USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 21. decembra 2010. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 47/11
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1204/08, rješavajući apelaciju Ane Blagovčanin, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Usvaja se apelacija Ane Blagovčanin.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-08-002977 od 24. aprila 2009. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Ana Blagovčanin (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Višegrada, koju zastupa Vladimir Blagovčanin (apelanticin sin) iz Višegrada, podnijela je 17. aprila 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P.1881/01.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) i Općinskog suda zatraženo je 8. maja 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju. Također, od Općinskog suda je 16. septembra 2010. godine zatraženo da Ustavnom sudu dostavi na uvid spis broj P.1881/01.
- 3.Kantonalni i Općinski sud su dostavili odgovore 20. i 26. maja 2008. godine. Općinski sud je dostavio kopiju predmetnog spisa 29. septembra 2010. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantici 19. decembra 2008. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda kao i činjenica koje su utvrđene uvidom u spis Općinskog suda mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Apelantica je, zajedno sa Predragom Blagovčaninom (u daljnjem tekstu: prvotužilac), 28. novembra 2001. godine podnijela tužbu Općinskom sudu protiv Fikreta Mehića (u daljnjem tekstu: tuženi) radi predaje u posjed. Predmet je u Općinskom sudu evidentiran pod brojem P.1881/01.
- 7.Općinski sud je zakazana ročišta od 12. februara i 10. aprila 2002. godine odložio zbog odsutnosti apelantice i njenog punomoćnika. Također je odložio i ročišta od 1. augusta (zbog nedolaska vještaka) i 28. novembra 2002. godine (punomoćnik tuženog bio angažiran u Kantonalnom sudu).
- 8.U međuvremenu, Općinski sud je održao prvo ročište 27. maja 2002. godine. Na navedenom ročištu odlučeno je da će se izvršiti uviđaj na licu mjesta, te je apelantici i prvotužiocu naloženo da u roku od osam dana na depozit suda uplate iznos od 230 KM na ime troškova vještačenja. Apelantica i prvotužilac su podneskom od 4. jula 2002. godine dostavili sudu kopiju uplatnice za troškove vještačenja, te istovremeno urgirali zakazivanje ročišta-uviđaja na licu mjesta. Uviđaj na licu mjesta je održan 24. januara 2003. godine. S obzirom na tvrdnje da su predmetne nekretnine bile predmet vanparničnog postupka podjele nekretnina, apelanticinom punomoćniku je tom prilikom naloženo da dostavi sva rješenja koja posjeduje o diobi. S tim u vezi, punomoćnik je podneskom od 28. januara 2003. godine obavijestio sud da je postupak fizičke diobe nekretnina vođen pod brojem R-353/85, te je predložio da se pribavi navedeni spis. Također je podneskom od 5. februara 2003. godine tražio da sud izvrši "preklapanje" ta dva spisa i zakaže rasprave.
- 9.Sud je na ročištu od 4. marta 2003. godine donio rješenje da se pribavi spis broj R.353/85. Na ročište od 1. aprila 2003. godine nisu pristupili ni tužioci ni tuženi. Nakon toga, apelantica i prvotužilac su podneskom od 20. maja 2003. godine urgirali zakazivanje rasprave. Sud je ponovno 8. maja 2003. godine održao ročište-uviđaj na licu mjesta.
- 10.Punomoćnik apelantice i prvotužioca je 9. maja 2003. godine Općinskom sudu dostavio podnesak u kojem je kao vrijednost predmeta spora označio iznos od 100.000 KM.
- 11.Na ročištu od 9. juna 2003. godine apelantica i prvotužilac su obavijestili sud da su dobili otkaz punomoći od dotadašnjeg punomoćnika i da će angažirati novog punomoćnika. Također su tom prilikom istakli da postoji mogućnost postizanja nagodbe sa tuženim i rješavanja spora mirnim putem. Apelantica je potom u podnesku od 29. jula 2003. godine dostavila sudu prijedlog poravnanja sa tuženim.
- 12.Apelantica i prvotužilac su podneskom od 21. novembra 2003. godine od predsjednika Općinskog suda tražili izuzeće sutkinje koja je bila zadužena njihovim predmetom. Tim povodom, 19. decembra 2003. godine, predsjednik suda ih je obavijestio da je sutkinji prestala funkcija sutkinje i da će u predmetnom sporu postupati nova sutkinja.
- 13.Ročište od 7. aprila 2004. godine je odloženo zbog neuredne dostave poziva za prvotužioca. Nakon toga, Općinski sud je održao pripremno ročište 6. maja 2004. godine, a glavnu raspravu 28. juna 2004. godine. Na glavnoj raspravi prvotužilac je obavijestio sud da je tuženom prodao svoj suvlasnički dio predmetnih nekretnina pa da zbog toga povlači tužbu. U zapisniku sa glavne rasprave Općinski sud je konstatirao da se prima na znanje povlačenje tužbe, te da se povlačenju ne protivi tuženi kao i da stranke ne traže otpravak rješenja.
- 14.Općinski sud je donio Presudu broj P.1881/01 od 28. jula 2004. godine. Navedenom presudom odbija se apelanticin tužbeni zahtjev u cijelosti i ona se obavezuje da tuženom naknadi troškove postupka. Protiv donesene presude apelantica je 4. septembra 2004. godine izjavila žalbu zbog svih razloga predviđenih ZPP. Općinski sud je 4. februara 2005. godine predmetni spis dostavio Kantonalnom sudu.
- 15.Apelantica se u međuvremenu obraćala Helsinškom komitetu za ljudska prava u Bosni i Hercegovini, koji je dopisima od 11. i 25. marta 2005. godine, u apelanticino ime, od Kantonalnog i Općinskog suda tražio informacije o tome da li je predmet Općinskog suda proslijeđen Kantonalnom sudu na rješavanje o žalbi.
- 16.Kantonalni sud je dopisom dostavljenim Općinskom sudu 18. januara 2008. godine obavijestio sud da je prilikom ispitivanja prvostepene presude na sjednici održanoj 11. decembra 2007. godine utvrdio da dispozitiv presude nema cjelovit sadržaj i da se ne može ispitati identitet odbijenog tužbenog zahtjeva. Navedeno je da je zbog toga potrebno da se izvrši ispravka presude i navede postavljeni tužbeni zahtjev, a da se potom, nakon izvršene ispravke i pravosnažnosti rješenja, spis ponovno dostavi Kantonalnom sudu na rješavanje.
- 17.Općinski sud je donio Rješenje broj P-1881/01 od 14. marta 2008. godine. Donesenim rješenjem Općinski sud je izvršio traženu ispravku. Općinski sud je navedeno rješenje dostavio prvotužiocu putem oglasne ploče suda jer mu se prilikom dostave rješenja otpravak rješenja vratio uz napomenu da je prvotužilac nepoznat na adresi. Rješenje je postavljeno na oglasnu ploču 18. aprila 2008. godine a skinuto 9. maja 2008. godine.
- 18.Općinski sud je 30. maja 2008. godine dostavio spis Kantonalnom sudu na daljnji postupak.
- 19.Kantonalni sud je donio Presudu broj 009-0-Gž-08-002977 od 24. aprila 2009. godine, kojom je apelanticine žalbe odbio kao neosnovane i prvostepenu presudu i rješenje o ispravci presude potvrdio. Kantonalni sud je 29. maja 2009. godine dostavio presudu apelantici. Općinski sud je 14. septembra 2009. godine arhivirao predmet.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 20.Apelantica je istakla da su joj povrijeđeni pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica je navela hronološki tok postupka u konkretnom predmetu tvrdeći da se, u vrijeme podnošenja apelacije, predmet povodom žalbe nalazio u Kantonalnom sudu duže od četiri godine. Apelantica navodi da je: "Š...Ć bespovratno izgubila punu deceniju borbe za ostvarenje elementarnog ljudskog prava i neutvrđenu količinu novca, datog advokatima i na bezbrojne uzaludne dolaske u Sarajevo iz Višegrada u pokušaju ostvarenja elementarnih prava". Dalje, apelantica tvrdi da zbog navedenog kršenja prava na suđenje u razumnom roku: "Š...Ć nema pravo na privatni i porodični život, pravo na dom i pravo na imovinu". Osim toga, apelantica je navela da ima: "Š...Ć bojazan da će sudska rašomonijada manifestovana u ovom predmetu, biti ponovljena, to jest da će ponovno proći pet godina dok drugostepeni sud ne dobije spis od prvostepenog suda ili donese svoju odluku".
b) Odgovor na apelaciju
- 21.Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo hronologiju preduzetih procesnih radnji u predmetu, bez osvrtanja na apelanticine navode o kršenju ljudskih prava.
- 22.Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je na sjednici vijeća održanoj 11. decembra 2007. godine utvrdio da prvostepena presuda nema cjelovit sadržaj i da se ne može ispitati identitet odbijajućeg zahtjeva. Kantonalni sud je zbog toga spis vratio Općinskom sudu sa uputom da se ta "očigledna omaška" u izradi presude ispravi. Iz odgovora Kantonalnog suda od 20. maja 2008. godine proizlazi da je spis vraćen Općinskom sudu sa napomenom o vraćanju predmeta radi odlučivanja o žalbi. Također je Kantonalni sud naveo da mu, prema evidenciji koju posjeduje, u vrijeme sačinjavanja odgovora Ustavnom sudu predmetni spis nije vraćen.
V. Relevantni propisi
- 23.Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 42/98 i 3/99) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
- 24.Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 195.
(1) Pogreške u imenima i brojevima, i druge očite pogreške u pisanju i računanju, nedostatke u obliku i nesaglasnost prepisa presude s izvornikom ispravit će sud u svako doba.
(2) Ispravljanje će se obaviti posebnim rješenjem i unijeti na kraju izvornika, a strankama će se dostaviti prepis rješenja.
Š...Ć
Član 217. st. 1, 3. i 4.
Drugostepeni sud odlučuje o žalbi na sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave.
Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.
Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.
VI. Dopustivost
- 25.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 26.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
- 27.Prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelantica se Ustavnom sudu obratila zbog toga što postupak povodom žalbe koju je izjavila Kantonalnom sudu nije okončan u "razumnom roku", u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa je apelacija bila dopustiva i u vrijeme njenog podnošenja, iako je u međuvremenu Kantonalni sud donio presudu o izjavljenoj žalbi. Konačno, apelacija, u ovom dijelu, ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 28.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 29.Apelantica je navela da joj je zbog dugog trajanja žalbenog postupka pred Kantonalnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 30.Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
Š...Ć
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
- 31.Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć
- 31.
Pravo na donošenje odluke u razumnom roku
a) Relevantni principi
- 32.Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
- 33.Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
- 34.Konačno, Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18).
b) Period koji se uzima u obzir
- 35.Ustavni sud zapaža da je apelantica 28. novembra 2001. godine pokrenula predmetni postupak i da je Kantonalni sud 24. aprila 2009. godine donio Presudu broj 009-0-Gž-08-002977 kojom je predmetni postupak okončan. S obzirom na to da se apelantica žali isključivo zbog dužine trajanja postupka pred Kantonalnim sudom, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine predmetnog postupka je period od 4. februara 2005. godine, kada je predmetni spis dostavljen Kantonalnom sudu na odlučivanje o žalbi, do donošenja odluke, dakle period od četiri godine i oko tri mjeseca.
c) Analiza dužine trajanja postupka
- 36.U konkretnom slučaju se radi o postupku pokrenutom radi predaje u posjed nekretnina, koji se, prema mišljenju Ustavnog suda, s obzirom na pravna i činjenična pitanja koja je trebalo ispitati u žalbenom postupku pred Kantonalnim sudom, ne može smatrati naročito složenim.
- 37.Ustavni sud primjećuje da je od dostavljanja predmetnog spisa na odlučivanje Kantonalni sud tek po proteku dvije godine i jedanaest mjeseci vratio predmetni spis Općinskom sudu radi ispravljanja očigledne omaške u izradi odluke, te radi njenog ispravljanja. Dalje, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud odmah nakon prijema spisa izvršio traženu ispravku i predmet vratio Kantonalnom sud na odlučivanje. Međutim, Kantonalnom sudu je ponovno bilo potrebno oko jedanaest mjeseci da uzme predmet u rad i odluči o žalbi. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje na to da Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju uopće nije ponudio razloge koji bi eventualno mogli opravdati dužinu trajanja postupka pred tim sudom, a naročito zašto su bile potrebne skoro tri godine da se zatraži ispravka u prvostepenoj presudi, koja je suštinski tehničke prirode. Osim toga, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21; i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Stoga, Ustavni sud smatra da ne postoje razlozi koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za nedonošenje odluke povodom žalbe u periodu dužem od četiri godine, niti se iz odgovora Kantonalnog suda može vidjeti bilo kakvo objektivno opravdanje za nepostupanje povodom žalbe u ovako dugom periodu. Također, Ustavni sud zapaža da iz spisa predmeta nije mogao utvrditi nikakav apelanticin doprinos za dužinu trajanja postupka. S tim u vezi, Ustavni sud zaključuje da doprinos za ukupnu dužinu žalbenog postupka u konkretnom slučaju snosi isključivo Kantonalni sud.
- 38.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka pred Kantonalnim sudom ne zadovoljava zahtjev "razumnosti" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
d) Ostali navodi
- 39.S obzirom na zaključak u vezi sa povredom člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati dio apelacije koji se odnosi na navodnu povredu člana II/3. f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, te člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju budući da se navodi o povredi ovog prava zasnivaju isključivo na tvrdnjama o nedonošenju odluke u razumnom roku.
VIII. Zaključak
- 40.Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je u postupku koji traje duže od sedam godina Kantonalnom sudu u Sarajevu bilo potrebno preko četiri godine da odluči o žalbi. Dakle, dužina postupka u odlučujućoj mjeri može se staviti na teret tom sudu, koji nije dao bilo kakve razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje žalbenog postupka.
- 41.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 42.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.