USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 9. februara 2011. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 64/11
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1541/08, rješavajući apelaciju Ljiljane Keča, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4, člana 59. stav 2. alineje 1. i 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija Ljiljane Keča podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu koji se vodio kod Službe imovinskopravnih poslova i katastra nekretnina Općine Bihać pod brojem 04-23-1385-3/2, a koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 U 000717 09 U od 15. jula 2009. godine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ljiljane Keča podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 U 000717 09 U od 15. jula 2009. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje, te u odnosu na pravo na dom i pravo na imovinu iz člana II/3.e), f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Ljiljana Keča (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Australije, koju zastupa Branko Gudalo, advokat iz Banje Luke, podnijela je 26. maja 2008. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog dužine trajanja postupka vezanog za povrat stana koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 01 0 U 000717 09 U od 15. jula 2009. godine. Apelantica je dopunila apelaciju 18, 20. i 21. juna i 12. jula 2008. godine, te 8. marta 2010. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, 3. juna 2008. godine je od Službe imovinskopravnih poslova i katastra nekretnina Općine Bihać (u daljnjem tekstu: Služba), a 7. decembra 2010. godine od Kantonalnog suda i Kantonalnog ministarstva za građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoline Bihać (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) zatraženo da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Služba je dostavila odgovor na apelaciju 9. juna 2008. godine, Kantonalni sud 9. decembra 2008. godine. Ministarstvo je po proteku ostavljenog roka (koji je istekao 14. decembra 2010. godine) dostavilo traženi odgovor 23. decembra 2010. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Službe na apelaciju dostavljen je apelantici 3. jula 2008. godine, odgovor Kantonalnog suda 22. decembra 2010. godine, a odgovor Ministarstva 30. decembra 2010. godine.
- 5.Ustavni sud je 6. oktobra 2010. godine, u skladu sa članom 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Službe zatražio dostavu spisa broj 04-23-1385-3/2, a 7. decembra 2010. godine od Ministarstva dostavu spisa broj 11/2-23-1293-UP-2/2001.
- 6.Služba je 20. oktobra 2010. godine dostavila Ustavnom sudu na uvid spis broj 04-23-968/99 (koji se odnosi na zahtjev Đure Keče za povrat stana), te spis broj 04-23-1385-3/2 (apelanticin prijedlog za nastavak postupka), a Ministarstvo svoje spise formirane po apelanticinim žalbama.
- 7.Služba je 22. oktobra 2010. godine dostavila Ustavnom sudu zahtjev Bahrije Zirić (u daljnjem tekstu: privremeni korisnik) za uključenje u postupak sa njenim izjašnjenjem na navode apelacije.
III. Činjenično stanje
- 8.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
Postupak za povrat stana po zahtjevu apelanticinog supruga
- 9.Đuro Keča je 11. marta 1999. godine (u daljnjem tekstu: apelanticin suprug) Službi podnio zahtjev za povrat stana u naselju Ozimice II B-6/D1 u Bihaću (u daljnjem tekstu: predmetni stan).
- 10.Rješenjem Službe broj 04/23-968/2 od 9. marta 2000. godine utvrđeno je da je apelanticin suprug nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu, da mu se stan vraća u posjed, da privremenom korisniku prestaje pravo privremenog korištenja uz obavezu da se iseli u roku od 90 dana bez prava na dodjelu smještaja. Rješenje je primio apelanticin suprug 1. maja 2000. godine.
- 11.Podneskom - izjavom, koja je primljena u Službi 19. juna 2000. godine, a koja je evidentirana pod brojem 04-23-2725/00, apelanticin suprug je obavijestio Službu da je primio rješenje od 9. marta 2000. godine, te da izjavljuje da samovoljno raskida ugovor od 27. juna 1984. godine o korištenju predmetnog stana, da povlači zahtjev za povrat, jer nema namjeru da se vraća u Bihać, da ujedno izjavljuje da se neće žaliti za povrat stana, te da moli da nadležni organ sva prava prenese na privremenog korisnika.
- 12.Zaključkom Službe broj 04/23-968/2 od 10. jula 2000. godine obustavljen je postupak za povrat predmetnog stana. Ovaj zaključak apelanticin suprug je primio 20. jula 2000. godine, te je isti dan dao izjavu da neće "izjaviti posebnu žalbu protiv ovog zaključka i da se on može smatrati pravosnažnim sa današnjim danom".
Apelanticin zahtjev za obnovu postupka
- 13.Apelantica je 15. novembra 2001. godine podnijela žalbu (prijedlog za obnovu) protiv zaključka o obustavi postupka povrata stana pokrenutog po zahtjevu njenog supruga.
- 14.Prema stanju spisa, Služba je pod brojem 04-23-968/2 od 22. novembra 2001. godine Ministarstvu dostavila apelanticin zahtjev - žalbu (obnova postupka u predmetu zahtjeva apelanticinog supruga za povrat privremeno napuštenog stana okončanog zaključkom o obustavi postupka, broj predmeta 04-23-968/2). Ministarstvo je navedeni zahtjev evidentiralo 26. novembra 2001. godine pod brojem 11/2-23-1293-UP-2/2001. Podneskom od 4. marta 2002. godine apelantica je kod Ministarstva urgirala donošenje odluke o žalbi.
- 15.Apelantica je 11. aprila 2002. godine Kantonalnom sudu podnijela tužbu zbog šutnje administracije, jer Ministarstvo nije donijelo odluku o njenoj žalbi.
- 16.Presudom Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj U-39/02 od 24. juna 2003. godine uvažena je apelanticina tužba i obavezano Ministarstvo da u roku od 30 dana od dana prijema presude donese rješenje u drugom stepenu, budući da nije u zakonom propisanom roku donio odluku o apelanticinoj žalbi.
- 17.Podneskom od 17. septembra 2003. godine Ministarstvo je zatražilo od Službe da dostavi apelanticinu žalbu izjavljenu protiv zaključka Službe broj 04/23-968/2 od 10. jula 2000. godine. Navedeno je da je 4. jula 2003. godine Ministarstvo zaprimilo Presudu Kantonalnog suda broj U-39/02 od 24. juna 2003. godine kojim je uvažena apelanticina tužba, ali da u spisu Ministarstva broj 11/2-23-1293-UP-2/2001 nedostaje apelanticina žalba.
- 18.Služba je dopisom pod brojem 04/23-968/2 od 18. septembra 2003. godine obavijestila Ministarstvo da je 22. novembra 2001. godine Ministarstvu već dostavljen predmet po zahtjevu apelanticinog supruga za povrat stana, jer je apelantica, kao bivša supruga Đure Keče, uložila zahtjev za obnovu postupka. Navedeno je da apelantica nije uložila žalbu na zaključak o obustavi postupka, nego zahtjev za obnovu postupka, a ne kako je navela "žalbu za obnovu postupka".
- 19.Dopisom od 4. novembra 2003. godine Ministarstvo je zatražilo od apelantice da dostavi žalbu, budući da je ona nedostajala u spisu. Apelantica je podneskom koji je zaprimljen u Ministarstvu 17. novembra 2003. godine dostavila kopiju izjavljene žalbe (koja je naslovljena kao "žalba (prijedlog za obnovu)". Ministarstvo je 13. februara 2004. godine zatražilo od apelantice da dostavi izvod iz matične knjige vjenčanih, odnosno pravosnažnu presudu o razvodu braka. Apelanticin opunomoćenik je 28. maja 2004. godine dostavio prevedenu presudu o razvodu braka.
- 20.Ministarstvo je 21. juna 2004. godine predmetni spis vratilo Službi na nadležno rješavanje, navodeći da je apelanticinu žalbu uzelo u razmatranje kao prijedlog za obnovu postupka, te da je, primjenom člana 252. stav 2. Zakona o upravnom postupku (u daljnjem tekstu: ZUP), kojim je propisano da o prijedlogu za obnovu postupka rješava organ koji je donio rješenje kojim je postupak okončan, predmet proslijedilo Službi na rješavanje.
- 21.Zaključkom Službe broj 04-23-968/2 od 5. jula 2004. godine uvažen je apelanticin prijedlog za obnovu postupka okončanog zaključkom te službe broj 04/23-968/2 od 10. jula 2000. godine o obustavi postupka povrata stana po zahtjevu apelanticinog supruga. Navedeno je da je u momentu donošenja predmetnog zaključka brak između apelantice i njenog supruga bio razveden, što predstavlja novu činjenicu koja nije bila poznata toj službi.
- 22.Rješenjem Ministarstva broj 11/2-23-337-UP-2/04 od 30. jula 2004. godine odbijena je kao neosnovana žalba privremenog korisnika koju je izjavio 20. jula 2004. godine protiv zaključka Službe broj 04-23-968/2 od 5. jula 2004. godine. Spis je vraćen Službi na daljnje postupanje 3. augusta 2004. godine.
- 23.Služba je 17. septembra 2004. godine održala usmenu raspravu u obnovljenom postupku.
- 24.Podneskom primljenim u Službi 11. oktobra 2004. godine apelanticin opunomoćenik je obavijestio tu službu da je apelantica saznala da je njen bivši suprug podnio zahtjev za prekid postupka za povrat stana nekoliko dana prije podnošenja žalbe - prijedloga za obnovu postupka, te je naveo da dostavlja kopiju presude o razvodu braka.
- 25.Zaključkom Službe broj 04-23-1385-3/2 od 21. oktobra 2004. godine prekinut je postupak rješavanja apelanticinog zahtjeva za povrat stana dozvoljen u obnovi postupka, dok se ne riješi prethodno pitanje vezano za utvrđivanje nosioca stanarskog prava. Apelantici je naloženo da pred Općinskim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) utvrdi ko je nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu. Određeno je da prekid traje dok nadležni sud ne riješi prethodno pitanje, te je apelantica obavezana da u roku od 30 dana od konačnosti zaključka podnese Službi dokaz da je kod nadležnog suda pokrenula predmetni postupak, a da će ta služba u protivnom obustaviti postupak. Budući da je za rješavanje o zahtjevu neophodno utvrditi ko je od razvedenih supružnika nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu, a što je prethodno pitanje u konkretnoj upravnoj stvari, Služba je, u smislu člana 142. ZUP-a, prekinula postupak, te, u skladu sa članom 145. stav 2. ZUP-a, naložila pokretanje drugog postupka radi njegovog rješavanja.
- 26.Apelantica je 12. novembra 2004. godine izjavila žalbu protiv zaključka o prekidu postupka. Služba je Ministarstvu dostavila žalbu sa kompletnim predmetom na rješavanje 18. novembra 2004. godine.
- 27.Podneskom od 24. novembra 2004. godine apelantica je Službi dostavila sporazum bivših bračnih drugova u kojem je navedeno da su se apelantica i njen bivši suprug sporazumjeli da poslije razvoda braka, koji je pravosnažno razveden u Australiji 26. februara 2000. godine, apelantica bude nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu. Služba je navedeni podnesak 30. novembra 2004. godine dostavila Ministarstvu kod kojeg se spis nalazio radi rješavanja o žalbi protiv zaključka o prekidu postupka.
- 28.Rješenjem Ministarstva broj 11/2-23-524-UP-2/04 od 4. decembra 2004. godine odbijena je kao neosnovana apelanticina žalba, izjavljena protiv zaključka Službe o prekidu postupka broj 04-23-1385-3/2 od 21. oktobra 2004. godine. Navedeno je da je prvostepeni organ za svoju odluku imao dovoljno uporišta u činjenicama predmeta i odredbi člana 20. stav 1. Zakona o stambenim odnosima (u daljnjem tekstu: ZSO). Istaknuto je da je apelanticin bivši suprug zahtjev za povrat stana podnio 11. marta 1999. godine, da je presuda o brakorazvodnoj parnici apelantice i njenog supruga postala pravosnažna 26. februara 2000. godine, te da je stoga apelantica imala dovoljno vremena, prema navodima rješenja, 4,5 godina za dostavljanje predmetnog sporazuma. Stoga je sud zaključio da je prvostepeni organ pravilno postupio kad je stranke uputio na vanparnični postupak, u smislu člana 20. stav 1. ZSO, a radi rješavanja prethodnog pitanja ko je nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu. Spis je vraćen Službi 6. decembra 2004. godine. Rješenje Ministarstva je dostavljeno apelantici 15. decembra, a privremenom korisniku 13. decembra 2004. godine.
- 29.Kantonalni sud je Presudom broj U-3/05 od 26. augusta 2005. godine odbio kao neosnovanu apelanticinu tužbu kojom je tražila poništenje Rješenja Ministarstva broj 11/2-23-524-UP-2/04 od 4. decembra 2004. godine. U obrazloženju presude je navedeno da su prvostepeni i drugostepeni upravni organ donijeli pravilne i zakonite akte. Zaključeno je da je osporeno rješenje Ministarstva zasnovano na pravilnoj primjeni člana 142. stav 1. u vezi sa članom 145. stav 2. ZUP-a i članom 20. stav 1. ZSO.
- 30.Prema stanju spisa apelanticin opunomoćenik je 16. maja 2007. godine podnio prijedlog Službi radi nastavka postupka za povrat stana. Uz prijedlog je dostavljena neovjerena kopija sporazuma bivših bračnih drugova i neovjerena kopija punomoći.
- 31.Služba je svojim pismenom broj 04/23-1385-3/2 od 16. novembra 2007. godine zatražila dopunu prijedloga sporazumom bivših bračnih drugova sa propisnom ovjerom njihovih potpisa i kopije punomoći za apelanticinog opunomoćenika pod prijetnjom da će, u protivnom, Služba, shodno članu 67. stav 2. ZUP-a, donijeti zaključak kojim se smatra da zahtjev nije ni podnesen. Apelanticin opunomoćenik je dostavio traženu dokumentaciju podneskom od 29. novembra 2007. godine.
- 32.Pismenom broj 04/23-1385-3/2 od 29. maja 2008. godine Služba je ponovo tražila dostavu navedene dokumentacije. U dopisu je navedeno da se u dokumentaciji koju je dostavio apelanticin opunomoćenik 29. novembra 2007. godine "ne može uzeti isti dokument kao valjan s obzirom na to da on nije ovjeren kod notara (već na njemu stoji pečat farmaceutske tvrtke), pola strane je napisano na bosanskom jeziku, a pola na engleskom, nema ovjere potpisa oba bračna druga". Stoga je naloženo apelanticinom opunomoćeniku da u roku od osam dana dostavi valjan i propisno ovjeren sporazum, potpisan i ovjeren od oba bračna druga, od notara na engleskom i bosanskom jeziku, a da će, u protivnom, Služba donijeti odluku prema stanju spisa. Pismeno Službe apelanticin opunomoćenik je primio 12. juna 2008. godine.
- 33.Apelanticin opunomoćenik je podneskom od 20. juna 2008. godine dostavio Službi neovjerenu fotokopiju traženih dokumenata, a podneskom od 2. jula 2008. godine ovjerenu fotokopiju dokumenata, te je podneskom od 3. oktobra 2008. godine urgirao uzimanje predmeta u rad, ističući da je 24. maja dostavio žalbu zbog šutnje administracije, jer više od godinu dana Služba nije odlučila o apelanticinom prijedlogu za nastavak postupka povrata stana.
- 34.Zaključkom Službe broj 04-23-1385-3/2 od 22. oktobra 2008. godine obustavljen je postupak za vraćanje u posjed predmetnog stana po apelanticinom zahtjevu. U obrazloženju zaključka je navedeno da je zaključkom Službe od 21. oktobra 2004. godine predmetni postupak bio prekinut, a da je apelanticina žalba odbijena rješenjem Ministarstva od 4. decembra 2004. godine. Služba je navela da je, s obzirom na navedeno, zaključak o prekidu postupka postao konačan, te da su apelantica i njen suprug bili obavezni da u roku od 30 dana od konačnosti podnesu Službi dokaz da su pokrenuli postupak pred nadležnim sudom za utvrđenje nosioca stanarskog prava na predmetnom stanu. Budući da apelantica i njen bivši suprug to nisu učinili, Služba je na osnovu člana 129. ZUP-a obustavila postupak u konkretnoj pravnoj stvari. Zaključak je dostavljen apelanticinom opunomoćeniku 6. novembra 2008. godine.
- 35.Rješenjem Službe broj 04-23-1385-3/2 od 27. oktobra 2008. godine odbijen je apelanticin prijedlog za nastavak postupka za vraćanje predmetnog stana. Navedeno je da apelantica od donošenja Presude Kantonalnog suda broj U-3/05 od 26. augusta 2005. godine (vezane za prekid postupka) do podnošenja prijedloga za nastavak postupka 16. maja 2007. godine nije pokrenula niti jednu pravnu radnju, pa je zaključeno da je predmetni postupak okončan apelanticinim nečinjenjem, jer nije pokrenula postupak pred sudom za utvrđivanje nosioca stanarskog prava, a na šta je bila obavezana zaključkom Službe od 21. oktobra 2004. godine.
- 36.Apelantica je posredstvom opunomoćenika 14. novembra 2008. godine podnijela žalbu protiv zaključka Službe broj 04-23-1385-3/2 od 22. oktobra 2008. godine (o obustavi postupka za vraćanje stana), a 19. novembra 2008. godine podnijela žalbu protiv Rješenja Službe broj 04-23-1385-3/2 od 27. oktobra 2008. godine (o odbijanju prijedloga za nastavak postupka za povrat stana).
- 37.Rješenjem Ministarstva broj 11/2-23-631-UP-2/08 od 21. januara 2009. godine odbijena je apelanticina žalba izjavljena protiv zaključka Službe od 22. oktobra 2008. godine (o obustavi postupka za vraćanje stana), a Rješenjem Ministarstva broj 11/2-23-645-UP-2/08 od 22. januara 2009. godine odbijena je apelanticina žalba izjavljena protiv rješenja Službe od 27. oktobra 2008. godine (o odbijanju prijedloga za nastavak postupka).
- 38.Apelantica je 28. februara 2009. godine podnijela tužbu radi poništenja rješenja Ministarstva, a postupajući po Rješenju Kantonalnog suda broj 01 0 U 000718 09 U od 11. marta 2009. godine, podneskom od 27. marta 2009. godine uredila je tužbu.
- 39.Rješenjem Kantonalnog suda broj 01 0 U 000718 09 U od 14. jula 2009. godine spojeni su predmeti tog suda zavedeni pod br. 01 0 U 000718 09 U i 01 0 U 000717 09 U (s obzirom na to da se radi o istim strankama i istom pravnom osnovu) i odlučeno da će se voditi pod jedinstvenim brojem 01 0 U 000717 09 U.
- 40.Presudom Kantonalnog suda broj 01 0 U 000717 09 U od 15. jula 2009. godine odbijena je apelanticina tužba kao neosnovana. Navedeno je da obje apelanticine tužbe (i ona koja se odnosi na obustavu postupka za povrat stana i ona koja se odnosi na odbijanje prijedloga za nastavak postupka) imaju identičan sadržaj. Navedeno je da apelantica od donošenja Presude tog suda broj U-3/05 od 26. augusta 2005. godine do podnošenja prijedloga za nastavak postupka 16. maja 2007. godine nije preduzela niti jednu pravnu radnju, te je stoga predmet okončan apelanticinim nečinjenjem pošto nije u naloženom roku pred nadležnim sudom pokrenula postupak za utvrđivanje nosioca stanarskog prava na predmetnom stanu nakon razvoda braka. Apelantica je predmetnu presudu primila 22. jula 2009. godine.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 41.Apelantica smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje, pravo na dom i pravo na imovinu iz člana II/3.e), f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine. Navedena prava odgovaraju pravima iz člana 6. stav 1. i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Dalje, apelantica navodi da je predmetni postupak prekinut radi rješavanja prethodnog pitanja (utvrđivanja nosioca stanarskog prava), da je apelantica 8. maja 2007. godine podnijela prijedlog za nastavak postupka, te dostavila potrebnu dokumentaciju (originalni ugovor kojim su se bračni drugovi sporazumjeli da apelantica bude nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu), ali da još uvijek nije odlučeno o njenom zahtjevu "iako je od dostavljanja prijedloga za nastavak postupka proteklo više od godinu dana a postupak se vodi skoro 10 godina pred organima u kantonu Bihać, Federacija BiH". S obzirom na sadržaj ovih apelacionih navoda, Ustavni sud je, premda apelantica prvenstveno potencira nedonošenje odluke o njenom prijedlogu za nastavak postupka, zaključio da apelantica, ustvari, ukazuje na povredu prava na razumnu dužinu postupka, počevši od podnošenja njene žalbe (prijedloga za obnovu) 15. novembra 2001. godine.
b) Navodi iz dopune apelacije
- 42.U dopuni apelacije od 8. marta 2010. godine apelantica je dostavila Presudu Kantonalnog suda broj 01 0 U 000717 09 U od 15. jula 2009. godine u kojoj se nalazi konstatacija da je presuda primljena 28. jula 2009. godine, te je navela da smatra da su joj povrijeđena prava iz člana II/3.e), f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 6. i 8. Evropske konvencije, te člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica navodi da je njen suprug, navodno, dostavio izjavu da povlači zahtjev za povrat stana, pa apelantica ističe da je to sasvim nelogično, te smatra da je privremenom korisniku nezakonito omogućen otkup stana. Apelantica navodi da uopće nije bilo potrebe da dokazuje svoje stanarsko pravo, jer je notorna činjenica da je "apelantica supruga Đure Keče, koji se navodno odrekao prava na žalbu i povukao zahtjev za povrat stanarskog prava", pa apelantica smatra da ju je o tome bila dužna obavijestiti nadležna služba.
c) Odgovor na apelaciju
- 43.Kantonalni sud je istakao da je apelantica prvobitno 11. aprila 2002. godine pokrenula upravni spor zbog šutnje administracije protiv Ministarstva koje u zakonom propisanom roku nije donijelo odluku o njenoj žalbi, te da je Kantonalni sud Presudom broj U-39/02 od 24. juna 2003. godine naložio Ministarstvu da okonča postupak u roku od 30 dana. Istaknuto je da je sud donio i Presudu broj U-3/05 od 26. augusta 2005. godine kojom je odbio apelanticinu tužbu. U vezi sa Presudom Kantonalnog suda broj 01 0 U 000717 09 U od 15. jula 2009. godine, dalje je navedeno da je apelacija podnesena zbog dužine trajanja postupka pred organima uprave, te da je iz hronologije postupka, odnosno trajanja postupaka pred tim sudom evidentno da Kantonalni sud svojim postupcima nije odugovlačio postupak, te smatra da je u odnosu na taj sud apelacija neosnovana.
- 44.Ministarstvo je u odgovoru na apelaciju iznijelo hronologiju cjelokupnog postupka pred tim organom započetog podnošenjem "žalbe (prijedloga za obnovu)" protiv zaključka Službe broj 04/23-968/2 od 10. jula 2000. godine, kao i hronologiju postupka koji je uslijedio nakon toga. Iz toga slijedi da je to Ministarstvo u ovom predmetu, rješavajući po apelanticinim žalbama, donijelo tri rješenja kojim je žalbe odbilo kao neosnovane (4. decembra 2004. godine, te 21. i 22. januara 2009. godine). Istaknuto je da su apelanticine tužbe podnesene radi poništenja tih rješenja odbijene presudama Kantonalnog suda. S obzirom na navedeno, istaknuto je da je Ministarstvo postupilo po svim apelanticinim žalbama u okviru svoje nadležnosti i u razumnim rokovima, te je predloženo da se apelacija odbije kao neosnovana.
- 45.U odgovoru na apelaciju Služba je izložila hronologiju predmetnih postupaka (zahtjeva apelanticinog bivšeg supruga za povrat predmetnog stana, apelanticinog prijedloga za obnovu postupka i prijedloga za nastavak postupka). Navedeno je da je više puta traženo od apelanticinog opunomoćenika da dostavi relevantnu dokumentaciju, koji je 29. novembra 2007. godine dostavio originalni sporazum bivših bračnih drugova i punomoć, ali je istaknuto da se dostavljeni dokumenti nisu mogli uzeti kao valjani. S obzirom na to da apelantica nije postupila po zaključku o prekidu postupka od 21. oktobra 2004. godine, niti je od dana razvoda, 26. februara 2000. godine, dostavila valjan sporazum o tome ko će biti nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu nakon razvoda braka, iako je za to imala dovoljno vremena, Služba je istakla da nisu tačni apelanticini navodi da je ta služba odgovorna za dužinu trajanja postupka.
- 46.U zahtjevu za uključenje u postupak privremena korisnica je iznijela hronologiju postupka, istakla da je 30. augusta 2000. godine otkupila predmetni stan, te je predložila, imajući u vidu da je ona sada vlasnica predmetnog stana, da se apelacija odbije.
V. Relevantni propisi
- 47.U Zakonu o upravnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:
Član 14.
Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.
Član 142. stav 1.
Ako organ koji vodi postupak naiđe na pitanje bez čijeg se rješenja ne može riješiti sama stvar, a to pitanje čini samostalnu pravnu cjelinu za čije je rješenje nadležan sud ili neki drugi organ (prethodno pitanje), on može, pod uvjetima iz ovog zakona, sam raspraviti to pitanje, ili postupak prekinuti dok nadležni organ to pitanje ne riješi. O prekidu postupka donosi se zaključak , protiv kog je dopuštena posebna žalba, osim ako je zaključak donio drugostepeni organ.
Član 145. st. 2. i 3.
U stvari u kojoj se postupak za rješenje prethodnog pitanja pokreće povodom zahtjeva stranke organ koji vodi upravni postupak može zaključkom naložiti jednoj od stranaka da radi rješenja prethodnog pitanja traži od nadležnog organa pokretanje postupka, određujući joj rok u kom je dužna da to učini, i da mu o podnesenom traženju podnese dokaz. Pritom će organ koji vodi upravni postupak upozoriti stranku na posljedice propuštanja. Rok za traženje pokretanja postupka za rješenje prethodnog pitanja počinje teći od dana konačnosti zaključka.
Ako stranka ne podnese u određenom roku dokaz da je od nadležnog organa tražila pokretanje postupka o prethodnom pitanju, smatrat će se da je stranka koja je postavila zahtjev odustala od njega, a organ koji vodi upravni postupak obustavit će postupak. Ako to nije učinila protivna stranka, organ će nastaviti postupak i sam će raspraviti prethodno pitanje.
VI. Dopustivost
- 48.Pri ispitivanju dopustivosti prvobitno podnesene apelacije i dopune apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
- 1)Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 4)Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
a) Protek roka
- 49.Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje, dom i imovinu iz člana II/3.e), f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 6. i 8. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud naglašava da je apelacija sa aspekta povrede ovih prava u vrijeme podnošenja prvobitne apelacije bila preuranjena, jer apelantica nije posjedovala konačnu odluku u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, odnosno nije posjedovala odluku kojom je postupak u ovom predmetu završen.
- 50.S druge strane, ocjenjujući dopustivost apelacije u odnosu na Presudu Kantonalnog suda broj 01 0 U 000717 09 U od 15. jula 2009. godine, koju je apelantica, također, osporila u dopuni apelacije od 8. marta 2010. godine sa aspekta navodne povrede prava iz člana II/3.e), f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 6. i 8. Evropske konvencije, te člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud ukazuje na član 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda koji kao uvjet dopustivosti apelacije propisuje obavezu da se apelacija podnese u roku od 60 dana od dana kada je apelant primio odluku o posljednjem efektivnom pravnom lijeku koji je koristio. Ovaj rok od 60 dana nužno se odnosi i na podnošenje dopune apelacije, te se samo izuzetno može prihvatiti dopuna apelacije podnesena van tog roka ukoliko se odnosi na nove pravne okolnosti koje su nastale nakon proteka navedenog roka. Mogućnost podnošenja dopune apelacije nikako se ne može tako široko tumačiti da se pod tim podrazumijeva pravo da apelant može apelaciju dopunjavati sve vrijeme dok traje postupak povodom apelacije pred Ustavnim sudom, a van roka od 60 dana od dana kada mu je dostavljena odluka o posljednjem efektivnom pravnom lijeku koji je koristio (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1426/05 od 9. novembra 2006. godine, tačka 49, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 11/07, i Odluka broj AP 966/07 od 12. januara 2010. godine, tačka 30, dostupna na web-stranici Ustavnog suda: www.ustavnisud.ba).
- 51.U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je apelantica dopunu apelacije kojom osporava novodonesenu presudu Kantonalnog suda, također, morala podnijeti u roku od 60 dana od dana kad joj je dostavljena presuda kojom je predmetni postupak okončan. S obzirom na to da je Presuda Kantonalnog suda broj 01 0 U 000717 09 U od 15. jula 2009. godine dostavljena apelantici, odnosno njenom opunomoćeniku 22. jula 2009. godine, a da je apelantica dopunu apelacije kojom je osporila ovu presudu podnijela tek 8. marta 2010. godine, proizlazi da je predmetna dopuna apelacije podnesena nakon proteka roka propisanog članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
b) Dopustivost u odnosu na "razuman rok"
- 52.S druge strane, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
- 53.U konkretnom slučaju apelantica smatra da je povrijeđeno njeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku, jer se predmetni postupak vodi skoro 10 godina a još uvijek nije donesena ni konačna odluka u konkretnoj pravnoj stvari. Dakle, iako je apelacija podnesena prije nego što su predmetni upravni postupci pravosnažno okončani, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je u ovom dijelu dopustiva. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očito (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 54.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII. Meritum
- 55.Apelantica smatra da je povrijeđeno njeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 56.Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
- 57.Član 6. stav 1. Evropske konvencije garantira svakome pravo da pred sud iznese bilo koji zahtjev koji se odnosi na njegova građanska prava i obaveze, kao i da ima "pravo na pravično suđenje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom" (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Golder protiv Velike Britanije, presuda od 21. februara 1975. godine, serija A broj 18, stav 36).
- 58.Ustavni sud konstatira da se u predmetnom upravnom postupku odlučivalo o apelanticinom zahtjevu usmjerenom na povrat stana, te zaključuje da se radi o predmetu građanskopravne prirode iz čega proizlazi da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv na apelanticin slučaj.
- 59.S obzirom na to da apelantica smatra da je povrijeđeno njeno pravo na suđenje u razumnom roku, budući da nije donesena konačna odluka o njenom zahtjevu koji se odnosi na povrat predmetnog stana pokrenutom po njenoj "žalbi za obnovu postupka" podnesenoj Službi u novembru 2001. godine, Ustavni sud će ispitati da li je u navedenim predmetima došlo do povrede apelanticinog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na suđenje u razumnom roku
a) Relevantni principi
- 60.Ustavni sud podsjeća da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti predmeta i pozivajući se na sljedeće kriterije: složenost predmeta, ponašanje podnosioca zahtjeva i nadležnih vlasti, kao i važnost onog što se za podnosioca zahtjeva dovodi u pitanje u sporu (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zagorec protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 26).
b) Period koji se uzima u obzir
- 61.Ustavni sud će, dakle, ispitati apelanticine navode o nerazumno dugom trajanju postupka pokrenutog apelanticinom "žalbom (prijedlogom za obnovu )" 15. novembra 2001. godine, a koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda broj 01 0 U 000717 09 U od 15. jula 2009. godine. Cjelokupan postupak je, dakle, trajao sedam godina i osam mjeseci, pa je to period koji će Ustavni sud ispitati u konkretnom slučaju.
c) Analiza dužine trajanja postupka
- 62.U konkretnom slučaju se radi o upravnom postupku koji je apelantica pokrenula prijedlogom za obnovu postupka okončanog zaključkom Službe broj 04/23-968/2 od 10. jula 2000. godine o obustavi postupka za povrat stana koji je pokrenuo njen bivši suprug. Prema mišljenju Ustavnog suda, s obzirom na činjenice konkretnog predmeta i pravna pitanja koja pokreće, navedeni postupak se ne može smatrati osobito složenim.
- 63.Dalje, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda "da kad na osnovu domaćeg zakonodavstva podnosilac zahtjeva mora iscrpiti prethodni upravni postupak prije nego što se može obratiti sudu, postupak pred upravnim organima treba uključiti u izračunavanje ukupnog trajanja postupka za potrebe člana 6. Konvencije" (vidi, Evropski sud, Božić protiv Hrvatske, presuda od 29. juna 2006. godine, stav 33).
- 64.Analizirajući dužinu predmetnog postupka, Ustavni sud prvenstveno zapaža da je apelantica nakon podnošenja "žalbe (prijedloga za obnovu postupka)" u novembru 2001. godine, u smislu člana 22. Zakona o upravnim sporovima, prvo tražila 4. marta 2002. godine od nadležnog Ministarstva da donese odluku o žalbi, a zatim je 11. aprila 2002. godine podnijela Kantonalnom sudu tužbu zbog tzv. šutnje administracije, te da je Kantonalni sud Presudom broj U-39/02 od 24. juna 2003. godine obavezao Ministarstvo da u roku od 30 dana od dana prijema presude donese rješenje u drugom stepenu. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je u ovoj fazi postupka postojao doprinos suda i upravnih organa dužini predmetnog postupka, budući da je Kantonalni sud odluku o apelanticinoj tužbi zbog "šutnje administracije" donio u roku dužem od četrnaest mjeseci, te da Ministarstvo nije donijelo novu odluku u roku od 30 dana, već je spis 21. juna 2004. godine, dakle, skoro godinu dana nakon donošenja presude Kantonalnog suda, vratilo Službi na nadležno rješavanje. Stoga, Ustavni sud smatra da su nadležni upravni organi i sud odgovorni za dužinu predmetnog postupka u periodu od podnošenja žalbe - prijedloga za obnovu postupka do donošenja pismena Ministarstva kojim predmetni spis vraća Službi na nadležno rješavanje (od 15. novembra 2001. godine do 21. juna 2004. godine), dakle, u periodu od dvije godine, sedam mjeseci i šest dana.
- 65.Dalje, analizirajući daljnji tok postupka, Ustavni sud zaključuje da su upravni organi i Kantonalni sud kontinuirano preduzimali poslove iz svoje nadležnosti, te svoje odluke u daljnjem toku postupka donosili u relativno kratkim periodima. Naime, nakon uvažavanja prijedloga za obnovu postupka (5. jula 2004. godine) Ministarstvo je odluku o žalbi privremenog korisnika donijelo u roku od 10 dana (30. jula 2004. godine), poslije toga Služba je u relativno kratkom roku (od 45 dana) održala raspravu (17. septembra 2004. godine), zatim, donijela Zaključak o prekidu postupka radi rješavanja prethodnog pitanja (21. oktobra 2004. godine). Dalje, evidentno je da je Ministarstvo odluku o apelanticinoj žalbi donijelo u roku od 16 dana (4. decembra 2004. godine) a sud u primjerenom roku odluku o apelanticinoj tužbi (26. augusta 2005. godine). Dakle, u ovom periodu, dužem od godinu dana (od 5. jula 2004. do 26. augusta 2005. godine), nadležni upravni organi i sud su donijeli pet odluka. Stoga je evidentno da u ovoj fazi postupka (u kojoj je pred upravnim organom i sudom odlučivano o prekidu postupka) nije bilo kršenja apelanticinog prava na suđenje u razumnom roku.
- 66.Analizirajući daljnji tok postupka, Ustavni sud zapaža da Služba ne može snositi odgovornost za dužinu postupka u periodu nakon Presude Kantonalnog suda broj U-3/05 od 26. augusta 2005. godine, budući da je članom 146. stav 1. Zakona o upravnom postupku propisano: "Postupak prekinut zbog rješavanja prethodnog pitanja kod nadležnog organa nastavit će se pošto rješenje doneseno o tom pitanju postane konačno." Stoga, u konkretnom slučaju do podnošenja prijedloga za nastavak postupka od 16. maja 2007. godine nisu postojale procesne pretpostavke da Služba preduzme bilo kakve radnje tim prije što je upravo apelantica bila obavezana da pred nadležnim sudom u roku od 30 dana pokrene postupak za utvrđivanje nosioca stanarskog prava, a koji, prema dokumentaciji predočenoj Ustavnom sudu, apelantica nije pokrenula, pa se dužina predmetnog postupka u ovom dijelu (od donošenja zaključka 2004. godine do prijedloga za nastavak od 16. maja 2007. godine ) može u cijelosti staviti na apelanticin teret.
- 67.S druge strane, Ustavni sud smatra da se dužina postupka nakon podnošenja prijedloga za njegov nastavak (16. maja 2007. godine) pa do okončanja postupka Presudom Kantonalnog suda broj 01 0 U 000717 09 U od 15. jula 2009. godine, koja je donesena nakon podnošenja apelacije, ne može staviti na teret nadležnih upravnih organa i Kantonalnog suda, budući da je apelantica mogla, shodno odredbama Zakona o upravnom postupku (član 216. stav 3) i Zakona o upravnim sporovima (član 22), podnijeti žalbu, odnosno tužbu zbog tzv. šutnje administracije, što prema stanju spisa nije učinila. U kontekstu navedenog, Ustavni sud prvo podsjeća da, prema praksi Ustavnog suda, žalba, odnosno tužba zbog "šutnje administracije" predstavlja efektivno pravno sredstvo koje je apelantica bila dužna iscrpiti prije obraćanja Ustavnom sudu (vidi Odluku o dopustivosti broj AP 134/04 od 23. marta 2005. godine, tačka 5). S druge strane, evidentno je da su u ovoj fazi postupka upravni organi i sud kontinuirano preduzimali poslove iz svoje nadležnosti, te u razumnim rokovima donijeli odluke o apelanticinom prijedlogu za nastavak postupka, odnosno o njenoj žalbi i tužbi.
- 68.Konačno, posmatrajući postupak u cjelini, imajući u vidu da su nadležni upravni organi i sud u predmetnom periodu koji je trajao sedam godina i sedam mjeseci donijeli više odluka (Služba tri zaključka i jedno rješenje - 25. jula i 21. oktobra 2004. godine, te 22. i 27. oktobra 2008. godine, Ministarstvo četiri rješenja - 30. jula i 4. decembra 2004. godine, te 21. i 22. januara 2009. godine, Kantonalni sud 3 presude - 24. januara 2003. godine, 26. augusta 2005. godine i 15. jula 2009. godine) pri čemu su se, zbog apelanticinih propusta i nepostupanja po zahtjevima za dostavu dokumentacije neophodne za odlučenje o meritumu predmeta, bavili isključivo procesnim pitanjima, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede apelanticinog prava na "suđenje u razumnom roku", kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
- 69.Ustavni sud zaključuje da, imajući u vidu okolnosti konkretnog predmeta ispitane u skladu sa uspostavljenim kriterijima, te činjenicu da su, u toku dosadašnjeg postupka, koji je trajao sedam godina i sedam mjeseci, nadležni upravni organi i sud u primjerenim rokovima, osim u početnoj fazi postupka, preduzimali poslove iz svoje nadležnosti, te na tri instance donijeli jedanaest odluka (zaključaka, rješenja, presuda), pri čemu se dužina predmetnog postupka u pretežnom dijelu može pripisati prvenstveno apelanticininom nepostupanju po zahtjevima za dostavu dokumentacije, ne postoji povreda prava na donošenje odluke u razumnom roku u okviru prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 70.Na osnovu člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 71.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.