a do danas nije pravosnažno okončan. Imajući u vidu vlastitu jurisprudenciju i praksu Evropskog suda, Ustavni sud će ispitati postupak u periodu od 14. decembra 1995. godine pa nadalje.
- 37.Polazeći od kriterija utvrđenih praksom Evropskog suda za ljudska prava, Ustavni sud ističe da se razumnost trajanja postupka ocjenjuje sagledavanjem i ocjenom svih okolnosti predmeta, uzimajući naročito u obzir složenost predmeta, ponašanje stranaka u postupku, s jedne strane, i suda i javnih vlasti s druge strane (vidi Evropski sud za ljudska prava, Vernillo protiv Francuske, presuda od 20. februara 1981. godine, serija A, broj 198, stav 30; Zimmermann i Steiner, presuda od 13. jula 1983. godine, stav 24).
a) Složenost predmeta
- 38.Ustavni sud naglašava da se složenost postupka mora razmatrati s obzirom na činjenični i pravni aspekt predmetnog spora, tj. dokaza koje redovni sudovi moraju izvesti i procijeniti u svjetlu pravne prirode spora. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o postupku utvrđivanja pravične naknade apelantu za eksproprirano zemljište. Također, Ustavni sud naglašava da su u predmetnom postupku uključene samo dvije strane, te ne smatra da se apelantov slučaj može opisati kao naročito složen, kako u pogledu činjeničnog stanja, tako i u pogledu pravnih pitanja.
b) Ponašanje apelanta
- 39.Ustavni sud ističe da u sudskim predmetima koja se tiču građanskih prava pojedinaca postupak u razumnom roku ovisi i o ponašanju strane koja učestvuje u postupku (vidi Odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, No. 11541/85 od 12. aprila 1989. godine, OI 70). U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelant više puta urgirao završetak postupka utvrđivanja naknade za eksproprirano zemljište. Dakle, apelant je koristio pravna sredstava koja su mu bila na raspolaganju u okviru Zakona o parničnom postupku i Zakona o vanparničnom postupku, da bi u što kraćem roku došao do odluke. Ustavni sud, dakle, ne nalazi u apelantovom ponašanju elemente koji bi ukazivali da je na bilo koji način doprinio sveukupnoj dužini konkretnog postupka. Pokretanjem zahtjeva posredstvom punomoćnika da se nastavi postupak i da se potvrdi pravilnost ranije određene pravične naknade za eksproprirano zemljište, apelant je pokazao razuman pristup usmjeren ka tome da se ova pravna stvar što prije okonča.
c) Ponašanje javnih vlasti
- 40.Kako je ranije izloženo, vođenje predmeta radi utvrđivanja pravične naknade za eksproprirano zemljište da bi se utvrdile činjenice koje nisu naročito složene rezultiralo je ukupnim trajanjem postupka od 21 godinu i 11 mjeseci, a u relevantnom periodu 11 godina i 11 mjeseci, što je period koji se, u principu, u sličnim predmetima ovakve složenosti uzima kao pretjeran.
- 41.Ustavni sud smatra da ne postoji razumno i objektivno opravdanje za ovakvo djelovanje nadležnih sudskih organa, te da se period odlučivanja o pravičnoj naknadi za eksproprirano zemljište ne može smatrati "razumnim" u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Do 1990. godine sud je, kako proizlazi iz samog spisa i priložene dokumentacije, nastojao okončati spor, ali su ročišta odlagana, navodno zbog neurednog dostavljanja. U toku rata sud nije uopće postupao u ovom predmetu. Nakon rata, izuzev navoda da je postupajući sudija odselio iz Velike Kladuše, kao i činjenice da u odgovoru na apelaciju Općinskog suda uopće nije navedeno koji je sudija bio zadužen za nastavak sudskog postupka, nije dato razumno objašnjenje zbog čega sud nije postupao, sve do urgencije apelantovog punomoćnika, koja je podnesena 2001. godine. Kao što je ranije navedeno, usprkos apelantovim urgencijama da se postupak okonča, Općinski sud je prvostepeno rješenje donio tek 11. augusta 2004. godine. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da se ovako neprimjereno dugo trajanje postupka može u cijelosti staviti na teret nadležnim sudskim organima, pa se opravdano može smatrati da su sudski organi u konkretnom slučaju odgovorni za dužinu postupka u ovom predmetu. Ustavni sud smatra da su odugovlačenju postupka najviše doprinijeli redovni sudovi koji su vodili postupak, posebno Općinski sud.
- 42.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud se poziva na svoj stav iznesen u Odluci U 23/00 od 2. februara 2001. godine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 10/01) koji u svom relevantnom dijelu glasi: "Ukoliko sud ne donese odluku u meritumu u roku od pet godina a da ne iznese bilo kakvo opravdanje, dolazi do kršenja apelantovog prava na utvrđivanje njegovih/njezinih prava pomoću suda u razumnom roku Š...Ć". S obzirom da postupak u ovom predmetu još uvijek nije završen, Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelantovo pravo na donošenje meritorne odluke u "razumnom roku", za šta se odgovornim smatraju redovni sudovi. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava i gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem.
- 43.S obzirom na činjenicu da postupak za određivanje pravične naknade za eksproprirano zemljište u relevantnom periodu traje 11 godina i 11 mjeseci i da se za trajanje postupka odgovornost može, u cijelosti, pripisati nadležnim sudovima, Ustavni sud zaključuje da je došlo do povrede prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje kompenzacije
- 44.Apelant je tražio naknadu nematerijalne štete zbog kršenja ustavnog prava na suđenje u "razumnom roku". U skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na apelantov zahtjev, može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete, s tim što Ustavni sud podsjeća da se, za razliku od postupaka pred redovnim sudovima, odnosno upravnim organima, ovdje radi o simboličnim iznosima u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih prava (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04 od 17. novembra 2005. godine).
- 45.U skladu s navedenom odlukom Ustavnog suda i zauzetim stavom prema kojem apelantima u Bosni i Hercegovini kao naknadu na ime nematerijalne štete treba isplatiti iznos od približno 150 KM za svaku godinu za koju su nadležni organi odlagali donošenje odluke, Ustavni sud je u konkretnom slučaju odredio da se apelantu isplati iznos od 1.800,00 KM, dakle, po 150 KM za svaku godinu odlaganja donošenja odluke u "razumnom roku" (vidi Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, Odluka broj CH/99/1888 od 8. i 9. marta 2005. godine). Ovaj iznos apelantu je dužan isplatiti Unsko-sanski kanton u roku od tri mjeseca od dana donošenja ove odluke.
VIII. Zaključak
- 46.Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u "razumnom roku" iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak za utvrđivanje naknade za eksproprirano zemljište nije okončan ni nakon 11 godina i 11 mjeseci, a takvo neopravdano trajanje sveukupnog postupka se može, u cijelosti, pripisati ponašanju nadležnih sudskih organa.
- 47.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 48.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović, s. r.