USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
ODLUKA O DOPUSTIVOSTI
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić, Constance Grewe i Seada Palavrić, sudije Tudor Pantiru, Mato Tadić, David Feldman i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 27. novembra 2010. godine, u predmetu broj AP 2391/07, rješavajući apelaciju Vakufske direkcije, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 1. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 48/11
OBRAZLOŽENJE
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vakufske direkcije podnesena protiv Odluke Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U-28/06 od 16. maja 2007. godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
- 1.Vakufska direkcija (u daljnjem tekstu: apelant) koju zastupa Esad Hrvačić, advokat iz Sarajeva, podnijela je 21. augusta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Odluke Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud FBiH) broj U-28/06 od 16. maja 2007. godine, kojom su odredbe Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (u daljnjem tekstu: Zakon o prodaji stanova) proglašene neustavnim.
- 2.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, kao i iz Odluke Ustavnog suda FBiH broj U-28/06 od 18. maja 2007. godine (objavljena u "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine" broj 45/07) mogu se sumirati na sljedeći način.
- 3.Grupa od 22 delegata Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine i predsjednik Federacije BiH (u daljnjem tekstu: podnosioci zahtjeva), podnijeli su Ustavnom sudu FBiH zahtjev za utvrđivanje ustavnosti odredbi st. 3. i 4. člana 10. Zakona o prodaji stanova, smatrajući da one nisu u saglasnosti s članom II.A.2. i II.A.2.1) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustav FBiH), izmijenjenog Amandmanom V na Ustav FBiH.
- 4.Presudom Ustavnog suda FBiH broj U-28/06 od 16. maja 2007. godine utvrđeno je da odredbe st. 3. i 4. člana 10. predmetnog Zakona nisu u saglasnosti s Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
- 5.Apelant se žali da mu je osporenom odlukom Ustavnog suda BiH prekršeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na poštovanje doma iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Prije svega, apelant navodi da je kao zainteresovana strana učestvovao u postupku pred Ustavnim sudom FBiH, te ukazuje na činjenicu da on "shodno Ustavu Islamske zajednice upravlja vakufima, a da odredbe koje su bile predmet postupka se odnose na vakufsku imovinu", zbog čega je, kako navodi, "neupitan interes apelanta u smislu pokretanja ove apelacije".
- 6.Apelant dalje navodi da se "iz razloga specifičnosti "vakufa" koji ima ogromnu historijsku vrijednost za BiH zakonodavac odlučio da stavom 3. i 4. člana 10. Zakona omogući otkup i vakufskih stanova pod uvjetom da se prije toga traži saglasnost vakufa". Dalje, apelant pojašnjava da su u svakom slučaju nosioci stanarskih prava zaštićeni jer imaju pravo na zamjenski stan iste vrste i kvaliteta u svakom pogledu, te smatra da ne postoji nejednakost u tretmanu. Prema apelantovom mišljenju, i jedni i drugi izvorni vlasnici nisu ograničeni u svom pravu, osim što nosioci stanarskih prava iz stava 3. člana 10. Zakona o prodaji stanova imaju obavezu da traže suglasnost izvornih vlasnika.
- 7.Apelant također ističe da je Ustavni sud FBiH utvrdio povredu prava iz člana 14. Evropske konvencije, a da nije utvrdio povredu niti jednog člana iz Evropske konvencije. Apelant navodi da je ovakvom "protuzakonitom odlukom ŠUstavnog suda FBiHĆ" direktno povrijeđeno pravo na imovinu vakufa iz člana 1. Protokola broj 1 Evropske konvencije, jer je "stavljanjem van snage odredbi onemogućen povrat vakufskih stanova kao i zamjenska dodjela u slučajevima gdje se da saglasnost za otkup".
- 8.Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
- 1.Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;
- 9.Ustavni sud primjećuje da se suština apelantovih navoda odnosi na činjenicu da su osporenom Odlukom Ustavnog suda FBiH broj U-28/06 od 16. maja 2007. godine, proglašene neustavnim odredbe Zakona o prodaji stanova kojim je bilo određeno da je potrebna suglasnost vlasnika stana za stanove "čiji su raniji vlasnici vakufi (legati, zadužbine)", čime je došlo do povrede apelantovih prava koje navodi u apelaciji.
- 10.S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na svoju nadležnost iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Prema navedenim odredbama, Ustavni sud, u okviru apelacione nadležnosti, može razmatrati apelacije podnesene protiv presude, odnosno odluke kojom je okončan neki postupak. Dalje, Ustavni sud podsjeća na svoju dosadašnju praksu (vidi Ustavni sud, Odluka U 5/99, od 13. decembra 1999. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 3/00) u kojoj je, polazeći od jezičkog tumačenja pojma "sud", navedeno da Ustavni sud Bosne i Hercegovine jeste nadležan da ispita da li je presuda Ustavnog suda FBiH u saglasnosti s Ustavom Bosne i Hercegovine.
- 11.Međutim, uzevši u obzir pravni sistem Bosne i Hercegovine Ustavni sud nalazi da je potrebno, prije svega, da definira situacije kada jeste ili nije nadležan za postupanje u apelacijama izjavljenim protiv odluka entitetski ustavnih sudova, a radi uspostavljanja pravne sigurnosti i poštovanja pravnog i ustavnog sistema Bosne i Hercegovine. S tim u vezi Ustavni sud primjećuje da entitetski ustavni sudovi imaju jasno definiranu nadležnost, u koju, između ostalog, spada i donošenje odluke da li je određeni zakon u saglasnosti s ustavom entiteta, u konkretnom slučaju s Ustavom FBiH. Zatim, Ustavni sud primjećuje da odluka entitetskog ustavnog suda o usaglašenosti zakona ili drugog općeg akta s entitetskim ustavom, kao takva, donijeta u domenu njihove ustavne nadležnosti, predstavlja konačan i obavezujući akt, a entitetski ustavni sud je za takva pitanja posljednji autoritet.
- 12.Ustavni sud primjećuje da apelant kroz apelacionu nadležnost osporava odluku Ustavnog suda FBiH iz apstraktne nadležnosti. Ustavni sud smatra da nije u duhu Ustava Bosne i Hercegovine i pravnog poretka da kroz apelacionu nadležnost Ustavnog suda dozvoli ispitivanje apelacije kojom se osporava odluka entitetskog suda donesena iz oblasti apstraktne nadležnosti entitetskog ustavnog suda. Ako bi se ispitivala odluka entitetskog ustavnog suda u konkretnom slučaju, to bi značilo da se kroz "apelacionu nadležnost" Ustavnog suda dozvoli ponovno ispitivanje "ustavnosti" konačne i obavezujuće odluke entitetskog ustavnog suda, što svakako ne potpada pod nadležnost Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i nikako ne doprinosi pravnoj sigurnosti i vladavini prava. Postupanje Ustavnog suda u konkretnom slučaju, kroz apelacionu nadležnost, značilo bi miješanje Ustavnog suda u nadležnost entitetskih ustavnih sudova, a osim toga postavlja se i pitanje "pogođenosti" apelanta konkretnom odlukom koju osporava jer se njome ne rješavaju individualna prava pojedinaca. Osim toga, Ustavni sud primjećuje da se situacija osporavanja konačne odluke redovnog suda i situacija kao u konkretnom slučaju - osporavanja odluka Ustavnog suda FBiH kojom je izmijenjen entitetski zakon, suštinski i sadržajno potpuno razlikuju i de iure i de facto se radi o dva različita zahtjeva iz dvije nadležnosti Ustavnog suda.
- 13.S tim u vezi, slijedi da Ustavni sud nema nadležnost da u apelacionom postupku razmatra odluku Ustavnog suda FBiH iz apstraktne nadležnosti, odnosno da razmatra da li odluka entitetskog ustavnog suda kojom je ukinut/promijenjen neki zakon, odnosno opći akt, krši neka od apelantovih ustavnih prava.
- 14.Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 15.U skladu s članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.