USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 18. decembra 2008. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 19/09>
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broju AP 3303/06, rješavajući apelaciju Radivoja Salatića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu:
Seada Palavrić, predsjednica
Miodrag Simović, potpredsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Krstan Simić, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija Radivoja Salatića podnesena protiv Presude Okružnog suda Trebinje broj 015-0-Kž-06-000 030 od 24. augusta 2006. godine i Presude Osnovnog suda Trebinje broj K-196/02 od 5. aprila 2006. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Radivoje Salatić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bileće, kojeg zastupa Momo Turanjanin, advokat iz Trebinja, podnio je 11. decembra 2006. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 015-0-Kž-06-000 030 od 24. augusta 2006. godine i Presude Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj K-196/02 od 5. aprila 2006. godine. Apelant je, također, podnio i zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje zatvorske kazne do okončanja postupka o predmetnoj apelaciji pred Ustavnim sudom.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Ustavni sud je donio Odluku broj AP 3303/06 od 16. januara 2007. godine, kojom je odbio zahtjev za donošenje privremene mjere.
- 3.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda i učesnika u postupku, Okružnog tužilaštva u Trebinju (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo), zatraženo je 25. januara 2007. godine da dostave odgovor na apelaciju.
- 4.Okružni sud i Osnovni sud su dostavili odgovore na apelaciju 12. februara 2007. godine, a Tužilaštvo 14. februara 2007. godine.
- 5.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantu 9. septembra 2008. godine.
III. Činjenično stanje
- 6.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 7.Osnovni sud je Presudom broj K-196/02 od 5. aprila 2006. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda broj 015-0-Kž-06-000 030 od 24. augusta 2006. godine, Savu Babića i apelanta proglasio krivim što su na način i u vrijeme pobliže opisano u izreci osporene presude, kao odgovorna lica, u namjeri da sebi ili drugom pribave imovinsku korist, iskoristili svoje službene položaje ili ovlaštenja. Pribavili su imovinsku korist koja prelazi iznos od 50.000 KM, čime su počinili krivično djelo zloupotrebe položaja ili ovlaštenja iz člana 337. stav 4. u vezi sa stavom 3. Krivičnog zakonika Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZ RS). Savo Babić je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, a apelant na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci. Na osnovu člana 98. stav 1. Zakona o krivičnom postupku (u daljnjem tekstu: ZKP) apelant je obavezan da plati troškove krivičnog postupka u iznosu od 390,00 KM, sve u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti presude. Odbijena je optužnica da je apelant počinio krivično djelo falsifikovanja ili uništenja službene isprave iz člana 366. stav 1. KZ RS.
- 8.U obrazloženju presude Osnovni sud ističe da je na osnovu provedenih dokaza kao nesporno utvrđeno da je u vrijeme izvršenja krivičnog djela prvookrivljeni Savo Babić bio direktor ODP "Autorad" Trebinje, a apelant je obavljao funkciju vršioca dužnosti pomoćnika generalnog direktora SOD "Jahorina" Filijala Trebinje, dakle imali su svojstvo odgovornih lica u preduzeću. Dalje, sud navodi da je nesporno utvrdio da je Ugovorom o poslovno-tehničkoj saradnji broj 78/98 omogućeno ekskluzivno pravo osiguranja SOD "Jahorina" u poslovnim prostorijama ODP "Autorad" Trebinje za period od 1998. godine do 2000. godine, s tim da u tim prostorijama osiguranje ne mogu nuditi druge osiguravajuće kuće, a taj ugovor je protivan prinudnim propisima, javnom poretku i dobrim običajima jer, dajući ekskluzivnost jednoj osiguravajućoj kući onemogućena je konkurencija u poslovanju. Pozivanjem na ugovor o poslovno-tehničkoj saradnji i o ugovorenom ekskluzivnom pravu osiguranja nije moguće utvrditi pravni osnov za izgubljeni prihod, tj. na ime zaključenih polisa osiguranja kod drugih osiguravajućih društava za period od 1. juna 1998. godine do 31. augusta 2000 godine. To je osnov koji je nesumnjivo uzet prilikom sačinjavanja Računa SOD "Jahorina" Filijala Trebinje, broj 0006-0174-0 od 27. septembra 2000. godine. Nesporno je, ističe sud, da je sačinjeni račun neistinit i bez pravnog osnova, što je bilo poznato i prvookrivljenom i apelantu. Apelant je, potpisujući i ovjeravajući pečatom preduzeća navedeni račun, to učinio svjesno i dobrovoljno u namjeri da za SOD "Jahorina" Filijala Trebinje ostvari protivpravnu imovinsku korist. Njegova odbrana da je samo izvršavao naređenja generalnog direktora je neprihvatljiva, jer je kao odgovornom licu u filijali njegova dužnost bila da se stara o zakonitom radu u njemu i da snosi odgovornost za svoje postupke.
- 9.Sud je dalje ukazao da je nesporno utvrđeno da ni SOD "Jahorina" Filijala Trebinje, kao ni u ODP "Autorad" Trebinje, navedeni izdati račun nisu knjižili iako je postojala obaveza i jednih i drugih da ga knjiže, i to SOD "Jahorina" kao prihod, a ODP "Autorad" kao rashod. Apelant je, nastavlja dalje sud, kao direktor SOD "Jahorina" Filijala Trebinje na osnovu spomenutog računa podnio prijedlog za izvršenje, a prvookrivljeni Savo Babić predloženo izvršenje nije ni tada osporio, iako je za to imao zakonsku mogućnost. Nakon pravosnažnosti rješenja o dozvoli izvršenja rješenje je dostavljeno Razvojnoj banci radi naplate spomenutog računa. Nakon toga apelant i Savo Babić su zaključili Ugovor o zasnivanju založnog prava-hipoteke na nekretninama ODP "Autorad" Trebinje kao dužnika, a radi obezbijeđenja novčanog potraživanja u iznosu od 842.361,95 KM. Navedeni ugovor bez pismenog ovlaštenja ovjerili su kod Osnovnog suda prvookrivljeni Babić, kao direktor preduzeća, iako prema važećem statutu preduzeća nije imao zakonsko ovlaštenje da potpiše ugovor, jer je on prelazio 40.000 KM za što mu je bila potrebna saglasnost Upravnog odbora preduzeća. Apelant također nije imao zakonsko ovlaštenje za zaključenje navedenog ugovora, jer Filijala nema svojstvo pravnog lica, te je za zaključenje ugovora morao imati pismeno odobrenje od generalnog direktora SOD "Jahorine". Zaključenjem ovakvog ugovora, a radi obezbjeđivanja potraživanja u iznosu od 842.361,95 KM, obojica okrivljenih su prekoračili granice svoga ovlaštenja, a sve sa namjerom da pribave imovinsku korist SOD "Jahorini" koja prelazi iznos od 50.000 KM. Zaključeni ugovor o zasnivanju založnog prava iskoristili su tako što su na osnovu njega zatražili da se postupak izvršenja, blokadom računa ODP "Autorad" Trebinje obustavi, što je sud i uradio, pa sve to ukazuje da je postupanje i prvookrivljenog i apelanta bilo usmjereno na obezbjeđivanje protivpravne imovinske koristi povjeriocu SOD "Jahorina", koja je preko svog Fonda "Jahorina.Konseko" izvršila otkup vaučera i bilo je izvjesno da će postati jedan od suvlasnika preduzeća ODP "Autorad" Trebinje, čija je privatizacija uslijedila. Upisom hipoteke u zemljišnim knjigama hipotekarni povjerilac je stekao pravo da na način koji je predviđen zakonom, ukoliko dužnik ne izvrši svoju obavezu, traži izmirenje svoje tražbine prodajom nekretnina iz vrijednosti opterećene hipotekom.
- 10.Osnovni sud zaključuje da su okrivljeni na opisan način izvršili krivično djelo zloupotrebe službenog položaja ili ovlaštenja, a pribavljena imovinska korist za SOD "Jahorina" prelazi iznos od 50.000 KM, čime su se u radnjama obojice okrivljenih stekla sva bitna obilježja krivičnog djela iz člana 337. stav 4. u vezi sa stavom 3. KZ RS. Sud također ističe da nije prihvatio apelantovu odbranu jer je ona nelogična i usmjerena ka izbjegavanju krivične odgovornosti, a svi provedeni dokazi ukazuju da je apelant znao šta potpisuje, te kakve posljedice proizlaze iz toga, ali je za sebe nalazio opravdanje da nije pravnik te da radi po naređenju generalnog direktora. Sud je nesporno utvrdio da su oba okrivljena postupila sa umišljajem, tj. bili su svjesni svog djela i htjeli su da ga izvrše s ciljem da pribave protivpravnu imovinsku korist za SOD "Jahorina" koja je, u toku privatizacije koja je uslijedila preko "Konseko" fonda, postala jedna od suvlasnica preduzeća "Autorad" Trebinje. Prilikom odlučivanja o vrsti i visini kazne sud je kao olakšavajuću okolnost cijenio to što apelant ranije nije osuđivan, što je porodičan čovjek, što je djelimično priznao da je izvršio krivično djelo, pa cijeneći stepen njegove krivične odgovornosti i društvenu opasnost počinjenog djela, smatrao da su ispunjeni uvjeti za primjenu člana 39. stav 2. KZ RS, tj. da se spomenute olakšavajuće okolnosti mogu smatrati osobitim i da se ublaženom kaznom može postići svrha kažnjavanja, te je umjesto propisane kazne zatvora od dvije do 10 godina izrekao kaznu zatvora od osam mjeseci.
- 11.U obrazloženju presude Okružni sud navodi da je prvostepeni sud izvedene dokaze razmatrao sa potrebnom pažnjom, pojedinačno i u međusobnoj vezi, te u sklopu cjelokupne procesne građe, da je o prihvatljivosti dokaza dao jasne i određene razloge, pravilnim metodološkim pristupom izveo zaključak i dao argumentovane razloge o krivici optuženog Slavke Babića i apelanta, koji su uvjerljivi i međusobno nisu suprotstavljeni. Okružni sud smatra da se neosnovani apelantovi žalbeni prigovori kojim ukazuje da je između osuđujućeg i odbijajućeg dijela izreke presude uspostavljeno neotklonjivo protivriječje i da je time učinjena bitna povreda postupka. Nesporno je, navodi dalje sud, da je tužilac na glavnom pretresu odustao od krivičnog gonjenja za djelo falsifikovanja ili uništavanja službene isprave iz člana 366. KZ RS, po principu konsumpcije, jer je ono sadržano u krivičnom djelu zloupotrebe položaja ili ovlaštenja iz člana 337. stav 3. u vezi sa stavom 4. KZ RS, zbog čega je u odnosu na to djelo optužba odbijena. Prividni sticaj po osnovu konsumpcije postoji kada je jedno krivično djelo obuhvaćeno drugim djelom, pri čemu teže djelo uvijek konzumira lakše, te stoga odustajanje tužioca od gonjenja zbog krivičnog djela falsifikovanja ili uništavanja službene isprave nema uticanja na ocjenu vjerodostojnosti spomenutog računa. Sud navodi da pobijana presuda imenuje izvedene dokaze, uključujući i odbranu optuženih, u bitnom iznosi sadržaj tih dokaza i ocjenjuje ih sa gledišta sadržaja i gledišta njihove vjerodostojnosti. Sud je izvršio sveobuhvatnu ocjenu svih provedenih dokaza i sa punom pažnjom utvrdio validnost svakog pojedinačnog dokaza.
- 12.Okružni sud dalje smatra da predmetne žalbe osnovano ukazuju da je prvostepeni sud u obrazloženju presude našao da su optuženi "prekoračili granice svojih ovlaštenja" tako što su sačinili Ugovor o zasnivanju hipoteke na nekretninama ODP "Autorada", dok u izreci presude navodi da su inkriminirane radnje izvršili "iskorištavanjem službenih položaja". Radnja predmetnog krivičnog djela, nastavlja sud, je alternativno određena i može se sastojati u iskorištavanju svog položaja ili ovlaštenja, prekoračenju granica svog ovlaštenja ili neizvršenju službene dužnosti. U slučaju alternativnog određivanja radnje izvršenja, za postojanje krivičnog djela dovoljno je da je izvršena jedna od više alternativno predviđenih radnji izvršenja, ali u slučaju da je djelo izvršeno sa dvije ili više alternativno određene radnje postojat će jedno krivično djelo, a ne sticaj djela. Radnje izvršenja koje su optuženi preduzeli su formalno u granicama njihovih ovlaštenja, ali suština je u činjenici da su one u materijalnom smislu protivpravne jer su suprotne interesima i zadacima službe i preduzete su s ciljem pribavljanja kakve koristi sebi ili drugome. Navodima žalbe, nastavlja sud, osnovano se ukazuje da je prvostepeni sud u obrazloženju presude izveo pogrešan zaključak da su optuženi prekoračili granice ovlaštenja. Međutim, prema mišljenju Okružnog suda, djelatnost optuženih iskazana kroz radnje opisane u izreci pobijane presude finalizirane zaključenjem ugovora o hipoteci, nesumnjivo su nastale iskorištavanjem njihovih položaja i ovlaštenja. Dakle, radnja koja je izvršena potpisivanjem i ovjeravanjem Ugovora o založnom pravu - hipoteci u uzajamnoj je vezi sa prethodnim radnjama optuženih i nastala je iskorištavanjem njihovog službenog položaja i ovlaštenja, što je prvostepeni sud pravilno zaključio prilikom pravnog vrednovanja predmetnog djela. Stoga, okolnost da je u obrazloženju pobijane presude prvostepeni sud pogrešno zaključio da je ugovor o založnom pravu sklopljen u prekoračenju granice ovlaštenja ne može imati pravno relevantan značaj u pogledu krajnjeg zaključka o odgovornosti optuženih, niti se ovom propustu suda može dati karakter bitne povrede odredaba krivičnog postupka. Dalje, suprotno navodima žalbe, inkriminisani račun je, i pored činjenice da nije plaćen i da nije knjižen, proizveo pravno dejstvo tako što je poslužio kao osnov za donošenje rješenja o izvršenju, a potom i zasnivanja založnog prava na nekretninama OPD "Autorad".
- 13.Na kraju sud ukazuje da se pod pojmom "imovinska korist" u smislu odredbe člana 337. stav 3. KZ RS podrazumijeva bilo kakva korist kojom se stvara povoljniji položaj za određena lica u bilo kojoj sferi društvenog života. U tom smislu, nema sumnje da je upisom hipoteke u zemljišne knjige SOD "Jahorina" kao povjerilac dovedena u povoljniji položaj, koji se ogleda u njenom pravu da traži namirenje svoje tražbine iz vrijednosti opterećene hipotekom, što pravilno zaključuje prvostepeni sud. Nesporno je da je na osnovu rješenja Osnovnog suda o dozvoli uknjižbe izvršena uknjižba hipoteke na nekretnini dužnika ODP "Autorad" Trebinje, radi obezbjeđivanja novčanog potraživanja povjerioca SOD "Jahorina" u iznosu do 842.361,95 KM, čime je hipotekarni povjerilac stekao puni opseg založnih prava na dužnikovoj nekretnini. Na kraju, sud ističe da je pravilan zaključak da naknadno brisanje uknjižene hipoteke nema uticanja na odgovornost optuženih jer je brisanje uslijedilo nakon otkrivanja krivičnog djela, dakle radi se o svršenom krivičnom djelu, a ne o pokušaju tog djela.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 14.Apelant smatra da mu je presudama redovnih sudova povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
- 15.Apelant se žali na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pogrešnu i proizvoljnu primjenu materijalnog prava. Navodi da radnje koje mu se stavljaju na teret nisu bile dovoljne za pouzdan zaključak da je počinio krivično djelo koje mu se stavlja na teret, s obzirom da je moralo biti počinjeno u namjeri da se pribavi protivpravna imovinska korist, koja čini bitno obilježje ovog krivičnog djela. Smatra da sudovi nisu jednako cijenili dokaze koji idu na štetu, kao i dokaze koji idu u njegovu korist, nego su proizvoljno na njegovu štetu cijenili činjenice koje suštinski ne predstavljaju nikakav dokaz u tom pravcu. Činjenice na kojima su sudovi izveli zaključak da je počinio krivično djelo ne mogu predstavljati dokaz namjere da se pribavi protivpravna imovinska korist. Apelant ističe da princip presumpcije nevinosti znači da je teret dokazivanja na tužilaštvu i da treba primijeniti princip in dubio pro reo, dakle da i najmanja sumnja u vezi sa određenim dokazom mora da ide u prilog optuženog. Ističe da su sudovi prekršili navedene principe i proizvoljno utvrdili njegovu odgovornost i na njegovu štetu proizvoljno primijenili materijalno pravo. Smatra da je, suprotno nalaženju sudova, postupao samo po ovlaštenju generalnog direktora, što jasno ukazuje da nije imao nikakvu autonomnu, službenu odgovornu ili neku sličnu funkciju, koja bi mu se mogla pripisati kao jedno od nužnih svojstava koje predviđa član 337. stav 4. KZ RS, pa smatra da nije ništa prekoračio niti je ostvario bilo kakav vid zloupotrebe.
- 16.Apelant dalje ističe da se u izreci prvostepene presude navodi da su on i Slavko Babić "iskoristili" službene položaje, a na strani 12 da su "prekoračili" granice ovlaštenja, dok drugostepeni sud navodi da nije bilo prekoračenja granica ovlaštenja, nego da su iskorištavanjem službenih položaja pribavili imovinsku korist SOD "Jahorina", jer se pod tim podrazumijeva bilo kakva korist kojom se stvara povoljniji položaj za određeno lice u bilo kojoj sferi društvenog života. Iz same prvostepene presude se očigledno vidi da takva korist nije ostvarena, te apelant smatra da je na taj način u odnosu prema njemu i povrijeđen krivični zakon. Na osnovu svega navedenog, kao i obaveze suda da istinito i potpuno utvrdi činjenice koje su važne za donošenje zakonite odluke, kao i na osnovu obaveze da sud savjesno ocijeni svaki dokaz pojedinačno i da na osnovu takve ocjene izvede zaključak da li je neka činjenica dokazana, apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
b) Odgovor na apelaciju
- 17.Okružni sud u odgovoru na apelaciju ističe da su neosnovani apelantovi navodi i da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede ustavnog prava na koje se apelant poziva u svojoj apelaciji.
- 18.Osnovni sud u odgovoru na apelaciju navodi da je apelant za vrijeme postupka imao branioca, te smatra da ne postoji kršenje navedenih apelantovih prava.
- 19.Tužilaštvo je u odgovoru na apelaciju istaklo da je postupak protiv apelanta proveden u skladu sa važećim procesnim i materijalnim pravom i da u postupku nisu povrijeđena apelantova prava garantovana Ustavom i Evropskom konvencijom, te predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
V. Relevantni propisi
- 20.Krivični zakon Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 22/00) u relevantnom dijelu glasi:
"Član 126.
Š...Ć (5) Pod pojmom odgovornog lica smatra se osoba u preduzeću i u drugom pravnom licu kojoj je s obzirom na njegovu funkciju ili na temelju posebnog ovlaštenja povjeren određeni krug poslova koji se odnose na izvršavanje zakona ili propisa donesenih na osnovu zakona ili općeg akta preduzeća ili drugog pravnog lica u upravljanju i rukovanju imovinom ili se odnosi na rukovođenje proizvodnim ili nekim drugim privrednim procesom ili na nadzor nad njima. Š...Ć
Član 337.
(1) Službeno lice ili odgovorno lice koje u namjeri da sebi ili drugom pribavi kakvu neimovinsku korist ili da drugom nanese kakvu štetu, iskoristi svoj položaj ili ovlaštenje, prekorači granice svog ovlaštenja ili ne izvrši službenu dužnost kaznit će se zatvorom od tri mjeseca do tri godine.
Š...Ć
(3) Službeno lice ili odgovorno lice koje u namjeri da sebi ili drugom pribavi kakvu imovinsku korist, iskoristi svoj položaj ili ovlaštenje, prekorači granice svog ovlaštenja ili ne izvrši službenu dužnost kaznit će se zatvorom od šest mjeseci do pet godina.
(4) Ako je djelom iz stava 3. ovog člana pribavljena imovinska korist u iznosu koji prelazi 10.000 KM, učinilac će se kazniti zatvorom od jedne do osam godina, a ako taj iznos prelazi 50.000 KM kaznit će se zatvorom od dvije do deset godina."
- 21.Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 50/03, 111/04 i 115/04) u relevantnom dijelu glasi:
"Član 15.
Pravo suda, tužioca i drugih organa koji učestvuju u krivičnom postupku da ocjenjuju postojanje ili nepostojanje činjenica nije vezano ni ograničeno posebnim formalnim dokaznim pravilima.
Član 287. stav 2.
Sud je dužan savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima i na osnovu takve ocjene izvesti zaključak je li neka činjenica dokazana."
VI. Dopustivost
- 22.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 23.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 24.U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Presuda Okružnog suda broj 015-0-Kž-06-000 030 od 24. augusta 2006. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonima. Nadalje, osporenu presudu apelant je primio 14. oktobra 2006. godine, a apelaciju je podnio 11. decembra 2006. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 25.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 26.Apelant pobija navedene presude tvrdeći da mu je tim presudama povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
- 27.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom".
- 28.Član 6. st. 1. i 2. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 28.
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć
- 2.Svako ko je optužen za krivično djelo smatra se nevinim dok se njegova krivica po zakonu ne dokaže. Š...Ć"
- 29.U konkretnom slučaju, radi se o krivičnom postupku u kojem je apelant proglašen krivim za krivično djelo propisano zakonom, te je osuđen na kaznu zatvora. Dakle, ishod predmetnog postupka bio je od odlučujućeg značaja za utvrđivanje osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta, pa je član 6. Evropske konvencije primjenjiv. Stoga, Ustavni sud treba ispitati je li osporenim presudama povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje koje je zaštićeno članom 6. Evropske konvencije.
- 30.Ustavni sud, prije svega, podsjeća da je u svojim ranijim odlukama, oslanjajući se na jurisprudenciju Evropskog suda za ljudska prava, konstatovao da se član 6. Evropske konvencije primjenjuje i u prvostepenom i u žalbenom krivičnom postupku. Ipak, način primjene člana 6. Evropske konvencije zavisi od posebnih okolnosti na koje ukazuje predmetni postupak. Pitanje je li optuženi imao pravičan postupak mora se riješiti na osnovu cjelokupnog postupka (vidi Evropski sud za ljudska prava, Monnel and Morris, odluka od 2. marta 1987, serija A, broj 115, str. 21. stav 54. i str. 52. stav 56, Ustavni sud, Odluka broj U 28 od 22. juna 2001, Bilten za 2001, str. 467).
- 31.Ustavni sud zapaža da je apelantov osnovni prigovor, u suštini, da su sudovi pogrešno utvrdili činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Također, apelant smatra da sudovi nisu sa jednakom pažnjom procijenili dokaze koji mu idu na štetu kao i one koji mu idu u korist, te da su sudovi prekršili princip in dubio pro reo kao i princip presumpcije nevinosti. Međutim, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, nije zadatak ovih sudova da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je ispitati je li postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6. Evropske konvencije, te krše li odluke redovnih sudova ustavna prava (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine). Ovo će biti slučaj ako je redovni sud pogrešno protumačio, primijenio ili je zanemario neko ustavno pravo, ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede procesnih prava (pravično suđenje, pristup sudu, djelotvorni pravni lijekovi i u drugim slučajevima), ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 39/01 od 5. aprila 2002. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 25/02; Odluka broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 31/03). Također, Ustavni sud naglašava da je van njegove nadležnosti da procjenjuje kvalitet zaključaka redovnih sudova u pogledu ocjene dokaza, ukoliko se ova ocjena ne doima očigledno proizvoljnom (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 661/04 od 22. aprila 2005. godine).
- 32.U konkretnom slučaju apelant smatra da činjenice na kojima su sudovi izveli zaključak da je on počinio krivično djelo ne mogu predstavljati dokaz da je namjeravao pribaviti protivpravnu imovinsku korist, odnosno da su sudovi proizvoljno ocijenili dokaze i utvrdili njegovu odgovornost. Apelant također navodi da mu se na teret stavlja da je potpisao račun neistinite sadržine, ali i da je on to učinio po ovlaštenju generalnog direktora u okviru radne dužnosti, pa smatra da nije ništa prekoračio niti je ostvario bilo kakav vid zloupotrebe. Ustavni sud ukazuje da su ovi navodi već bili predmetom ocjene Okružnog suda, a apelant u apelaciji ne nudi nikakve druge dokaze ni činjenice koje bi ukazale da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno. Naprotiv, Okružni sud je, kao i prvostepeni sud, pažljivo razmotrio ovo pitanje i nesumnjivo utvrdio da je apelant kao odgovorno lice potpisao račun neistinite sadržine na ime duga ODP "Autorad" Trebinje za period 1998, 1999. i 2000. godine u ukupnom iznosu od 842.361,95 KM, a koji je poslužio kao vjerodostojna isprava za podnošenje prijedloga za izvršenje te potpisivanje i ovjeravanje ugovora o založnom pravu - hipoteci na nekretninama dužnika, na koji način je pribavljena imovinska korist za SOD "Jahorina" u iznosu od 842.361,55 KM, za šta je sud dao precizno obrazloženje zasnovano na izvedenim dokazima. Ustavni sud ne može prihvatiti apelantove navode da u konkretnom slučaju postoji kršenje prava na pravično suđenje zbog toga što je sporni račun potpisao po ovlaštenju generalnog direktora i u okviru radne dužnosti. Ustavni sud primjećuje da je u toku postupka utvrđeno da je apelant imao svojstvo odgovornog lica u preduzeću u vrijeme kada je izvršeno krivično djelo, a kako je to propisano članom 126. stav 5. KZ RS i da je apelant znao šta potpisuje i kakve posljedice proizlaze iz toga, te Ustavni sud smatra da su neosnovani apelantovi navodi o proizvoljnoj primjeni prava na njegovu štetu.
- 33.U vezi sa apelantovim prigovorom koji se odnosi na ocjenu dokaza, Ustavni sud napominje da se neće miješati ni u to kojim dokazima strana u postupku redovni sudovi poklanjaju povjerenje na osnovu slobodne sudijske procjene. To je isključivo uloga redovnih sudova, čak i kada su izjave svjedoka na javnoj raspravi i pod zakletvom suprotne jedna drugoj (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 612/04 od 30. novembra 2004. godine i Evropski sud za ljudska prava, Doorson protiv Holandije, presuda od 6. marta 1996. godine, objavljena u Izvještajima broj 1996-II, stav 78). U vezi sa pitanjem kako su redovni sudovi ocijenili dokaze i kojim su dokazima vjerovali, Ustavni sud zapaža da su svi dokazi na kojima se temelje osporene odluke izvedeni na javnoj raspravi, a apelant je imao priliku ispitati sve dokaze optužbe i osporiti ih lično i uz pomoć branioca. Iz osporenih odluka je vidljivo da je prvostepeni sud saslušao svjedoke i proveo vještačenje vještaka ekonomske struke, pa je provedene dokaze ocijenio i analizirao pojedinačno i u vezi sa drugim dokazima. Osim toga, Ustavni sud primjećuje da je odbrana imala mogućnost unakrsno ispitati svjedoke, kao i vještaka, i eventualno dovesti u pitanje i njihov kredibilitet i stručnost, suprotstavljajući tom nalazu i mišljenju svoje argumente.
- 34.Ustavni sud ukazuje da je redovni sud dužan savjesno ocijeniti sve dokaze pojedinačno i u vezi sa ostalim dokazima, pa onda na osnovu takve, brižljive ocjene, izvesti zaključak je li neka činjenica dokazana (član 287. stav 2. ZKP RS). Pri tome, prema članu 15. ZKP RS, sud i drugi organi nisu vezani ni ograničeni posebnim formalnim dokaznim pravilima, već po načelu slobodne procjene dokaza ocjenjuju postojanje ili nepostojanje neke činjenice. Ova slobodna procjena dokaza zahtijeva obrazloženje kako svakog dokaza pojedinačno, tako i svih dokaza zajedno, te dovođenje svih provedenih dokaza u uzajamnu logičnu vezu. Načelo slobodne ocjene dokaza ne predstavlja apsolutnu slobodu. Ta sloboda je ograničena općim pravilima i zakonitostima ljudskog mišljenja i iskustva. Zbog toga je obaveza redovnog suda da se u obrazloženju presude opiše proces pojedinačne ocjene dokaza, dovođenja svakog ocijenjenog dokaza u vezu sa drugim dokazima i izvođenja zaključka o dokazanosti određene činjenice (vidi mutatis mutandis već citiranu Odluku Ustavnog suda broj AP 661/04).
- 35.Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju takva analiza izvedenih dokaza nije izostala, već da je prvostepeni sud u svojoj presudi u potpunosti opisao proces pojedinačne ocjene dokaza, njihovo dovođenje u međusobnu vezu i izvođenje zaključka o dokazanosti da je apelant počinio krivično djelo koje mu se stavlja na teret. Konkretno sud je, analizirajući sve provedene dokaze, logično i uvjerljivo obrazložio zbog čega je određene dokaze prihvatio a druge ne i na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja i dokaza utvrdio da je apelant počinio krivično djelo zloupotrebe službenog položaja ili ovlaštenja, a što je potvrdio Okružni sud. Redovni sud je omogućio odbrani, jednako kao i optužbi, da izvede sve dokaze, a zatim je te dokaze ocijenio po principu slobodne ocjene dokaza, a Ustavni sud ne nalazi u takvoj ocjeni elemente proizvoljnosti.
- 36.Ustavni sud također smatra da redovni sudovi nisu prekršili princip in dubio pro reo, koji je bitan element prava na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 77). Naime, sudovi su za svoje zaključke o apelantovoj krivici dali uvjerljiva i logična obrazloženja, koja ne ukazuju na bilo kakvu proizvoljnost u odlučivanju. Stoga, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u svojim odlukama dali takva obrazloženja koja ni na koji način ne dovode u sumnju njihove zaključke o apelantovoj krivici, niti su na bilo kakav način proizvoljni.
- 37.Apelant je također naveo da je došlo do povrede principa presumpcije nevinosti, kao elementa prava na pravično suđenje, koje je zaštićeno članom 6. stav 2. Evropske konvencije. Ustavni sud ukazuje da se ovi apelantovi navodi tiču specijalnog aspekta općeg koncepta "pravičnog suđenja" u krivičnim predmetima. Stoga se ne provodi daljnje ispitivanje u vezi sa mogućim kršenjem ove odredbe kad je kršenje člana 6. stav 1. Evropske konvencije već utvrđeno (vidi Evropski sud za ljudska prava, Deweer protiv Belgije, presuda od 27. februara 1980. godine, serija A, broj 35, stav 56). Međutim, budući da Ustavni sud nije utvrdio kršenje člana 6. stav 1. Evropske konvencije, ispitat će navodno kršenje člana 6. stav 2. Evropske konvencije.
- 38.Najvažniji aspekt presumpcije nevinosti tiče se osnova presude, što je tijesno povezano sa zahtjevom da sud bude nepristran. U krivičnom postupku sud mora pretpostaviti nevinost optuženog bez ikakvih preduvjerenja i može ga osuditi samo na osnovu dokaza iznesenih tokom suđenja. Također, princip presumpcije nevinosti znači i da je teret dokazivanja isključivo na tužiteljstvu, te da se ima primijeniti princip in dubio pro reo, dakle da i najmanja sumnja u vezi sa dokazom mora ići u prilog optuženog (vidi Evropski sud za ljudska prava, ranije citirana presuda Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije, stav 77). Ustavni sud također podsjeća da je Evropski sud za ljudska prava definirao da je princip presumpcije nevinosti prekršen i ako optuženom nije prethodno bila dokazana krivica u skladu sa zakonom i, što je bitno, ako mu nije pružena prilika da koristi svoje pravo na odbranu, a sudska odluka koja se njega tiče odražava stav da je on kriv (vidi Evropski sud za ljudska prava, Minelli protiv Švicarske, presuda od 25. marta 1983. godine, serija A, broj 62, stav 37).
- 39.U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da apelant ne dovodi u pitanje zakonitost provedenih dokaza, nego način na koji su ih ocijenili sudovi i, na osnovu toga, primjenu pozitivnih propisa, što je Ustavni sud već raspravio u ovoj odluci. Osim toga, apelant ničim ne dovodi u pitanje nepristranost sudova u krivičnom postupku koji je vođen ili mogućnost korištenja prava na odbranu, kao ni primjenu nekog drugog elementa presumpcije nevinosti, a pobijane presude nisu kontradiktorne na način koji bi doveo u pitanje primjenu ovog principa. Kako nema ni drugih elemenata koji bi ukazivali da su u bilo kojoj fazi postupka apelanti tretirani na način koji bi vodio kršenju principa presumpcije nevinosti, Ustavni sud zaključuje da nije došlo do kršenja člana 6. stav 2. Evropske konvencije.
- 40.Naposljetku, iz dokumentacije spisa slijedi da je apelant imao mogućnost da iznese svoju odbranu lično i uz pomoć advokata, da poziva i saslušava svjedoke i da iznosi komentare na predočene materijalne dokaze upotrijebljene u postupku. Na utvrđeno činjenično stanje sudovi su primijenili relevantne propise, a Ustavni sud zapaža da su i prvostepeni i drugostepeni sud dali detaljne, jasne i precizne razloge svojih stavova u obrazloženjima osporenih presuda, te da je prvostepeni sud za svaki dokaz koji je prihvatio, kao i onaj koji nije prihvatio, dao logično i uvjerljivo obrazloženje, koje ni u jednom dijelu ne izgleda proizvoljno ili neprihvatljivo samo po sebi, niti ima elemenata koji bi ukazali da je prvostepeni sud zloupotrijebio dokazni postupak na apelantovu štetu. Osim toga, u apelaciji se ne nude nikakvi drugi dokazi i argumenti, različiti od onih koje je apelanti već isticao u žalbi na prvostepenu odluku, na koje je u potpunosti odgovorio Okružni sud.
- 41.Na osnovu svega izloženog, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom predmetu nije došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 2. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
- 42.Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje i kršenje principa presumpcije nevinosti iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 2. Evropske konvencije kada se navodi apelanata odnose isključivo na pitanje sudske ocjene dokaza u krivičnom postupku i primjenu pozitivnopravnih propisa na utvrđeno činjenično stanje, ukoliko nema drugih, odlučujućih elemenata koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan i da je tokom bilo koje faze krivičnog postupka apelant tretiran na način koji bi predstavljao kršenje principa presumpcije nevinosti.
- 43.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 44.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić, s. r.