Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 11. januara 2011. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 48/11
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1400/08, rješavajući apelaciju Muhameda Aganovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Seada Palavrić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Mirsad Ćeman, sudija

Usvaja se apelacija Muhameda Aganovića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, u postupku pred Općinskim sudom u Sarajevu u kojem je doneseno Rješenje broj 65 0 P 052665 98 P od 3. jula 2009. godine o kome treba odlučiti Kantonalni sud u Sarajevu u žalbenom postupku u predmetu broj Gž-06-002856.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj Gž-06-002856, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Muhamedu Aganoviću, u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke, isplati iznos od 3.300,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda, u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

I. Uvod

  • 1.
    Muhamed Aganović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle podnio je 14. maja 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu obnavljanja-rekonstrukcije spisa Osnovnog suda udruženog rada u Sarajevu, u pravnoj stvari apelanta protiv tužene Radne jedinice Sekretarijat Samoupravne interesne zajednice Penzijskog i invalidskog osiguranja Bosne i Hercegovine u Sarajevu, sada Društveni fond za penzijsko i invalidsko osiguranje BiH Sarajevo, u daljnjem tekstu: Fond PIOBiH) radi naknade za odvojeni život od porodice.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatražen je odgovor na apelaciju 16. maja i 24. juna 2008. godine, a od Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) 16. maja 2008. godine.
  • 3.
    Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 18. juna i 4. jula 2008. godine, a Općinski sud nije dostavio odgovor na apelaciju.
  • 4.
    Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda je 5. novembra 2010. godine zatražen na uvid spis predmeta broj P-3158/05, koji ovaj sud nije dostavio.
  • 5.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog i Općinskog suda dostavljeni su apelantu 18. novembra 2008. godine.

III. Činjenično stanje

  • 6.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
  • 7.
    Apelant je 23. novembra 1998. godine podnio zahtjev predsjedniku Općinskog suda za obnovu-rekonstrukciju spisa Osnovnog suda udruženog rada u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Sud udruženog rada). Rekonstrukcija predmetnog spisa odnosila se na spor koji je apelant, kao zaposlenik tužene, pokrenuo protiv Fonda PIOBiH pred Sudom udruženog rada prije početka rata u Bosni i Hercegovini. Naglašeno je da je u toku ratnih djelovanja u Sarajevu zapaljena i uništena poslovna zgrada tužene (zgrada Fonda PIOBiH), pa je samim tim nestala i dokumentacija koja se odnosila na predmetni spor, kao i dokumentacija koja se nalazila u zgradi Suda udruženog rada.
  • 8.
    Predsjednik Općinskog suda je Rješenjem broj Su-751/98 od 17. decembra 1998. godine dozvolio da se izvede postupak obnavljanja-rekonstrukcije spisa Suda udruženog rada povodom apelantove tužbe protiv Fonda PIOBiH (u daljnjem tekstu: tuženi).
  • 9.
    Općinski sud je Rješenjem broj PR-514/98 od 30. januara 2001. godine apelantovu tužbu odbacio kao nedopuštenu.
  • 10.
    Kantonalni sud je Rješenjem broj Gž-1538/02 od 27. novembra 2002. godine apelantovu žalbu uvažio, prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio na ponovno odlučivanje.
  • 11.
    Općinski sud, rješavajući u ponovnom postupku, Presudom broj PR-1101/02 od 26. maja 2004. godine odbio je apelantovu tužbu kao neosnovanu.
  • 12.
    Apelant je 6. oktobra 2006. godine izjavio žalbu Kantonalnom sudu protiv Rješenja Općinskog suda od 20. jula 2006. godine, nakon čega je u više navrata (13. novembra 2007. godine, 17. februara i 17. marta 2008. godine) urgirao postupanje Kantonalnog suda po izjavljenoj žalbi.
  • 13.
    Kantonalni sud je Rješenjem broj 009-0-Gž-06-002856 od 12. maja 2008. godine apelantovu žalbu uvažio i prvostepeno rješenje ukinuo, te predmet vratio na ponovni postupak.
  • 14.
    Općinski sud je Rješenjem broj 65 0 P 052665 98 P od 3. jula 2009. godine, sada odlučujući isključivo o tome da li se predmetni spis Suda udruženog rada može obnoviti-rekonstruirati, utvrdio da ne postoje podaci za utvrđivanje sadržaja spisa nepoznatog broja, te da ne postoje uvjeti za rekonstrukciju navedenog spisa.
  • 15.
    Apelant je protiv presude Općinskog suda od 3. jula 2009. godine izjavio žalbu Kantonalnom sudu. Postupak povodom žalbe je u toku.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 16.
    U apelaciji apelant se žali da mu je povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog dužine trajanja postupka obnove-rekonstrukcije spisa Suda udruženog rada, koji traje od 17. decembra 1998. godine, pogotovo, kako navodi, što se radi o radnom sporu koji je, prema odredbi člana 420. ZPP, po svojoj prirodi hitan. Također navodi da ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi mu omogućilo da se predmetni postupak pravosnažno okonča. Zbog dužine trajanja postupka i nedonošenja odluke u razumnom roku, apelant traži da mu se naknadi nematerijalna šteta.

b) Odgovor na apelaciju

  • 17.
    Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju navodi da je ovaj sud odluke donosio u razumnom roku, u skladu sa odredbom člana 235. stav 3. ZPP, i predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
  • 18.
    Općinski sud u odgovoru na apelaciju navodi da nisu u mogućnosti da se izjasne povodom predmetne apelacije, jer se cio spis predmeta nalazi na rješavanju po apelantovoj žalbi kod Kantonalnog suda.

V. Relevantni propisi

  • 19.
    U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 53/03, 73/05 i 16/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da nastoji da se postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

VI. Dopustivost

  • 20.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 21.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
  • 22.
    U skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. S tim u vezi, Ustavni sud primjećuje da se apelant poziva na pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, tj. pravo na donošenje odluke u "razumnom roku". Apelant se poziva na to pravo zato što postupak po njegovom zahtjevu za rekonstrukciju spisa Suda udruženog rada, čiji je predmet radni spor, traje nerazumno dugo i još nije završen. Stoga, s obzirom na to da apelant pokreće pitanje povrede njegovog prava zbog nedonošenja odluke u "razumnom roku", Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva prema odredbama člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda iako u konkretnom slučaju predmetni postupak još uvijek nije okončan.
  • 23.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) i člana 16. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

VII. Meritum

  • 24.
    Apelant se žali zbog nerazumno dugog trajanja postupka koji je pokrenuo radi obnavljanja-rekonstrukcije spisa Suda udruženog rada, u pravnoj stvari koju je pokrenuo protiv tuženog, zbog povrede prava iz radnog odnosa i isplate naknade za odvojeni život od porodice, pa smatra da mu je postupanjem redovnih sudova povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u konkretnom slučaju.
  • 25.
    Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

  • 1.
    Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

Relevantni principi

  • 26.
    Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
  • 27.
    Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi, Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).

Period koji se uzima u obzir

  • 28.
    Ustavni sud zapaža da je postupak povodom apelantovog zahtjeva za obnovu-rekonstrukciju spisa Suda udruženog rada, u pravnoj stvari apelanta protiv tuženog radi ostvarivanja prava iz radnog odnosa-naknade za odvojeni život od porodice, koji je odobren Rješenjem predsjednika Općinskog suda broj Su-751/98 od 17. decembra 1998. godine, započeo 23. novembra 1998. godine. Prema dokumentaciji dostavljenoj Ustavnom sudu, taj postupak još traje pred Kantonalnim sudom. Dakle, cjelokupan postupak povodom apelantovog zahtjeva traje 11 godina i tri mjeseca i još nije završen, pa je to period koji će ispitati Ustavni sud.

Analiza dužine trajanja postupka

  • 29.
    U konkretnom slučaju redovni sudovi su trebali odlučiti da li postoje uvjeti, odnosno da li je moguće izvršiti rekonstrukciju predmetnog spisa. Bez rješenja tog pitanja (rekonstrukcije spisa) nemoguće je okončati predmetni postupak koji je apelent pokrenuo pred bivšim Sudom udruženog rada u Sarajevu. Ustavni sud smatra da se pitanje postojanja uvjeta za rekonstrukciju spisa nikako ne može smatrati složenim pitanjem za čije bi rješavanje sudovima bilo potrebno duže vrijeme. Dakle, od rekonstrukcije spisa zavisi dalje vođenje postupka koji se tiče radnog spora koji je, prema mišljenju Ustavnog suda, značajan za apelanta. Osim toga, postupak koji se tiče donošenja odluka u radnim sporovima je prema zakonu određen kao hitan (član 420. ZPP), te, prema mišljenju Ustavnog suda, donošenje odluke o zahtjevu za rekonstrukciju spisa u predmetu koji se tiče radnog spora ne bi se moglo smatrati izuzetkom od pravila da će "...sud uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova..." (vidi navedeni član 420. ZPP).
  • 30.
    Ustavni sud na apelantovoj strani nije našao ništa što bi ukazivalo da je on svojim postupcima doprinio dužini trajanja predmetnog postupka.
  • 31.
    Kad je riječ o postupanju redovnih sudova (Općinskog i Kantonalnog), Ustavni sud smatra da ti sudovi snose isključivu odgovornost što predmetni postupak ovoliko dugo traje. Posebna odgovornost je na Općinskom sudu, koji je trebalo da riješi, u suštini, vrlo jednostavno pitanje: Da li postoje uvjeti za rekonstrukciju predmetnog spisa? Ustavni sud smatra da zaista ne postoji niti jedan razlog koji bi mogao opravdati odlučivanje Općinskog suda o ovom pitanju (da li postoje uvjeti za rekonstrukciju predmetnog spisa) koje je trajalo 11 godina i tri mjeseca.
  • 32.
    Stoga, posmatrajući postupak u cjelini, te imajući u vidu da se radi o jednostavnom pitanju koje je trebalo riješiti, a da je predmetni postupak po zakonu propisan kao hitan i da je ishod postupka značajan za apelanta, koji svojim ponašanjem nije doprinio dužini trajanja ovog postupka, Ustavni sud smatra da je došlo do povrede prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u "razumnom roku" s obzirom na to da predmetni postupak traje više od 11 godina i tri mjeseca i da još uvijek nije okončan, a da redovni sudovi u odgovoru na apelaciju nisu ponudili ništa što bi moglo opravdati ovoliko dugo trajanje predmetnog postupka, niti tako nešto proizlazi iz stanja spisa.
  • 33.
    Ocjenjujući sve navedeno, Ustavni sud smatra da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u "razumnom roku".

Kompenzacija

  • 34.
    Apelant je tražio da mu se naknadi nematerijalna šteta zbog dužine trajanja postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u slučajevima kršenja garantiranih ljudskih prava i sloboda.
  • 35.
    Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud je uputio na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti 300 KM, budući da se radi o predmetu iz oblasti radnih odnosa koji se prema zakonu smatra hitnim. Stoga, imajući u vidu činjenicu da predmetni postupak traje 11 godina i tri mjeseca i da još nije donesena konačna odluka, apelantu se dosuđuje kompenzacija u iznosu od 3.300 KM (11 x 300). Ovaj iznos apelantu je dužna da isplati Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

VIII. Zaključak

  • 36.
    Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud povredu ovog prava vidi u tome što postupak povodom zahtjeva za obnovu-rekonstrukciju postupka nije završen ni nakon 11 godina i tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva, a takvo neopravdano trajanje postupka se može u cijelosti pripisati ponašanju redovnih sudova.
  • 37.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 38.
    Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.