Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 18. decembra 2008. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 19/09>
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 1432/06, rješavajući apelaciju PP "Slapovi" Krupa na Vrbasu, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu:

Seada Palavrić, predsjednica

Miodrag Simović, potpredsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Mirsad Ćeman, sudija

Usvaja se apelacija PP "Slapovi" Krupa na Vrbasu.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na način obračuna zakonske zatezne kamate.

Ukida se Presuda Okružnog suda u Banjoj Luci Pž-49/04 od 10. marta 2006. godine.

Predmet se vraća Okružnom sudu u Banjoj Luci, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Okružnom sudu u Banjoj Luci da u roku od 60 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

I. Uvod

  • 1.
    PP "Slapovi" Krupa na Vrbasu (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa advokat Milorad Đukić, podnio je 17. maja 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Pž-49/04 od 10. marta 2006. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda i Euroherca d.d. Mostar (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 26. maja 2006. godine da dostave odgovore na apelaciju.
  • 3.
    Okružni sud je dostavio odgovor 11. decembra 2006. godine.
  • 4.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Okružnog suda dostavljen je apelantu 16. oktobra 2008. godine.

III. Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
  • 6.
    Osnovni sud u Banjoj Luci je donio Presudu broj Ps-554/99 od 5. juna 2002. godine, kojom je obavezao tuženog da apelantu na ime naknade štete isplati iznos od 2.538,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 15. februara 1999. godine pa do isplate, kao i da apelantu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.515,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do konačne isplate. Tuženi je obavezan, po osnovu saobraćajne nesreće koju je skrivio osiguranik tuženog, da apelantu naknadi štetu na vozilu, odnosno da mu naknadi iznos koji je imao zbog popravke vozila. Apelant je štetu na svom vozilu pretrpio u saobraćajnoj nesreći koja se dogodila 10. februara 1999. godine, a popravku svog vozila je izvršio 15. februara 1999. godine.
  • 7.
    Protiv prvostepene presude tuženi je podnio žalbu. Okružni sud je donio Presudu broj Pž-49/04 od 10. marta 2006. godine, kojom je djelimično uvažio žalbu i prvostepenu presudu preinačio u dijelu o zakonskoj zateznoj kamati, tako što je na iznos od 2.538 KM, koji predstavlja protivvrijednost iznosa od 2.358,00 DM, dosuđena kamata po kamatnoj stopi koju se komercijalne banke u Republici Srpskoj obračunale na štedne uloge po viđenju na tu valutu počevši od 15. februara 1999. godine do 18. maja 2001. godine, a od 19. maja 2001. godine kamata apelantu pripada po stopi propisanoj Zakonom o visini stope zatezne kamate do isplate. Žalba tuženog je odbijena i prvostepena presuda potvrđena u pogledu odluke o glavnoj stvari i troškovima postupka. U obrazloženju presude, u odnosu na dio koji se tiče zakonske zatezne kamate, Okružni sud je naveo da je, nakon otklanjanja štete u ovlaštenom servisu, koju je otklonio apelant, tuženi pao u docnju. Na taj način, prema stavu Okružnog suda, otklonjene su posljedice nastanka štete, a zatezna kamata predstavlja iznos štete koju je apelant pretrpio zbog toga što nije koristio novac od docnje tuženog do isplate. Iz obrazloženja drugostepene presude proizlazi zaključak Okružnog suda da je "pazeći na pravilnu primjenu materijalnog prava ovaj sud je zakonsku zateznu kamatu na glavni dug dosudio po stopi koju su obračunavale komercijalne banke u sjedištu tužioca, na štedne uloge po viđenju za period od 15. februara 1999. godine do 18. maja 2001. godine, a od 19. maja 2001. godine u skladu sa Zakonom o visini stope zatezne kamate ('Službeni glasnik RS' broj 19/01) pa do isplate". Okružni sud se pozvao na pravni stav Vrhovnog suda Republike Srpske u Presudi Rev-494/02 od 28. oktobra 2004. godine.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 8.
    Apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i na diskriminaciju iz člana 14. Evropske konvencije. Apelant se žali da je Okružni sud, suprotno materijalnom pravu, odredio kamate po viđenju. Osim toga, prema apelantovim navodima, Okružni sud nije dao nikakvo obrazloženje za svoj stav, već se samo pozvao na praksu Vrhovnog suda Republike Srpske. Apelant predlaže da Ustavni sud utvrdi povredu navedenih apelantovih ustavnih prava, te da Presudu Okružnog suda broj Pž-49/04 od 10. marta 2006. godine ukine u dijelu koji se tiče kamata i potvrdi prvostepenu presudu kao pravilnu i zakonitu. Apelant, također, traži da Ustavni sud prizna apelantu troškove sastavljanja apelacije prema AT, a prema iskazanom troškovniku prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad advokata ("Službeni glasnik RS" broj 68/05) u iznosu od 702,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

  • 9.
    U odgovoru na apelaciju Okružni sud je ostao pri navodima u presudi, te je istakao da je ona zakonita. Okružni sud je istakao da je postojala pravna praznina, odnosno nedostatak propisa koji su regulirali pitanje kamata u periodu od 1992. godine do 19. maja 2001. godine. Okružni sud je naveo pravne propise koji su regulirali ovu materiju i pozvao se na praksu Vrhovnog suda prema kojoj je regulirano da se dinarski iznosi konvertiraju u DM, odnosno KM, prema najpovoljnijem kursu po kojem su komercijalne banke otkupljivale tu valutu u mjestu ispunjenja obaveza na dan dospjelosti i da se na tako konvertiran iznos obračunava zakonska kamata po kamatnoj stopi koja se plaća na neoročene štedne uloge po viđenju u DM, i to do dana ispunjenja glavnog duga, a najkasnije do 19. maja 2001. godine, od kada se kamata obračunava u skladu sa članom 3. Zakona o visini stope zatezne kamate.

V. Relevantni propisi

  • 10.
    U Zakonu o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89 i "Službeni glasnik Republike Srpske" br. 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04) relevantne odredbe glase:

Član 277.

Dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje pored glavnice i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj saveznim zakonom.

  • 11.
    Zakon o visini stope zatezne kamate ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 19/01 i 52/06) u relevantnom dijelu glasi:

Član 4.a

Na novčane obaveze iskazane u dinarima ne obračunava se kamata, već se glavni dug konvertira u DM, odnosno KM prema najpovoljnijem kursu po kojem su komercijalne banke otkupljivale tu valutu u mjestu ispunjenja obaveza na dan dospjelosti i na tako konvertiran iznos obračunava se zatezna kamata po kamatnoj stopi koja se plaća na neoročene štedne uloge (štedne uloge po viđenju) u DM, i to do dana ispunjenja glavnog duga, a najdalje do 18.5.2001. godine od kojeg dana se kamata obračunava prema odredbama člana 3. osnovnog zakona.

VI. Dopustivost

  • 12.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 13.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
  • 14.
    U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Okružnog suda broj Pž-49/04 od 10. marta 2006. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Presuda je uručena apelantu 10. aprila 2006. godine, a apelacija je podnesena 17. maja 2006. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
  • 15.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

  • 16.
    Apelant osporava presudu Okružnog suda, navodeći da je tom presudom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

a) Pravo na pravično suđenje

  • 17.
    Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

  • 1.
    Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć
  • 18.
    Predmetni postupak, koji je okončan osporenom presudom, odnosi se na postupak naknade materijalne štete, dakle, na predmet građanskopravne prirode, pa je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u ovom predmetu. Stoga, Ustavni sud mora ispitati da li je taj postupak bio pravičan onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 19.
    Ustavni sud, prije svega, podsjeća da je njegova nadležnost u apelacionim postupcima ograničena na pitanja koja su sadržana u ovom ustavu i da Ustavni sud nije nadležan vršiti provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su redovni sudovi protumačili pozitivnopravne propise, osim ukoliko odluke tih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kad odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kad je primjena pozitivnopravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kad je relevantni zakon sâm po sebi neustavan, ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek, ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 39/01, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 25/02).
  • 20.
    U konkretnom slučaju apelant je, u suštini, nezadovoljan osporenom presudom Okružnog suda u odnosu na način obračuna zakonske zatezne kamate.
  • 21.
    U odnosu na apelantove navode u vezi sa načinom obračuna zakonske zatezne kamate, Ustavni sud konstatira da je Okružni sud u osporenoj presudi obavezao tuženog da apelantu plati kamatu na iznos od 2.538,00 KM po stopi koja se plaća na štedne uloge po viđenju na tu valutu za period od 15. februara 1999. godine do 18. maja 2001. godine, a od 19. maja 2001. godine pa do isplate po kamatnoj stopi u skladu sa Zakonom o visini stope zatezne kamate Republike Srpske. Okružni sud ističe da je ovakvu odluku donio pazeći na pravilnu primjenu materijalnog prava, a pri tome imajući u vidu stav Vrhovnog suda u Presudi broj Rev-494/02 od 28. oktobra 2004. godine.
  • 22.
    Prema mišljenju Ustavnog suda, Okružni sud nije dao jasne i precizne razloge zbog čega je apelantu do 18. maja 2001. godine dosudio kamatu po stopi koja se plaća na štedne uloge po viđenju. Do jasnog i nedvosmislenog zaključka u pogledu navedenog ne može se doći ni na osnovu Odluke Vrhovnog suda broj Rev-494/02 od 28. oktobra 2004. godine, na koju se u osporenoj odluci pozvao Okružni sud, s obzirom da ni spomenuta odluka Vrhovnog suda ne daje jasne i precizne razloge zbog čega se u periodu do 18. maja 2001. godine kamata obračunava po stopi koja se plaća na štedne uloge po viđenju. Osim toga, Ustavni sud se poziva na svoj stav u predmetu broj AP1757/06 (vidi Odluku broj AP 1757/06, usvojenu na sjednici od 8. jula 2008. godine, tač. 45-47) koji se bavio istim činjenično-pravnim supstratom kao u ovom predmetu u vezi sa dosuđenim kamatama. U navedenoj odluci broj AP 1757/06 Ustavni sud je zaključio da je presudom Okružnog suda u Banjoj Luci, koja je bila predmet osporavanja navedenom apelacijom, zbog proizvoljnog stava u pogledu početka toka zakonske zatezne kamate kod materijalne štete, nenavođenja jasnih i preciznih razloga na kojima je Okružni sud zasnovao odluku o obračunu zakonske kamate, kao i neodlučivanja o troškovima cijelog parničnog postupka povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud primjećuje da je isti stav, kao i isto obrazloženje u vezi sa načinom obračuna zakonske zatezne kamate dao Okružni sud u odluci broj Pž-49/04 od 10. marta 2006. godine, koja je predmet osporavanja ovom apelacijom, tako da se isti zaključak može primijeniti na konkretni slučaj.
  • 23.
    U vezi sa navedenim Ustavni sud konstatira da je jedan od važnih elemenata pravičnog suđenja i zahtjev da sudska odluka mora navesti razloge na kojima je zasnovana. Kolika je ta dužnost suda zavisi od prirode odluke i to može biti procijenjeno samo u odnosu na okolnosti svakog pojedinačnog slučaja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Ruiz Torija protiv Španije, presuda od 9. decembra 1994. godine, serija A broj 303-A, str. 12). Međutim, sud nije obavezan da dâ detaljan odgovor na svaki argument (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Van de Hurk protiv Holandije, presuda od 19. aprila 1994. godine, serija A broj 288, str. 20).
  • 24.
    Uzimajući u obzir okolnost konkretnog slučaja, Ustavni sud smatra da obrazloženje Okružnog suda o načinu obračuna zakonske zatezne kamate nije zadovoljilo princip člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer Okružni sud u ovom dijelu nije dao jasne i precizne razloge na kojima je zasnovao svoju odluku. Time je došlo do povrede apelantovog ustavnog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

  • 25.
    Ustavni sud smatra da, s obzirom na zaključke u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, nije potrebno posebno razmatrati ostale apelantove navode.
  • 26.
    U pogledu apelantovog zahtjeva da mu se nadoknade troškovi za sastav apelacije, Ustavni sud podsjeća da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastavljanja apelacije iz čega proizlazi da troškove sastavljanja apelacije isključivo snose apelanti.

VIII. Zaključak

  • 27.
    U konkretnom slučaju Ustavni sud konstatira da je preinačivanjem Okružnog suda prvostepene presude, bez navođenja jasnih i preciznih razloga na kojima je zasnovao osporenu odluku u pogledu obračuna zakonske zatezne kamate, došlo do povrede apelantovog ustavnog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 28.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 29.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić, s. r.