Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

PRESUDA

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu Gradonačelnika Grada Zenica za zaštitu prava na lokalnu samoupravu u vezi sa članom 114. Zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu Federacije Bosne i Hercegovine i članom 106. Zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu Zeničko-dobojskog kantona, na osnovu člana IV.C.3.10.(3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, u vezi sa Amandmanom XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici bez javne rasprave održanoj dana 29.11.2017. godine donio je

PRESUDU

  • 1.
    Utvrđuje se da je odredbama člana 114. Zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu ("Službene novine Federacije BiH", broj 64/09) i člana 106. Zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu ("Službene novine Zeničko-dobojskog kantona", br. 49/06 i 5/11), povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu, jer su tim odredbama Gradu Zenica nametnute obaveze, a da pritom nije regulisan način prijenosa finansijskih sredstava potrebnih za njihovo efikasno vršenje.
  • 2.
    Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH", "Službenim novinama Zeničko-dobojskog kantona" i "Službenim novinama Grada Zenica".

Obrazloženje 1. Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva

Gradonačelnik Grada Zenica podnio je Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) dana 15.03.2017. godine pod brojem: 02-01-5007/17 zahtjev za zaštitu prava na lokalnu samoupravu u vezi sa članom 114. Zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu (u daljem tekstu: osporeni član federalnog Zakona) i članom 106. Zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu (u daljem tekstu: osporeni član kantonalnog Zakona). Zahtjev je u Ustavnom sudu Federacije zaprimljen dana 20.03.2017. godine.

2. Stranke u postupku

Stranke u ovom postupku su, u smislu Amandmana XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, Gradonačelnik Grada Zenica (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva), te Parlament Federacije Bosne i Hercegovine i Skupština Zeničko-dobojskog kantona, kao donosioci zakona čije su odredbe osporene.

3. Bitni navodi zahtjeva

Podnosilac zahtjeva navodi da odredbe o regulisanju plata i naknada u osporenim članovima federalnog i kantonalnog zakona povrjeđuju pravo jedinice lokalne samouprave jer identično propisuju da zbog posebnih uslova rada, težine i prirode posla i odgovornosti za obavljanje poslova vatrogastva, visina sredstava za plate starješina profesionalne vatrogasne jedinice, njihove zamjenike i vatrogasce u profesionalnoj vatrogasnoj jedinici tijela uprave civilne zaštite Federacije, kantona, opštine i grada, kao i za inspektore navedene u zakonu određuju kao za državne službenike i namještenike, uvećane za 30%, a da ostali službenici i namještenici na poslovima u profesionalnim vatrogasnim jedinicama imaju dodatak na platu do 20% i da se radna mjesta za koja se predviđaju navedena uvećanja plata utvrđuju u pravilniku o platama i naknadama organa uprave civilne zaštite opštine i kantona, a prema radnim mjestima koja su za profesionalnu vatrogasnu jedinicu utvrđena pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji tih organa. Ovakve zakonske odredbe prisiljavaju Grad Zenicu da vrši isplate uvećanih plata nezavisno od svojih mogućnosti, a na štetu ostalih izvršilaca koji primaju platu kao budžetski korisnici što djeluje destimulativno na poslove koje obavljaju. Ističe, da kod donošenja pomenutih zakona nisu obavljene konsultacije sa Gradom Zenica kao jedinicom lokalne samouprave, niti putem Saveza opština i gradova Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Savez opština i gradova), čime su, po njegovom mišljenju, prekršene odredbe člana 4. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi, te odredbe člana 8. stav 2. i čl. 10., 11., 53., 56. i 58. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 49/06 i 51/09 - u daljem tekstu: Zakon o principima lokalne samouprave).

U nastavku podsjeća i na odredbe čl. 10. i 11. istog Zakona, kojima je propisana mogućnost da poslovi federalne i kantonalne vlasti mogu biti povjereni jedinicama lokalne samouprave i naglašava "nakon konsultacija, pri čemu će prijenos poslova biti praćen i dodjelom sredstava potrebnih za njihovo efikasno obavljanje".

Ukazuje i na to, da je u članu 12. Statuta Grada Zenica doduše utvrđeno da Grad "pored vlastitih nadležnosti izvršava i poslove federalnih i kantonalnih vlasti koje te vlasti povjere Gradu u skladu sa zakonom, uvažavajući sposobnosti Grada da te poslove efikasno obavlja, te da izvršavanje ovih nadležnosti ovisi od nivoa dodijeljenih sredstava za izvršavanje tih nadležnosti". Ali on konstatuje da Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, a potom i Skupština Zeničko-dobojskog kantona, kao donosioci zakona čije su odredbe osporene, u odnosu na Grad Zenicu, kao jedinicu lokalne samouprave, u postupku donošenja predmetnih zakona nisu proveli propisane procedure konsultacija, a niti su prilikom propisivanja spornih uvećanja plata u procentu od 20% odnosno 30% izvršili prijenos potrebnih finansijskih sredstava kako bi Gradu Zenica kao jedinici lokalne samouprave osigurali novčana sredstva za provođenje tih odredbi.

Predlaže da Ustavni sud Federacije donese presudu kojom će se utvrditi da su osporeni članovi federalnog i kantonalnog zakona doneseni bez saglasnosti Grada Zenica, što je u suprotnosti sa Zakonom o principima lokalne samouprave čime je povrijeđeno pravo tog Grada na lokalnu samoupravu. Osim toga, predlaže da Ustavni sud Federacije naloži Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine i Skupštini Zeničko-dobojskog kantona da usklade odredbe svojih zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu sa Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi i Zakonom o principima lokalne samouprave, te da utvrdi da Grad Zenica nije bio u obavezi primjenjivati osporene članove federalnog i kantonalnog zakona od dana njihovog donošenja, a da te obaveze za Grad Zenica prestaju i za ubuduće.

4. Bitni navodi odgovora na zahtjev

Na osnovu člana 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03), Ustavni sud Federacije je dana 28.04.2017. godine pozvao oba doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine i Skupštinu Zeničko-dobojskog kantona da odgovore na sadržaj zahtjeva u roku od 30 dana, a istoga dana i u istom roku je tražio izjašnjenje od Saveza opština i gradova da li je i na koji način učestvovao u postupku konsultacija prije donošenja pomenutih zakona u ime Grada Zenica.

U odgovoru broj 01/02-02-6762-5/17 od 18.05.2017. godine Predsjedavajući Skupštine Zeničko-dobojskog kantona obavještava ovaj Sud da je postupio u skladu sa članom 172. Poslovnika Skupštine Zeničko-dobojskog kantona - novi prečišćeni tekst ("Službene novine Zeničko-dobojskog kantona", broj 7/12) i dopis Ustavnog suda Federacije dostavio na odgovor Zakonodavno-pravnoj komisiji i sekretaru Skupštine koji prikupljaju potrebne podatke i akte za ovaj Sud i utvrđuju odgovor. Uz ovaj dopis priloženo je 18 priloga, a među njima i odgovor Zakonodavno-pravne komisije Skupštine Zeničko-dobojskog kantona broj 01/02-02-6762-4/17 od 18.05.2017. godine sa obrazloženjem da je Vlada ovoga kantona na 178. sjednici od 27.04.2010. godine, na prijedlog kantonalne Uprave civilne zaštite, donijela Zaključak kojim je utvrdila Nacrt kantonalnog zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu i isti uputila u skupštinsku proceduru, a nakon razmatranja i prihvatanja istog od strane ove Skupštine, donesenog Zaključka broj 01-02-15446/10 od 26.05.2010. godine i provedene javne rasprave, na četvrtoj sjednici te Skupštine od 24.03.2011. godine donesen je Zaključak kojim je utvrđen Prijedlog pomenutoga zakona. Iz toga zaključuju da je ovaj Zakon usvojen u redovnoj proceduri i uz ispunjavanje svih formalno-pravnih uslova za njegovo donošenje, obzirom da je sadržavao obrazloženja za donošenje, pozitivna mišljenja Ministarstva za pravosuđe i upravu, Ministarstva finansija i Sekretarijata za zakonodavstvo, kao i izvještaj o provedenoj raspravi po Nacrtu. Iz dokaza dostavljenih u prilogu dopisa Kantonalne uprave civilne zaštite Zeničko-dobojskog kantona broj 16-02-21317-5/16 od 08.05.2017. godine vidi se da je javna rasprava o Nacrtu Zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu bila provedena u svim jedinicama lokalne samouprave, pa i u Gradu Zenica dana 01.07.2017. godine, a evidentno je da tom prilikom nije bilo primjedbi na osporene članove federalnog i kantonalnog zakona. Stoga smatraju da nisu osnovani navodi podnosioca zahtjeva da su isti doneseni bez prethodne konsultacije sa Gradom Zenica. Kao dokaz da je predlagač navedenog Zakona vodio računa o uključivanju jedinica lokalne samouprave u postupak donošenja istog, navodi se rješenje o imenovanju Radne grupe za izradu Nacrta zakona o zaštiti od požara i požarstvu broj 02-34-30652/09 od 26.11.2009. godine u čijem sastavu su bila i tri predstavnika Grada Zenica. Smatraju da osporenim članom kantonalnog zakona nije povrijeđeno pravo Grada Zenica na lokalnu samoupravu čiji su predstavnici pravovremeno i na odgovarajući način konsultovani, te da je na ovaj način respektovan princip iz člana 4. stav 6. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi, kao i izričita odredba člana 56. Zakona o principima lokalne samouprave.

Napominje se i to da osporeni član kantonalnog zakona ne propisuju iznos osnovice ili visine plate nego samo procentualnu razliku plate za ljude koji se bave vatrogastvom u svojim opštinama kojima je ostavljeno da odluče o osnivanju profesionalnih vatrogasnih jedinica i da donesu pravilnike o njihovoj unutrašnjoj organizaciji. Kantonalni Zakon o zaštiti od požara i vatrogastvu donesen je na osnovu člana 37. stava 1. tačka f) Ustava Zeničko-dobojskog kantona i člana 165. federalnog Zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu koji propisuje da su kanton, opština i grad "dužni svojim propisom utvrditi nadležnost svojih organa vlasti u oblasti zaštite od požara i vatrogastva i druga pitanja koja su za kanton, opštinu i grad predviđena ovim zakonom, kao i pitanja koja nisu uređena ovim zakonom, a važna su za organizaciju i efikasno funkcionisanje zaštite od požara i vatrogastva na području kantona, opštine i grada".

Skupština Zeničko-dobojskog kantona bila je dužna donijeti osporeni član kantonalnog zakona na osnovu člana 14. tačka 1. pomenutog federalnog Zakona koji propisuje da kanton, u oblasti zaštite od požara i vatrogastva "svojim propisom uređuje organizaciju i način funkcionisanja zaštite od požara i vatrogastvo na području kantona od značaja za kanton, u skladu sa ovim zakonom". Propisujući osporeni član kantonalnog zakona, ova kantonalna skupština je samo postupila u skladu sa članom 114. pomenutog federalnog zakona, a postupak donošenja pomenutog kantonalnog zakona proveden je u skladu sa tada važećim Poslovnikom Skupštine Zeničko-dobojskog kantona. Što se tiče navoda podnosioca zahtjeva da je Grad Zenica "prisiljen" da izvrši uplate uvećanih plata, podsjećaju da je u čl. 11., 14. i 16. navedenog federalnog zakona propisano da su zaštita od požara i vatrogastvo djelatnosti od posebnog interesa za Federaciju, kanton, grad i opštinu i da se sufinansiraju iz budžetskih sredstava Federacije, kantona i opština. Ističu da su zaštita od požara i požarstvo sastavni dio jedinstvenog sistema zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara od prirodnih nepogoda i drugih nesreća u Federaciji Bosne i Hercegovine, i da je ta oblast uređena posebnim Zakonom o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća ("Službene novine Federacije BiH", br. 39/03, 22/06 i 43/10). Imajući u vidu sve navedeno, predlažu da Ustavni sud presudom utvrdi da osporenim odredbama federalnog i kantonalnog zakona nije povrijeđeno pravo Grada Zenica na lokalnu samoupravu. Uz odgovor su priložili 20 dokaza i to: 1) dopis Kantonalnog pravobranilaštva Zenica, broj M-39/17 od 09.05.2017. godine; 2) dopis Kantonalne uprave civilne zaštite Zeničko-dobojskog kantona, broj 16-02-21317/16 od 07.03.2017. godine; 3) Rješenje o imenovanju Radne grupe za izradu Nacrta Zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu Zeničko-dobojskog kantona sa evidencijom prisustva članova Radne gupe; 4) Dostava obavijesti o terminu održavanja javne rasprave po Nacrtu zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu (tabelarni prikaz po opštinama, sa datumom i vremenom održavanja javne rasprave); 5) Zapisnik sa javne rasprave o Nacrtu Zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu održane dana 28.06.2010. godine u prostorijama Opštine Tešanj; 6) Prijedlog Zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu, broj 16-02-30652-26/10 od 19.10.2010. godine; 7) Zaključak Vlade Zeničko-dobojskog kantona o skidanju sa dnevnog reda tačke: Prijedlog Zaključka o utvrđivanju Prijedloga Zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu, radi dorade; 8) Zahtjev Kantonalne uprave civilne zaštite da se dostave Zapisnik, izvod iz Zapisnika ili stenogram sa 195. i 201. sjednice Vlade Zeničko-dobojskog kantona; 9) Prijedlog Zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu, broj 16-02-30652-28/10 od 07.12.2010. godine sa zahtjevom da se ovaj prijedlog uvrsti kao tačka dnevnog reda jedne od narednih sjednica Vlade; 10) Zahtjev za stavljanjem Prijedloga Zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu, broj 16-02-30652-29/10 od 10.03.2011. godine; 11) Prijedlog Zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu, broj 16-02-30652-30/10 od 15.03.2011. godine sa svim prilozima, obrazloženjem Prijedloga zakona, Izvještaj o provedenoj javnoj raspravi, Zaključcima Skupštine sa 42. sjednice, Mišljenjima ministarstava, kao i Prijedlog Zaključka Vlade kojim se utvrđuje Nacrt Zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu Zeničko-dobojskog kantona; 12) Zaključak Vlade Zeničko-dobojskog kantona, broj 02-02-8235/11 od 24.03.2011. godine; 13) Amandman na izjašnjenje, broj 01-02-8235-2/11 od 08.04.2011. godine; 14) poziv na sjednicu Vlade za izjašnjenje po Amandmanima, broj 02-01-9625/11 od 08.04.2011. godine; 15) Zaključak Vlade Zeničko-dobojskog kantona o odbacivanju amandmana, broj 02-02-9643/11 od 11.04.2011. godine; 16) Izvještaj Komisije za pravosuđe i upravu, broj 01-06-9026-1/11 od 08.04.2011. godine; 17) Obavijest službama civilne zaštite o usvajanju Zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu, broj 16-02-30652-31/09 od 12.04.2011. godine; 18) Obavijest službama civilne zaštite o objavljivanju Zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu, broj 16-02-30652-32/09 od 25.04.2011. godine; 19) Obavijest načelnicima opština Zeničko-dobojskog kantona za obavezu usklađivanje propisa opštine sa Zakonom o zaštiti od požara i vatrogastvu, broj 16-02-30652-34/09 od 15.11.2011. godine i 20) Zakon o zaštiti od požara i vatrogastvu ("Službene novine Zeničko-dobojskog kantona", broj 5/11).

Savez opština i gradova je dopisom, broj 332/17 od 26.05.2017. godine obavijestio Ustavni sud Federacije da nije bio konsultovan u postupku donošenja federalnog i kantonalnog zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu.

Domovi Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine Ustavnom sudu Federacije nisu dostavili tražene odgovore.

5. Relevantno pravo A) Ustav Federacije Bosne i Hercegovine

Amandman XCVI

U članu IV.C.10. iza stava (2) dodaje se novi stav (3) koji glasi:

"(3) Zaštitu prava na lokalnu samoupravu osigurava Ustavni sud. Takav postupak pred

Ustavnim sudom mogu pokrenuti opštine i gradovi, kao i udruženja opština i gradova Federacije Bosne i Hercegovine. Ustavni sud odlučuje o sporovima između jedinica lokalne samouprave i kantona ili Federacije na zahtjev opštinskog ili gradskog vijeća, načelnika opštine ili gradonačelnika grada, ili udruženja opština i gradova Federacije Bosne i Hercegovine."

B) Evropska povelja o lokalnoj samoupravi

Član 4.

Djelokrug lokalne samouprave

  • 1.
    Osnovna prava i dužnosti lokalnih vlasti bit će utvrđeni ustavom ili statutom, time se,

međutim, ne sprječava prenošenje na lokalne vlasti prava i odgovornosti za specifične zadatke, u skladu sa zakonom.

  • 2.
    Lokalne vlasti će, u granicama zakona, imati puno diskreciono pravo da provode svoje inicijative u vezi sa svim stvarima koje nisu isključene iz njihove nadležnosti, niti stavljene u nadležnost neke druge vlasti.
  • 3.
    Javni poslovi će se po pravilu, vršiti prije svega od strane onih vlasti koje su najbliže građanima. Prilikom prenošenja odgovornosti na neke drugu vlast vodit će se računa o obimu i prirodi posla, kao i o zahtjevima efikasnosti i ekonomičnosti.
  • 4.
    Prava povjerena lokalnim vlastima će po pravilu biti puna i isključiva. Ona ne smiju biti uskraćena ili ograničena od strane neke druge - centralne ili regionalne vlasti, osim u slučajevima predviđenim zakonom.
  • 5.
    U slučajevima prenošenja ovlaštenja sa centralnih i regionalnih na lokalne vlasti, lokalnim vlastima će, u što je moguće većoj mjeri, biti dozvoljeno da prilagođavaju njihovo provođenje u lokalnim uslovima.
  • 6.
    Lokalne vlasti će biti konsultovane, u najvećoj mogućoj mjeri, pravovremeno i na odgovarajući način, u procesu planiranja i donošenja odluka o svim stvarima koje ih se direktno tiču.

C) Zakon o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 49/06 i 51/09)

Član 8.

  • 1)
    Jedinica lokalne samouprave ima vlastite nadležnosti ustanovljene ustavom i zakonom i ima pravo baviti se svim pitanjima od lokalnog značaja koja nisu isključena iz njene nadležnosti, niti dodijeljena u nadležnost neke druge vlasti na osnovu ustava i zakona.
  • 2)
    Ona će biti samostalna u odlučivanju o pitanjima iz vlastitih nadležnosti, koje ne mogu biti ograničene ili uskraćene od federalnih ili kantonalnih vlasti, osim u slučajevima i u okvirima utvrđenim ustavom i zakonom.
  • 3)
    U vlastite nadležnosti jedinice lokalne samouprave posebno spadaju:

...

...

­ organiziranje, provođenje i odgovornost za mjere zaštite i spasavanja ljudi i materijalnih dobara od elementarnih nepogoda i prirodnih katastrofa;...

  • 4)
    Osim ukoliko zakon ne odredi da neku nadležnost treba smatrati povjerenom, nadležnost, ustanovljena ili predviđena zakonom, smatra se vlastitom nadležnosti jedinice lokalne samouprave.

Član 10.

Poslovi federalnih i kantonalnih vlasti mogu biti povjereni jedinici lokalne samouprave zakonom nakon konsultovanja organa lokalnih vlasti kojima se navedeni poslovi povjeravaju, uzimajući u obzir princip supsidijarnosti i sposobnosti lokalnih vlasti i njihove administracije da te poslove efikasno obavljaju.

Član 11.

Prijenos i povjeravanje novih poslova jedinicama lokalne samouprave bit će praćeni dodjelom sredstava potrebnih za njihovo efikasno obavljanje.

Član 34. st. 3. i 4.
(.....)

Finansijska sredstva jedinica lokalne samouprave bit će razmjerna njihovim nadležnostima koje su im dodijeljene zakonom. Svaki će prijenos novih funkcija biti praćen finansijskim sredstvima potrebnim za njihovo učinkovito izvršavanje.

Zakonodavac je dužan pribaviti mišljenje od Saveza opština i gradova o svim pitanjima što se odnose na dodjelu sredstava, kao i o svim promjenama zakona što mogu uticati na finansijske obaveze jedinica lokalne samouprave.

(.....)

Član 53.

Federalne, odnosno kantonalne vlasti dužne su razmotriti inicijative, prijedloge i sugestije jedinica lokalne samouprave i o svom stavu i preduzetim aktivnostima obavijestiti jedinice lokalne samouprave u roku od 30 dana od dana prijema inicijative, prijedloga ili sugestije.

Član 56.

Federalne, odnosno kantonalne vlasti dužne su u najvećoj mogućoj mjeri konsultovati jedinice lokalne samouprave u postupku donošenja propisa koji ih se direktno tiču.

Konsultovanje, u smislu iz prethodnog stava ovog člana, federalne, odnosno kantonalne vlasti vrše putem saveza opština i gradova.

Član 58.

Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o osnovama lokalne samouprave ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/95).

Federacija BiH i kantoni dužni su uskladiti svoje zakone sa ovim zakonom, te izvršiti prijenos poslova i nadležnosti, kao i odgovornosti dodijeljenih jedinicama lokalne samouprave ovim zakonom u roku od šest mjeseci od dana njegovog stupanja na snagu.

Jedinice lokalne samouprave dužne su uskladiti svoje statute sa ovim zakonom u roku od 12 mjeseci od dana njegovog stupanja na snagu.

Stupanjem na snagu ovog zakona prestaju da važe odredbe kantonalnih zakona o lokalnoj samoupravi i odredbe statuta jedinica lokalne samouprave koje su u suprotnosti sa odredbama ovog zakona.

D) Zakon o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća ("Službene novine Federacije BiH", br. 39/03, 22/06 i 43/10)

Član 2. stav 2.

Poslovi zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća su od opšteg značaja za Federaciju.

E) Zakon o zaštiti od požara i vatrogastvu ("Službene novine Federacije BiH", broj 64/09)

Član 1.

Ovim se zakonom uređuje organizacija i funkcionisanje zaštite od požara i vatrogastva, planiranje i provedba mjera zaštite od požara, organizacija i funkcionisanje vatrogastva i gašenje požara (vatrogasne intervencije), stručno osposobljavanje i usavršavanje zaposlenih lica i vatrogasaca, finansiranje i druga pitanja bitna za organizaciju i funkcionisanje zaštite od požara i vatrogastva u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacije).

Član 3.

Zaštita od požara i vatrogastvo čine sastavni dio jedinstvenog sistema zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara od prirodnih nepogoda i drugih nesreća (u daljem tekstu: prirodne i druge nesreće) u Federaciji koji je uređen Zakonom o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća ("Službene novine Federacije BiH", br. 39/03 i 22/06), zbog čega se zaštita od požara i vatrogastvo organizuju i funkcionišu u okviru tog sistema, a vrši se na način propisan ovim zakonom.

Član 114.

Zbog posebnih uslova rada, težine i prirode posla i odgovornosti za obavljanje poslova vatrogastva iz člana 68. ovog zakona, visina sredstava za plate zapovjednike profesionalne vatrogasne jedinice, njihove zamjenike i vatrogasce u profesionalnoj vatrogasnoj jedinici tijela uprave civilne zaštite Federacije, kantona, opštine i grada, kao i za inspektore iz člana 146. stav 1., člana 148. stav 1. i člana 151. stav 3. ovog zakona, određuju se kao za državne službenike i namještenike, uvećana za 30%, a ostali službenici i namještenici na poslovima u profesionalnim vatrogasnim jedinicama imaju dodatak na platu do 20%.

Radna mjesta iz stava 1. ovog člana za koja pripada uvećanje plate za 30%, odnosno do 20%, utvrđuju se u pravilniku o platama i naknadama tijela uprave civilne zaštite Federacije, kantona, opštine i grada, a prema radnim mjestima koja su za profesionalnu vatrogasnu jedinicu utvrđena u pravilniku o unutrašnjoj organizaciji tih tijela.

F) Zakon o zaštiti od požara i vatrogastvu ("Službene novine Zeničko-dobojskog kantona", broj 5/11)

Član 1.Predmet zakona

Ovim zakonom uređuje se organizacija i funkcionisanje zaštite od požara i vatrogastva, planiranje i provođenje mjera zaštite od požara, organizacija i funkcionisanje vatrogastva i gašenje požara (vatrogasne intervencije) stručno osposobljavanje i usavršavanje zaposlenih lica i vatrogasaca, finansiranje i druga pitanja od značaja za organizaciju i funkcionisanje zaštite od požara i vatrogastva u Zeničko-dobojskom kantonu (u daljem tekstu: Kanton).

Član 3.Sistem zaštite i spašavanja

Zaštita od požara i vatrogastvo čine sastavni dio jedinstvenog sistema zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara od prirodnih nepogoda i drugih nesreća (u daljem tekstu: prirodne i druge nesreće) u Kantonu, koji je uređen Zakonom o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća "Službene novine Federacije BiH", br. 39/03, 22/06 i 43/10) i Zakonom o nadležnostima kantonalnih organa Zeničko -dobojskog kantona u oblasti zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća ("Službene novine Zeničko-dobojskog kantona", broj 9/08) (u daljem tekstu: Zakon o nadležnostima kantonalnih organa u oblasti zaštite i spašavanja), pa se radi toga zaštita od požara i vatrogastvo organizuju i funkcionišu u okviru tog sistema, a vrše se na način predviđen ovim zakonom.

Član 106.Plate i naknade

(1) Zbog posebnih uslova rada, težine i prirode posla i odgovornosti za obavljanje poslova vatrogastva iz člana 61. ovog zakona, visina sredstava za plate zapovjednike profesionalne vatrogasne jedinice, njihove zamjenike i vatrogasce u profesionalnoj vatrogasnoj jedinici organa uprave civilne zaštite opštine i Kantona, kao i za inspektore iz člana 136. stav (1) i člana 139. stav (2) ovog zakona, određuju se kao za državne službenike i namještenike, uvećana za 30%, a ostali službenici i namještenici na poslovima u profesionalnim vatrogasnim jedinicama imaju dodatak na platu do 20%.

(2) Radna mjesta iz stava (1) ovog člana za koja pripada uvećenje plate za 30% odnosno do 20%, utvrđuju se u pravilniku o platama i naknadama organa uprave civilne zaštite opštine i kantona, a prema radnim mjestima koja su za profesionalnu vatrogasnu jedinicu utvrđena u pravilniku o unutrašnjoj organizaciji tih organa.

6. Sudska praksa

Presude Ustavnog suda Federacije: broj U-8/16 od 25.10.2016. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 96/16) i broj U-9/16 od 30.11.2016. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 1/17).

7. Činjenično stanje i stav Ustavnog Suda Federacije

Podnosilac zahtjeva tvrdi da povreda prava na lokalnu samoupravu Grada Zenica u ovom slučaju proističe iz odredaba dvaju zakona: iz odredbe čl. 114. Zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu koji je donesen na federalnom nivou, te iz odredbe člana 106. Zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu Zeničko-dobojskog kantona.

Izložena argumentacija počiva na dva osnova. Najprije na tome da su i jedan i drugi zakon doneseni bez konsultacija sa jedinicama lokalne samouprave, što po mišljenju podnosioca zahtjeva protuslovi principima iz Evropske povelje o lokalnoj samoupravi, kao i izričitim odredbama Zakona o principima lokalne samouprave. A sa druge strane, tvrdi se da osporene odredbe nameću jedinicama lokalne samouprave dodatne obaveze i odgovornosti bez transfera potrebnih finansijskih sredstava koja su uslov za valjano izvršenje tih dodatnih obaveza, odnosno preuzimanje tih dodatnih odgovornosti, čime su opet povrijeđeni principi Evropske povelje i pomenutog Zakona, samo ovog puta ne u proceduralnom, već u materijalnom smislu.

Preciznije: podnosilac u zahtjevu tvrdi, da je osporenim članovima federalnog i kantonalnog Zakona, povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu, jer se tim odredbama nameće obaveza Gradu Zenica da, zbog posebnih uslova rada, težine i prirode posla i odgovornosti za obavljanje poslova u vatrogastvu, isplaćuje uvećane plate. Za zapovjednike profesionalne vatrogasne jedinice, njihove zamjenike i vatrogasce u profesionalnoj vatrogasnoj jedinici organa uprave civilne zaštite opštine i kantona, te za inspektore navedene u osporenim članovima federalnog i kantonalnog Zakona, propisano je uvećanje za 30%, a za ostale službenike i namještenike na poslovima profesionalne vatrogasne jedinice, za 20%, a da pritom nije regulisan način dodjele dodatnih sredstava za realizaciju osporenih odredbi. Nadalje, ističe da Grad Zenica, nije konsultovan u postupku donošenja pomenutih zakona, u smislu čl. 56 i 58. Zakona o principima lokalne samouprave, pa smatra da je zahtjev potpuno osnovan.

Rješavajući ovaj predmet, Ustavni sud Federacije razmatrao je zahtjev podnosioca, odgovor na zahtjev Skupštine Zeničko-dobojskog kantona i priloženu dokumentaciju, obavijest Saveza opština i gradova, te relevantne odredbe Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, principe Evropske povelje o lokalnoj samoupravi, odredbe federalnog i kantonalnog zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu, Zakona o principima lokalne samouprave te odgovarajuće odredbe Statuta Grada Zenica. Parlament Federacije Bosne i Hercegovine se nije izjasnio na navode zahtjeva podnosioca, premda je to u postupku zatraženo od oba parlamentarna doma.

Federalnim Zakonom o zaštiti od požara i vatrogastvu, u članu 1. propisano je da se tim Zakonom uređuje organizovanje i funkcionisanje vatrogasne službe, planiranje i provedba mjera zaštite od požara, gašenja požara (vatrogasne intervencije), stručno osposobljavanje i usavršavanje zaposlenih lica i vatrogasaca, finansiranje i druga pitanja bitna za organizovanje i funkcionisanje zaštite od požara i vatrogastva u Federaciji Bosne i Hercegovine. U članu 3. istog Zakona propisano je da zaštita od požara i vatrogastvo čine sastavni dio jedinstvenog sistema zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara od prirodnih nepogoda i drugih mogućih nesreća u Federaciji, koji je uređen Zakonom o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća ("Službene novine Federacije BiH", br. 39/03, 22/06 i 43/10), zbog čega se zaštita od požara i vatrogastvo organiziraju i funkcionišu u okviru tog sistema, a vrše se na način predviđen tim Zakonom. Stoga je, radi bolje i efikasnije organizacije zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara, izvršena podjela prava i dužnosti tijela Federacije, kantona, opštine i grada, sa tačno određenim nadležnostima. Analogno ovome, federalnim Zakonom o zaštiti od požara i vatrogastvu je propisano da se finansijska sredstva za potrebe zaštite od požara i za potrebe vatrogastva iz nadležnosti Federacije osiguravaju u budžetu Federacije (član 11.), a za potrebe zaštite od požara i vatrogastva iz nadležnosti kantona u budžetu kantona (član 14.), te iz nadležnosti opštine i grada u budžetu opštine, odnosno grada (član 16.). Slično ovome, federalnim Zakonom je propisan radno-pravni status vatrogasaca i njihove naknade (član 104.), gdje je propisano da se na radne odnose vatrogasaca koji se nalaze u profesionalnoj vatrogasnoj jedinici kantona, opštine i grada primjenjuju propisi o radnim odnosima, koji važe za državne službenike i namještenike tijela državne službe i to: za vatrogasce koji imaju visoku stručnu spremu, najmanje VII. stepen i primjenjuju se odredbe Zakona o državnoj službi u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 29/03, 23/04, 39/04, 54/04, 67/05, 8/06 i 4/12), a za vatrogasce koji imaju višu ili srednju stručnu spremu i imaju status namještenika, primjenjuju se odredbe Zakona o namještenicima u organima državne službe u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 49/05) te pitanja koja su određena ovim zakonom. Identične odredbe o radno pravnom statusu vatrogasca i naknadama sadrži i kantonalni Zakon (čl. 96.-106.).

Iz naprijed izloženog može se zaključiti, da je u vezi sa organizovanjem i funkcionisanjem zaštite od požara i vatrogastva, planiranjem i provedbom mjera zaštite od požara, zapošljavanjem, stručnim usavršavanjem zaposlenih lica i vatrogasaca, te u vezi sa finansiranjem i ostalim pitanjima bitnim za organizovanje i funkcionisanje zaštite od požara i vatrogastva u Federaciji Bosne i Hercegovine izvršena jasna podjela u pogledu nadležnosti u oblasti zaštite od požara i vatrogastva, kao i u pogledu finansiranja tih nadležnosti, između Federacije, kantona, te opština i gradova.

Prema navodima podnosioca zahtjeva razlog za pokretanje postupka zaštite prava na lokalnu samoupravu je upravo to što su Federacija Bosne i Hercegovine, a kasnije i Skupština Zeničko-dobojskog kantona, osporenim odredbama federalnog, a potom i kantonalnog Zakona, "poremetili" tu razdiobu nadležnosti, utvrđivanjem novih funkcija i odgovornosti za jedinice lokalne samouprave, a bez dodjele neophodnih dodatnih finansijskih sredstava za tu svrhu, uz to i bez adekvatne konsultacije s tim jedinicama.

Kako je gore već napomenuto, osporenim odredbama propisano je da se, zbog posebnih uslova rada, težine i prirode posla i odgovornosti za obavljanje poslova vatrogastva, visina plate za starješine profesionalne vatrogasne jedinice, njihovih zamjenika i vatrogasaca u profesionalnoj vatrogasnoj jedinici tijela uprave civilne zaštite Federacije, kantona, opštine i grada, kao i za inspektore, određuje kao za državne službenike i namještenike, uvećana za 30%, a da ostali službenici i namještenici na poslovima u profesionalnim vatrogasnim jedinicama imaju dodatak na platu do 20%. Pritom, Federacija i Kanton, kao viši organi vlasti u odnosu na jedinicu lokalne samouprave, u postupku donošenja pomenutih zakona nisu, prema relevantnim principima iz člana 4. stav 6. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi i prema odredbama člana 56. Zakona o principima lokalne samouprave, proveli propisane procedure konsultacija, niti su prilikom propisivanja navedenih uvećanja na ime dodatka na platu za 30%, odnosno, dodatka na platu do 20%, predvidjeli i definisali način na koji bi jedinicama lokalne samouprave osigurali odgovarajuća finansijska sredstva za isplatu propisanog uvećanja plata zaposlenicima na poslovima u profesionalnoj vatrogasnoj jedinici i tijelima uprave civilne zaštite. Ustavni sud Federacije smatra da zbog toga osporene odredbe remete princip proporcionalnosti između nadležnosti jedinica lokalne samouprave koje su im dodijeljene zakonom i finansijskih sredstava koja su im na raspolaganju, koje je utvrđeno Evropskom poveljom i propisano odredbom člana 34. st. 3. Zakona o principima lokalne samouprave. Jer, prema tom principu i pomenutoj obavezujućoj zakonskoj odredbi svaki prijenos novih funkcija na jedinice lokalne samouprave ima biti praćen "finansijskim sredstvima potrebnim za njihovo učinkovito izvršavanje". Stoga je u osporenim odredbama morao biti predviđen način transfera tih dodatnih sredstava. Iz ovog aspekta posmatranja, obje osporene odredbe povrjeđuju pravo na lokalnu samoupravu.

Kada je riječ o argumentu koji se tiče izostanka konsultacija sa jedinicama lokalne samouprave kod donošenja osporenih odredbi, izvjesno je da ni u jednom ni u drugom slučaju nisu provedene konsultacije putem Saveza opština i gradova, što potvrđuje ranije navedena obavijest tog Saveza.

Činjenica je, međutim, da je kod donošenja kantonalnog Zakona, konsultacija sa jedinicama lokalne samouprave, pa i sa Gradom Zenica bilo na uobičajen način - putem javne rasprave.

Naime, uz odgovor na zahtjev Skupštine Zeničko-dobojskog kantona, priložena je pomno pripremljena i hronološki uređena potpuna dokumentacija vezana za postupak donošenja kantonalnog Zakona. Iz te dokumentacije može se utvrditi da je Vlada Zeničko-dobojskog kantona na 178. sjednici od dana 27.04.2010. godine, na prijedlog Kantonalne uprave civilne zaštite donijela Zaključak kojim je utvrđen Nacrt zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu i upućen u skupštinsku proceduru. Nakon što je taj Nacrt prihvaćen Zaključkom Skupštine broj 01-02-15446/10 od 26.05.2010. godine isti je upućen u javnu raspravu koja je organizovana u svim opštinama Zeničko-dobojskog kantona, pa tako i u tadašnjoj Opštini Zenica, i to dana 01.07.2010. godine. Iz zapisnika sa te višesatne javne rasprave koja je održana u prostorijama tadašnje Opštine Zenica, evidentno je da predstavnici te Opštine nisu imali primjedbi na osporenu odredbu člana 106. Nacrta zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu. Iz priložene dokumentacije vidljivo je takođe i to, da je Uprava civilne zaštite Zeničko-dobojskog kantona formirala radnu grupu za učešće u izradi predmetnog Nacrta Zakona, u kojoj su bila i tri predstavnika Opštine Zenica, i koja je u periodu od 14.12. do 26.03.2010. godine održala 13 sastanaka.

Na toj osnovi se u odgovoru na zahtjev Skupštine Zeničko-dobojskog kantona konstatuje da je: "Grad Zenica aktivno učestvovao u izradi predmetnog zakona, putem javne rasprave koja je održana u prostorijama Grada Zenica, dana 01.07.2010. godine, te da predstavnici Grada Zenice nisu imali primjedbe na.... član 106 ovog zakona", odnosno na odredbu koja je u ovom postupku pred Ustavnim sudom Federacije osporena.

Ustavni sud Federacije smatra da argument izostanka konsultacija sa jedinicama lokalne samouprave treba uvažiti kada je u pitanju osporena odredba člana 114. federalnog Zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu, jer obavijest Saveza opština i gradova potvrđuje da sa tim Savezom nije bilo konsultacija kod donošenja tog Zakona, a domovi Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine nisu dostavili odgovore na zahtjev u kojima bi se to dovelo u pitanje.

Premda pomenuta obavijest Saveza opština i gradova takođe potvrđuje da konsultacija sa tim Savezom nije bilo ni kod donošenja kantonalnog Zakona, Skupština Zeničko-dobojskog kantona je u svom odgovoru iznijela uvjerljive dokaze o tome da su jedinice lokalne samouprave u tom Kantonu konsultovane kod donošenja tog Zakona kroz konsekventno provedenu javnu raspravu.

Kako je to valjano potkrijepljeno priloženom dokumentacijom, proističe da način na koji su provedene konsultacije ne udovoljava izričitoj odredbi člana 56. stav 2. Zakona o principima lokalne samouprave, ali jeste u duhu principa utvrđenog članom 4. stav 6. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi o potrebi pravovremenog i adekvatnog konsultovanja jedinica lokalne samouprave u postupku donošenja propisa koji ih se direktno tiču.

Ipak, treba imati u vidu da obje osporene odredbe sadrže rješenja koja evidentno utiču na finansijske obaveze jedinica lokalne samouprave, u konkretnom slučaju Grada Zenica. A kada se radi o takvim zakonskim rješenjima, onda je obaveza konsultacija baš putem Saveza opština i gradova dodatno pooštrena. Jer, pored odredbe člana 56. Zakona o principima lokalne samouprave, koja propisuje obavezu takvih konsultacija u postupku donošenja propisa koji se "direktno tiču" jedinica lokalne samouprave, stoji i u članu 34. stav 4. istog Zakona, posebno propisana obaveza za zakonodavca da pribavi "mišljenje od Saveza opština i gradova o svim pitanjima što se odnose na dodjelu sredstava, kao i svim promjenama zakona što mogu uticati na finansijske obaveze jedinica lokalne samouprave".

Stoga Ustavni sud Federacije smatra da u ovom slučaju, postoji povreda prava na lokalnu samoupravu u odnosu na obje osporene odredbe iz razloga što uz utvrđivanje dodatnih funkcija i odgovornosti jedinice lokalne samouprave, konkretno Grada Zenica, nije pribavljeno mišljenje Saveza opština i gradova, a niti je predviđen i propisan način transfera dodatnih finansijskih sredstava koja ostvarivanje tih dodatnih funkcija i odgovornosti iziskuje, a to osporene odredbe na jasan način čini neusklađenim sa izričitim odredbama člana 11. i člana 34. st. 3. i 4. Zakona o principima lokalne samouprave, a i sa principima iz člana 9. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi.

Na osnovu iznesenih činjeničnih i pravnih utvrđenja, odlučeno je kao u dispozitivu ove presude.

Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno u sastavu: Vesna Budimir, Predsjednica Suda, Mirjana Čučković, dr. sc. iur. Šahbaz Džihanović, Aleksandra Martinović, prof. dr. Edin Muminović, dr. sc. Kata Senjak i Mladen Srdić, sudije suda.

Broj U-27/17
29. novembra 2017. godine
Sarajevo

Predsjednica
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine

Vesna Budimir