Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 15. aprila 2009. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 64/09
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 2468/06, rješavajući apelaciju Mirze Bećkanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu:

Seada Palavrić, predsjednica

Miodrag Simović, potpredsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Krstan Simić, sudija

Mirsad Ćeman, sudija

Usvaja se apelacija Mirze Bećkanović.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Cazinu broj I:475/03 i dužine trajanja parničnog postupka u predmetu Općinskog suda u Cazinu broj RS:342/05.

Nalaže se Općinskom sudu u Cazinu da po hitnom postupku okonča izvršni postupak broj I:475/03 i parnični postupak broj RS:342/05.

Nalaže se Općinskom sudu u Cazinu da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

I. Uvod

  • 1.
    Mirza Bećkanović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Cazina, koju zastupa Jadranka Lojić, advokatica iz Cazina, podnijela je 18. augusta 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj I:475/03 i parničnog postupka u predmetu Općinskog suda broj RS:342/05.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 8. septembra 2006. godine i 8. januara 2009. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
  • 3.
    Općinski sud je 22. januara i 11. februara 2009. godine dostavio odgovor na apelaciju.
  • 4.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantici 5. marta 2009. godine.

III. Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Izvršni postupak

  • 6.
    Djelimičnom Presudom Općinskog suda broj RS:303/02 od 20. januara 2003. godine usvojen je tužbeni zahtjev 30 tužilaca, među kojima je i apelantica. Tom presudom preduzeće d.o.o. "Papiro" iz Cazina (u daljnjem tekstu: tuženi-izvršenik) je obavezano da apelantici i drugim tužiocima isplati novčane iznose pobliže navedene u dispozitivu presude prema osnovu neisplaćenih plaća i regresa, te troškove postupka sa pripadajućom zateznom zakonskom kamatom.
  • 7.
    Apelantica je 9. decembra 2003. godine podnijela Općinskom sudu prijedlog za izvršenje djelimične presude. Općinski sud je Rješenjem broj I:475/03 od 13. januara 2004. godine dopustio izvršenje. Na to rješenje tuženi je izjavio prigovor koji je Rješenjem broj I:475/03 od 11. marta 2005. godine odbijen kao neosnovan.
  • 8.
    Presudom Kantonalnog suda broj 001-0-Gž-06-000623 od 15. maja 2006. godine odbijena je kao neosnovana žalba izvršenika izjavljena protiv Rješenja Općinskog suda broj I:475/03 od 11. marta 2005. godine. Kantonalni sud je naveo da navodi izvršenika istaknuti u žalbi ne ukazuju na propuste prvostepenog suda u primjeni procesnog i materijalnog prava i prilikom utvrđivanja činjenica, te da u konkretnom slučaju ne postoje ni povrede na koje sud pazi prema službenoj dužnosti.

Radni spor

  • 9.
    Apelantica se žali i na dužinu trajanja parničnog postupka u predmetu broj Rs:303/02. Taj predmet, nakon donošenja djelimične Presude Općinskog suda broj Rs:303/02 od 20. januara 2003. godine, u odnosu na ostale zahtjeve iz tužbe i novopostavljene zahtjeve, nije nikad okončan. Prema dokumentaciji dostavljenoj Ustavnom sudu, apelantica je tužbu podnijela 2002. godine, a Općinski sud je o dijelu tužbenog zahtjeva donio djelimičnu Presudu broj RS:303/02 20. januara 2003. godine. Odluku o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva Općinski sud je donio 5. februara 2004. godine, ali je Rješenjem Kantonalnog suda broj RSŽ-398/04 od 4. maja 2005. godine, povodom žalbe tuženog, ova presuda Općinskog suda ukinuta i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak koji još nije okončan.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 10.
    Apelantica navodi da joj je zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda broj I:475/03 i dužine trajanja parničnog postupka u predmetu Općinskog suda broj RS:342/05 povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica navodi hronologiju događanja vezano za postupak izvršenja djelimične Presude Općinskog suda broj RS-303/02 od 20. januara 2003. godine. Također, žali se i na neopravdano dugo trajanje izvršnog postupka, a posebno zbog toga što se radi o potraživanjima iz radnog odnosa. Povredu navedenog prava apelantica, također, vidi u tome što radni spor koji je pokrenula protiv poslodavca, a u kojem je donesena djelimična Odluka broj RS:303/02 od 20. januara 2003. godine, u odnosu na ostali dio njezinog tužbenog zahtjeva radi isplate plaća i regresa, nikada nije pravosnažno okončan.

b) Odgovor na apelaciju

  • 11.
    U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da izvršni postupak, dopušten Rješenjem broj I:475/05 od 13. januara 2004. godine, u apelanticinom predmetu izvršenja djelimične Presude broj RS:303/02 od 20. januara 2003. godine nije okončan i da se predmet nalazi u fazi donošenja zaključka o prodaji zaplijenjenih pokretnih stvari izvršenika. Također, sud je naveo da su na sve spise od I:471/03 do I:500/03 treća lica izjavila prigovor koji je 14. januara 2009. godine dostavljen na odgovor apelanticinoj punomoćnici. Općinski sud je, dalje, naveo da će se parnični postupak u odnosu na ostale zahtjeve iz tužbe i novopostavljene zahtjeve za plaću apelantice i ostalih tužioca nastaviti nakon okončanja izvršnog postupka, te da će se voditi pod brojem RS:342/05.

V. Relevantni propisi

  • 12.
    U Zakonu o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH" br. 32/03 i 33/06) relevantne odredbe glase:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja

(1) U postupku izvršenja sud je dužan postupati hitno.

(2) Sud je dužan predmete uzimati u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije.

  • 13.
    U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 53/06, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

  • 14.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 15.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
  • 16.
    Apelantica se žali na nemogućnost izvršenja pravosnažne sudske odluke budući da izvršni postupak traje više od pet godina. Također, žali se i na dužinu trajanja parničnog postupka koji nije u cijelosti okončan ni nakon šest godina od donošenja djelimične presude. U vezi s tim, Ustavni sud ističe da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima da se žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dopušteno izvršenje sudske presude. Ustavni sud ističe i da parnični postupak u odnosu na ostale zahtjeve iz tužbe nakon donošenja djelimične presude nikad nije pravosnažno okončan. Ustavni sud smatra da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Ustavni sud naglašava da je jedan od osnovnih postulata Evropske konvencije da pravna sredstva koja su pojedincu na raspolaganju trebaju biti lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Također, imajući u vidu već izgrađenu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda o tome da izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, dužnost države je da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21).
  • 17.
    Apelantica se, također, žali da radni spor koji je pokrenula protiv tuženog, koji se vodi pod brojem RS:303/02 i u kojem je donesena djelimična Odluka broj RS:303/02 od 20. januara 2003. godine, u odnosu na ostali dio njezinog tužbenog zahtjeva radi isplate plaća i regresa, nerazumno dugo traje, odnosno da u njezinom slučaju nije donesena odluka u "razumnom roku" u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
  • 18.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

Pravo na pravično suđenje u razumnom roku u izvršnom postupku

  • 19.
    Apelantica tvrdi da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog pasivnosti sudskih organa i nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom.
  • 20.
    Ustavni sud ukazuje na to da je o istim pravnim pitanjima već odlučivao (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka broj AP 2358/07 od 13. decembra 2007. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 27/08). Naime, Ustavni sud je u navedenom predmetu odlučivao povodom apelacije koju je grupa apelanata podnijela zbog nemogućnosti izvršenja presude Općinskog suda, koja se, također, odnosi na potraživanja iz radnog odnosa kao u konkretnom slučaju. U toj odluci, Ustavni sud je, nakon detaljne analize, zaključio da je povrijeđeno pravo apelanata na izvršenje pravosnažnih i izvršnih sudskih presuda u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud ističe da su u toj odluci sudovi, u periodu od tri godine, usprkos činjenici da su izvršili određene radnje, propustili vladati postupkom, koristiti raspoloživa zakonska sredstava, te su bili neaktivni u određenim periodima. Osim toga, sudovi su ovakvo postupanje pravdali velikim zaostatkom u rješavanju predmeta, ali nisu obrazložili mjere koje su preduzimali kako bi taj problem riješili. S obzirom na to da se i u predmetnom slučaju apelacija odnosi na ista pravna pitanja, odnosno da apelantica, također, traži izvršenje djelimične pravosnažne presude radi naplate dosuđenih potraživanja iz radnog odnosa, Ustavni sud se u ovoj odluci u cijelosti poziva na obrazloženje i razloge date u citiranoj odluci, imajući u vidu da se isti razlozi u cijelosti odnose i na ovu odluku.
  • 21.
    Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud samo podsjeća da u konkretnom slučaju u izvršnom postupku učestvuju apelantica, kao tražilac izvršenja, i izvršenik, te da je predmet izvršenja novčano potraživanje od 1.541,90 KM. Dakle, radi se o relativno maloj vrijednosti, iz čega proizlazi da postupak izvršenja nije složen, ali da traje od 2004. godine i da ni u vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda nije okončan. Osim toga, iz stanja spisa je vidljivo da apelantica ničim nije doprinijela dužini trajanja postupka. Nasuprot tome, Općinski sud uz obavještenje o tome da izvršni postupak nije okončan ne nudi nikakve razloge koji bi se mogli smatrati opravdanjem da ni nakon pet godina postupak izvršenja nije okončan. Na osnovu svega navedenog, Ustavni sud smatra da je zbog nemogućnosti izvršenja pravosnažne odluke u periodu od pet godina povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje u razumnom roku u parničnom postupku

  • 22.
    Apelantica, također, smatra da joj je prekršeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku zbog toga što nakon donošenja djelimične presude Općinskog suda radni spor nije nikad okončan u odnosu na ostali dio tužbenog zahtjeva.
  • 23.
    U konkretnom slučaju se radi o isplati plaća i regresa, dakle o radnom sporu. Radni spor se prema odredbama ZPP smatra hitnim i nema nekih posebnih okolnosti iz kojih bi se moglo zaključiti da se radi o posebno složenom predmetu. Iz navedenog proizlazi da predmetni postupak nije okončan ni nakon šest godina od donošenja djelimične Presude broj RS:303/02 od 20. januara 2003. godine. Ustavni sud zaključuje da je dužina predmetnog parničnog postupka a priori nerazumna i mogla bi se opravdati samo u izuzetnim okolnostima. Međutim, u konkretnom slučaju Ustavni sud nije našao te izuzetne okolnosti. Uzevši u obzir da se redovni sud u odgovoru na apelaciju nije očitovao na apelanticine navode vezane za dužinu predmetnog postupka, niti ih je osporio, Ustavni sud zaključuje da je i u ovom slučaju redovni sud povrijedio apelanticino pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

  • 24.
    Ustavni sud je utvrdio da je povrijeđeno apelanticino pravo na izvršenje pravosnažne i izvršne sudske presude u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer je sud u roku od preko pet godina propustio okončati izvršenje pravosnažne sudske presude kojom je apelantici dopuštena naplata novčanog potraživanja od izvršenika. Također, povrijeđeno je apelanticino pravo na donošenje odluke u razumnom roku kad parnični postupak u istoj pravnoj stvari u odnosu na ostale zahtjeve iz tužbe, nakon donošenja djelimične presude, nije okončan ni nakon šest godina neovisno o činjenici da se radi o hitnom postupku.
  • 25.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 26.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić, s. r.