Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 12. maja 2011. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 64/11
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3696/08, rješavajući apelaciju Miroslava Kreće, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2, člana 16. stav 4. tačka 4. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Seada Palavrić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Mirsad Ćeman, sudija

Djelimično se usvaja apelacija Miroslava Kreće.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog neizvršenja pravomoćne Presude Osnovnog suda u Banjoj Luci broj P-1810/02 od 27. maja 2005. godine.

Ova odluka se dostavlja Vladi Republike Srpske, koja je dužna da izvrši svoje ustavne obaveze i osigura poštivanje ljudskih prava tako što će preduzeti odgovarajuće zakonske mjere s ciljem da apelant i ostali povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Republike Srpske naplate svoja potraživanja u što kraćem roku.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Miroslava Kreće podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu koji je okončan Presudom Okružnog suda u Banjoj Luci broj Gž-1901/05 od 13. novembra 2006. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

I. Uvod

  • 1.
    Miroslav Kreća (u daljnjem tekstu: apelant) iz Novog Grada, kojeg zastupa Vesna Rujević, advokat iz Banje Luke, podnio je 28. novembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 071-0-I-07-00 283.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda i Republike Srpske, koju zastupa Pravobranilaštvo RS, zatraženo je 23. februara 2009. godine da dostave odgovore na apelaciju.
  • 3.
    Republika Srpska je dostavila odgovor na apelaciju 13. marta 2009. godine, a Osnovni sud nije dostavio odgovor na apelaciju.
  • 4.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Republike Srpske dostavljen je apelantu 23. aprila 2009. godine.
  • 5.
    Osnovni sud je 13. oktobra 2010. godine, na zahtjev Ustavnog suda, ovom sudu dostavio na uvid spis broj 071-0-I-07-00 283.

III. Činjenično stanje

  • 6.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
  • 7.
    Pravomoćnom presudom Osnovnog suda broj P-1810/02 od 27. maja 2005. godine obavezana je tužena Republika Srpska - Ministarstvo unutrašnjih poslova - SJB Novi Grad da apelantu, na ime naknade materijalne štete, koja je nastala 3. augusta 1993. godine, isplati u dispozitivu presude precizirani novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom, te da mu naknadi troškove parničnog postupka.
  • 8.
    Apelant je 29. januara 2007. godine Osnovnom sudu protiv Republike Srpske - Ministarstvo unutrašnjih poslova (u daljnjem tekstu: izvršenik) podnio prijedlog za dozvolu izvršenja navedene pravomoćne presude, tako što će, radi namirenja apelantovog potraživanja utvrđenog pravomoćnom presudom, sud naložiti Ministarstvu finansija RS da izvrši prijenos novčanih sredstava sa računa izvršenika na apelantov tekući račun. Osnovni sud je 7. marta 2007. godine donio Rješenje o izvršenju broj 071-0-I-07-000 283 kojim je dozvolio predloženo izvršenje. Sud je navedeno rješenje o izvršenju 12. marta 2007. godine dostavio Pravobranilaštvu RS i Ministarstvu finansija RS - Sektor Trezor radi provođenja.
  • 9.
    Republika Srpska, kao izvršenik, izjavila je 29. marta 2007. godine prigovor protiv navedenog rješenja o izvršenju. Apelant je 15. maja 2007. godine Osnovnom sudu dostavio odgovor na prigovor izvršenika.
  • 10.
    Apelant je 1. novembra 2007. godine urgirao da Osnovni sud odluči o prigovoru izvršenika protiv predmetnog rješenja o izvršenju.
  • 11.
    Ministarstvo finansija RS je 14. maja 2008. godine dostavilo apelantu zahtjev za dostavljanje podataka radi isplate apelantu troškova postupka i troškova izvršenja po osnovu obaveza koje čine unutrašnji dug i radi priprema za emisiju obveznica, shodno Zakonu o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske.
  • 12.
    Apelant je ponovo 5. maja i 8. oktobra 2009. godine pismenim podnescima urgirao da Osnovni sud odluči o prigovoru izvršenika protiv Rješenja o izvršenju od 7. marta 2007. godine.
  • 13.
    Osnovni sud je Rješenjem broj 071-0-I-07-000 283 od 23. septembra 2010. godine odlučio o prigovoru izvršenika. Navedenim rješenjem Osnovni sud je djelimično usvojio prigovor izvršenika, i to u dijelu isplate zakonske zatezne kamate na navedeni iznos materijalne štete, kako je to opisano u rješenju o izvršenju, i u tom dijelu su ukinute izvršne radnje i obustavljen izvršni postupak. U odnosu na preostali dio rješenja o izvršenju prigovor izvršenika je odbijen kao neosnovan, rješenje o izvršenju je ostalo neizmijenjeno, tako što je određeno izvršenje protiv izvršenika radi naplate materijalne štete apelantu u iznosu od 22.390,00 KM, i to emisijom dugoročnih obveznica sa rokom dospijeća od 14 godina, isplatom u 10 jednakih rata, počevši od devete godine prije krajnjeg datuma dospijeća, uz godišnju kamatu u visini od 1,5 % od 13. novembra 2006. godine, uz pravo prijevremenog otkupa. Navedenim rješenjem je, također, utvrđeno da se kamata, određena pravomoćnom i izvršnom sudskom odlukom, obračunava u toku verifikacije u skladu sa sudskom odlukom, a najviše do iznosa svakog utvrđenog pojedinačnog duga. Osnovni sud je navedenim rješenjem dalje odlučio da je utvrđene troškove parničnog postupka i troškove izvršnog postupka izvršenik obavezan isplatiti apelantu iz budžeta RS u periodu od 30. juna 2006. godine, najkasnije do dana emisije svake obveznice za pojedine vrste obaveza, prema dospijeću izvršnih odluka evidentiranih u Ministarstvu finansija.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 14.
    Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku koje je zagarantirano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant se žali na dužinu parničnog i izvršnog postupka. Naveo je da je Osnovnom sudu 5. augusta 2002. godine podnio tužbu protiv Republike Srpske radi naknade materijalne štete, te da je predmetni parnični postupak okončan Presudom Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Gž-1901/05 od 13. novembra 2006. godine. Dalje je istakao da u izvršnom postupku Osnovni sud nije u razumnom roku odlučio o prigovoru izvršenika protiv predmetnog rješenja o izvršenju iako je apelant više puta urgirao da Osnovni sud donese odluku. Apelant smatra da mu je onemogućeno da efikasno koristi pravo na pravično suđenje, jer su postupci predugo trajali, a zbog nemogućnosti da naplati naknadu štete, "onemogućen je da oživi firmu i da se bavi registrovanom djelatnošću". Apelant, također, postavlja zahtjev za naknadu nematerijalne štete za svaku godinu neopravdano dugog trajanja postupka, računajući od 5. augusta 2002. godine pa do donošenja odluke o apelaciji.

b) Odgovor na apelaciju

  • 15.
    U odgovoru na apelaciju Republika Srpska je istakla da je u predmetnom izvršnom postupku Pravobranilaštvo RS, kao zakonski zastupnik RS, 29. marta 2007. godine izjavilo prigovor na Rješenje o izvršenju broj 071-0-I-07-000 283 o kojem je Osnovni sud odlučio 23. septembra 2010. godine. U prigovoru su naveli da apelantovo predmetno potraživanje, shodno odredbama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga RS, predstavlja unutrašnji dug RS, te da će se isplatiti u skladu sa odredbama navedenog zakona, a ne kako je apelant tražio da Ministarstvo finansija nakon stavljanja zabrane apelantovo potraživanje prenese na njegov tekući račun. Pored toga, istakli su da je, prema članu 12. stav 5. Zakona o izvršnom postupku, predviđeno da prigovor ne zaustavlja tok izvršnog postupka, ali se namirenje tražioca izvršenja odgađa do donošenja odluke prvostepenog suda po prigovoru. Trenutno je apelantov predmet evidentiran kao "ratna šteta" u Ministarstvu finansija RS, u skladu sa Zakonom o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga RS ("Službeni glasnik RS" broj 7/10).

V. Relevantni propisi

  • 16.
    Zakon o izvršnom postupku Republike Srpske ("Službeni glasnik RS" br. 59/03, 85/03, 64/05 i 118/07) u relevantnim odredbama glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja

(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Član 12. tačka 5.

Prigovor i žalba ne zaustavljaju tok izvršnog postupka ali se namirenje tražioca izvršenja odlaže do donošenja odluke prvostepenog suda po prigovoru. .Š...Ć

Član 15.

Rokovi za postupanje

Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 63/04, 47/06, 68/07, 17/08, 64/08 i 34/09) - prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 7/10):

Član 1.

Ovim zakonom se uređuju postupak, način i rokovi utvrđivanja i izmirivanja unutrašnjeg duga Republike Srpske (u daljnjem tekstu: unutrašnji dug) prema fizičkim i pravnim licima, u ukupnom iznosu do 1.761,7 miliona KM.

Član 2.

Izmirenje unutrašnjeg duga vrši se u skladu sa odredbama ovog zakona na način koji osigurava i podržava makroekonomsku stabilnost i fiskalnu održivost Republike Srpske.Š...Ć

Član 3.

Pod unutrašnjim dugom, u smislu ovog zakona, podrazumijevaju se:

Š...Ć3. Obaveze po osnovu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih djelovanja od 20. maja 1992. do 19. juna 1996. godine u iznosu do 600,0 miliona KM.Š...Ć

Član 11.

Materijalna i nematerijalna šteta nastala u periodu ratnih djejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine, u iznosu do 600,0 miliona KM, predstavlja naknadu štete pravnim i fizičkim licima kojima je pravosnažnim sudskim odlukama ili vansudskim poravnanjima priznato pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete, kao i pravnim i fizičkim licima kojima će se pravo na naknadu štete regulirati posebnim zakonom.

Član 12.

Način i rokovi verifikacije pojedinačnih potraživanja po osnovu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih djejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine regulirat će se posebnim propisom.

Sudovi su obavezni da dostavljaju Ministarstvu finansija pravosnažne sudske presude i ostale sudske odluke koje se odnose na materijalnu i nematerijalnu štetu iz člana 11. ovog zakona.

Š...Ć

Član 13.

Kamate određene pravosnažnim i izvršnim sudskim odlukama po osnovu materijalne i nematerijalne štete obračunavaju se u toku verifikacije u skladu sa sudskim odlukama, a najviše do iznosa svakog utvrđenog pojedinačnog duga.

Član 14.

(1) Obaveze iz člana 11. Zakona, nakon izvršene verifikacije, izmirivat će se emisijom obveznica pod sljedećim uvjetima:

  • 1.
    rok dospijeća od 14 godina,
  • 2.
    isplatom u deset jednakih rata, počevši od devete godine prije krajnjeg datuma dospijeća,
  • 3.
    godišnja kamata u visini od 1,5%.
  • 4.
    pravo prijevremenog otkupa.

Član 15.

(1) U smislu ovog zakona, obveznica predstavlja elektronski zapis, izdat od strane Republike Srpske ili u ime Republike Srpske, u cilju izmirenja unutrašnjeg duga, koji je registriran u elektronskom registru, a sadrži pravo na isplatu na određeni datum po dospijeću zajedno sa kamatom, ako je ovim zakonom predviđena, a koji ne može biti realiziran ili prenesen bez elektronskog zapisa.

(2) Emisija i način izdavanja svake serije obveznica u skladu sa odredbama ovog zakona vrše se posebnom odlukom Vlade Republike Srpske.

(3) Na emisiju i promet obveznica primjenjuju se odredbe Zakona o hartijama od vrijednosti koji važi u Republici Srpskoj. Š...Ć

(7) Obveznice izdate u skladu sa ovim zakonom predstavljat će unutrašnji dug Republike Srpske, odnosno monetarnu obavezu Republike Srpske, izražen u domaćoj valuti, isključujući dug Republike Srpske po osnovu međunarodnih sporazuma, a za koji je zajmoprimac Ministarstvo finansija Republike Srpske, u ime Republike Srpske. Š...Ć

(9) Obveznicama emitiranim u smislu ovog zakona mogu se izmiriti dospjele obaveze za poreze nastale do 31. decembra 2007. godine, čija je naplata u nadležnosti Republike Srpske. Š...Ć

Član 16.

(1) Troškovi parničnog postupka i troškovi izvršenja utvrđeni rješenjem o izvršenju u izvršnom postupku platit će se iz budžeta Republike Srpske od 30. juna 2006. godine najkasnije do dana svake emisije obveznica za pojedine vrste obaveza, a prema dospijeću izvršnih odluka evidentiranih u Ministarstvu finansija.

(2) Iznos troškova parničnog postupka i troškova izvršnog postupka utvrđenih pravosnažnom sudskom odlukom i pravo na kamatu ostvaruju se u skladu sa odredbama Zakona o izvršnom postupku ("Službeni glasnik RS" br. 59/03, 85/03 i 64/05).

VI. Dopustivost

  • 17.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 18.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

a) Dopustivost u odnosu na parnični postupak

  • 19.
    U odnosu na dopustivost dijela apelacije koji se odnosi na apelantove navode da mu je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku u parničnom postupku, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

  • 1)
    Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
  • 4)
    Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

  • 20.
    Ustavni sud ističe da je apelant Presudu Okružnog suda broj Gž-1901/05 od 13. novembra 2006. godine, kojom je okončan predmetni parnični postupak, primio 18. decembra 2006. godine. S obzirom na to da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 28. novembra 2008. godine, proizlazi da je u dijelu koji se odnosi na navode o povredi prava na suđenje u razumnom roku u predmetnom parničnom postupku apelacija podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u navedenom dijelu podnesena nepravovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio navedenu presudu Okružnog suda. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je u tom dijelu apelaciju odbacio kao nedopuštenu, jer je podnesena nakon proteka roka za podnošenje.

b) Dopustivost u odnosu na postupak izvršenja

  • 21.
    U vezi sa dopustivosti apelacije u odnosu na izvršni postupak, Ustavni sud naglašava da je identična pravna pitanja - neizvršenje rješenja o izvršenju na teret sredstava budžeta Republike Srpske razmatrao u predmetu broj AP 244/08, (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 244/08 od 8. decembra 2010. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda: www.ustavnisud.ba). U navedenoj odluci Ustavni sud je istakao da smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Republici Srpskoj, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima da se žale zbog neizvršenja pravosnažnih presuda, odnosno stvarnog neizvršavanja rješenja o izvršenju donesenog u izvršnom postupku, te zaključio da se radi o efektivnom neizvršenju rješenja o izvršenju koje je donijeto u izvršnom postupku na osnovu pravomoćne presude, te da apelant nema na raspolaganju efektivan pravni lijek kojim bi ishodio traženo izvršenje. Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 244/08 u pogledu dopustivosti apelacije u cijelosti se odnose i na ovu odluku pa se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja o dopustivosti konkretne apelacije, u cijelosti poziva na razloge navedene u toj odluci Ustavnog suda.

VII. Meritum

  • 22.
    Apelant se žali zbog dužine trajanja izvršnog sudskog postupka, te ukazuje da je onemogućen da naplati naknadu štete, tvrdeći da mu je na taj način povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 23.
    Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

  • 24.
    Ustavni sud zapaža da se apelant žali da je, zbog nemogućnosti da naplati naknadu štete koja mu je dosuđena pravomoćnom Presudom Osnovnog suda broj P-1810/02 od 27. maja 2005. godine, "onemogućen da oživi firmu i da se bavi registrovanom djelatnošću". Ustavni sud, dalje, zapaža da je Osnovni sud utvrdio da apelantovo potraživanje spada u ratnu štetu u Republici Srpskoj i da će se izvršiti prema Zakonu o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske.
  • 25.
    Ustavni sud ističe da je pitanje izvršenja pravomoćnih presuda, shodno Zakonu o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske, već razmatrao u predmetu broj AP 244/08 (op. cit., AP 244/08), pa se umjesto posebnog obrazloženja merituma ovog dijela odluke u pogledu apelantovih žalbenih navoda, Ustavni sud poziva na obrazloženje i razloge navedene u toj odluci. U navedenoj odluci Ustavni sud je usvojio sljedeći stav: "Ustavni sud zapaža da su u konkretnom predmetu evidentni pokušaji Republike Srpske da osigura izvršenje pravosnažnih sudskih odluka koje se odnose na ratna potraživanja, tako što je zakonskim rješenjima smanjila rokove dospijeća dugoročnih obveznica (14 godina za ratnu štetu i 15 godina za opće obaveze), predvidjela isplatu kamate, pravo prijevremenog otkupa obveznica, njihovu trgovinu kao hartijama od vrijednosti na berzi, plaćanje poreza nastalih do 31. decembra 2007. godine emitiranim obveznicama, ili isplatu troškova parničnog i izvršnog postupka u gotovini. Ustavni sud, također, zapaža da je, u skladu sa Odlukom o emisiji obveznica Republike Srpske za izmirenje obaveza po osnovu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih djejstava od 20. maja 1992. do 19. juna 1996. godine ("Službeni glasnik RS" broj 62/08), glavni dug i pripadajuće zatezne kamate moraju se isplatiti u deset godišnjih rata u periodu od 2014. do 2023. godine. Imajući u vidu i zaključke Ustavnog suda u Odluci broj AP 1307/08, Ustavni sud zaključuje da, uprkos naporima Republike Srpske da osigura izvršenje pravosnažnih sudskih odluka koje se odnose na ratna potraživanja, Ustavni sud ne može smatrati da je Republika Srpska izvršila svoju pozitivnu obavezu, te osigurala izvršenje navedenih sudskih odluka u razumnom roku. I u konkretnom slučaju, po mišljenju Ustavnog suda, neprihvatljivo je da apelanti koji su prethodno vodili postupke koji su rezultirali pravomoćnim sudskim odlukama kojim su im dosuđena potraživanja iz ratnog perioda ili po osnovu općih obaveza, sada moraju čekati na izvršenje još niz godina. Ustavni sud smatra da se na takav način apelantima nameće "pretjeran teret" koji nije u skladu sa zahtjevom iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije da se pravosnažne sudske odluke moraju izvršiti u što kraćem roku, niti u skladu s garancijama iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kojima je zaštićeno pravo na imovinu" (ibid., tačka 36).
  • 26.
    Imajući u vidu već usvojeni stav u sličnom predmetu, koji se, s obzirom na okolnosti konkretnog predmeta i pitanja koja pokreće, u cijelosti može primijeniti i na apelantov slučaj, Ustavni sud zaključuje da je i u konkretnom slučaju, zbog apelantove nemogućnosti da realizira izvršenje pravosnažne sudske odluke, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke.

Pitanje kompenzacije

  • 27.
    U pogledu apelantovog zahtjeva da mu se naknadi nematerijalna šteta zbog predugog trajanja izvršnog postupka, Ustavni sud se poziva na stav usvojen u Odluci broj AP 244/08 u kojoj je Ustavni sud naglasio da, "uzimajući u obzir zaključke u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da je ovakva odluka dovoljna satisfakcija apelantima za kršenje prava na imovinu i na pravično suđenje" i da "Ustavni sud, također, smatra da bi dosuđivanje kompenzacije predstavljalo dodatni teret koji bi doprinio daljnjem usložnjavanju situacije i koji bi otežao pronalaženje odgovarajućih rješenja u smislu zaključaka Ustavnog suda" (op. cit., AP 244/08, tačka 37). Zbog navedenih razloga, Ustavni sud odbija apelantov zahtjev za naknadu nematerijalne štete usljed neizvršenja pravomoćne presude.

VIII. Zaključak

  • 28.
    Ustavni sud je zaključio da je u konkretnom slučaju, zbog apelantove nemogućnosti da realizira izvršenje pravosnažne sudske odluke, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke.
  • 29.
    Na osnovu člana 16. stav 4. tačka 4. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 30.
    Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.