Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 28. aprila 2010. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 80/10
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 3158/07, rješavajući apelaciju Vojislava Subotića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Seada Palavrić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Mirsad Ćeman, sudija

Usvaja se apelacija Vojislava Subotića.

Utvrđuje se kršenje člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku pred Ministarstvom za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, Odsjek Banja Luka, u predmetu broj 05-050-02-02-1346/2000.

Nalaže se Okružnom sudu u Banjoj Luci da, bez daljnjeg odlaganja, donese odluku u upravnom sporu povodom tužbe Vojislava Subotića podnesene protiv Rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske broj 18.05/2-P523/08 od 28. novembra 2008. godine, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati Vojislavu Subotiću iznos od 1.500.00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.

Nalaže se Okružnom sudu u Banjoj Luci i Vladi Republike Srpske da, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

I. Uvod

  • 1.
    Vojislav Subotić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa Vesna Rujević, advokat iz Banje Luke, podnio je 23. novembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku povodom njegovog zahtjeva za povrat stana.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), Pravobranilaštva Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Pravobranilaštvo) i Josipe Kavić, učesnice u postupku, zatraženo je 19. marta 2009. godine da dostave odgovore na apelaciju.
  • 3.
    Od Ministarstva je 19. marta 2009. godine zatraženo da dostavi na uvid spis predmeta broj 05-050-02-02-1346/2000.
  • 4.
    Ministarstvo, Pravobranilaštvo i Josipa Kavić su 30. i 31. aprila 2009. godine dostavili odgovore na apelaciju. Ministarstvo nije dostavilo traženi spis na uvid.
  • 5.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 17. februara 2010. godine.

III. Činjenično stanje

  • 6.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 7.
    Apelant je u apelaciji naveo da je 19. aprila 2000. godine Ministarstvu za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, Odsjek Banja Luka (u daljnjem tekstu: Odsjek), podnio zahtjev za vraćanje u posjed stana u ulici Braće Potoknjaka 14/1 u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: predmetni stan).
  • 8.
    Odsjek je donio Rješenje broj 05-050-02-02-1346/2000 od 11. februara 2002. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Ministarstva broj 05-050-01-274/03 od 16. aprila 2003. godine, a kojim je utvrđeno da je apelant nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu. U navedenom rješenju Josipa Kavić, kao privremena korisnica, obavezana je da predmetni stan vrati u posjed apelantu. Utvrđeno je da privremenoj korisnici stana ne pripada pravo na alternativni smještaj.
  • 9.
    Josipa Kavić je protiv drugostepenog rješenja pokrenula upravni spor pred Vrhovnim sudom Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud). Vrhovni sud je donio Presudu broj U-194/03 od 3. marta 2004. godine kojom je tužbu Josipe Kavić uvažio i poništio osporeni akt. Vrhovni sud je obrazložio da organi uprave nisu detaljnije utvrdili pravno relevantno činjenično stanje u predmetnoj pravnoj stvari, a koje se odnosi na blagovremenost podnesenog zahtjeva za povrat, prigovor nenadležnosti tužene, te da li je apelant stekao svojstvo nosioca stanarskog prava na predmetnom stanu.
  • 10.
    U ponovnom postupku Ministarstvo je donijelo Rješenje broj 05-050-01-924/04 od 15. septembra 2004. godine kojim je poništilo Rješenje Odsjeka broj 05-050-02-02-1346/2000 od 11. februara 2002. godine i predmet vratilo prvostepenom organu na ponovni postupak. U navedenom rješenju Ministarstvo je naložilo prvostepenom organu da u ponovnom postupku utvrdi ko je 1. aprila 1992. godine bio nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu i gdje je tada živio apelant, te da sasluša apelanta, korisnicu stana i davaoca stana na korištenje.
  • 11.
    Odsjek je, u ponovnom postupku, donio Rješenje broj 05-050-02-02-1346/00 od 17. januara 2005. godine kojim je potvrdio da je apelant 1. aprila 1992. godine bio nosilac stanarskog prava, te je dopustio apelantu vraćanje u posjed predmetnog stana.
  • 12.
    Ministarstvo je, odlučujući o žalbama Josipe Kavić i davaoca stana na korištenje, MUP Republike Srpske, CJS Banja Luka (u daljnjem tekstu: MUP), donijelo Rješenje broj 05-050-01-587/05 od 27. maja 2005. godine kojim je odbilo njihove žalbe kao neosnovane.
  • 13.
    Okružni sud je, odlučujući u upravnom sporu koji su Josipa Kavić i MUP pokrenuli protiv drugostepenog rješenja, donio Presudu broj U-460/05 od 20. aprila 2006. godine kojom je uvažio njihove tužbe i poništio osporeno rješenje. Okružni sud je u obrazloženju presude naveo da je prvostepeni organ samo djelimično postupio prema uputama datim u Presudi Vrhovnog suda broj U-194/03 od 3. marta 2004. godine, odnosno da nije u potpunosti utvrdio činjenično stanje i raspravio sporne činjenice, prvenstveno blagovremenost podnesenog zahtjeva za povrat.
  • 14.
    U ponovnom postupku Ministarstvo je Rješenjem broj 18.2/4-P-551/06 od 29. juna 2006. godine u cijelosti poništilo rješenje Odsjeka od 17. januara 2005. godine, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te predmet vratilo Odsjeku na ponovno rješavanje. U obrazloženju rješenja Ministarstvo je navelo da prvostepeni organ nije donio ispravno i na zakonu zasnovano rješenje sa konkretnim uputama za postupanje.
  • 15.
    Apelant je 3. oktobra 2007. godine uputio urgenciju Odsjeku da što prije održi raspravu i donese odluku o njegovom zahtjevu za povrat.
  • 16.
    U ponovnom postupku Odsjek je donio Zaključak broj 05-050-02-02-1346/00 od 17. juna 2008. godine, koji je potvrđen Rješenjem Ministarstva broj 18.05/2-P523/08 od 28. novembra 2008. godine, a kojim je odbačen kao neblagovremen apelantov zahtjev za povrat u posjed predmetnog stana. U obrazloženju zaključka je navedeno da je prvostepeni organ, utvrđujući blagovremenost podnesenog zahtjeva, nakon provedenog grafološkog vještačenja utvrdio da je originalni primjerak apelantovog zahtjeva za povrat, koji se nalazi u spisu, podnesen 5. maja 2000. godine, te da je korekturnim lakom prepravljen na 19. april 2000. godine, kao i da je izvršena ispravka broja evidentiranja zahtjeva za povrat. Na osnovu navedenog, Odsjek je zaključio da je apelantov zahtjev neblagovremen jer je podnesen nakon 19. aprila 2000. godine, što je konačan rok za podnošenje zahtjeva propisan članom 16. Zakona o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine.
  • 17.
    Apelant je 22. januara 2009. godine pokrenuo upravni spor pred Okružnim sudom protiv drugostepenog rješenja. Prema stanju spisa, postupak pred Okružnim sudom je u toku.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 18.
    Apelant smatra da su mu u predmetnom postupku povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenih prava apelant vidi u tome što postupak povodom njegovog zahtjeva za povrat stana, u vrijeme podnošenja apelacije, traje duže od sedam godina, te da mu je zbog dužine trajanja postupka uskraćeno pravo na otkup predmetnog stana. Apelant je, osim toga, podnio i zahtjev za naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka.

b) Odgovor na apelaciju

  • 19.
    Pravobranilaštvo je u svom odgovoru na apelaciju navelo hronologiju predmetnog postupka sa relevantnim zakonskim odredbama koje uređuju postupak povodom zahtjeva za povrat stana, te je zaključilo da je dužina postupka diktirana apelantovim ponašanjem. U vezi s tim, Pravobranilaštvo je istaklo da je apelant osporavao činjenicu da je zahtjev za povrat podnio neblagovremeno, te da je zajedno sa službenim licem pokušao da prikrije stvarni datum podnošenja zahtjeva, zbog čega se moralo vršiti grafološko vještačenje i održati više rasprava pred prvostepenim organom.
  • 20.
    Ministarstvo je u svom odgovoru na apelaciju navelo da je apelant, nezadovoljan negativnom odlukom donesenom povodom njegovog zahtjeva za povrat, pokrenuo upravni spor pred Okružnim sudom, te na taj način doprinio dužini trajanja postupka u predmetnoj upravnoj stvari.
  • 21.
    U svom odgovoru na apelaciju Josipa Kavić je istakla da apelacija nema svog pravnog uporišta, te da treba biti odbačena. Josipa Kavić je, također, istakla da ona kao zainteresirano lice u konkretnom predmetu ne može snositi posljedice protivpravnih radnji apelanta i radnika Ministarstva, koji su zajedno vršili nedopuštene ispravke na zahtjevu za povrat.

V. Relevantni propisi

  • 22.
    U Zakonu o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 38/98, 12/99, 31/99, 65/01, 64/02 i 39/03) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Postupak vraćanja nekretnine vlasniku, posjedniku, odnosno korisniku, vodi se u skladu sa odredbama Zakona o općem upravnom postupku, ako ovim zakonom nije drugačije propisano. Š...Ć

  • 23.
    U Zakonu o općem upravnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 13/02 i 87/07) relevantne odredbe glase:

Član 6.

Pri vođenju postupka i rješavanju u upravnim stvarima organi su dužni da strankama omoguće da što lakše zaštite i ostvare svoja prava, vodeći pri tome računa da ostvarivanje njihovih prava ne bude na štetu prava drugih lica, niti suprotno javnom interesu.

Š...Ć

Član 14.

Postupak se treba voditi brzo i sa što manje troškova za stranku i druge učesnike u postupku, ali tako da se pribave svi dokazi potrebni za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

Š...Ć

VI. Dopustivost

  • 24.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 25.
    Apelant se u konkretnom slučaju poziva na pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, to pravo sadrži, između ostalog, pravo na "suđenje u razumnom roku". Apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje jer postupak koji je pokrenuo zbog povrata stana pred nadležnim upravnim organima i sudom u upravnom sporu traje nerazumno dugo, te da i u vrijeme podnošenja apelacije još uvijek nije okončan. Naime, u vrijeme donošenja ove odluke još je u toku postupak pred Okružnim sudom u upravnom sporu koji je apelant pokrenuo protiv Rješenja Ministarstva broj 18.05/2-P523/08 od 28. novembra 2008. godine. Međutim, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema konačne odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
  • 26.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

  • 27.
    Apelant se žali da mu je zbog nedonošenja odluke u postupku koji je pokrenuo radi povrata stana povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

Š...Ć

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

  • 1.
    Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć

Suđenje u razumnom roku

a) Relevantni principi

  • 28.
    Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
  • 29.
    Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
  • 30.
    Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18).
  • 31.
    Konačno, Ustavni sud podsjeća i na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21; i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34).

b) Period koji se uzima u obzir

  • 32.
    Ustavni sud zapaža da je apelant 19. aprila 2000. godine pokrenuo postupak pred Odsjekom za povrat predmetnog stana u posjed i da taj postupak u vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda još uvijek nije okončan jer je u toku upravni spor. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine predmetnog postupka je 10 godina.

c) Analiza razumnosti trajanja postupka

  • 33.
    Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o postupku povrata stana u kojem je trebalo utvrditi da li je apelant bio u posjedu stana 1. aprila 1992. godine, da li je njegov zahtjev za povrat podnesen blagovremeno, te da li mu, u zavisnosti od tih odlučnih činjenica, pripada pravo na vraćanje predmetnog stana u posjed. Imajući u vidu činjenična i pravna pitanja koja je trebalo razriješiti u konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenom predmetu.
  • 34.
    Ustavni sud ističe da u građanskim predmetima donošenje odluke u razumnom roku zavisi i od ponašanja strane koja učestvuje u postupku (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Van Eesbeeck protiv Italije, aplikacija broj 11541/85 od 12. aprila 1989. godine, OI broj 70).
  • 35.
    U odnosu na apelantovo ponašanje, Ustavni sud smatra da je apelant aktivno učestvovao u toku postupka pred upravnim organima i redovnim sudovima, te da je koristio sva zakonom raspoloživa pravna sredstva kako bi se utvrdila osnovanost njegovog zahtjeva za povrat predmetnog stana i kako bi u što kraćem roku dobio konačnu odluku. Dakle, apelantovo postupanje, suprotno navodima Ministarstva i Pravobranilaštva, nije negativno utjecalo na dužinu predmetnog postupka.
  • 36.
    U vezi sa ponašanjem organa uprave i sudova u upravnom sporu, Ustavni sud zapaža da je predmet dva puta uz jasne upute vraćan prvostepenom organu uprave na ponovni postupak zbog propusta da utvrdi odlučne činjenice, tj. blagovremenost podnesenog zahtjeva za povrat i da li apelantu, u zavisnosti od tih odlučnih činjenica, pripada pravo na vraćanje predmetnog stana u posjed. U ovom kontekstu, Ustavni sud ukazuje na ranije izražen stav u ovoj odluci da uporno vraćanje predmeta na ponovni postupak može pravne lijekove učiniti iluzornim, kao što je slučaj sa apelantovim zahtjevom, posebno imajući u vidu činjenicu da postupak još uvijek nije završen. Ustavni sud naročito ističe da je Odsjek svojim ponašanjem doprinio da tek osam godina od podnošenja zahtjeva za povrat budu izvedeni dokazi na osnovu kojih su utvrđene odlučne činjenice u konkretnom predmetu. Za ovakvo neopravdano dugo vođenje prvostepenog postupka Odsjek nije dao nikakvo valjano opravdanje.
  • 37.
    Ustavni sud, dalje, zapaža da su sami žalbeni postupci pred Ministarstvom trajali relativno kratko, ukupno oko dvije godine. Osim toga, Ustavni sud zapaža da su sudovi u upravnom sporu odlučivali dva puta i da je upravni spor po treći put pokrenut pred Okružnim sudom apelantovom tužbom od 22. januara 2009. godine, te da, prema stanju spisa, još uvijek traje. Stoga, iako je utvrđeno da je za ukupnu dužinu postupka u konkretnom slučaju odlučujući doprinos prvostepenog upravnog organa, Ustavni sud smatra svrsishodnim naložiti Okružnom sudu da hitno okonča konkretni postupak.
  • 38.
    S obzirom na to da postupak u ovom predmetu traje 10 godina, da se radi o postupku povrata stana, koji nije osobito složen, da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini postupka, te imajući u vidu činjenicu da postupak još nije završen, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije zadovoljen zahtjev "razumnosti" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

  • 39.
    Apelant je zatražio od Ustavnog suda da obaveže Republiku Srpsku da mu, zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, isplati odgovarajući novčani iznos.
  • 40.
    U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, na apelantov zahtjev, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupaka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u simboličnom smislu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
  • 41.
    Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeni princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da postupak traje 10 godina, a da se ne radi o hitnom postupku, Ustavni sud smatra da apelantu na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, treba isplatiti iznos od 1.500 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

Ostali navodi

  • 42.
    S obzirom na zaključak o povredi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati navodne povrede člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII. Zaključak

  • 43.
    Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer postupak povodom zahtjeva za povrat stana nije okončan ni nakon 10 godina od dana podnošenja zahtjeva, a pri tome nadležni organi nisu iznijeli razloge koji bi eventualno mogli opravdati dužinu predmetnog postupka.
  • 44.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 45.
    Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.