Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

PRESUDA

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu jedne trećine poslanika u Skupštini Kantona Sarajevo za utvrđivanje ustavnosti Zakona o turizmu na osnovu člana IV.C.3.10.(2) b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici održanoj dana 04.07.2017. godine, donio je

PRESUDU

Utvrđuje se da je Zakon o turizmu ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 19/16) u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenim novinama Kantona Sarajevo".

Obrazloženje

1. Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva

Jedna trećina poslanika u Skupštini Kantona Sarajevo (u daljem tekstu: podnosioci zahtjeva) podnijela je dana 30.05.2016. godine Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) zahtjev za utvrđivanje ustavnosti Zakona o turizmu (u daljem tekstu: osporeni Zakon), koji je donijela Skupština Kantona Sarajevo na sjednici održanoj dana 27.04.2016. godine.

Uz zahtjev za utvrđivanje ustavnosti istog dana je dostavljen i Zahtjev za izdavanje privremene mjere kojim se traži obustava primjene osporenog Zakona do donošenja odluke Suda o usklađenosti osporenog Zakona sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

Na osnovu člana IV.C.3.10.(2) b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine podnosioci zahtjeva su ovlašteni za podnošenje zahtjeva.

2. Stranke u postupku

U skladu sa članom 39. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03) stranke u postupku u ovom ustavnosudskom predmetu su jedna trećina poslanika u Skupštini Kantona Sarajevo, kao podnosioci zahtjeva i Skupština Kantona Sarajevo, kao donosilac osporenog Zakona.

3. Navodi zahtjeva

Podnosioci zahtjeva navode da je Skupština Kantona Sarajevo donijela osporeni Zakon na sjednici održanoj dana 27.04.2016. godine koji se sastoji od tri dijela i deset poglavlja, te da ukupno sadrži 111. članova. U prvom dijelu osporenog Zakona definiše se turistička djelatnost, uređuje planiranje i razvoj turizma uključujući i planske dokumente, prostore od posebnog značaja, koncesije i dr. U ovom dijelu su detaljno razrađeni pojmovi i definicije turističke djelatnosti, putničke agencije, definicija turističkog vodiča i turističke usluge u seoskom turizmu. U drugom dijelu osporenog Zakona definiše se Turistička zajednica Kantona Sarajevo, njeno osnivanje, djelatnost, pravni osnov, organizacija i finansiranje. U trećim dijelom osporenog Zakona su propisane kazne za nepoštivanje istog, prestanak rada dosadašnje Turističke zajednice Kantona Sarajevo, te obaveza poštovanja radnopravnog statusa njenih zaposlenika. U zahtjevu je dalje navedeno da su u obrazloženju Prijedloga osporenog Zakona dati razlozi za njegovo donošenje koji se u suštini odnose na činjenicu da je turistička djelatnost na nivou Federacije Bosne i Hercegovine regulisana Zakonom o turističkoj djelatnosti ("Službene novine Federacije BiH", broj 32/09). Imajući u vidu da se radi o zajedničkoj nadležnosti Federacije i kantona, te činjenicu da navedeni zakon uopšte nije tretirao nadležnost kantona, ukazala se potreba da se na nivou Kantona Sarajevo obavljanje turističke djelatnosti, sa određenim specifičnostima, reguliše zakonom. Kao razlog za donošenje osporenog Zakona navodi se da je u Federaciji Bosne i Hercegovine u primjeni bio Zakon o turističkim zajednicama i promociji turizma u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 19/96 i 28/03), koji je Presudom Ustavnog suda Federacije broj U-34/13 od 03.07.2014. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 61/14) proglašen neustavnim i prestao da važi dana 30.01.2015. godine.

Podnosioci zahtjeva smatraju da je Skupština Kantona Sarajevo donošenjem osporenog Zakona prekršila Ustav Federacije Bosne i Hercegovine iz razloga što u oblasti turizma nije bilo potrebno nužno intervenisati na način da se turizam potpuno samostalno, u cijelosti i trajno uredi, zanemarujući nadležnost Federacije Bosne i Hercegovine u toj oblasti. Mišljenja su da će efekti osporenog Zakona negativno i trajno uticati na funkcionisanje ove važne privredne grane na nivou Federacije Bosne i Hercegovine čime će biti nanesena nenadoknadiva šteta Federaciji Bosne i Hercegovine i kantonima. U zahtjevu se dalje navodi da je nakon prestanka važenja Zakona o turističkim zajednicama i promociji turizma u Federaciji Bosne i Hercegovine, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine na sjednici održanoj dana 22.05.2015. godine donijela Uredbu o turističkim zajednicama i promociji turizma u Federaciji Bosne i Hercegovine sa ciljem ublažavanja posljedica pravne praznine nakon prestanka važenja pomenutog zakona. Navedenom uredbom je predviđeno osnivanje, način rada i finansiranje turističkih zajednica do donošenja federalnog zakona iz ove oblasti, a sadrži sve bitne elemente, odnose i institute neophodne za obavljanje djelatnosti turističkih zajednica i kod promocije turizma u Federaciji Bosne i Hercegovine, počev od osnivanja i organizacije turističkih zajednica, naplate članarine i boravišne takse, te instituta kojim se omogućava nesmetan rad turističkih zajednica i izvršavanja obaveza fizičkih i pravnih lica kod uplate članarine i boravišne takse. Takođe navodi se da je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine intezivirala rad na donošenju federalnog zakona o turizmu, imajući u vidu ustavnu obavezu Federacije Bosne i Hercegovine da uredi oblast turizma.

Podnosioci zahtjeva citiraju odredbe člana III.2.g) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine kojom je utvrđeno da su pored ostalih nadležnosti, federalna vlast i kantoni nadležni za turizam. Navedene nadležnosti se prema članu III.3.(1), (2) i (3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine mogu ostvarivati zajednički ili odvojeno, ili od strane kantona koordinirano od federalne vlasti, o čemu se kantoni i federalna vlast dogovaraju na trajnoj osnovi, te da federalna vlast utvrđuje politiku i donosi zakone koji se tiču svake od ovih nadležnosti. Takođe se pozivaju na odredbu člana III.4.k) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine kojom je utvrđeno da kantoni imaju sve nadležnosti koje nisu izričito povjerene federalnoj vlasti, a posebno su, između ostalog, nadležni za stvaranje i primjenu politike kantonalnog turizma, razvoj turističkih resursa. Ukazuju na praksu Ustavnog suda Federacije u pogledu zajedničke nadležnosti Federacije i kantona i u tom kontekstu citiraju dio obrazloženja iz presude Ustavnog suda Federacije broj U-34/13 od 03.07.2014. godine. Isto tako, podnosioci zahtjeva ukazuju na presude Ustavnog suda Federacije u kojima je po zahtjevu Premijera Federacije Bosne i Hercegovine cijenjena saglasnost kantonalnih zakona o šumama sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Citiraju dio obrazloženja iz Presude broj U-12/15 od 27.01.2016. godine kojom je utvrđeno da je Zakon o šumama ("Narodne novine Zapadnohercegovačkog kantona", broj 8/13) u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, a on glasi: "neosporno je potvrđeno da nije pokrenuta procedura za uspostavljanje trajnog dogovora za vršenje ovlaštenja iz člana III.2. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, niti je ova oblast zakonodavno normirana na način da je uspostavljen dogovor o načinu njenog ostvarenja, kako propisuje član III.3.(2) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, u okviru relevantnih odredbi ne propisuje davanje "saglasnosti" od strane federalnog nivoa kao nužni element za ostvarivanje zajedničke nadležnosti. Naprotiv, relevantne odredbe upućuju na dogovaranje kao instrument kojim bi se oblasti iz ove nadležnosti uredile na ustavni način. Opšte poznata je činjenica da trajni dogovor između federalne i kantonalne vlasti, koji je ustavni imperativ za ustavno regulisanje nadležnosti Federacije i kantona, nije nikada uspostavljen, niti ima podataka da je generalno ili barem po pojedinim oblastima, kao takav, uspostavljen između Federacije i svih kantona, kako to nalaže citirana odredba, niti je izvršena podjela o načinu ostvarivanja istih nadležnosti, kako je propisano naprijed citiranim članom Ustava Federacije Bosne i Hercegovine".

Prema mišljenju podnosioca zahtjeva oblast turizma potpada u zajedničke nadležnosti Federacije i kantona u smislu odredbe člana III.2. g.) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Smatraju da osporeni Zakon nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine jer je donesen bez međusobnog dogovora u pogledu zajedničkih nadležnosti. Mišljenja su da Skupština Kantona Sarajevo nije morala nužno, potpuno samostalno u cijelosti i trajno urediti oblast turizma zanemarujući nadležnost Federacije Bosne i Hercegovine u toj oblasti.

Podnosioci zahtjeva napominju da osporeni Zakon definiše i propisuje iste pojmove koji se koriste u Zakonu o turističkoj djelatnosti, ali na drugačiji način. Kao primjer navode da je turistička agencija regulisana čl. od 17. do 19. Zakona o turističkoj djelatnosti iz 2009. godine, a na isti način je regulisana čl. od 19. do 33. osporenog Zakona. Smatraju da se iz navedenih razloga postavlja pitanje koji od ovih zakona ima jaču pravnu snagu, pogotovo cijeneći evidentne različitosti u propisima. Podnosioci zahtjeva smatraju da takva pravna situacija dovodi do pravne nesigurnosti i da se za takvo postupanje ne može koristiti argument da je Skupština Kantona Sarajevo imala u vidu specifičnu situaciju u ovom Kantonu i potrebu za fleksibilnošću u provođenju zakona. Imajući u vidu da su pravna sigurnost i predvidljivost zakonom neophodni elementi vladavine prava u svim demokratskim društvima i njihovim institucijama navode da osporeni Zakon u pogledu dijela koji definiše turističku djelatnost doprinosi pravnoj neuređenosti, što je u direktnoj suprotnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i sudskoj praksi Ustavnog suda Federacije.

Što se tiče zakonske uređenosti u oblasti turističkih zajednica, ponovo napominju da je početkom 2015. godine prestao da važi Zakon o turističkim zajednicama i promociji turizma u Federaciji Bosne i Hercegovine, te je Uredba Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, kao pravni instrument, doprinijela pravnoj uređenosti i spriječila nastupanje materijalne štete po Federaciju Bosne i Hercegovine, iako navedena Uredba ne može nadomjestiti zakon.

Navode da nije utvrđeno da zakonska neuređenost u pogledu nedostatka zakona o turističkim zajednicama na federalnom nivou, nije proizvela, niti proizvodi, štetne posljedice za privredni potencijal Federacije Bosne i Hercegovine ili Kantona Sarajevo.

Međutim, navode da je evidentno, uvidom u "Službene novine Federacije BiH", broj 33/16 od 29.04.2016. godine, da se dva dana nakon donošenja osporenog Zakona, shodno Pravilniku o načinu uplate javnih prihoda iz budžeta i vanbudžetskih fondova na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine, prihod od članarine u turističkim zajednicama uplaćuje na dva odvojena platna naloga: 80% prihoda na račun Turističke zajednice Kantona i 20% na račun Turističke zajednice Federacije Bosne i Hercegovine. Prihod od boravišnih taksi se uplaćuje jednim platnim nalogom u visini od 100% ukupne obaveze na račun Turističke zajednice Kantona, a kantonalna Turistička zajednica usmjerava 20% sredstava na račun Turističke zajednice Federacije Bosne i Hercegovine.

Dalje, podnosioci zahtjeva ukazuju na posljedice primjene osporenog Zakona, odnosno dilemu da li bi primjenom osporenog Zakona prestalo finansiranje turizma u Federaciji Bosne i Hercegovine čime bi došlo do štetnih posljedica za turizam u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Smatraju da prilikom donošenja osporenog Zakona, Skupština Kantona Sarajevo nije provela proceduru propisanu odredbama člana III.3.(2) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine koja se odnosi na međusobno dogovaranje na trajnoj osnovi u pogledu zajedničkih nadležnosti. U tom smislu nisu ispunjeni uslovi predviđeni Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i sudskom praksom Ustavnog suda Federacije.

Na osnovu izloženog predlažu da Ustavni sud Federacije donese presudu kojom će utvrditi da osporeni Zakon nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

4. Navodi odgovora na zahtjev

Ustavni sud Federacije je u skladu sa odredbama člana 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine aktom broj U-18/16 od 01.06.2016. godine zatražio od Skupštine Kantona Sarajevo, kao donosioca osporenog Zakona, da dā odgovor na podneseni zahtjev za ocjenu ustavnosti.

Predsjedavajuća Skupštine Kantona Sarajevo je podneskom broj 01-05-21032-4/16 od 13.06.2016. godine dostavila odgovor Zakonodavno-pravne komisije broj 01-05-21032-3/16 od 13.06.2016. godine. U odgovoru se navodi da zahtjev nije osnovan iz sljedećih razloga:

Prestankom važenja Zakona o turističkim zajednicama i promociji turizma u Federaciji Bosne i Hercegovine, nastala je pravna praznina, te se ukazala nužna potreba donošenja propisa kojim će se regulisati osnivanje, organizacija i rad Turističke zajednice Kantona Sarajevo, a sve u cilju regulisanja ove oblasti i umanjenja štetnih posljedica koje su nastale i koje će zaustaviti nastanak daljih nesagledivih štetnih posljedica koje su po Kanton Sarajevo nepopravljive.

Nakon prestanka primjene Zakona o turističkim zajednicama i promociji turizma u Federaciji Bosne i Hercegovine, prestali su sa primjenom svi podzakonski propisi i akti koji su doneseni na osnovu navedenog zakona, pa je time prestala i primjena Uredbe o članarinama u turističkim zajednicama i promociji turizma u Federaciji Bosne i Hercegovine kao i Uredbe o boravišnoj taksi koje su donesene na osnovu federalnog zakona koji je prestao da važi. Prestankom primjene navedenih propisa prestao je postojati i bilo kakav pravni osnov i okvir za obavezu uplate, kako dijela prihoda od članarine u turističkim zajednicama, tako i djela prihoda od boravišnih taksi Turističkoj zajednici Federacije Bosne i Hercegovine, zbog čega ova turistička zajednica, kao i Turistička zajednica Kantona Sarajevo trpi enormne štete.

U odgovoru se navodi da je osporeni Zakon prošao redovnu Skupštinsku proceduru i da je pravni osnov za njegovo donošenje sadržan u članu 12. stav (1) tačka k), članu 13. stav (1) tačka h) i članu 18. stav (1) tačka b) Ustava Kantona Sarajevo ("Službene novine Kantona Sarajevo", br. 1/96, 2/96 - Ispravka, 3/96 - Ispravka, 16/97, 14/00, 4/01, 28/04 i 6/13). Ističu da je odredbom člana 14. Ustava Kantona Sarajevo propisano da svoje nadležnosti Kanton izvršava donošenjem sopstvenih propisa i primjenom propisa Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine, a da zajedničke nadležnosti sa Federacijom Kanton vrši u obimu dogovorenom sa federalnim vlastima. U slučaju da takav dogovor ne postoji, te nadležnosti će Kanton vršiti cjelovito i samostalno.

Tvrdi da je u proceduri donošenja osporenog Zakona proveden postupak dogovaranja od strane Kantona Sarajevo i Federacije Bosne i Hercegovine na način da je u toku javne rasparave o osporenom Zakonu, kojoj je prisustvovala predstavnica Federalnog ministarstva okoliša i turizma, u potpunosti podržano donošenje osporenog Zakona. Istovremeno je dodatno ukazano i na posljedice Presude Ustavnog suda Federacije broj U-34/13 od 03.07.2014. godine i na plan reformske agende 2015. - 2018. po kojoj Federacija Bosne i Hercegovine mora donijeti Zakon o turizmu do kraja marta 2016. Takođe je od predstavnika Federacije izražen stav da je prihvatljivo što Kanton Sarajevo i Federacija Bosne i Hercegovine vrše pripreme na donošenju zakona iz oblasti turizma u isto vrijeme.

Ističe da je Premijer Kantona aktom broj 02-05-02-25272-9/15 od 25.04.2016. godine Federalnom ministarstvu okoliša i turizma dostavio na mišljenje Prijedlog Zakona o turizmu Kantona Sarajevo sa predloženim amandmanima. Federalno ministarstvo okoliša i turizma je aktom broj 06-02-22-652/16 od 26.04.2016. godine dostavilo odgovor prema kojem se izjašnjava da podržava sva konstruktivna rješenja u predmetnoj oblasti koja će doprinijeti sistemskom rješenju svih pitanja iz oblasti turizma.

S obzirom na to da je prijedlog osporenog Zakona dostavljen resornom federalnom ministarstvu na pismeno očitovanje i mišljenje prije njegovog usvajanja, zaključuju da je Kanton Sarajevo preduzeo korake prije Federacije Bosne i Hercegovine (iako je Federacija bila u obavezi po presudi Ustavnog suda Federacije broj 34/13 od 03.07.2014. godine) u cilju regulisanja predmetne oblasti zakonom. Smatraju da je Kanton Sarajevo pri tome postupio u skladu sa odredbom člana III.3. stav 3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Imajući u vidu da Federacija Bosne i Hercegovine u datom roku nije uredila ovu oblast, a radi se o oblasti koja je u zajedničkoj nadležnosti Federacije i kantona, Kanton Sarajevo je pripremio osporeni Zakon i u formi prijedloga ga dostavio Federalnom ministarstvu zaštite, okoliša i turizma, u skladu sa obavezom dogovora na trajnoj osnovi. Kako ovo ministarstvo na dostavljeni prijedlog osporenog Zakona nije stavilo nijednu primjedbu, već je podržalo sva konstruktivna rješenja u predmetnoj oblasti, smatraju da je osporeni Zakon i formalno-pravno dobio podršku. Iz navedenih razloga smatraju da je u proceduri donošenja osporenog Zakona proveden odgovarajući postupak konsultacije u skladu sa ustavnom odredbom o zajedničkim nadležnostima između kantona i Federacije Bosne i Hercegovine, čime je u potpunosti ispoštovana procedura međusobnog dogovaranja na trajnoj osnovi, predviđena Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

Opreza radi ističu da je Zakon o turističkim zajednicama i unapređenju turizma u Federaciji Bosne i Hercegovine prestao da važi 30.01.2015. godine i da je evidentno da skoro dvije godine od donošenja presude Ustavnog suda Federacije broj U-34/13 od 03.07.2014. godine, Parlament Federacije Bosne i Hercegovine nije izvršio ovu presudu na način da zakonom uredi materiju koja je regulisana osporenim Zakonom. Smatraju da, iako je faktor "neuređenosti zakonom oblasti iz zajedničke nadležnosti kroz duži vremenski period" relativne prirode, može se zaključiti da se dužim periodima ima smatrati svaki period koji je duži od prelaznog perioda od šest mjeseci, određen presudom Ustavnog suda Federacije, a da je to u konkretnom slučaju period od dvije godine. Navodi da bi neuređenost oblasti koja je predmet osporenog Zakona, proizvela značajne štetne posljedice za Kanton Sarajevo i za Federaciju Bosne i Hercegovine. Smatra da je uređenje oblasti turizma kroz definisanje turističkih zajednica preduslov za unapređenje i razvoj ove privredne grane, a neuređenost ove oblasti i pravne praznine nastale prestankom važenja federalnog Zakona bi doveli do pravne anarhije i stagnacije turizma na području Kantona Sarajevo. To bi nanijelo ogromnu štetu Kantonu Sarajevo i Federaciji Bosne i Hercegovine.

Osporava navode podnosilaca zahtjeva koji se odnose na činjenicu da je osporeni Zakon trajne prirode i ponovo ukazuju na usmenu i pismenu korespodenciju i dogovaranje između Kantona Sarajevo i Federalne vlasti, a sve iz razloga jer će oba nivoa vlasti u narednom periodu nastaviti saradnju i dogovore u cilju razvoja i unapređenja oblasti turizma kao značajne privredne grane za Kanton Sarajevo i Federaciju Bosne i Hercegovine. Ističe da s obzirom na to da na nivou Federacije Bosne i Hercegovine već duže vrijeme nije donesen zakon kojim bi bila regulisana oblast turizma, osporenim Zakonom je ova oblast upotpunosti uređena i predstavlja valjan osnov za donošenje podzakonskih akata. Napominje da će osporeni Zakon biti usklađen sa federalnim zakonom o turizmu nakon što bude donesen od strane Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine. Stoga smatra da osporeni Zakon ima privremeni karakter, iz razloga što će morati biti usklađen sa federalnim zakonom, ako bude s njim u suprotnosti.

U odnosu na navode podnosilaca zahtjeva u vezi sa aktivnostima Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, iako je to pravno irelevantno u ovom predmetu, skreće pažnju da nije tačno da je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine na sjednici održanoj dana 22.05.2015. godine donijela Uredbu o turističkim zajednicama i promociji turizma u Federaciji Bosne i Hercegovine, niti je navedena uredba objavljena u "Službenim novinama Federacije BiH".

I na kraju, naglašava da se zbog nedonošenja federalnog zakona u ovoj oblasti i podzakonskih akata za njegovo provođenje već trpi šteta, koja može biti umanjena stupanjem na snagu osporenog Zakona. Ističe da su zbog nastale pravne praznine turističke zajednice ostale bez prihoda od članarine u turističkim zajednicama i boravišnih taksi, jer ne postoji pravni osnov za obavezu njihove uplate, pa implementacijom osporenog Zakona turističke zajednice nisu mogle biti dovedene u nepovoljniji položaj.

Takođe ukazuje na efekte osporenog Zakona koji će doprinijeti suzbijanja i smanjenju sive ekonomije i rada na crno u oblasti turizma, zatim unapređenju i bržem razvoju turizma kroz podizanje ukupne kvalitete turističke ponude Kantona Sarajevo, boljoj zaštiti korisnika turističkih usluga, povećanju budžetskih sredstava i drugih javnih vanbudžetskih prihoda, zaštiti tržišnog natjecanja i većoj profesionalizaciji djelatnosti, obezbjeđenju kvalitetnijeg inspekcijskog nadzora, povećanju efikasnosti sistema, svrsishodnijem trošenju sredstava, te aktivno učestvovanje Kantona Sarajevo u razvoju turističke djelatnosti. Predlaže Ustavnom sudu Federacije da donese presudu kojom će utvrditi da je osporeni Zakon u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

5. Sjednica Suda na kojoj se odlučivalo o zahtjevu za donošenje privremene mjere

Podnosioci zahtjeva za utvrđivanje ustavnosti osporenog Zakona istovremeno su od Ustavnog suda Federacije zatražili i izdavanje privremene mjere obustave primjene osporenog Zakona do donošenja odluke Ustavnog suda Federacije o utvrđivanju ustavnosti. Odlučujući o zahtjevu podnosioca za izdavanje privremene mjere, Ustavni sud Federacije na sjednici održanoj dana 08.07.2016. godine donio je Rješenje broj U-18/16 kojim je odbijen zahtjev podnosilaca za donošenje privremene. Rješenje je objavljeno u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 58/16 od 27.07.2016. godine i "Službenim novinama Kantona Sarajevo", broj 30/16 od 28.07.2016. godine.

6. Relevantni propisi za donošenje odluke Ustavnog suda Federacije

A. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine

("Službene novine Federacije BiH", br. 1/94, 13/97, 16/02, 22/02, 52/02, 63/03, 9/04, 20/04, 33/04, 71/05, 72/05 i 88/08)

Član III.2.

Federalna vlast i kantoni nadležni su za:

  • a)
    garantovanje i provođenje ljudskih prava,
  • b)
    zdravstvo,
  • c)
    politiku zaštite čovjekove okoline,
  • d)
    komunikacijsku i transportnu infrastrukturu, u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine,
  • e)
    socijalnu politiku,
  • f)
    provođenje zakona i drugih propisa o državljanstvu i putnim ispravama državljana Bosne i Hercegovine sa teritorije Federacije, i o boravku i kretanju stranaca,
  • g)
    turizam, i
  • h)
    korištenje prirodnih bogatstava.

Član III.3.

(1) U skladu sa potrebama, nadležnosti iz člana III.2. mogu biti ostvareni zajednički ili odvojeno, ili od strane kantona koordinirano od federalne vlasti.

(2) U pogledu ovih nadležnosti kantoni i federalna vlast dogovaraju se na trajnoj osnovi.

(3) U vršenju ovih nadležnosti, kada se radi o zakonima i drugim propisima koji su obavezujući na području cijele Federacije, u skladu sa ovim ustavom i odlukama Parlamenta Federacije, federalna vlast će postupiti uzimajući u obzir kantonalne nadležnosti, različite situacije u pojedinim kantonima i potrebu za fleksibilnošću provođenju. Federalna vlast ima pravo utvrđivati politiku i donositi zakone koji se tiču svake od ovih nadležnosti.

(4) U vršenju ovih nadležnosti, u skladu sa ovim ustavom i svojim kantonalnim ustavom, kantoni će se obraćati međukantonalnom savjetu za koordinaciju rješavanja međukantonalnih pitanja i za dosljedno rješavanje pitanja koja se tiču interesa van njihovih kantonalnih granica, te provodit će odluke, učestvovati u odlučivanju, i, kad je potrebno, predlagati odluke u zakonodavnim tijelima. Kantoni imaju pravo utvrđivati politiku i provoditi zakone koji se tiču svake od ovih nadležnosti.

Član III.4.

Kantoni imaju sve nadležnosti koje nisu izričito povjerene federalnoj vlasti. Posebno su nadležni za:

  • a)
    uspostavljanje i nadziranje policijskih snaga koje će imati jedinstvene federalne uniforme sa kantonalnim oznakama,
  • b)
    utvrđivanje obrazovne politike, uključujući donošenje propisa o obrazovanju i osiguranje obrazovanja,
  • c)
    utvrđivanje i provođenje kulturne politike,
  • d)
    utvrđivanje stambene politike, uključujući donošenje propisa koji se tiču uređivanja i izgradnje stambenih objekata,
  • e)
    utvrđivanje politike koja se tiče regulisanja i osiguravanja javnih službi,
  • f)
    donošenje propisa o korištenju lokalnog zemljišta, uključujući zoniranje,
  • g)
    donošenje propisa o unapređenju lokalnog poslovanja i dobrotvornih aktivnosti,
  • h)
    donošenje propisa o lokalnim postrojenjima za proizvodnju energije i osiguranje njihove dostupnosti,
  • i)
    utvrđivanje politike u vezi sa osiguranjem radija i televizije, uključujući donošenje propisa o osiguranju njihovog rada i izgradnji,
  • j)
    provođenje socijalne politike i uspostava službi socijalne zaštite,
  • k)
    ostvarivanje i primjenu politike kantonalnog turizma, razvoj turističkih resursa,
  • l)
    finansiranje djelatnosti kantonalne vlasti ili njenih agencija oporezivanjem, zaduživanjem ili drugim sredstvima.

Član IV.C.3.10. (2)

(2) Ustavni sud:

  • a)
    na zahtjev Predsjednika Federacije, Potpredsjednika Federacije, Premijera, zamjenika Premijera ili na zahtjev jedne trećine članova bilo kog doma Parlamenta Federacije, utvrdit će da li je prijedlog zakona koji je usvojio jedan od domova, ili zakon koji su usvojila oba doma, u skladu sa ovim ustavom,
  • b)
    na zahtjev Premijera, kantona ili jedne trećine poslanika u zakonodavnom tijelu kantona, utvrdit će da li su ustav kantona i amandmani na ustav, predloženi zakon ili zakon koga je usvojilo to zakonodavno tijelo, u skladu sa ovim ustavom,
  • c)
    na zahtjev Predsjednika Federacije, Potpredsjednika Federacije, Premijera ili zamjenika Premijera, utvrdit će da li je predloženi ili usvojeni propis koji donosi organ federalne vlasti u skladu sa ovim ustavom,
  • d)
    na zahtjev premijera, ili kantona, utvrđuje da li neki predloženi ili usvojeni propis koji je donijelo neko tijelo kantonalne, gradske ili opštinske vlasti u skladu sa ovim ustavom.

Član IV.C.3.12. b)

Odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće, posebno kada:

  • a)
    Sud rješava spor u skladu sa članom IV. C. 10. (1). Sve strane u sporu moraju poštovati tu odluku i pridržavati se naredbi Suda izdatih u toku ili na kraju postupka,
  • b)
    Sud utvrdi da zakon, usvojeni ili predloženi zakon ili drugi propis Federacije ili bilo kog kantona, grada ili bilo koje opštine nije u skladu sa ovim ustavom. Taj ili drugi propis neće se primjenjivati, odnosno stupiti na snagu, osim ukoliko se izmijeni na način koji propiše Sud ili ukoliko Sud ne utvrdi prelazna rješenja, koja ne mogu biti na snazi duže od šest mjeseci.
  • c)
    Sud odluči o ustavnom pitanju koje mu je predočeno u skladu sa članom IV. C. 10. (3). Odluka Ustavnog suda bit će obavezujuća za sud koji je predočio pitanje u odnosu na postupak tokom kojeg je pitanje pokrenuto i imat će dejstvo utvrđeno pod (b).

B. Zakon o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine

("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03)

Član 40. stav 1.

Usvojeni ili predloženi zakon ili drugi propis organa federalne, kantonalne ili opštinske vlasti za koje Ustavni sud utvrdi da nije u skladu sa Ustavom neće se primjenjivati od dana objavljivanja presude Ustavnog suda u "Službenim novinama Federacije BiH", odnosno predloženi zakon ili drugi propis neće stupiti na snagu.

C. Ustav Kantona Sarajevo

("Službene novine Kantona Sarajevo", br. 1/96, 2/96, 3/96, 16/97, 14/00, 4/01, 28//04 i 6/13)

Član 12. stav 1. tačka k)
Isključive nadležnosti

U okviru svojih nadležnosti Kanton je nadležan za:

(...)

  • k)
    stvaranje i primjena politike turizma i razvoja turističkih resursa;

(...)

Član 13. stav 1. tačka h)
Zajedničke nadležnosti sa Federacijom

Kanton zajedno sa Federacijom, samostalno ili u koordinaciji sa federalnim vlastima vrši sljedeće nadležnosti:

(...)

  • a)
    Turizam

Član 14. stav 2.
Vršenje nadležnosti

(...)

Nadležnosti iz člana 13. ovog Ustava Kanton vrši u obimu dogovorenom sa federalnim vlastima. U slučaju da takav dogovor ne postoji te nadležnosti će Kanton vršiti cjelovito i samostalno.

7. Činjenično stanje i stav Ustavnog suda Federacije

Analizirajući navode iznesene u zahtjevu, odgovoru na zahtjev, te druge dokaze i činjenice odlučne za donošenje odluke u ovom ustavnosudskom predmetu Ustavni sud Federacije je utvrdio sljedeće:

Federacija Bosne i Hercegovine je Zakonom o turističkim zajednicama i promociji turizma u Federaciji Bosne i Hercegovine, koji je donesen 13.09.1996. godine, uredila organizaciju i način rada turističkih zajednica, te osnovne principe njihovog finansiranja i upravljanja, uključujući i osnivanje turističkih zajednica za područje Federacije i kantona. Presudom Ustavnog suda Federacije broj U-34/13 od 03.07.2014. godine koja je objavljena u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 61/14, utvrđeno je da Zakon o turističkim zajednicama i promociji turizma u Federaciji Bosne i Hercegovine nije u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Istom presudom, Ustavni sud Federacije je odredio prelaznu mjeru kojom je data mogućnost Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine da u roku od šest mjeseci od dana objavljivanja presude u "Službenim novinama Federacije BiH", zakonom uredi materiju koja je regulisana navedenim Zakonom do kada se isti mogao primjenjivati. Rješenjem Ustavnog suda Federacije broj U-36/13 od 09.12.2015. godine utvrđeno je da navedena presuda nije izvršena. Ovo Rješenje objavljeno je u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 101/15.

Skupština Kantona Sarajevo na sjednici održanoj 27.04.2016. godine donijela Zakon o turizmu koji je objavljen u "Službenim novinama Kantona Sarajevo", broj 19/16. Osporenim Zakonom uređuje se planiranje i razvoj turizma, turistički subjekti, obavljanje turističke djelatnosti, mjere na promociji i razvoju turizma na području Kantona Sarajevo, osnivanje, organizacija i rad turističke zajednice Kantona Sarajevo, način njenog finansiranja i poslovanja, kriteriji za kategorisanje turističkih mjesta i nadzor nad provođenjem Zakona.

U razmatranju ustavnosti osporenog Zakona Ustavni sud Federacije pošao je od odredbe člana III.2. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine kojom je propisana zajednička nadležnost Federacije i kantona, te od odredbe člana III.3. (1). kojom je utvrđen način ostvarivanja tih zajedničkih nadležnosti. Članom III.2. g) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine propisano je da su, pored ostalih nadležnosti, Federacija i kantoni nadležni i za turizam, a ta nadležnost se prema Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine može ostvarivati zajednički ili odvojeno, ili od strane kantona koordinirano od federalne vlasti, kako je to propisano u članu III.3. (1). Imajući u vidu ustavna određenja, Ustavni sud Federacije je stanovišta da su u ostvarivanju zajedničkih nadležnosti Federacije i kantona mogući različiti načini dogovaranja i usklađivanja zajedničkih interesa, vodeći pri tome računa da će federalna vlast postupati tako što će uzimati u obzir kantonalne nadležnosti, različite situacije u pojedinim kantonima, kao što je Kanton Sarajevo, i sa potrebnom fleksibilnošću, ne prejudicirajući neograničenu trajnost zakonskih i drugih rješenja koja se uz dogovore mogu dograđivati i mijenjati u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

U konkretnom slučaju Skupština Kantona Sarajevo donijela ja osporeni Zakon kojim je regulisano obavljanje turističke djelatnosti sa određenim specifičnostima. Na osnovu navedenog, a prema mišljenju Ustavnog suda Federacije postoji ustavni osnov za donošenje osporenog Zakona od strane Skupštine Kantona Sarajevo iz oblasti koja spada u zajedničke nadležnosti Federacije i kantona, a koja se može ostvarivati na način kako je to propisano u članu III.3. (1). Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. U prilog toj tvrdnji je i činjenica da je članom III.4. k) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine propisano da kantoni imaju sve nadležnosti koje nisu izričito povjerene federalnoj vlasti, a posebno su nadležni, između ostalog, i za stvaranje i primjenu politike kantonalnog turizma i razvoj turističkih resursa.

I na kraju, analizirajući navedene odredbe Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Federacije je mišljenja da je Skupština Kantona Sarajevo imala ustavni osnov za donošenje zakona o turizmu iz razloga što je ovim Zakonom uređena oblast turizma u Kantonu Sarajevo.

Iz navedenih razloga Ustavni sud Federacije je odlučio kao u dispozitivu ove presude.

Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je većinom glasova u sastavu: Vesna Budimir, predsjednik Suda, Mirjana Čučković, dr. sc. Šahbaz Džihanović, Aleksandra Martinović, prof. dr. Edin Muminović, dr. sc. Kata Senjak i Mladen Srdić, sudije Suda.

Broj U-18/16
04. jula 2017. godine
Sarajevo

Predsjednik
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Vesna Budimir, s. r.