Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

PRESUDA

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine odlučujući o zahtjevu Premijera Federacije Bosne i Hercegovine za utvrđivanje ustavnosti člana 3. stava 1. tačke g) Odluke o komunalnim taksama i zahtjeva za izdavanje privremene mjere, na osnovu člana IV.C.3.10.(2) d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici bez javne rasprave, održanoj dana 11.7.2017. godine, donio je

PRESUDU

  • 1.
    Utvrđuje se da član 3. stav 1. tačka g) Aneks II - Tarifa komunalnih taksi, Dio G - Tarifa broj 7. Odluke o komunalnim taksama ("Službeni glasnik Grada Bihaća", broj 14/15) nije u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
  • 2.
    Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Grada Bihaća".

Obrazloženje

1. Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva

Premijer Federacije Bosne i Hercegovine Fadil Novalić (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva) je dana 22.12.2016. godine podnio Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) zahtjev broj 01-01-1692/16 od 08.12.2016. godine za ocjenu ustavnosti odrednice člana 3. stava 1. tačka g) Odluke o komunalnim taksama (u daljem tekstu: osporena odredba Odluke).

Podnosilac zahtjeva je pod istim brojem i datumom, podnio Ustavnom sudu Federacije, pozivajući se na član 44. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 40/10 i 18/16) i zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi se obustavila primjena osporene odredbe Odluke, do konačne odluke ovoga Suda.

2. Stranke u postupku

U skladu sa članom 39. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03), stranke u ovom postupku su: podnosilac zahtjeva i Gradsko vijeće Bihać, kao donosilac osporene odredbe Odluke.

3. Bitni navodi na kojima se zasniva zahtjev za ocjenu ustavnosti i zahtjev za privremenu mjeru

Podnosilac zahtjeva na osnovu člana IV.C.3.10.(2) d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine podnio je zahtjev za ocjenu ustavnosti osporene odredbe Odluke koju je Gradsko vijeće Grada Bihaća donijelo na 17. sjednici održanoj 01.12.2015. godine. Pomenuta odredba Odluke propisuje vrstu, visinu i način plaćanja komunalnih taksi na području Grada Bihaća za pružanje usluga mobilne telefonije i internet usluga i plaćanjem taksi na bazne stanice, mikrobazne stanice, predajnike, antene i stupove, na koji način se dovodi u pitanje isplativost infrastrukture za pružanje mobilnih usluga na području Unsko-sanskog kantona, imajući u vidu da su troškovi komunalne takse veći od ostvarenih prihoda. Navodi kako bi u slučaju sprovođenja osporene odredbe Odluke, tehnološki napredak mobilne telefonije bio značajno ugrožen, a moglo bi doći do pada kvalitete usluga zbog smanjenja broja baznih stanica. Ovako utvrđene takse u suprotnosti su sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine jer povrjeđuju odredbu člana II.A.2.(1) c), koja utvrđuje, da sva lica uživaju pravo na jednakost pred zakonom. U ovom pravcu i Ustavni sud Federacije iskazivao je svoje stajalište u brojnim presudama i utvrdio neustavnost i nejednakost pred zakonom. Podnosilac zahtjeva navodi nekoliko presuda Ustavnog suda Federacije i citira njihove pojedine dijelove, kao argumente za svoje tvrdnje da je osporena odredba Odluke neustavna. Pomenute su sljedeće odluke i to: U-12/11 od 04.10.2011. godine, U-36/12 od 26.02.2013. godine i U-32/15 od 18.05.2016. godine. Za sve navedene presude zajedničko je, da je Ustavni sud Federacije stajališta da je u suprotnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine ukoliko je djelatnost opredjeljujući i relevantan kriterij za propisivanje komunalne takse, nego su realni i relevantni drugi kriteriji, kao što je područje općine, odnosno grada gdje se djelatnost obavlja, niskoakumulativna djelatnost, veličina table sa istaknutim nazivom i dr. Ukoliko bi se primijenila ova Odluka za BH Telecom d.d. Sarajevo, nastala bi teško nadoknadiva šteta, ako se uzme u obzir da plaćena sredstva po osnovu komunalnih taksi idu u budžet Grada Bihaća, i da su unaprijed raspoređena i potrošena, zbog čega neće biti vraćena u slučaju regresnog zahtjeva.

Pored pomenutog, podnosilac zahtjeva navodi, da je BH Telecom d.d. Sarajevo društvo u većinskom vlasništvu Vlade Federacije Bosne i Hercegovine (90%) i da se radi o privrednom društvu od državnog interesa i društveno odgovornoj firmi koja izdvaja stotine hiljada BAM za razvoj sporta, kulture, socijalnih i humanitarnih djelatnosti na području cijele Bosne i Hercegovine, uključujući i područje Unsko-sanskog kantona. Ova firma uplaćuje u budžet Federacije Bosne i Hercegovine samo putem plaćanja licenci za rad Regulatornoj agenciji za komunikacije oko 10,5 miliona BAM godišnje, zbog čega nije opravdano nametati i dodatne obaveze u vidu plaćanja komunalnih taksi. Pomenuta agencija utvrdila je obavezu BH Telecom d.d. Sarajevo, da kao korisnik GSM dozvole da razvija tu vrstu usluge na 80% populacije u Bosni i Hercegovini i 80% dužine pojedinačnih saobraćajnica, a osporena tačka Odluke nameće obavezu plaćanja taksi na jedina sredstava za pokrivanje GSM signalom (bazne stanice, mikrobazne stanice, stupovi i antene). Za ove komunalne takse BH Telecom d.d. Sarajevo uplaćuje ogromna finansijska sredstva što dovodi u pitanje isplativost infrastrukture za pružanje usluga mobilne telefonije na teritoriji Unsko-sanskog kantona, obzirom da su troškovi veći od prihoda. Na ovaj način ugrožen je i daljnji tehnološki napredak mobilne telefonije i izvjesno je da može doći do pada kvalitete te vrste usluge. Iz navedenih razloga smatra da je osporena tačka Odluke suprotna članu II.A.2.(1) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine jer povrjeđuje pravo na jednakost pred zakonom sa drugim pravnim licima koja su obaveznici plaćanja komunalne takse.

Kad je u pitanju zahtjev za donošenje privremene mjere podnosilac zahtjeva navodi za je osporenom odredbom Odluke propisana komunalna taksa za pružanje usluga mobilne telefonije i internet usluga odnosno plaćanje takse za bazne stanice, mikrobazne stanice, predajnike, antene i stupove. Za plaćanje ovako utvrđenih taksi izdvajaju se ogromna finansijska sredstva zbog pružanja mobilnih usluga na teritoriji Unsko-sanskog kantona, imajući u vidu da su troškovi u ovom pogledu veći od prihoda koji se ostvaruju. Pored pomenutoga se navodi da je stajalište Ustavnog suda Federacije u ovom pogledu istaknuto u nekoliko presuda i navedeno, da nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Primjenom ove odluke nastala bi šteta koju bi bilo vrlo teško nadoknaditi. Utvrđeni kriterij kako to navodi podnosilac zahtjeva je isključivo djelatnost što je suprotno odredbama Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, pa iz tih razloga nema osnova za naplaćivanje ovakvo utvrđenih komunalnih taksi. Zbog svega navedenog predlaže, da Ustavni sud Federacije u skladu sa članom 44. Poslovnika Ustavnog suda Federacije donese privremenu mjeru kojom bi se obustavila primjena osporene odredbe Odluke do konačne odluke Suda.

4. Odgovor na zahtjev za ocjenu ustavnosti i zahtjev za privremenu mjeru

U skladu sa članom 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine Ustavni sud Federacije je aktom broj U-36/16 od 4.1.207. godine zatražio od Gradskog vijeća Bihać da dostavi odgovor na Zahtjev za ocjenu ustavnosti i Zahtjev za donošenje privremene mjere.

Dana 20.01.2017. godine Gradsko vijeće Bihać dostavilo je odgovor na zahtjev za ocjenu ustavnosti i zahtjev za privremenu mjeru, aktom broj GV-02-297 od 13.01.2017. godine u kojem navodi da je osporenom odredbom Odluke utvrđeno, da se komunalna taksa plaća za korištenje uređaja za pružanje usluga mobilne telefonije, da je članom VI.4.b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine propisano, da Općinsko vijeće usvaja općinski budžet i donosi propise o oporezivanju i na druge načine osigurava potrebno finansiranje koje nisu osigurali kantonalna i federalna vlast, da je članom 13. Zakona o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 22/06 i 22/09) propisano da jedinicama lokalne samouprave pripadaju javni prihodi, naknade i takse u skladu sa propisima ovih jedinica, te drugi prihodi predviđeni zakonom i drugim propisima Federacije, kantona i ovih jedinica. Obzirom da ne postoje federalni, niti kantonalni zakoni o komunalnim taksama, to je ista oblast oko ubiranja taksa propisana Zakonom o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 49/06 i 51/09) i to čl. 8, 13. 36. i 37.

Iz navedenih zakonskih odredbi kako se navodi u odgovoru nesporno je pravo jedinica lokalne samouprave da regulišu komunalne takse kao vid pribavljanja javnih prihoda, a što je potvrđeno i sudskom praksom Ustavnog suda Federacije. Obzirom da ne postoji zakon lex specialis, u ovoj oblasti, grad se rukovodio praksom u Federaciji Bosne i Hercegovine i općim principima, te je kao kriterij za određivanje visine takse u novoj odluci utvrdio zone (područja) u kojima se pružaju usluge mobilne telefonije, a ne djelatnost koju pravno ili fizičko lice obavlja, pri čemu kao dokaze za tu tvrdnju navodi tri pravomoćna rješenja nadležne službe koja su potvrđena rješenjima Komisije za žalbe, odnosno presudama Kantonalnog suda u Bihaću.

U odgovoru se navodi, da se svi mobilni operateri koji na području Grada Bihaća koriste uređaje za pružanje usluga mobilne telefonije imaju jednak položaj, pri utvrđivanju visine komunalne takse u skladu sa odredbama Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i u tom pravcu dostavljene su kopije prvostepenih rješenja za Telekomunikacije RS a.d. Banja Luka, JP Hrvatske telekomunikacije d.d. Mostar i d.d. BH Telecom Sarajevo, Direkcija Bihać. Svi navedeni mobilni operateri pružaju svoje usluge koje naplaćuju od krajnjih potrošača kroz mjesečne naknade. Prihodi od komunalnih taksi, uključujući i prihode od komunalne takse za korištenje uređaja za pružanje usluga mobilne telefonije su prihod budžeta Grada Bihaća.

U dopunskom odgovoru koji je dostavljen na podneseni zahtjev, Predsjedavajući Gradskog vijeća Grada Bihać je aktom broj GV-02-297/17 od 09.03.2017. godine naveo, da je relevantan kriterij za propisivanje različitih iznosa taksi za korištenje uređaja za pružanje usluga mobilne telefonije vrsta, značaj i složenost telekomunikacijskih uređaja i opreme, kao dijelova te mreže uz objašnjenja, šta koji od tih dijelova predstavlja i za što služi, uz iznose visina taksi: bazne stanice predstavljaju primopredajni uređaj i odgovarajuću t-k opremu, služi za povezivanje bazne stanice sa ostalim dijelovima javne mobilne t-k mreže u gradskim i vangradskim sredinama (visina komunalne takse: 10.000 KM); mikrobazne stanice mobilne telefonije predstavljaju primopredajni uređaj i odgovarajuću t-k opremu, a služi za povezivanje bazne stanice sa ostalim dijelovima javne mobilne t-k mreže i za pokrivanje malih zona- tržni centri i dijelovi ulica (visina komunalne takse: 5.000 KM); predajnici (pasivni repetitori), antene i stupovi predstavljaju dijelove baznih i mikrobaznih stanica mobilne telefonije (visina komunalne takse: 2.000 KM).

Što se tiče zahtjeva za privremenu mjeru u odgovoru se navodi, da je isti bespredmetan bez ocjene ustavnosti osporene odredbe Odluke, da je neosnovan jer podnosilac zahtjeva nije učinio vjerovatnim ni jedan razlog za donošenje privremene mjere, te da je nepotpun u procesnom i materijalnom smislu. Jedini cilj podnositelja zahtjeva je da izbjegne podnošenje prijave za razrez takse na način kako je to utvrđeno u čl. 8. i 9. Odluke o komunalnim taksama.

Smatraju da je Grad Bihać već oštećen u pribavljanju izvornih prihoda donošenjem Zakona o igrama na sreću ("Službene novine Federacije BiH", br. 48/15 i 60/15), kao sistemskog zakona na temelju kojeg prihodi ostvareni po osnovu naknada za priređivanje igara na sreću i kojima se ostvaruje novčani prihod, predstavljaju prihod Federacije Bosne i Hercegovine, a naknade (takse) za priređivanje bilo koje vrste igara na sreću, ne mogu se svrstati u kategoriju komunalnih taksi koje se propisuju, razrezuju i naplaćuju kao prihod jedinica lokalne samouprave. U skladu sa izloženim, Grad Bihać je na osnovu pomenutog Zakona i presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 U 007711 13 U od 10.09.2013. godine donio Odluku o izmjenama i dopunama Odluke o komunalnim taksama ("Službeni glasnik Grada Bihaća", broj 2/16) i u članu 3. brisao tačku e) koja se odnosila na plaćanje komunalne takse za priređivanje zabavnih igara i igara na sreću, dok druge općine u Federaciji Bosne i Hercegovine još uvijek naplaćuju ovu vrste takse. Iz navedenih razloga Predsjedavajući Gradskog vijeća predlaže da Ustavni sud Federacije, odbije zahtjev podnosioca kao neosnovan za donošenje privremene mjere.

5. Relevantno pravo

A. Ustav Bosne i Hercegovine

Član 1.

4. Kretanje roba, usluga, kapitala i lica

Postoji sloboda kretanja širom Bosne Hercegovine. Bosna i Hercegovina i entiteti neće ometati punu slobodu kretanja, lica, roba, usluga i kapitala širom Bosne i Hercegovine. Nijedan entitet neće provoditi bilo kakvu kontrolu na granici između entiteta.

B. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine

Član II.A.2 (1) c)

(1) Sva lica na teritoriji Federacije uživaju prava na:

a)

b)

  • c)
    jednakost pred zakonom;

Član IV.C.3.10.(2) d)

(2) Ustavni sud:

  • d)
    na zahtjev premijera, ili kantona, utvrđuje da li neki predloženi ili usvojeni propis koje je donijelo neko tijelo kantonalne, gradske ili općinske vlasti u skladu sa ovim ustavom.

C. Zakon o komunikacijama

("Službeni glasnik BiH", broj 31/03)

I - UVOD I OPĆE ODREDBE

Član 1.

Predmet Zakona

  • 1.
    Ovim se zakonom reguliše oblast komunikacija u Bosni i Hercegovini te uspostavljanje i rad Regulatorne agencije za komunikacije Bosne i Hercegovine u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, koji predviđa uspostavu i funkcionisanje zajedničkih i međunarodnih komunikacijskih sredstava.

Član 3.

Nadležnost institucija Bosne i Hercegovine u oblasti komunikacija

  • 2.
    Agencija je nadležna za:
    • a)
      regulisanje emiterskih i javnih telekomunikacijskih mreža i usluga, uključujući izdavanje dozvola, utvrđivanje cijena, međupovezivanje i definisanje osnovnih uslova za osiguranje zajedničkih i međunarodnih komunikacijskih sredstava; i
    • e)
      osiguranje učinkovitog korištenja i učinkovitog upravljanja resursima radio frekvencija i brojeva u skladu sa propisima iz oblasti radiokomunikacija i drugim preporukama Međunarodne unije za telekomunikacije, i drugim međunarodnim sporazumima čiji je potpisnik Bosna i Hercegovina.

Član 4.

Regulatorni principi emitiranja i telekomunikacija

  • d)
    razina kvalitete u pružanju telekomunikacijskih usluga i telekomunikacijske opreme će, što je prije moguće, biti kompatibilna sa općeprihvaćenim normama u Evropskoj uniji;

Član 7.

Pružanje telekomunikacijskih usluga

  • 1.
    Za pružanje telekomunikacijskih usluga putem mobilnih i fiksnih mreža potrebna je dozvola u skladu sa odredbama ovoga zakona.

Član 10.

Izdavanje dozvola

  • 1.
    Zahtjev za izdavanje dozvole upućuje se Agenciji. Agencija izdaje dozvolu u roku od dva mjeseca. U slučajevima u kojima treba primijeniti postupak utvrđivanja konkurentnosti i selektivnosti na osnovu poređenja, Agencija može produžiti razdoblje potrebno za procjenu zahtjeva do četiri mjeseca kako bi osigurala da se postupak obavi na pravičan, razuman, otvoren, nediskriminatoran i transparentan način za sve zainteresirane strane.

Član 34.

Osnovni zahtjevi

  • 1.
    Radio i telekomunikacijska terminalna oprema mora ispunjavati sljedeće osnovne zahtjeve:
    • a)
      zahtjeve o zaštiti zdravlja i sigurnosti korisnika i bilo kojih drugih lica; i
    • b)
      zahtjeve koji se tiču elektromagnetne kompatibilnosti.
  • 2.
    Radiooprema bit će ugrađena na takav način da učinkovito koristi radiofrekvencijski spektar za zemaljske, svemirske i orbitalne radiokomunikacije i izbjegava štetne utjecaje.

3 Smatrat će se da je svaki uređaj koji ispunjava usklađene norme Evropske unije u skladu sa st. 1. i 2. ovoga člana.

Član 37.

Dužnosti Agencije

  • c)
    izdavanje dozvola emiterima i operaterima telekomunikacija u skladu sa odredbama ovoga zakona i praćenje poštivanja uslova izdatih dozvola;
  • d)
    planiranje, upravljanje, namjena i dodjela frekvencijskog spektra, praćenje njegovoga korištenja, kao i održavanje i objava Plana korištenja frekvencijskog spektra za cijeli teritorij Bosne i Hercegovine;

D. Poslovnik Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine

("Službene novine Federacije BiH", broj 40/10 i 18/16)

Član 44.

Naredbe Suda

Sud može u toku postupka, izdavati naredbe o privremenoj mjeri, o načinu usklađivanja usvojenog ili predloženog zakona ili drugog propisa sa Ustavom Federacije, o prijelaznim rješenjima o procesnim i drugim pitanjima.

E. Zakon o prostornom uređenju i građenju

("Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona", broj 12/13 i 3/16)

Član 4.Značenje pojedinih izraza

  • n)
    Građenje je materijalizacija građevinsko-tehničke zamisli u prostoru, a obuhvata izvođenje pripremnih radova, građevinskih, zanatskih, instalaterskih radova, ugradnju i montažu opreme, gotovih građevinskih elemenata i konstrukcija, te vršenje drugih zahvata u prostoru. Građenjem se smatraju i radovi rekonstrukcije, dogradnje, nadziđivanja/nadogradnje, sanacije, rehabilitacije, konzervacije, izgradnje privremenih građevina i uklanjanja građevina.
  • aa)
    Građevinom se smatra građevinski objekat na određenoj lokaciji trajno povezan sa tlom, a koji se sastoji od građevinskog sklopa i ugrađene opreme, koji u okviru tehnološkog procesa zajedno čine tehnološku cjelinu, kao i samostalno postrojavanje trajno povezano sa tlom. Građevinom se smatraju i nasipi, iskopi i odlagališta tj. svi objekti povezani sa tlom kojima se mijenja izgled i način korištenja prostora.
  • bb)
    Građevinskim sklopom se smatra skup funkcionalno povezanih građevinskih proizvoda, uključujući instalacije i opremu, koji nisu izravno povezani sa tehnološkim procesom.
  • dd)
    Opremom se smatraju ugrađena postrojenja, uređaji, strojevi, procesne instalacije i drugi ugrađeni proizvodi koji su u sklopu tehnološkog procesa ugrađeni u građevinu.

Član 15.Građenje infrastrukturnih sistema

Građenje infrastrukturnih sistema i građevina vodne, saobraćajne, energetske i komunalne infrastrukture vrši se u skladu sa planskim dokumentima Kantona i općina, planovima odgovarajućih institucija i javnih preduzeća, te u skladu sa planskom dokumentacijom propisanom posebnim zakonima (o vodama, cestama i dr.), a postupak odobravanja građenja vrši se u skladu sa ovim Zakonom.

Član 60.Opći uslovi za odobravanje građenja i izvođenje drugih zahvata u prostoru

(1) Izgradnja građevina i izvođenje drugih zahvata u prostoru, uključujući sve promjene u prostoru izazvane građevinskim radovima i drugim zahvatima, koje podrazumijevaju promjenu izgleda i načina korištenja prostora, moraju biti u skladu sa općim principima prostornog uređenja i važećim planskim dokumentima.

(2) U odobravanju izgradnje građevina i izvođenja drugih zahvata u prostoru ključni faktor su urbanističko–tehnički uslovi koji se utvrđuju na osnovu važećih planskih dokumenata.

(3) U postupku odobravanja građenja i izvođenja drugih zahvata u prostoru, odredbama ovog Zakona utvrđuju se dva postupka određivanja urbanističko–tehničkih uslova i to: a) izdavanje lokacijske informacije u skladu sa važećim detaljnim planovima, b) izdavanje urbanističke saglasnosti u slučaju nepostojanja detaljnih planskih dokumenata.

(4) Prije podnošenja zahtjeva za izdavanje lokacijske informacije, odnosno urbanističke saglasnosti, zainteresirano lice može provjeriti koji su planski dokumenti usvojeni za predmetnu lokaciju. Nadležni organ uprave dužan je da svakom zainteresiranom licu omogući uvid u važeće planske dokumente, radi prethodnog informisanja o uslovima građenja i korištenja zemljišta na predmetnoj lokaciji.

Član 71.Izdavanje urbanističke saglasnosti

(6) Javno preduzeće i druga nadležna institucija ne može postavljati nikakve dodatne uslove za izgradnju i priključak na infrastrukturu kojom gazduje poslije izdavanja urbanističke saglasnosti.

Član 72.Sadržaj urbanističke saglasnosti

(2) Urbanistička saglasnost se izdaje za cijelu građevinsku parcelu koja je namijenjena za gradnju građevine i drugi zahvat u prostoru.

F. Pravilo 80/2016 o naknadama za dozvole regulatorne agencije za komunikacije

("Službeni glasnik BiH, broj 95/16)

DIO PRVI – UVODNE NAPOMENE

Član 1.Predmet pravila

Ovim pravilom propisuje se obaveza plaćanja, način obračuna, iznos naknade i način plaćanja naknade za dozvole u radio komunikacija, emitiranju i telekomunikacijama u Bosni i Hercegovini (u daljem tekstu: naknada za dozvole) koje izdaje Regulatorna agencija za komunikacije (u daljem tekstu; Agencija) i određuju izuzeci od plaćanja ovih naknada kao i postupanje Agencije u slučaju neplaćanja istih).

Član 2.Obaveznici plaćanja naknade

Svi korisnici dozvola u radio komunikacijama, emitiranju i telekomunikacijama u Bosni i Hercegovini dužni su plaćati naknadu za korištenje dozvola, sa izuzetkom određenih korisnika koji su oslobođeni plaćanja naknade za dozvolu u radio komunikacijama i naknade u emitiranju, u skladu s odredbama ovog pravila.

DIO DRUGI - ZAJEDNIČKE ODREDBE

GLAVA I - UOPĆE O VRSTAMA I OBVEZAMA

PLAĆANJA NAKNADA ZA DOZVOLE

Član 7.Vrsta naknada

Naknade za dozvole su:

  • a)
    naknada za administrativno-tehničku obradu zahtjeva za izdavanje dozvole ili izmjenu dozvole;
  • b)
    godišnja naknada za dozvolu.

DIO TREĆI - POSEBNE ODREDBE

GLAVA I - POSEBNO O PLAĆANJU NAKNADA

Član 15.Plaćanje naknade za dozvolu u telekomunikacijama

(1) Godišnja naknada za dozvolu za obavljanje djelatnosti telekomunikacija plaća se na osnovu obračuna izvršenog u skladu s članom 21. ovog pravila. Agencija korisniku dozvole izdaje rješenje kojim se obračunava iznos naknade u dva jednaka dijela sa rokom plaćanja prvog dijela na dan 30.04. i drugog dijela s rokom plaćanja na dan 30.09. tekuće godine.

(2) Do konačnog utvrđivanja i obračuna visine godišnje naknade iz stava 1. ovoga člana, korisnik dozvole plaća godišnju naknadu za obavljanje djelatnosti telekomunikacija unaprijed u visini koja odgovara ¼ godišnje naknade za dozvolu utvrđene za prethodnu godinu.

(3) Uplata predujma godišnje naknade za dozvolu vrši se na osnovu rješenja Agencije kojim se utvrđuje visina predujma za korištenje dozvole sa rokom plaćanja do 31.01. tekuće godine. (4) Izuzetno, godišnja naknada za dozvolu za korištenje brojeva i/ili kodova se obračunava u skladu sa članom 27. ovog pravila, a plaća se u skladu sa članom 14. ovog pravila.

(4) Izuzetno, godišnja naknada za dozvolu za korištenje brojeva i/ili kodova se obračunava u skladu sa članom 27. ovog pravila, a plaća se u skladu članom 14. ovog pravila.

GLAVA II - IZNOSI GODIŠNJIH NAKNADA ZA

DOZVOLE U RADIOKOMUNIKACIJAMA,

EMITIRANJU I TELEKOMUNIKACIJAMA

Član 21.Obračun godišnjih naknada za dozvole u telekomunikacijama

(1) Naknada za dozvolu za obavljanje djelatnosti telekomunikacija – mobilne telekomunikacijske mreže, javne fiksne telekomunikacijske mreže, pristup internetu i distribucija audiovizualnih medijskih usluga i medijskih usluga radija, obračunava se po stopi do najviše 1,50% od ukupnog prihoda korisnika dozvole ostvarenog po osnovi obavljanja djelatnosti telekomunikacija u prethodnoj fiskalnoj godini.

Član 22.Utvrđivanje iznosa godišnje naknade za dozvole u telekomunikacijama

(1) Iznos godišnje naknade za dozvolu za obavljanje djelatnosti telekomunikacija Agencija utvrđuje se posebnim rješenjem nakon isteka kalendarske godine na osnovi Izvještaja o ukupnom godišnjem prihodu korisnika dozvole.

(2) Obrazac izvještaja iz stava (1) ovoga člana nalazi se u Aneksu III ovog pravila i čini njegov sastavni dio.

G. Odluka o naknadi za korištenje radiofrekventnog spektra u Bosni i Hercegovini

("Službeni glasnik BiH", broj 15/14)

Član 1.Predmet Odluke

Ovom Odlukom utvrđuje se obaveza plaćanja, način obračuna i iznos naknade za korištenje radiofrekventnog spektra.

Član 8.Kopneni mobilni sistemi

(1) Naknada za korištenje radiofrekventnog spektra u kopnenoj mobilnoj službi (PMR, PAMR, telemetrija, telekomanda i sl.) zavisno od dodijeljenih radiofrekventnih kanala i broja općina na kojima se realizira radiokomunikacioni servis upotrebom tih radiofrekventnih kanala se utvrđuje na godišnjem nivou koji je dat u Tabeli 4.

H. Odluka o komunalnim taksama

("Službeni glasnik Grada Bihaća", broj 14/15)

DIO PRVI - OPĆE ODREDBE

Član 1.Predmet Odluke

Ovom Odlukom propisuju se vrste, visina (tarifa) i način plaćanja komunalnih taksi na području grada Bihaća.

Član 2.Plaćanje komunalne takse

Komunalne takse plaćaju se za korištenje predmeta, prostora ili pružanje usluga za čije korištenje je propisano plaćanje komunalne takse.

Član 3.Vrste komunalnih taksi

Komunalne takse (u daljem tekstu: takse) plaćaju se za:

...
g) korištenje uređaja za pružanje usluga mobilne telefonije

Član 4.Pojmovi i termini

Pojmovi i termini koji se upotrebljavaju u ovoj Odluci:

  • g)
    Pod korištenjem uređaja za pružanje mobilne telefonije podrazumijeva se korištenje sljedećih uređaja i opreme:
    • 1)
      bazne stanice mobilne telefonije
    • 2)
      mikrobazne stanice mobilne telefonije
    • 3)
      predajnici (pasivni repetitori)
    • 4)
      antene i stupovi.

Član 5.Obaveznik takse

(1) Obaveznik takse je pravno lice i fizičko lice koje obavlja samostalnu djelatnost i koje koristi predmet, prostor ili pruža uslugu za čije korištenje je propisano plaćanje takse.

(2) Ako za istu taksu postoje dva ili više obaveznika njihova obaveza je solidarna.

Član 6.Obaveza i način plaćanja takse

(1) Obaveza plaćanja takse nastaje u trenutku kad se počinje koristiti predmet, prostor ili pružati usluga za čije korištenje je propisano plaćanje takse.

(2) Taksa se plaća na način i u rokovima propisanim ovom Odlukom.

Član 7.Prihodi od taksi

Prihodi od taksi uplaćuju se na račun javnih prihoda budžeta Grada Bihaća putem poslovne banke.

DIO PETI - KRITERIJI ZA UTVRĐIVANJE

VISINE TAKSA I TARIFE TAKSA

Član 18.Kriteriji za utvrđivanje visine takse

(1) Opći kriteriji za utvrđivanje visine takse su:

  • a)
    površina prostora po m² koja se koristi
  • b)
    zone u kojima se koriste predmeti, prostori ili pružaju usluge.

(2) Područje grada Bihaća, u pogledu utvrđivanja visine takse, dijeli se na četiri zone navedene u Aneksu I, koji je sastavni dio ove Odluke.

U ANEKSU II - TARIFA KOMUNALNIH TAKSA, DIO G-TARIFA BR. 7

DIO G - tarifa br. 7. (korištenje uređaja i opreme za pružanje usluga mobilne telefonije)

Bazna stanica mobilne telefonije

10.000 KM/godišnje

Mikrobazne stanice mobilne telefonije

5.000 KM/godišnje

Predajnici (pasivni repetitori)

2.000 KM/godišnje

Antene i stupovi

2.000 KM/godišnje

I. Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o komunalnim taksama

("Službeni glasnik Grada Bihaća", broj 2/16)

(2) U istom ANEKSU, u DIJELU G - TARIFA br. 7 (korištenje uređaja i opreme za pružanje usluga mobilne telefonije) iza skraćenice "KM/" dodaje se riječ "komad".

6. Sudska praksa Ustavnog suda Federacije

Presuda broj U-55/13 od 01.04.2014. godine ("Službene novine Federacije BiH"; broj 31/14)

Presuda broj U-77/14 od 07.07.2015. godine ("Službene novine Federacije BiH"; broj 86/15)

Presuda broj U-32/15 od 18.05.2016. godine ("Službene novine Federacije BiH"; broj 51/16)

7. Činjenično stanje i stav Suda

Analizom zahtjeva, odgovora na zahtjev, Odluke o komunalnim taksama, Zakona o prostornom uređenju i građenju, odluka i pravila donesenih od strane Regulatorne agencije za komunikacije kao i drugih prikupljenih relevantnih dokaza utvrđeno je sljedeće:

Gradsko vijeće Bihać na sjednici održanoj 1.12.2015. godine donijelo je Odluku o komunalnim taksama koja propisuje vrstu, visinu i način plaćanja komunalnih taksa na području Grada Bihaća. Tako je osporenom Odlukom propisano da se komunalna taksa plaća za korištenje predmeta, prostora ili pružanje usluga, vrsta komunalne takse (član 2.), a kriterij za utvrđivanje visine takse određen je prostor po m² koji se koristi, te zone u kojima se koriste predmeti, prostori ili pruža usluga (član 8.).

Kad je u pitanju komunalna taksa koja se plaća za korištenje uređaja za pružanje usluga mobilne telefonije (bazne stanice mobilne telefonije, mikrobazne stanice mobilne telefonije, predajnici (pasivni repetitori), antene i stupovi) osporenom odredbom Odluke propisano je da se komunalna taksa plaća po komadu odnosno montiranom broju uređaja i opreme za pružanje usluga mobilne telefonije (jedna bazna stanica 10.000.00 KM, mikrobazna stanica, 5000,00 KM, antene i stupovi, 2000,00 KM), iskazana u različitim iznosima, što prema dopuni odgovora Gradskog vijeća Bihać na podneseni zahtjev proizilazi, da je relevantan kriteriji za pomenute iznose vrsta, značaj i složenost telekomunikacijskih uređaja i opreme, a ne površina prostora izražena u m² i zone u kojima se koriste predmeti, prostori ili pružaju usluge kako je to propisano članom 18. osporene Odluke. U konkretnom slučaju, radi se o privrednim društvima i to tri SMP operatera (BH Telecom, HT i Telecom Srpske) koji u skladu sa Zakonom o komunikacijama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 31/03) pružaju telekomunikacijske usluge putem mobilnih i fiksnih mreža, a koje su za svoj rad dobile odobrenje od Regulatorne agencije za komunikacije Bosne i Hercegovine. Isto tako je utvrđeno, da je u skladu sa Zakonom o prostornom uređenju i građenju ("Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona", broj 12/13 i 3/16) koji je donijela Skupština Unsko-sanskog kantona, za sporne uređaje odnosno opremu na osnovu planske dokumentacije izdato odobrenje za građenje na koji način je montirana oprema neophodna za tehnološki proces telekomunikacija, instalirana i stavljena u funkciju. Bez iste opreme ne bi se mogla obavljati osnovna djelatnost telekomunikacija za koju je izdata i dozvola i dobivene potrebe saglasnosti.

U skladu sa Pravilom 80/2016 o naknadama za dozvole Regulatorne agencije za telekomunikacije ("Službeni glasnik BiH", broj 95/16) ovi subjekti imaju obavezu plaćanja naknada za korištenje dozvole za obavljene djelatnosti telekomunikacijske mreže, javne fiksne telekomunikacijske mreže, pristup internetu i distribuciju audio-vizuelnih medijskih usluga, a obračunava se po stopi od najviše 1,50% od ukupnog prihoda korisnika dozvole ostvarenog po osnovu obavljanja djelatnosti u prethodnoj fiskalnoj godini. Isto tako postoji obaveza plaćanja naknade za korištenje radiofrekventnog spektra u kopnenoj mobilnoj službi u skladu sa Odlukom o naknadi za korištenje radiofrekventnog spektra u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH", broj 15/14). Ove naknade utvrđene su jedinstveno od strane Regulatorne agencije za komunikacije Bosne i Hercegovine za svaki od tri pomenuta telekomunikacijska operatera u Bosni i Hercegovini.

U skladu sa odredbama Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine i Zakona o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine, Gradsko vijeće Bihać nadležno je da donese Odluku o komunalnim naknadama kojim su regulirane naknade i takse na području Grada Bihaća i utvrdio vrstu takse kao i kriterije za utvrđivanje visine takse (površina prostora po m² i gradske zone). Međutim, kad je u pitanju primjena osporene odredbe Odluke koja se implementira prema članu 18. Odluke, odnosno prema Aneksu II- Tarifa komunalne takse, Tarifni broj 7. propisani kriterij za utvrđivanje visine komunalne takse radi pružanja usluga telekomunikacija, a korištenjem opreme (baznih stanica, stanica mobilne telefonije, mikrobaznih stanica mobilne telefonije, predajnika (pasivni repetitor, antena i stupovi) nije primijenjen, nego je prema dopuni odgovora Gradskog vijeća Bihać na podneseni zahtjev za ocjenu ustavnosti i donošenje privremene mjere za člana 3. stav 1. tačka g. Odluke, kao relevantan kriterij utvrđena vrsta, značaj i složenost telekomunikacijskih uređaja i opreme kao dijelova telekomunikacijske mreže.

Kod ovako propisanog i utvrđenog činjeničnog stanja, Ustavni sud Federacije je stajališta, koje je iskazano u dosadašnjim presudama Suda kad je odlučivao o komunalnim taksama, da vrsta djelatnosti i isticanje naziva firme, ne može biti relevantan kriterij za propisivanje različite vrste visine komunalne takse, nego su realni i relevantni drugi kriteriji kao što je područje grada odnosno općine, nedostatna odnosno niskoakumulativna djelatnost. Isto tako je stajališta da složenost opreme odnosno uređaja koji zauzimaju određeni prostor i pružaju usluge, ili finansijska sposobnost i ostvareni profit privrednog društva takođe ne može biti kriterij za određivanje različite visine komunalne takse iz razloga, što je to predmet oporezivanja u skladu sa sa postojećom finansijskom zakonskom regulativom. U konkretnom slučaju prema mišljenju Ustavnog suda Federacije kod određivanja visine komunalne takse u osporenoj odredbi Odluke, postoji proizvoljnost koja se jedino pravda vrstom i složenošću telekomunikacijskih uređaja. Prema podacima Regulatorne agencije za komunikacije utvrđeno je da je komunalna taksa različito utvrđena u Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj po jednom uređaju odnosno komadu opreme za obavljanje djelatnosti telekomunikacija na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine što imajući u vidu odredbu člana 1. tačka 4. Ustava Bosne i Hercegovine na određeni način ometa punu slobodu kretanja roba i usluga u Bosni i Hercegovini.

Ustavni sud Federacije je cijenio okolnosti koje su od značaja za zaštitu prava na jednakost pred zakonom, a koje proističu iz navoda podnijetog zahtjeva i priloženih dokaza, interes pravne sigurnosti, kao i eventualne posljedice koje bi mogle nastupiti ako bi se nastavila sprovoditi osporena tačka Odluke. Iz tih razloga smatra da je u konkretnom slučaju došlo do povrede odredbe člana II.A.2.(1) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine koji propisuje da sva lica na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine uživaju pravo na jednakost pred zakonom. Ovo iz razloga što su kod utvrđivanja visine komunalne takse propisani različiti kriteriji za pravna i fizička lica koje koriste određene predmete, prostor ili pružaju uslugu ne teritoriji Grada Bihaća. Ustavni sud Federacije nije odlučivao o privremenoj mjeri imajući u vidu da je donesena odluka u meritumu pa je odlučivanje o privremenoj mjeri bespredmetno.

S obzirom na navedeno donesena je Odluka kao u izreci.

Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno u sastavu: Vesna Budimir, predsjednica Suda, Mirjana Čučković, dr. sc. Šahbaz Džihanović, Aleksandra Martinović, prof. dr. Edin Muminović, dr. sc. Kata Senjak i Mladen Srdić, sudije Suda.

Broj U-36/16
11. jula 2017. godine
Sarajevo

Predsjednica
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine

Vesna Budimir