Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

PRESUDA

Vijeće za zaštitu vitalnih interesa Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu Kluba srpskih poslanika u Skupštini Kantona broj 10, za utvrđivanje povrede vitalnog nacionalnog interesa srpskog naroda, u vezi sa Prijedlogom Zakona o udžbenicima i nastavnim sredstvima u osnovnim i srednjim školama u Kantonu broj 10, na osnovu Amandmana XXXVII, XXXVIII i LXXX na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, nakon javne rasprave, na sjednici održanoj dana 21.04.2015. godine, donijelo je

PRESUDU

  • 1.
    Prijedlog Zakona o udžbenicima i nastavnim sredstvima u osnovnim i srednjim školama u Kantonu broj 10, povrjeđuje vitalni nacionalni interes srpskog naroda.
  • 2.
    Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Narodnim novinama Kantona broj 10".

Obrazloženje 1. Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva

Klub srpskih poslanika u Skupštini kantona broj 10 (u daljem tekstu: Klub Srba), dana 19.11.2014. godine je putem presjedavajućeg Skupštine Kantona 10 dostavio Vijeću za zaštitu vitalnih interesa Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vijeće), zahtjev za zaštitu vitalnih interesa (u daljem tekstu: Zahtjev), kojim traži da Vijeće utvrdi povredu vitalnog nacionalnog interesa srpskog naroda u vezi sa Prijedlogom Zakona o udžbenicima i nastavnim sredstvima u osnovnim i srednjim školama (u daljem tekstu: Prijedlog zakona).

2. Stranke u postupku

Stranke u ovom postupku, u skladu sa članom 9. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03) su: Klub Srba u Skupštini kantona broj 10 u svojstvu podnosioca zahtjeva, te klubovi bošnjačkih (u daljem tekstu: Klub Bošnjaka) i hrvatskih poslanika (u daljem tekstu: Klub Hrvata) u Skupštini kantona broj 10, (u daljem tekstu: Skupština).

3. Bitni navodi Zahtjeva

U zahtjevu se navodi da je dana 25.04.2014. godine održana sjednica Kluba Srba, te nakon što je utvrđen potrebni kvorum, konstatovano je da su stvoreni uslovi za održavanje sjednice i to sa jednom tačkom dnevnog reda: "Analiza dnevnog reda XXVIII redovne sjednice Skupštine". Nakon što je jednoglasno usvojen dnevni red, predsjednik Kluba Srba je kao uvodničar iznio prijedlog da bi se trebao zauzeti stav povodom treće tačke dnevnog reda pod kojom se nalazi Prijedlog zakona. Udžbenici koje tretira Prijedlog zakona se moraju izdavati na sva tri službena jezika i štampati na ćiriličnom i latiničnom pismu, što nije propisano, te se nalazi u koliziji sa Ustavom Kantona broj 10 ("Narodne novine Kantona broj 10", br. 3/96, 09/00, 09/04 i 10/05) i Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Srpski jezik i ćirilično pismo je ustavno pravo srpskog naroda. Iste primjedbe su došle i od načelnika Općine Drvar i Bosanskog Grahova u toku javne rasprave na nacrt Prijedloga zakona. Rasprava je završena prijedlogom Kluba Srba da na predstojećoj XXVIII redovnoj sjednici Skupštine pokrene postupak zaštite vitalnog nacionalnog interesa po ovom pitanju. Smatraju da se Prijedlog zakona odnosi vitalni nacionalni interes, jer je riječ o identitetu jednog konstitutivnog naroda, njegovog prava na jezik, pismo i adekvatno obrazovanje.

Dana 03.07.2014. godine održana je XXVIII sjednica Skupštine. Sjednicu je sazvao i predsjedavao predsjedavajući Skupštine, konstatovao kvorum i usvojen je dnevni red. U okviru tačke o Prijedlogu zakona, ministar nauke, prosvjete, kulture i sporta Kantona 10 je ukratko obrazložio Prijedlog zakona. Predsjedavajući Skupštine je otvorio raspravu na kojoj je istaknuto da je Klub Srba održao sjednicu i da će pokrenuti postupak zaštite vitalnog nacionalnog interesa. Smatraju da se Prijedlogom zakona narušavaju osnovna, elementarna prava konstitutivnog naroda, te da se udžbenici trebaju štampati na sva tri jezika, jer su pismo i jezik identitet jednog naroda. Prijedlog zakona je stavljen na glasanje i konstatovano je da je isti usvojen (16 za, 2 uzdržana i 3 protiv). Pristupilo se zatim glasanju po klubovima, te budući u sva tri kluba naroda Prijedlog zakona nije dobio potrebnu većinu, upućen je Vijeću na odlučivanje.

Polazeći od naprijed navedenog, u Zahtjevu se traži da Vijeće donese odluku kojom će utvrditi da li Prijedlog zakona ugrožava vitalni nacionalni interes srpskog naroda. Uz zahtjev su dostavljeni: Zapisnik sa XXVIII sjednice Kluba Srba, Izvod iz zapisnika sa XXVIII sjednice Skupštine koja je održana 03.07.2014. godine broj: 01.02-7.5/14 od 07.07.2014. godine i Prijedlog zakona.

4. Odlučivanje o prihvatljivosti Zahtjeva

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine je aktom broj: U-63/14 od 04.08.2014. godine obavijestio Skupštinu da Vijeće nije u mogućnosti voditi postupak na način kako je to propisano Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, iz razloga što nije popunjeno u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

Dana 20.10.2014. godine održana je radna sjednica Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine na kojoj je konstatovano da je procedura imenovanja članova Vijeća okončana, te se pristupilo rješavanju predmeta.

Obzirom da je Zahtjev podnio sekretar Skupštine, kako je navedeno u istom "po ovlasti", ali bez priložene punomoći, a u smislu člana 42 b. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine postupak zaštite vitalnih interesa pokreće se na osnovu zahtjeva ili obavijesti predsjedavajućeg ili zamjenika predsjedavajućeg Skupštine, Vijeće je zatražilo da se dostavi punomoćje kojim je ovlašteno navedeno lice za pokretanje postupka. Nadalje, zatražilo je da se zahtjev dopuni u skladu sa članom 43. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, putem Kluba Srba koji je pokrenuo skupštinsku proceduru zaštite vitalnog interesa, obrazloženjem okolnostima i činjenicama, kao i drugim podacima, te eventualno i prilozima i dokazima na kojima se isti zasniva.

Dana 24.11.2014. godine, Vijeće je zaprimilo od predsjedavajućeg Skupštine lično potpisanu obavijest o pokretanju postupka broj: 02-02-49-76.5/14 od 19.11.2014. godine, te se od tog datuma smatra da je isti pokrenut od strane ovlaštenog lica.

Vijeće je na sjednici održanoj 10.03.2015. godine, donijelo Rješenje broj: U-63/14, kojim je utvrđeno da je Zahtjev prihvatljiv, o čemu su obaviješteni podnosilac zahtjeva i Klub Srba.

5. Odgovor na zahtjev

Vijeće je u smislu člana 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine od druga dva kluba konstitutivnih naroda u Skupštini zatražilo odgovor/ izjašnjenje na navode Zahtjeva.

Dana 01.04.2015. godine primljen je samo odgovor Kluba Hrvata koji prihvataju kao svoj izjašnjenje nadležnog Ministarstva nauke, prosvjete, kulture i sporta (u daljem tekstu: Ministarstvo). U odgovoru je navedeno da je Skupština donijela zakon dana 03.07.2014. Nadalje, obrazložen je ustavni osnov za donošenje zakona, a istaknuto da do donošenja istog nije zakonski regulisan pojam udžbenika i drugih nastavnih sredstava, kao i uslovi njihovog odobravanja, te prava i obaveze izdavača. Potvrđuju da se zakonom ne reguliše pitanje upotrebe jezika i pisma konstitutivnih naroda, ali da je ta materija uređena Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i Ustavom Kantona 10 Ministarstvo ne može uticati na kreiranje poslovne politike izdavačkih kuća, budući da od njegovog postojanja nisu primili nijedan zahtjev od izdavačkih kuća da se udžbenik štampa na srpskom ili bosanskom jeziku, niti na ćiriličnom pismu. Ministarstvo ne isključuje takvu mogućnost, naime, ako bude zahtjeva da se to i uradi, a napominje da se u tom kantonu organizuje nastava iz nacionalne grupe predmeta za djecu povratnike srpske i bošnjačke nacionalnosti, kao i korištenje adekvatnih udžbenika za te predmete. Stoga smatraju da nije ni na koji način ugrožen vitalni interes srpskog naroda, niti narušena njegova konstitutivna prava, pa predlažu da se Zahtjev odbaci.

6. Sjednica Vijeća sa javnom raspravom

Na sjednici Vijeća sa javnom raspravom, koja je održana dana 21.04.2015. godine, pristupili su punomoćnik Kluba Srba i punomoćnik Kluba Hrvata. U ime Kluba Bošnjaka nije niko pristupio, iako su uredno pozvani.

Punomoćnik Kluba Srba u svome izlaganju potkrijepio je tvrdnje iz Zahtjeva argumentom i da je Ustavom Kantona broj 10 u članu 10. propisano da su službeni jezici u ovome kantonu svi oni jezici kojima govore narodi koji tu žive i da su latinica i ćirilica ravnopravna pisma, zbog čega bi udžbenici za učenike na ovome području trebali da se štampaju na sva tri jezika i oba pisma. Smatra da je osnovni problem nepostojanje dobre volje u resornom ministarstvu da omogući učenicima iz druga dva naroda koji predstavljaju manjinu u ovome kantonu da koriste udžbenike na srpskom i bosanskom jeziku. Naglašava da osporava u cijelosti Prijedlog Zakona, te kao primjer pojašnjava pojedine odredbe koje, po njegovom stavu, treba da se poboljšaju i, istovremeno, dostavio je prijedlog izmjena pojedinih odredbi koje bi kvalitativno doprinijele ovoj materiji.

Punomoćnik Kluba Hrvata osporava osnovanost podnesenog zahtjeva podsjećajući da prilikom usvajanja prednacrta i nacrta Prijedloga Zakona i tokom javne rasprave o istom nije bilo primjedbi od strane srpskih predstavnika, te da je Prijedlog Zakona usvojen i od strane tri srpska ministra u Vladi Kantona 10. Skupština je nakon toga naložila Ministarstvu da obavi javnu raspravu o Prijedlogu Zakona. Dostavljene su određene sugestije iz općina Bosansko Grahovo i Drvar i mnogobrojne anonimne primjedbe, no nije bilo prijedloga amandmana iz reda srpskog naroda, nego je Predsjednik Kluba Srba najavio slanje Prijedloga zakona na ocjenu ustavnosti. Prijedlogom Zakona nije regulisano pismo, niti jezik za štampanje udžbenika, to je "tehnički zakon" kojim se reguliše nastanak udžbenika od pisanja do njihove upotrebe u školskim klupama. Prijedlogom Zakona se pokušao uvesti red u oblast udžbeničke politike s tendencijom korištenja udžbenika najkraće pet godina od njihovog štampanja. Pitanje jezika i pisma je već regulisano okvirnim Zakonom o osnovnom i srednjem obrazovanju, a takođe i Ustavom Kantona 10. Kanton 10 je prvi kanton koji je nakon potpisivanja privremenog Sporazuma o zadovoljavanju posebnih potreba i prava djece povratnika 2002. godine, potpisanog od strane nadležnih resornih ministara sa Misijama OHR i OSCE u Bosni i Hercegovini koji je i danas važeći, uveo putem Ministarstva nacionalnu skupinu predmeta (srpski jezik, historiju, geografiju, prirodu i društvo, vjeronauka) u škole u Drvaru i Bosanskom Grahovu. U skladu sa pomenutim Sporazumom naloženo je da učenici iz manjinskih nacionalnih skupina za sve ostale predmete koriste udžbenike prema nastavnim planovima kantona u kojem žive. Privremeni Sporazum, odluke resornog ministra o dopuni i usvajanju nastavnog plana i programa za osnovne škole, traženje određenih podataka o učenicima sa područja ovoga kantona i popis odobrenih udžbenika iz školske 2005/06 za skupinu nacionalnih predmeta odobrenih od strane Ministarstva za prosvjetu Republike Srpske koji se mogu koristiti u ovome kantonu na području Grahova i Drvara punomoćnik Kluba Hrvata je predao Vijeću kao dokaze. Tokom 2015. godine zatražio je od direktora osnovnih i srednjih škola sa područja Drvara podatke o nacionalnom sastavu učenika, na osnovu kojih podataka je saznao da se na satovima općih predmeta koriste dvojezični izrazi. No, potvrdio je da su udžbenici bili, a i sada su isključivo na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu, ali da Ministarstvo nema zakonske ovlasti da naloži izdavačima štampanje na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu. Za pojam "jezičkog standarda" iz Prijedloga zakona je objasnio da se on "najviše" odnosi na učenje stranih jezika, npr. engleskog jezika. Predlaže da se zahtjev podnosioca odbaci.

7. Relevantno pravo A) Ustav Federacije Bosne i Hercegovine

Amandman XXIX

(1) Službeni jezici Federacije Bosne i Hercegovine su: bosanski jezik, hrvatski jezik i srpski jezik. Službena pisma su latinica i ćirilica.

(2) Ostali jezici mogu se koristiti kao sredstvo komunikacije i nastave.

Ovim Amandmanom mijenja se član I.6. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.

Amandman XXXVII

Definicija vitalnog interesa

"Vitalni nacionalni interesi konstitutivnih naroda su definisani na sljedeći način:

  • -
    ostvarivanje prava konstitutivnih naroda da budu adekvatno zastupljeni u zakonodavnim, izvršnim i pravosudnim organima vlasti;
  • -
    identitet jednog konstitutivnog naroda;
  • -
    ustavni amandmani;
  • -
    organizacija organa javne vlasti;
  • -
    jednaka prava konstitutivnih naroda u procesu donošenja odluka;
  • -
    obrazovanje, vjeroispovijest, jezik, njegovanje kulture, tradicije i kulturno naslijeđe;
  • -
    teritorijalna organizacija;
  • -
    sistem javnog informisanja

i druga pitanja koja bi se tretirala kao pitanja od vitalnog nacionalnog interesa, ukoliko tako smatra 2/3 jednog od klubova delegata konstitutivnih naroda u Domu naroda.

Ovim amandmanom iza člana IV.A. 4.17. dodaje se naslov pod 5. i novi član 17a. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.

Amandman XXXVIII

Parlamentarna procedura za zaštitu vitalnih interesa

"(1) Zakoni ili drugi propisi ili akti koji se podnesu Predstavničkom domu u Federaciji Bosne i Hercegovine, također se usvajaju u Domu naroda Federacije Bosne i Hercegovine.

(2) U Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine osniva se Vijeće za zaštitu vitalnih interesa, kako bi odlučivalo o pitanjima vitalnog interesa, prema proceduri u skladu sa ovim ustavom. Ovo vijeće razmatra sva pitanja koja su od vitalnog interesa.

(3) Vijeće za zaštitu vitalnog interesa sastoji se od sedam članova, dva iz svakog konstitutivnog naroda, i jedan član iz reda ostalih. Sudije bira Predstavnički dom i Dom naroda.

Ovim amandmanom iza novog člana IV.A.5.17a. dodaje se novi naslov pod 6. i novi član 17b".

Amandman LXXX

Iza člana V.2.7. dodaje se novi naslov i članovi V.2.7.a) i b) koji glase:

"Mehanizam zaštite vitalnog nacionalnog interesa

Član V.2.7.a

  • 1)
    Lista vitalnih nacionalnih interesa koji se štite u kantonima identična je listi sadržanoj u članu IV.5.17.a ovog Ustava. Klubovi iz člana IV.5.17.a ovog Ustava su u kantonima klubovi delegata formirani u skladu sa članom V.2.7. stav 2. ovog Ustava.
  • 2)
    Ako više od jednog predsjednika ili zamjenika predsjednika zakonodavnog tijela kantona tvrde da neki zakon spada u listu vitalnih interesa utvrđenih u članu IV.5.17.a ovog Ustava za usvajanje takvog zakona potrebna je većina glasova unutar svakog od klubova konstitutivnih naroda zastupljenih u datoj skupštini kantona.
  • 3)
    Predsjednik i zamjenici predsjednika zakonodavnog tijela kantona dužni su da u roku od sedam dana odluče da li neki od zakona, propisa ili akata potpada pod listu iz stava 2. ovog člana.
  • 4)
    Ako samo jedan predsjednika ili zamjenik predsjednika tvrdi da zakon, propis ili akt potpada pod listu vitalnih interesa, dvotrećinska većina odgovarajućeg kluba jednog od konstitutivnih naroda datog zakonodavnog tijela može proglasiti da je riječ o pitanju sa liste vitalnih nacionalnih interesa".

Član V.2.7.b

"(1) U slučaju da dvotrećinska većina jednog od klubova konstitutivnih naroda u skupštini kantona odluči da se neki zakon, propis ili akt odnosi na vitalni nacionalni interes, za usvajanje takvog zakona, propisa ili akta potrebna je većina glasova unutar svakog kluba konstitutivnih naroda zastupljenih u zakonodavnom tijelu kantona.

(2) Ako se većina iz stava 1. ovog člana ne može postići, pitanje se prosljeđuje Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine koji donosi konačnu odluku o tome da li se dati zakon, propis ili akt odnosi na vitalni interes konstitutivnog naroda.

(3) Ustavni sud Federacije, u slučaju iz ovog člana, postupa na način predviđen u članu IV.6.18.a ovog Ustava.

(4) Ako Sud odluči da se radi o vitalnom interesu, zakon, propis ili akt smatra se neusvojenim te se dokument vraća predlagaču koji treba pokrenuti novu proceduru. U tom slučaju predlagač ne može podnijeti isti tekst zakona, propisa ili akta.

(5) U slučaju da Ustavni sud odluči da se ne radi o vitalnom interesu zakon, propis ili akt smatra se usvojenim/usvaja se prostom većinom glasova".

B) Zakon o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03)

Član 42b.

"Postupak utvrđivanja postojanja vitalnih interesa jednog od konstitutivnih naroda zastupljenih u skupštini kantona u skladu sa Amandmanom LXXX na Ustav pokreće se na osnovu obavijesti ili zahtjeva predsjednika ili zamjenika predsjednika zakonodavnog tijela kantona da nije postignuta saglasnost većinom glasova unutar svakog kluba konstitutivnih naroda zastupljenih u zakonodavnom tijelu kantona.

U slučaju iz stava 1. ovog člana Vijeće postupa na način predviđen Amandmanom XL na Ustav".

C) Poslovnik Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 40/10)

Član 49.

Odlučivanje o vitalnim interesima konstitutivnih naroda

"Vijeće za zaštitu vitalnih interesa Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vijeće) odlučit će o prihvatljivosti u roku od sedam dana od prijema obavještenja, odnosno zahtjeva, ako su ispunjene procesne pretpostavke za odlučivanje o postojanju vitalnog nacionalnog interesa konstitutivnog naroda utvrđene u članu IV. A. 4. 18a, odnosno u Amandmanu XL na Ustav, a posebno: da li je zahtjev podnijelo ovlašteno lice, da li je zahtjev podržala dvotrećinska većina odgovarajućeg kluba konstitutivnog naroda, da li je obavljen Ustavom predviđeni postupak usaglašenja između klubova konstitutivnih naroda, odnosno između Doma naroda i Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno da li su ispunjene i druge procesne pretpostavke za odlučivanje.

Ukoliko Vijeće odluči da zahtjev nije prihvatljiv, rješenje će dostaviti podnosiocu obavijesti, odnosno zahtjeva.

Kad Vijeće odluči da je zahtjev prihvatljiv, to će utvrditi rješenjem koje se ulaže u spis.

Vijeće može zatražiti od podnosioca da dopuni ili potpunije obrazloži zahtjev ili da dokumentuje činjenice koje Vijeće smatra relevantnim za odlučivanje.

Prihvatljivi zahtjev se dostavlja na odgovor drugom klubu ili klubovima konstitutivnih naroda.

Dopune i odgovori iz st. 4. i 5. ovog člana dostavljaju se Vijeću u roku od osam dana. Vijeće će nastaviti postupak i u slučaju da ne dobije tražene dopune ili odgovore.

Vijeće, po pravilu, zakazuje javnu raspravu koja se ostvaruje u skladu sa Zakonom i ovim poslovnikom.

Odluku o meritumu Vijeće donosi u roku od trideset dana od dana prijema obavještenja, odnosno zahtjeva.

Odluka se objavljuje u "Službenim novinama Federacije BiH" i u službenom glasilu kantona iz kojeg je upućeno obavještenje, odnosno zahtjev.

Odredbe ovog poslovnika o pravno - tehničkoj obradi odluka Suda shodno se primjenjuju i na rješenja i odluke Vijeća".

D) Ustav Kantona broj 10 ("Narodne novine Kantona broj 10", br. 03/96, 09/00, 09/04 i 10/05)

Amandman VI

Član 10. Ustava Kantona broj 10 mijenja se i glasi:

"Službeni jezici Kantona su jezici kojima govore: Hrvati, Srbi i Bošnjaci.

Službena pisma su latinica i ćirilica.

Ostali jezici mogu se koristiti kao sredstvo komunikacije i nastave u skladu sa zakonom."

E) Zakon o osnovnom školstvu ("Narodne novine Kantona broj 10", br. 12/04 i 12/08)

Član 24.

U osnovnim školama na području Kantona upotrebljavaju se jezici i pisma konstitutivnih naroda u Bosni i Hercegovini, u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavom i nastavnim planovima i programima u Kantonu.

Učitelji će uvažavati i objašnjavati razlike između tri službena jezika Bosne i Hercegovine, kad god je to od značaja za predmet koji predaju.

Do kraja trećeg razreda osnovnog obrazovanja učenici će naučiti oba službena pisma Bosne i Hercegovine.

U školi se ne može vršiti diskriminacija učenika i učitelja i drugih zaposlenika zbog njihovih vjerskih, rasnih, nacionalnih, spolnih, kulturoloških posebnosti kao niti zbog činjenice što se koriste bilo kojim službenim jezikom i pismom iz stava 1. ovog člana.

Ministarstvo je dužno po zahtjevima roditelja učenika osigurati nastavu iz nacionalne grupe predmeta i nastavu materinskog jezika u skladu sa Okvirnim zakonom i Pedagoškim standardima.

8. Činjenično stanje i stav Vijeća

U Kantonu 10 je Ustavom i zakonima koji se odnose na oblast obrazovanja propisana upotreba jezika i pisama konstitutivnih naroda u Bosni i Hercegovini. Pritom se u konkretnom slučaju treba imati u vidu i da je Okvirnim zakonom o osnovnom i srednjem obrazovanju u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH", broj 18/3) u članu 7. propisano da: "Jezici konstitutivnih naroda Bosne i Hercegovine upotrebljavat će se u svim školama, u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine". Takođe, stavom 2. istog člana je propisano: " Svi će učenici u školama izučavati pisma koja su u službenoj upotrebi u Bosni i Hercegovini". Nadalje, isti propisuje i obavezu škole da poštuje nacionalni identitet, jezik i vjeroispovijest svakog učenika (član 34.).

Nesporno je da se u Kantonu 10 u svim školama oblast općih predmeta za sve učenike izučava, što nužno znači i predaje, prema udžbenicima koji su napisani isključivo na hrvatskom jeziku i latiničnim pismom. Takođe, nije osporeno da je u pojedinim školama tog kantona osigurana nastava iz grupe tzv. nacionalnih predmeta, koja je uspostavljena prema Privremenom sporazumu o zadovoljenju posebnih potreba i prava djece povratnika (u daljem tekstu: Privremeni sporazum), zaključenom 5. marta 2002. godine između entitetskih ministara obrazovanja, dakle prije donošenja naprijed citiranog zakona. U grupu nacionalnih predmeta spadaju jezik i književnost, historija i geografija, poznavanje prirode i društva samo u početnim razredima osnovne škole i vjeronauka.

Prijedlog zakona uređuje pojam udžbenika i drugih nastavnih sredstava, te uslove i postupak njihovog odobravanja i upotrebe, kao i prava i obaveze izdavača i izbor udžbenika i drugih nastavnih sredstava u osnovnim i srednjim školama u Kantonu 10. U pojmovniku se definiše i "udžbenički standard" kao podzakonski akt koji donosi ministar nauke, prosvjete, kulture i sporta kojim se utvrđuje, između ostalih, i "jezični" standard za izradu udžbenika i dopunskih nastavnih sredstava, kao i vrsta i oblici istih (štampano izdanje, elektronski oblik). Pod pojmom "jezični standard" je punomoćnik Kluba Hrvata neodređeno objasnio da se "uglavnom odnosi na učenje stranih jezika", iako se ne može utvrditi da to prozilazi iz teksta Prijedloga zakona. Stoga se ne može ni prihvatiti kao utvrđeno da se pitanje jezičnog standarda ne odnosi i na upotrebu službenih jezika u Federaciji Bosne i Hercegovine u procesu kreiranja nastavnih udžbenika i pomagala. Udžbenički standard se na prijedlog Kantonalnog vijeća za usklađivanje udžbeničke politike propisuje nadležni ministar. Isto Vijeće vrši recenziju udžbenika. Stručni aktivi učitelja i nastavnika biraju koji će koristiti, od prethodno odobrenih najviše tri udžbenika po predmetu, koje je odobrio ministar na osnovu mišljenja i ocjena stručne komisije, te o izboru između najviše tri koji će se udžbenik koristiti u toj školi pravovremeno obavještavaju roditelje. Posebna glava je posvećena pravima i obavezama izdavača.

U pogledu upotrebe jezika i pisma Prijedlog zakona je "neutralan", odnosno ne propisuje na kojim se jezicima i pismu isti štampaju. Vijeće konstatuje da je već ustanovilo praksu da kada je u pitanju materija zaštite vitalnih interesa činjenica da ukoliko pojedinim zakonskim rješenjima nisu osigurane garancije da konstitutivni narod neće biti diskriminiran u ravnopravnom ostvarivanju prava utvrđenih Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, to može predstavljati povredu vitalnog nacionalnog interesa naroda koji se na tu zaštitu pozvao. (Vidi Odluku Vijeća broj: U-11/06 od 19.07.2006.)

Jezik i pismo jesu jedno od bitnih obilježja konstitutivnog naroda koje čini njegov identitet. Samim tim, svako pitanje koje zadire u ovu oblast evidentno predstavlja pitanje od vitalnog interesa za svaki konstitutivni narod, u ovom slučaju srpski u Kantonu 10. Obrazovanje, kao izuzetno bitan segment u društvu, takođe potpada pod definiciju vitalnog interesa konstitutivnih naroda i, po stavu Vijeća, izuzetno je važna i složena materija koja se, kao takva, ne bi smjela u segmentu ravnopravne upotrebe u procesu obrazovanja jezika i pisama svih konstitutivnih naroda prepustiti volji izdavača, nego bi morala biti uređena odgovarajućim zakonom. Naime, izdavači jesu privredna društva zasnovana na principima profitabilnosti, što međutim, u oblasti obrazovanja budućih generacija ne može biti opredjeljujući faktor za udžbenike i nastavna sredstva, jer, složićemo se, oni predstavljaju samu suštinu obrazovnog procesa bez koje se isti ne bi mogao ni odvijati. Stoga je intervencija zakonodavca u toj oblasti nužna, a da bi se osigurala ravnopravna upotreba jezika i pisma u službenoj upotrebi u Federaciji Bosne i Hercegovine, te pravo na obrazovanje na maternjem jeziku za svakog učenika u nastavnom procesu.

S tim u vezi, ključno je bilo utvrditi kako se u praksi koriste i objavljuju udžbenici kao osnovno nastavno sredstvo u školama, odnosno kako se ustavne i zakonske odredbe o upotrebi jezika i pisma sprovode u praksi te kakve su posljedice "neutralnosti" Prijedloga zakona u ovom segmentu. Nesporno je utvrđeno da su svi udžbenici grupe općih predmeta, po kojima uče učenici ovog kantona, pisani i štampani isključivo na jeziku jednog od konstitutivnih naroda (hrvatskog) i na jednom od službenih pisama (latiničnom).

Citirani Zakon o osnovnom obrazovanju u Kantonu 10 i Ustav Kantona 10 propisuju ravnopravnu upotrebu tri jezika i dva pisma, ali to ostaje "mrtvo slovo na papiru" ukoliko ravnopravnost jezika i pisama nema svoju izvedbu u praksi. Stoga ove odredbe, a utvrdivši kako se u praksi proces obrazovanja odvija, ostaju samo na nivo deklaratornog, bez konkretizacije zakonske obaveze, koja je moguća upravo u ovakvim zakonima "tehničke" prirode, jer oni, konkretno Prijedlog zakona, upravo i regulišu pitanja odobravanja, štampanja, izbora, oblika udžbenika koji se koriste u nastavnom procesu. Da bi se ovo pravo, koje je u biću identiteta jednog naroda konzumiralo, zakoni kao što je ovaj Prijedlog zakona ne mogu biti neutralni, kako ga pravdaju njegovi predlagači, jer se konzumacija prava na ravnopravnu upotrebu jezika i pisma u procesu obrazovanja obezbjeđuje imperativnom normom, pogodnom za zakone koji regulišu udžbenike i nastavna sredstva. U suprotnom, svjedoci smo kao u konkretnom slučaju, da se u nedostatku zakonom propisane obaveze u tom pravcu krše vitalna prava konstitutivnog naroda, u ovom slučaju srpskog, ali i drugih.Ovako važno pitanje obrazovne politike se ne može i ne smije ostaviti na volju izdavačima, koji nemaju obavezu da vode računa o ustavnim aspektima uređenja ove materije. Ta obaveza stoji upravo na organima vlasti, te svakako u okviru zakonodavne funkcije moraju istrajavati na rješenjima koja će u praksi sprovesti zagarantovanu politiku jednakopravne upotrebe službenih jezika i pisama, te obrazovanja na vlastitom jeziku i pismu, uz jednako poznavanje drugih službenih jezika i pisma kao nužnih uslova za stvarno, a ne deklaratorno ostvarivanje principa jednakopravnosti naroda i građana u Federaciji Bosne i Hercegovine, posebno bitno u procesu obrazovanja. Škole, kao vaspitno-obrazovne ustanove imaju posebnu ulogu u izgradnji upravo takvog društva, koje u okviru obrazovnog procesa treba i mora biti posebno senzibilizirano da osigura ravnopravnost i uvažavanje identiteta sva tri konstitutivna naroda i ostalih građana.

Činjenica da postoji mogućnost učenja grupe tzv. nacionalnih predmeta prema Privremenom sporazumu, koja uključuje u nižim razredima poznavanje prirode i društva, te nacionalnog jezika, književnosti, historije, geografije i vjeronauka, ne znači, iako je hvale vrijedna u Kantonu 10, sama po sebi da je time ispoštovana ustavna obaveza ravnopravne upotrebe sva tri službena jezika i oba pisma koje je ustavno pravo konstitutivnog srpskog naroda, ali i svih konstitutivnih naroda, posebno u procesu obrazovanja. U pitanju je Privremeni sporazum koji je trebao obezbijediti i ojačati proces povratka i ostanka izbjeglih i raseljenih lica u Bosni i Hercegovini. Mišljenja smo da je nakon više od decenije kako je potpisan, društvo nužno napredovalo ili bi trebalo da napreduje, te da demokratičnost i multikulturni i multietnički karakter jednog pluralističkog društva, kakvo je naše, podrazumijeva poštivanje na jednak način identiteta konstitutivnog naroda kroz cijeli obrazovni proces, pri čemu je pitanje udžbenika od ključnog značaja. Da li će pritom biti štampani zasebni udžbenici jednake sadržine za opće predmete na tri jezika i dva pisma ili će, pak to biti u okviru jednog udžbenika, ili će se iznaći neko treće rješenje jeste u domenu odgovornosti i nadležnosti zakonodavca. Nesporno jeste i stoga ponavljamo da u jednom demokratskom, multietičnom društvu kakvo je bosanskohercegovačko svaki konstitutivni narod ima pravo da se obrazuje na svom jeziku i pismu i obavezu (kako je predviđeno i zakonom) da poznaje oba pisma koja su u službenoj upotrebi. Svrha tog zahtjeva nije samo da se osnovno i srednjoškolsko obrazovanje završi na način da svaki učenik poznaje službene jezike i pisma u upotrebi, što je nužno u ovom društvu, nego da se pritom nauči uvažavanju ravnopravnog statusa svih konstitutivnih naroda i građana, uz pravo korištenja u službenoj komunikaciji maternjeg jezika i pisma, jer, ne zaboravimo, osim obrazovne, osnovno i srednje školstvo ima važnu vaspitnu ulogu.

Stoga, u konkretnom slučaju, odobravanjem i izdavanjem udžbenika isključivo na jeziku i pismu jednog, u ovom slučaju hrvatskog konstitutivnog naroda, te nepružanjem zakonskih garancija u okviru Prijedloga zakona da će u obrazovnom procesu biti ispoštovan identitet, kroz jezik i pismo, u ovom slučaju srpskog konstitutivnog naroda, povrjeđuje se vitalni interes konstitutivnog srpskog naroda u Kantonu 10, te je u tom pravcu Vijeće donijelo presudu kao u izreci.

Ovu presudu Vijeće za zaštitu vitalnih interesa je donijelo većinom glasova u sastavu: dr. sc. Kata Senjak, predsjednica Vijeća, Sead Bahtijarević, Mirjana Čučković, Domin Malbašić, Aleksandra Martinović i prof. dr. Edin Muminović, članovi Vijeća.

Broj U-63/14
21. aprila 2015. godine
Sarajevo

Predsjednica
Vijeća za zaštitu vitalnih interesa
Ustavnog suda Federacije BiH
Dr. sc. Kata Senjak, s. r.

ODVOJENO MIŠLJENJE
SUDIJE SEADA BAHTIJAREVIĆA U PREDMETU BROJ U-63/14

Uz puno uvažavanje mišljenja većine sudija, kao i činjenicu da sam kao član Vijeća, bezrezervno prihvatio odluku iskazanu u izreci presude, kojim je utvrđeno da "Prijedlog Zakona o udžbenicima i nastavnim sredstvima u osnovnim i srednjim školama u Kantonu broj 10, povrjeđuje vitalni nacionalni interes srpskog naroda", smatram profesionalno korektnim iskazati neslaganje sa navodima iskazanim u obrazloženju presude u dijelu koji se odnosi na "Stav Suda".
Uvjeren sam da obrazloženje, usvojeno većinom glasova članova Vijeća, istaknuto u pismenom otpravku presude, ne sadrži na jasan i nedvosmislen način obrazložen stav Vijeća o tome na koji način (u kojim segmentima) osporenog Prijedloga Zakona, je povrijeđen vitalni nacionalni interes srpskog naroda u Kantonu broj 10.
Sadržaj osporenog Prijedloga zakona činjenično nije na bilo koji način sporan. Iz obrazloženja moguće je zaključiti, između ostaloga, da je nedostatnost Prijedloga zakona u tome što, u poglavlju koji se odnosi na prava i obaveze izdavača ne sadrži decidno naznačenu obavezu izdavačima da, posebno u segmentu grupe općih predmeta, štampaju/izdaju udžbenike (čiji je sadržaj prethodno utvrđen), na jeziku te pismu svih konstitutivnih naroda, u konkretnom slučaju srpskog naroda koji je u Kantonu broj 10 manjinski.
Nedvosmisleno je da upotreba jezika i pisma u procesu obrazovanja jeste pitanje koje na poseban način obilježava razinu demokratičnosti društvenih odnosa.
Stav istaknut u obrazloženju "da bi to pitanje moralo biti riješeno zakonom a ne prepušteno volji izdavača", smatram neadekvatnim, pa i upitnim. Naime, Vijeće je u ocjeni osporenog Prijedlog zakona utvrdilo da isti sadrži sve elemente kojim se tretira aktualna problematika na način koji ničim ne dovodi u pitanje bilo kakvu jednakost ili diskriminaciju u pogledu jezika i pisma. Smatram sasvim realnim, pri postojećem stanju, da nije moguće u Zakonu čiji sadržaj je opredijeljen u Prijedlogu, obavezivati treća lica, u ovom slučaju izdavače u njihovom postupanju, tim prije jer se radi o poslovno privrednim subjektima, koji posluju na principima ekonomske dobiti. Čak i ukoliko bi zakon sadržavao takvu obavezu, upitno bi bilo provođenje.
U cijelosti prihvaćam da se pitanje jezika i upotrebe pisma kao elementarna Ustavna obaveza mora adekvatno i funkcionalno zaštititi. Uvjeren sam da postoje drugi širi i efikasniji instrumentariji, kroz usaglašavanje stavova svih učesnika u procesu obrazovanja koji su prihvatljivi i od strane izdavača i tim obavezujući, čime je moguće postići neophodan efekat. Stoga smatram da iskazani stav Vijeća, koji je obavezujući, mora biti obrazložen na način koji realno daje mogućnost svim učesnicima u procesu obrazovanja da ovo pitanje riješe na način koji je objektivno moguć u interesu, prije svega, obrazovnog procesa.

Sarajevo, 21. maja 2015. godine

Sudija
Sead Bahtijarević, s. r.