Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

PRESUDA

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu Potpredsjednice Federacije Bosne i Hercegovine za ocjenu ustavnosti odredbe člana 4. stav 5. Zakona o poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine u dijelu koji glasi " uz saglasnost ministra a", na osnovu člana IV.C.3.10. (2) a) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, nakon održane sjednice Suda sa javnom raspravom, na sjednici održanoj 09.05.2018. godine, donio je

PRESUDU

  • 1.
    Utvrđuje se da je član 4. stav 5. Zakona o poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine u dijelu koji glasi "uz saglasnost ministra a", ("Službene novine Federacije BiH", br. 33/02, 28/04, 57/09, 40/10, 27/12, 7/13, 71/14 i 91/15), u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
  • 2.
    Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH".

Obrazloženje

1. Predmet zahtjeva i podnosilac zahtjeva

Potpredsjednica Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva), podnijela je 12.09.2017. godine, Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) zahtjev za ocjenu ustavnosti odredbi člana 4. stav 5. Zakona o poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine sa prijedlogom izdavanja privremene mjere obustave primjene citirane odredbe do konačne odluke Ustavnog suda Federacije o zahtjevu za ocjenu ustavnosti.

Na sjednici Suda sa javnom raspravom održanoj dana 24.04.2018. godine, podnosilac zahtjeva je precizirao, odnosno suzio zahtjev na način da je predložio da ovaj sud utvrdi neustavnost dijela odredbe člana 4. stav 5. citiranog zakona, koji glasi: "uz saglasnost ministra, a" (u daljem tekstu: Osporena odredba).

2. Stranke u postupku

U skladu sa članom 39. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03), stranke u ovom postupku su: Potpredsjednica Federacije Bosne i Hercegovine kao podnosilac zahtjeva i Parlament Federacije Bosne i Hercegovine kao donosilac Osporene odredbe.

3. Bitni navodi podnosioca zahtjeva

Podnosilac zahtjeva navodi da je Osporenom odredbom propisano da direktor uz saglasnost ministra, a po sprovedenoj proceduri utvrđenoj u poglavlju 4. Zakona o državnoj službi u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 29/03, 23/04, 39/04, 54/04, 67/05, 8/06, 04/12), (u daljem tekstu: Zakon o državnoj službi), postavlja i razrješava rukovodioca sektora unutar Središnjeg ureda i rukovodioce kantonalnih poreznih ureda.

Propisivanjem konstitutivnog elementa u vidu saglasnosti ministra za postavljanje i razrješenje rukovodioca sektora i kantonalnih poreznih ureda, prema navodima iz zahtjeva, povrijeđen je član II.A.2.1.c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine koji obavezuje Federaciju Bosne i Hercegovine na osiguravanje primjene najvišeg nivoa međunarodno priznatih prava i sloboda utvrđenih u aktima navedenim u Aneksu ustava, posebno u odnosu na jednakost pred zakonom. Pored toga, Odjeljkom VII. 3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine propisano je da: "Međunarodni ugovori i drugi sporazumi koji su na snazi glede Bosne i Hercegovine i Federacije, te opšta pravila međunarodnog prava čine dio zakonodavstva Federacije. U slučaju nesuglasja međunarodnog ugovora, odnosno sporazuma i zakonodavstva, prevladava međunarodni ugovor, odnosno sporazum".

Primjenom Osporene odredbe direktno se krši član 2. stav 1. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima koji se odnosi na zabranu diskriminacije, u okviru kojeg u članu 25. stav 1. tačka c) je navedeno da svaki građanin treba da ima pravo i mogućnost da bez ikakvih razlika navedenih u članu 2. i bez nerazumnih ograničenja ima pristup javnim službama svoje zemlje uz opšte uslove jednakosti.

Osporenom odredbom direktno se krši i član II.A.2.1.d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine koji propisuje zabranu svake diskriminacije, a u vezi sa članom II.A.2.(2) b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine koji propisuje osnovna politička prava građana da učestvuju u javnim poslovima; da imaju jednak pristup javnim službama; da biraju i da budu birani.

Članom 1. stavom 1. i 2. Zakona o državnoj službi propisano je: "1. Ovim zakonom uređuje se radno-pravni status državnih službenika u organima državne uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija) (u daljem tekstu: organ državne službe).

  • 2.
    Državni službenik je lice postavljeno rješenjem na radno mjesto u organ državne službe, u skladu sa zakonom". Članom 6. istog zakona propisana su radna mjesta na koja se postavljaju državni službenici. Rukovodilac sektora unutar Središnjeg ureda, rukovodilac kantonalnog poreznog ureda koji je obuhvaćen Osporenom odredbom u skladu sa članom 6. stav 1. tačka a) alineja 5. Zakona o državnoj službi ima status rukovodećeg državnog službenika (pomoćnik rukovodioca organa državne službe). Članom 10. istog zakona, propisano je da "pomoćnik rukovodioca organa državne službe obavlja poslove rukovodnog karaktera unutar osnovne organizacione jedinice i odgovoran je za korištenje finansijskih, materijalnih i ljudskih potencijala dodijeljenih osnovnoj organizacionoj jedinici. Pomoćnik rukovodioca organa državne službe za svoj rad i upravljanje odgovara rukovodiocu organa državne službe". To u konkretnom slučaju znači da rukovodilac sektora Središnjeg ureda Porezne uprave Federacije Bosne i Hercegovine i rukovodilac kantonalnog poreznog ureda za svoj rad odgovara direktoru Porezne uprave Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Porezna uprava), kao rukovodiocu organa državne službe. Nadalje, članom 1. Zakona o državnoj službi su propisana jedinstvena zakonska pravila u vezi sa radnopravnim statusom državnih službenika u organima uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine, a čl.: 22., 22., 22b., 22c., 23., 24., 25., 26., 27., 28., 29., 30. i 31. istog zakona utvrđeni su jedinstveni kriteriji, pravila, postupci izbora, postavljenja državnih službenika u organima državne službe u Federaciji Bosne i Hercegovine i ovakav zakonski okvir bi trebao da bude jedinstven za cijeli entitet Federaciju Bosne i Hercegovine. Međutim, Osporenom odredbom narušeni su principi jedinstvenih zakonskih pravila za postavljenje državnih službenika u organima Federacije Bosne i Hercegovine.

Ovakvom zakonskom regulacijom došlo je do sukoba sa Zakonom o državnoj službi, koji reguliše materiju izbora i postavljenja pomoćnika organa državne službe koji status ima rukovodilac sektora Središnjeg ureda Porezne uprave i rukovodilac kantonalnog poreznog ureda. Osporena odredba je u koliziji sa članom 31. Zakona o državnoj službi. U smislu navedenog člana rukovodioca sektora Središnjeg ureda Porezne uprave i rukovodioca kantonalnog poreznog ureda bi trebao da postavlja direktor Porezne uprave jer je Porezna uprava federalni organ uprave, uz prethodno pribavljeno mišljenje Agencije za državnu službu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Agencija), sa liste uspješnih kandidata koji su prošli javni konkurs, a ne uz saglasnost federalnog ministra kako je to propisano Osporenom odredbom.

Ovakvo zakonsko rješenje stavlja rukovodioca sektora Središnjeg ureda Porezne uprave i rukovodioca kantonalnog poreznog ureda, koji imaju status pomoćnika rukovodioca organa državne službe u nejednak položaj u odnosu na sve druge državne službenike, odnosno na ovaj način je došlo do različitog tretiranja samo jedne vrste državnih službenika pomoćnika rukovodioca organa državne službe i to samo u federalnom organu uprave, Poreznoj upravi, u odnosu na sve druge državne službenike, pomoćnike rukovodioce organa uprave Federacije Bosne i Hercegovine koji se biraju i postavljaju na način kako je to propisano Zakonom o državnoj službi. Time je došlo do nejednakog tretmana pomoćnika organa državne službe odnosno pomoćnika direktora Porezne uprave pred zakonom u smislu člana II.A.2.1.c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, a ujedno došlo je do narušavanja principa jedinstvenog zakonskog rješenja ovog pitanja koje se tiče svih državnih službenika.

Nadalje se u zahtjevu navodi da ne samo da su pomoćnici direktora Porezne uprave koji u skladu sa Zakonom o državnoj službi imaju status pomoćnika rukovodioca organa uprave kao državni službenici nejednako tretirani, već postoji mogućnost da se primjenom Osporene odredbe vrši zabranjena politizacija državne službe i ugrožavanje profesionalnog i neutralnog statusa pomoćnika direktora Porezne uprave, odnosno pomoćnika rukovodioca organa državne službe. Time se takođe ugrožavaju i principi, odnosno zakonski principi na kojima radi cjelokupna državna uprava koja su propisana u članu 4. Zakona o državnoj službi. Davanje zakonske mogućnosti federalnom ministru da daje saglasnost za postavljenje pomoćnika direktora Porezne uprave odnosno pomoćnika rukovodioca organa državne službe, predstavlja ugrožavanje političke nezavisnosti i nelegitiman je politički utjecaj na izbor i postavljenje ove kategorije državnih službenika, iz razloga što je federalni ministar finansija politička ličnost koja ima mandatnu funkciju i koja se imenuje u skladu sa Zakonom o organizaciji organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 35/05) (u daljem tekstu: Zakon o organizaciji organa uprave) i Zakonom o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 12/03, 34/03 i 65/13) i takvo lice ne bi smjelo da ima utjecaj na državne službenike, a posebno na pomoćnike direktora Porezne uprave, odnosno pomoćnike rukovodioca organa državne službe koji su rukovodeći državni službenici. Na ovaj način Osporena odredba je u suprotnosti sa članom VII.3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine koja propisuje ustavnu obavezu sveukupnoj javnoj vlasti u entitetu da poštuje standarde međunarodnog konvencionog prava, a što zakonodavac nije ispoštovao donoseći ovakvu odluku.

U skladu sa članom 36. Zakona o organizaciji organa uprave, federalni organi uprave i federalne upravne organizacije osnivaju se i ukidaju i njihov djelokrug rada utvrđuje se federalnim zakonom o organizaciji i djelokrugu federalnih organa uprave i federalnih upravnih organizacija u skladu sa ovim zakonom. Prema članu 37. navedenog zakona, federalni organi uprave su federalna ministarstva i federalne uprave, a federalne uprave mogu se osnivati kao samostalne uprave i kao uprave u sastavu ministarstva. Imajući u vidu naprijed navedene odredbe, Porezna uprava je federalni organ uprave, odnosno uprava u sastavu Federalnog ministarstva finansija-Federalnog ministarstva financija (u daljem tekstu: Federalno ministarstvo), osnovana Zakonom o federalnim ministarstvima i drugim organima federalne uprave, radi obavljanja određenih upravnih i stručnih poslova. Zakonom o poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine propisana je organizacija, način funkcionisanja Porezne uprave kao i primjena zakona koji se odnose na sprovođenje i izvršavanje aktivnosti naplate javnih prihoda poreza, doprinosa, taksi, naknada i članarina. Istim se ne može uređivati status državnih službenika, jer je oblast radnopravnog statusa državnih službenika u cijelosti uređena Zakonom o državnoj službi koji je "lex specialis" i za državnu službu najvažniji propis. Zakonom o državnoj službi u materijalno-pravnom smislu uređuju se prava i dužnosti državnih službenika, radna mjesta u državnoj službi, zapošljavanje i popuna radnih mjesta i druga prava i obaveze.

Podnosilac zahtjeva predlaže da Ustavni sud Federacije sprovede postupak, prvo usvoji prijedlog i izrekne privremenu mjeru i privremeno obustavi primjenu Osporene odredbe sve do okončanja postupka, a zatim, da zahtjev za ocjenu ustavnosti prihvati i Osporenu odredbu ocijeni neustavnom.

4. Prethodni postupak

U skladu sa članom 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine Ustavni sud Federacije je aktom broj U-50/17 od 18.09.2017. godine, dostavio Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine (Predstavničkom domu i Domu naroda), zahtjev podnosioca na odgovor.

Predstavnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine je podneskom broj 01/1-02-1669/17 od 09.10.2017. godine, dostavio Obavijest u kojoj je navedeno da je u Ustavnoj komisiji tog doma u toku postupak usaglašavanja stava u vezi sa sačinjavanjem odgovora. Drugi dio konsultacija odnosi se na sačinjavanje jedinstvenog odgovora i sa Domom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine i njihovom ustavnom komisijom obzirom da oba doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine čine Parlament Federacije Bosne i Hercegovine kao stranu u postupku pred Ustavnim sudom Federacije. Takođe, da će punomoćnici Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine kada bude zakazana rasprava o ovom predmetu iznijeti zvanični stav.

Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine nije dostavio traženi odgovor, a takođe nije dostavljen niti odgovor na navode zahtjeva bilo Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, bilo usaglašeni odgovor Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, kako je najavljeno u naprijed citiranom podnesku.

Ustavni sud Federacije je osim dostavljanja zahtjeva drugoj strani u postupku na odgovor, aktom broj U-50/17 od 18.09.2017. godine obavijestio Vladu Federacije Bosne i Hercegovine kao ovlaštenog predlagača o pokretanju ovog postupka.

5. Sjednica Suda sa javnom raspravom

Podnosilac zahtjeva je podneskom broj 02-01-360-02/17 od 12.10.2017. godine obavijestio ovaj sud da: "Tragom javno objavljenog sadržaja 85. hitne sjednice Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, na kojoj je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine prihvatila tekst izjašnjenja Federalnog ministarstva finansija u postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, u predmetu broj U-50/17, a uzimajući u obzir sadržaj odgovora, očigledno je da postoji jedan sasvim oprečan stav oko viđenja ustavnosti osporenog člana 4. stav 5. Zakona o poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine od strane učesnika ovog postupka. Polazeći od navedenog, smatram bitnim, a radi razjašnjenja činjeničnih i pravnih pitanja, posebno u pogledu načina primjene osporenog člana 4. stav 5. Zakona o poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine, da se održi javna rasprava kako bi dobili priliku da obrazložimo ne samo pitanje normativne neprihvatljivosti osporenog člana, već i načina primjene ovog člana u praksi. Smatram da bi cijenjeni Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine nakon provedene javne rasprave dobio predstavu o praktičnim preprekama sa kojima se naš poreski sistem susreće zbog primjene ovog člana".

Ustavni sud Federacije je izuzetno u ovom slučaju odlučio da, imajući u vidu navode stranaka u postupku, održi sjednicu Suda sa javnom raspravom i omogući strankama u postupku da iznesu dodatnu argumentaciju (podnosilac zahtjeva), odnosno daju usmeni odgovor na navode zahtjeva (druga strana u postupku), te održao sjednicu Suda sa javnom raspravom dana 24.04.2018. godine.

Takođe, imajući u vidu navode u odnosu na zahtjev za izdavanje privremene mjere, Ustavni sud Federacije je odlučio da će ovaj predmet rješavati u meritumu po okončanju sjednice Suda sa javnom raspravom, radi čega je odlučivanje o privremenoj mjeri bespredmetno.

Sjednica Suda sa javnom raspravom održana je dana 24.4.2018. godine. Na istu su pristupili punomoćnik podnosioca zahtjeva, Nedim Ademović, advokat iz Sarajeva, te, ispred Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine predsjedavajuća tog doma, dok se Predstavnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, usprkos činjenici da je obavijestio Sud da će se njegovi punomoćnici po dostavljenoj punomoći izjasniti na sjednici sa javnom raspravom, nije odazvao pozivu iako su o istom bili uredno obaviješteni.

Ustavni sud Federacije je u uvodnom izlaganju upozorio na procedure pred ovim sudom, te da su stranke u postupku mogle dostaviti argumentaciju i dokaze u korist vlastitih tvrdnji u pismenoj formi, kako je i zatraženo od druge strane u postupku, kao i da, ukoliko ovaj sud smatra da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno i nema spornih činjeničnih pitanja koja bi zahtijevala zakazivanje usmene, javne rasprave, Ustavni sud Federacije nije u obavezi da zakazuje javne rasprave po zahtjevima stranaka u postupku, koje su imale mogućnost punog učešća obrazlaganjem argumenata i dostavljanjem dokaza u pismenoj formi.

Punomoćnik podnosioca zahtjeva je ostao kod svih navoda iz zahtjeva, s tim da je precizirao zahtjev na način opisan u tački 1. obrazloženja i dopunio ga na sljedeći način:

Na počeku, uvodno, naglasio je da je zahtjev za održavanje javne rasprave opravdan upravo zbog činjenice što se suprotna strana (Predstavnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine) nije pojavila na današnjoj javnoj raspravi. Pored pravne argumentacije smatra da je potrebno argumentirati zahtjev i posljedice primjene Osporene odredbe i u smislu ustavnopravne i političke argumentacije. Primjena je takva da je upravo paradigma političke situacije u cijeloj državi pogotovo u Federaciji Bosne i Hercegovine. Suprotna strana se nije usaglasila oko odgovora na zahtjev upravo jer Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, koji bi trebao kao u svakoj demokratskoj državi funkcioniše na način da postoji pozicija i opozicija na vlasti, ne funkcioniše, jer pozicija ne funkcioniše na taj način nego na sasvim drugi način, kao što funkcioniše i odnos federalnog ministarstva finansija, Vlade Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vlada Federacije) i Poreske uprave. Poziva se na odluku Ustavnog suda Federacije broj U-38/09, u kojoj je Ustavni sud Federacije zauzeo određene principe koji se tiču načina funkcionisanja uprave u odnosu na izvršnu vlast s jedne strane i s druge strane način funkcionisanja državne službe. Naglašeno je kao bitno da međunarodno pravo i euroatlanske integracije nalažu da se državna uprava osamostali, postane profesionalna, da se isključivo na osnovu principa zakonitosti cijeni njen rad i da se zaštiti od nepotrebne politizacije što se konstantno dešava. Kako nema odgovora od suprotne strane, izlaganje je hipotetički spremio, pokušavajući da se stavi u ulogu Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, Federalnog ministarstva i Vlade Federacije. Prijedlog za stavljanje osporene odredbe izvan ustavnosti obrazlaže objašnjavajući šta je u konkretnom slučaju lex generalis a što lex specialis, šta su norme lex generali i lex specialis u odnosu na druge zakone. U predmetnom slučaju se dotiču tri zakona, koja su bitna za rješavanje ovog slučaja. Prvo, Zakona o poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine, koji predstavlja lex genaralis u odnosu na pitanje funkcionisanja porezne uprave, kao nesamostalne uprave u okviru Federalnog ministarstva. S druge strane je Zakon o državnoj službi koji je lex generalis u odnosu na pitanje zapošljavanja, radno pravnog odnosa državnih službenika. Zakon o organizaciji organa uprave je lex generalis u odnosu na organizaciju rada uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine. Prema tome Zakon o poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine je ujedno lex specialis kada je u pitanju način funkcionisanja i provođenje poreske politike odnosno poreskog zakonodavstva. U okviru Zakona o poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine je jedna norma specialis u odnosu na Zakon o državnoj službi, a to je upravo osporena odredba. Ta norma je jedno izolovano "zakonsko ostrvo" kada je u pitanju zapošljavanje i uslovi zapošljavanja državnih službenika. Taj odnos treba tumačiti u duhu spomenute odluke Ustavnog suda Federacije U-38/09 jer je Ustavni sud Federacije u toj odluci dao određene smjernice kada je u pitanju samostalnost uprave i položaj državnih službenika. Doktrina prava ne dozvoljava u principu da se prave "zakonska ostrva" koja derogiraju sistemska rješenja u jednoj državi, osim ukoliko ne postoji opravdanje koje je jače po svojem važenju u odnosu na sistemsko rješenje određenog pitanja, odnosno da se dokaže javni interes u tom pravcu. Međutim, s obzirom da nema odgovora od suprotne strane, može se s jedne strane paušalno tvrditi da takvo obrazloženje ne postoji i šta više politička argumentacija koju je iznio govori suprotno, a to je da je ova odredba remetilački faktor u profesionalizaciji poreske uprave a poreska uprava, vrlo dobro se zna, je "žila kucavica" finansija jedne države. S druge strane, ovakvo rješenje, jedan izolovani slučaj jeste jedan različit tretman u odnosu na sve državne službenike koji imaju isti položaj kao rukovodioci određenih sektora tj. kao što su rukovodioci kantonalnih poreskih uprava ili sektora unutar središnjeg ureda i oni se različito tretiraju u odnosu na bilo kojeg državnog službenika koji ima isti položaj. Na taj način se postavlja pitanje da li takav različit tretman predstavlja diskriminaciju s obzirom na svoj položaj odnosno mjesto zaposlenja državnog službenika. Da bi zakon izdržao test zabranjene diskriminacije, pored principa zakonitosti mora se opravdati javnim interesom, odnosno, zadovoljenjem principa adekvatnosti i proporcionalnosti. Tvrdi da ovakav zakonski izuzetak nema opravdanje u javnom interesu niti principu proporcionalnosti i adekvatnosti. Površno promatranje normi Zakona o organizaciji organa uprave, kao jedinog zakona koji bi možda mogao ići u prilog suprotnoj strani, kada se pravilno protumači govori isključivo o nadzoru u članu 44. tog zakona, a ne o mogućnosti utjecaja na formiranje organa uprave. Sasvim je logično da Federalno ministarstvo kao drugostepeni organ preispituje akte organa uprave. Sasvim je logično da vrši nadzor u smislu kontrole rada, ali je nelogično da utječe na nezavisnost i samostalnost i na kraju odgovornost organa uprave s obzirom da u članu 43. stav 2. Zakona o organizaciji organa uprave je jasno navedeno da je Federalna uprava samostalna osim ukoliko ne dolazi do primjene člana 44. tog Zakona koji govori samo o nadzoru rada ali ne o konstituisanju i miješanju u način organizacije Federalne uprave. S druge strane, član 64. stav 2. Zakona o organizaciji organa uprave, koji bi takođe mogao biti potencijalni argument suprotne strane, propisuje mogućnost da se ministarstvo miješa u postavljenja organa uprave, ali kada se pažljivo pročita ova norma onda se može vidjeti da se to samo odnosi na jedinog rukovodioca organa uprave odnosno direktora što ništa nije sporno, zato što upravo tog rukovodioca organ uprave Federacije Bosne i Hercegovine svakako postavlja Vlada Federacije na prijedlog Federalnog ministarstva. S gledišta principa odgovornosti uprave postavlja se jedno logično pitanje: "Zašto i kako direktor i njegovi ljudi od povjerenja trebaju da odgovaraju Vladi Federacije Bosne i Hercegovine, a da istovremeno Vlada Federacije Bosne i Hercegovine bez ikakvih ovlaštenja odgovornosti za uspješnost poreske politike i rada zakonitosti ima pravo da preskače direktora, da ga uslovljava. Ko će biti tim ljudi od povjerenja?" Što se tiče načina funkcionisanja federalne Poreske uprave, a iz medija se moglo i pratiti, pošto je to postala "opštepoznta stvar", ovo je prvi put da je dovedeno u pitanje način funkcionisanja Vlade Federacije, Federalnog ministarstva i poreske politike koje je svoje pravno uporište imalo u osporenom članu. Desilo se da je izabran čovjek koji je prije svega vrhunski nezavisan stručnjak, koji nije dozvolio, da se ustaljena politika u tom odnosu organa uprave i porezne politike, u odnosu Vlade Federacije, Federalnog ministarstva i Porezne uprave provodi s obzirom da je to remetilo način njegovog rada i došlo je do sukoba i jaza na tom nivou. Zašto? Prvi čovjek Poreske uprave je izabran većinom u Vladi Federacije. Istakao je da sudije jako dobro znaju da Vlada Federacije ima 16 ministara i premijera i da se odluka većinski donosi. Odluka ne može biti donesena ukoliko ne dobije saglasnost. Ministri iz reda jednog naroda moraju da dobiju podršku ministara iz reda drugog naroda. Takva odluka, ko će biti prvi čovjek Poreske uprave ne može se nametnuti. Takav čovjek koji odgovara ujedno i ministrici i Vladi Federacije ima legitimitet te Vlade. Sami su postigli saglasnost a odlučili su jednoglasno ko će biti taj čovjek. Logično je, kao i u svim drugim slučajevima, nakon toga taj čovjek ima puni legitimitet Vlade Federacije da bira svoje ljude i da za rad svoj i svojih ljudi odgovara istoj Vladi koja ga takođe većinskom odlukom može smijeniti. To se ne događa. Ključ leži, po njegovom stavu u, nažalost, etno-nacionalnoj podjeli teritorija koja se reflektira i na poresku politiku. Do danas, poslije Daytona, Vlada Federacije unutar pozicije, dijeli svoje položaje na način da se koalicioni partneri podijele ne samo po resorima što se svuda u demokratskim društvima događa, već i unutar određenih resora npr.: "dogovore se da će ministar finansija pripadati jednoj političkoj opciji a da će druga politička opcija dobiti mjesto direktora Porezne uprave, zatim se vraćamo na prvu političku stranku koja kaže "da" ali pod uslovom da naši ljudi budu zaposleni kao rukovodeći državni službenici u određenim kantonima da bi se događalo da direktor u stvari dobije ljude koji nisu njegov izbor i koji zbog političkog pritiska nemaju pravo mogućnosti, jer ako to uradi izaziva političku krizu, što se sada dogodilo prvi put, ukoliko pokušava da nametne provođenje zakona profesionalno, nezavisno, na teritoriju cijele Federacije Bosne i Hercegovine". U zadnje dvije godine paradoksalne situacije su se događale a to je da, kada je direktor predlagao određene ljude, da Federalno ministarstvo nije davalo saglasnost upravo zato što ti ljudi nisu odgovarali Federalnom ministarstvu, jer je direktor zahtijevao da to budu ljudi koje će započeti otvarati određena pitanja koja su do sada prolazila i jednostavno se nisu provodila. To smatra ključnim problemom. U Republici Hrvatskoj, Republici Srbiji i Republici Crnoj Gori, takođe se dijele resorna ministarstva između koalicijskih partnera. Sasvim je logično da podjela vlasti između pozicionih stranaka ne utječe na jedinstvenost funkcionisanja uprave i to je razlika države Bosne i Hercegovine u odnosu na države regije, što kada se dijele resori onda postoji odgovornost koalicijskih partnera da preuzme način i uspjeh funkcionisanja tog resora sa svim samostalnim i nesamostalnim upravama da li će raditi u mandatnom periodu uspješno ili ne. Ovdje se, po navodima punomoćnika podnosioca zahtjeva događa da se jedan veoma bitan resor kao što je Federalno ministarstvo zajedno sa bitnim zavisnim upravama dijeli između koalicionih partnera na način da to utječe upravo na samostalnost i funkcionalnost organa uprave suprotno članu 43. stav 2. Prema tome, u zadnje dvije do tri godine, događa se upravo da se zbog ovog sukoba ne mogu dobiti državni službenici koji rukovode poreskim kantonalnim upravama, njih 4 do sada. Nadalje, ovlašteni podnosilac zahtjeva se poziva i na politička prava, jer su u pitanju javne službe koje potpadaju pod član 25. Međunarodnog pakta o političkim i građanskim pravima i ona se u Federaciji Bosne i Hercegovine ne garantuju samo u svom normalnom obimu, već na najvišem nivou jer je to pozitivna obaveza Federacije Bosne i Hercegovine. U duhu odluke Ustavnog suda Federacije na koju se pozvao, smatra da pristup ovim službama ne samo da je suprotan principima diskriminacije već i principu pozitivne obaveze Federacije Bosne i Hercegovine da garantira najviši nivo ljudskih prava, a Međunarodna konvencija UN-a po odredbi člana 7. se primjenjuje formalno kao ustavno pravo u Bosni i Hercegovini.

Predsjedavajuća Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: predsjedavajuća Doma) je u odgovoru istakla da je pravni status Porezne uprave uređen u skladu s članom 37. Zakona o organizaciji organa uprave odredbom koju citira: "Federalni organi uprave su federalna ministarstva i federalne uprave. Federalne uprave mogu se osnivati kao samostalne federalne uprave i kao federalne uprave u sastavu federalnog ministarstva". Članom 43. stav 1. istog zakona je propisano da se "Federalne uprave i federalne upravne organizacije mogu osnivati u sastavu federalnog ministarstva onda kada je to potrebno zbog međusobne povezanosti poslova iz nadležnosti federalnog ministarstva i federalne uprave, odnosno federalne upravne organizacije i kad je, pored određenog stepena samostalnosti u vršenju poslova iz nadležnosti uprave, odnosno upravne organizacije, potrebno osigurati da federalno ministarstvo vrši usmjeravanje i nadzor u vršenju poslova iz nadležnosti tih uprava, odnosno organizacija". Status Porezne uprave određen je zakonom. Porezna uprava je određena kao federalna upravna organizacija u sastavu Federalnog ministarstva. Pored toga u sklopu Federalnog ministarstva su Carinska uprava i Finansijska policija. Nadležno ministarstvo vrši usmjeravanje i nadzor u obavljanju poslova iz nadležnosti uprave. Članom 44. istog zakona, propisano je: "U poslovima iz nadležnosti federalne uprave, odnosno federalne upravne organizacije koje se nalaze u sastavu federalnog ministarstva, federalni ministar donosi podzakonske propise i opšte akte za izvršavanje federalnih zakona iz tih oblasti i vrši upravni nadzor nad radom te uprave, odnosno organizacije. Federalne uprave i federalne upravne organizacije iz stava 1. ovoga člana, u izvršavanju poslova iz svoje nadležnosti, neposredno ostvaruju saradnju sa drugim organima uprave i pravnim licima, a odnose prema Vladi Federacije, predsjedniku i potpredsjednicima Federacije Bosne i Hercegovine i Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine, ostvaruju preko ministra koji rukovodi federalnim ministarstvom u čijem se sastavu nalazi ta uprava, odnosno organizacija." Porezna politika i porezni sistem su u nadležnosti Federalnog ministarstva. Federalni ministar donosi podzakonske propise i opšte akte za izvršavanje federalnih zakona iz tih oblasti i vrši upravni nadzor nad radom te uprave, odnosno organizacije. Federalno ministarstvo vrši usmjeravanje i nadzor u obavljanju poslova iz nadležnosti uprave. Naglašava da je Zakon o poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine, prioritetni zakon. Članom 2. Zakona o poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine je propisano da "ukoliko su odredbe ovog zakona kojima se regulišu organizacija i rukovodstvo Porezne uprave, saradnja Porezne uprave sa drugim vladinim organima, prava i obaveze Porezne uprave i poreznih obaveznika, identifikacija i registracija poreznih obaveznika, podnošenje poreznih prijava i plaćanje poreza, razrez i naplata poreza, prinudna naplata poreznih obaveza, inspekcijski nadzor, obračun i naplata kamata, odbici i povrati više plaćenih poreza, rokovi zastare za razrez, naplata i povrat poreza, žalbe na porezna rješenja, administrativne kazne za porezne prekršaje, podzakonski akti i porezna mišljenja, drugačije uređene drugim zakonima u Federaciji, tada će odredbe iz ovog zakona imati prioritet nad drugim odredbama u navedenim oblastima". U konkretnom slučaju, propisana je prioritetna primjena Zakona o poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine u odnosu na druge zakone. To prvenstvo u primjeni se ogleda i u članu 64. stav 2. Zakona o organizaciji organa uprave, koji glasi: "Rukovodioce državne službenike iz člana 63. stav 1. tač. 2. do 5. ovoga Zakona, postavlja na radno mjesto rukovodilac federalnog, odnosno kantonalnog organa uprave, odnosno rukovodilac federalne, odnosno kantonalne upravne organizacije, u skladu sa Zakonom o državnoj službi, ukoliko za rukovodioca uprave i upravne organizacije u sastavu federalnog, odnosno u sastavu kantonalnog ministarstva, posebnim zakonom nije drugačije određeno".

Dalje navodi, princip prior tempore potior iure tj. raniji u vremenu jači u pravu. Jednostavnije rečeno prvi u vremenu prvi u pravu. Smatra da ko prije stekne neko pravo njemu pripada i prvenstvo Naime, Zakon o poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine, donio je Parlament Federacije Bosne i Hercegovine na sjednici Predstavničkog doma, održanoj 04. juna 2002. godine i na sjednici Doma naroda održanoj 28. maja 2002. godine. Objavljen u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 33/02" 19. jula 2002. godine, stupio je na pravnu snagu, u smislu člana 99. "osmog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH", a njegova primjena je počela po isteku trideset dana od dana stupanja na snagu ovog zakona. Zakon o državnoj službi, donio je Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, godinu dana kasnije u odnosu na Zakon o poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine. Na sjednici Predstavničkog doma održanoj 03. juna 2003. godine i na sjednici Doma naroda održanoj 14. maja 2003. godine. Objavljen u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 29/03 od 30.06.2003. godine, stupio je na pravnu snagu, u smislu člana 77. "narednog dana od dana donošenja."

Zatim, upozorava da osporena odredba zakona nije u suprotnosti sa odredbama Zakona o državnoj službi. Nema kolizije (sukoba) zakona. Obzirom na navedeno, osporenom odredbom Zakona o poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine, nisu narušeni principi jedinstvenih zakonskih pravila za postavljenje državnih službenika u organima Federacije Bosne i Hercegovine. Odredbama čl. 22. do 37. Zakona o državnoj službi propisuje se oglašavanje, postupak prijema u državnu službu, upražnjena radna mjesta, premještaj, zapošljavanje, ocjena rada i unapređenje. Na osnovu člana 4. stav 2. Zakona o poreznoj upravi u Federacije Bosne i Hercegovine, Poreznom upravom rukovodi direktor Porezne uprave. Direktor ima zamjenika. Direktora i zamjenika direktora razrješava Vlada Federacije na prijedlog federalnog ministra. Osporenom odredbom zakona (član 4. stav 5.) direktor, uz saglasnost ministra, a prema provedenoj proceduri utvrđenoj u Poglavlju IV. (odredbe člana 22. do 37.) Zakona o državnoj službi postavlja i razrješava rukovodioce sektora unutar Središnjeg ureda, rukovodioce kantonalnih poreznih ureda. Uvažavajući prioritetnu primjenu Zakona o poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine u smislu člana 2. Zakona o poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine i člana 64. stav 2. Zakona organizaciji organa uprave, nije došlo do kolizije (sukoba) sa Zakonom o državnoj službi. Takođe, nije povrijeđeno ustavno jamstvo jednakosti, niti je osporena odredba zakona diskriminacijskog karaktera. Nema povrede odredbi člana II.A.2.1.c) i d) i član II.A.2.(2) b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i člana 2. stav 1. i člana 25. stav 1. tačka c) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.

U cilju jasnog dokazivanja pravne neosnovanosti zahtjeva, nadalje je navedeno da je isti stav zauzela Vlada Federacije na 85. hitnoj sjednici održanoj 06.10.2017. godine, na kojoj sjednici je zauzela mišljenje kojim Vlada Federacije u cijelosti osporava navode na kojima se zasniva zahtjev za ocjenu ustavnosti. Kopija Mišljenja V. broj 1323/2017 od 06.10.2017. godine, priložena je Ustavnom sudu Federacije kao dokaz. U njemu je iznijet stav i data analiza odredaba relevantnih zakona u kojima je propisano da je Poreska uprava u sastavu Federalnog ministarstva, da je porezni sistem i politika u nadležnosti tog ministarstva, sve prema odredbama Zakona o federalnim ministarstvima i drugim organima federalne uprave ("Službene novine Federacije BiH", br. 58/02, 19/03, 38/05, 2/06, 8/06, 61/06, 52/09 i 48/11). Nadalje, istaknut je značaj porezne politike i ukupnog poreznog sistema, a ogleda se i u odgovarajućoj institucionalnoj strukturi, te Porezna uprava, kao izvršni organ jeste bitan dio tih nadležnosti, radi čega je članom 43. stav 1. Zakona o organizaciji organa uprave i predviđeno da u takvim slučajevima, zbog međusobne povezanosti poslova iz nadležnosti federalnog ministra i federalne uprave, Federalno ministarstvo vrši nadzor i usmjeravanje u obavljanju poslova iz nadležnosti uprave. Porezna uprava je federalna upravna organizacija u sastavu federalnog ministarstva, te je zakonom propisano da rukovodeće službenike, pa i pomoćnika rukovodioca organa uprave postavlja rukovodilac federalnog organa uprave u skladu sa Zakonom o državnoj službi, ukoliko posebnim zakonom nije drugačije propisano. Upravo je to relevantno za ovaj slučaj, jer je Osporenom odredbom propisano drugačije, na međusobno koherentan način, usklađeno sa osnovnim Zakonom o organizaciji organa uprave. Analizom odredbi relevantnih zakona, ističu da jasno proizilazi da Osporena odredba nije u suprotnosti sa odredbama Zakona o državnoj službi koji je lex specialis propis kojim se uređuje radnopravni status državnih službenika. Konačno, smatraju da eventualno proglašenje neustavnosti Osporene odredbe povlači za sobom i upitnost ustavnosti drugih zakona.

Konačno, predsjedavajuća Doma smatra da je Ustavni sud Federacije zaštitnik Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, što uključuje jedno od njegovih osnovnih principa a to je zaštita i očuvanje pravnog poretka, te predlaže da postupajući po zahtjevu za ocjenu ustavnosti Osporene odredbe, cijeneći iznesene dokaze i pravnu argumentaciju donese presudu kojom će se utvrditi da je: "član 4. stav 5. Zakona o poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine".

Na dati odgovor se izjasnio punomoćnik podnosioca zahtjeva, ističući da se može očitovati i argumentujući neosnovanost pravnog principa koji je istaknut u odgovoru, te elaborirajući odnos normi. Nadalje je objasnio, odgovarajući na pitanja, pravni karakter saglasnosti, odnosno suspendivno dejstvo odluke o postavljenju, te način kako je u posljednjem periodu došlo do toga da se zbog primjene osporene odredbe ne mogu popuniti pozicije u Poreznoj upravi. Nije formalizovan način davanja saglasnosti, odnosno da se konkretno aktuelni ministar finansija Federacije Bosne i Hercegovine jednostavno nije oglašavao, zbog čega se pozicije, iako ih je direktor Porezne uprave predlagao nisu mogle popuniti. U svemu preostalom je ostao kod već citiranih navoda, naglašavajući i da je pred redovnom sudom uspješno okončan postupak, odnosno donijeta je privremena mjera u korist, odnosno u vezi sa imenovanjem direktora Porezne uprave Federacije, kojim potkrepljuje navode i u ovom predmetu.

Predsjedavajuća Doma je u okviru protivargumentacije dodatnih navoda punomoćnika podnosioca zahtjeva i dodatnih pitanja istakla da iz pozicije poštovanja Ustavnog suda Federacije, nije primjereno da se iznose bilo kakve "političke kvalifikacije" bilo kojeg postupka ili bilo kojeg imenovanja u Vladi Federacije, te da je nekima bilo stalo da se izvrši upravo političko imenovanje uvaženog direktora Porezne uprave, koji je vršilac dužnosti i tako ga treba i nazivati, jer po pravilima iz porezne uprave vršilac dužnosti direktora Porezne uprave treba doći iz reda zaposlenika. Na svima nama je, kako je nadalje istakla, saznanje da uvaženi vršilac nije iz Porezne uprave, te je istakla da je ovo dovoljno i toliko o profesionalnoj službi i nezavisnosti.

Strankama u postupku je naloženo i to punomoćniku podnosioca zahtjeva da dostavi dokumentaciju na okolnost prepiske u vezi sa imenovanjima na pozicije rukovodećih službenika u Poreznoj upravi, a predsjedavajućoj Doma da se očituje na navode o procedurama u tom pravcu, sve to u roku od tri dana.

Punomoćnik podnosioca zahtjeva je dostavio dodatnu dokumentaciju uz podnesak u kojem je naveo da ista potvrđuje njihovu osnovnu tezu da se Osporena odredba (dio) koristi kao pravna osnova za politički utjecaj na izbor čelnih ljudi poreskih uprava, da se odugovlači, postavljaju nepotrebna pitanja, traže informacije, a da se procedure ne provode. Prema dokumentaciji direktor je više puta, počev od 02.12.2015. godine tražio odobrenje za raspisivanje konkursa, a u međuvremenu je imenovao tzv. ovlaštene rukovodioce, jer bi u protivnom nastao haos. Nadalje, obraćalo se više puta za donošenje privremenih rješenja o davanju ovlaštenja navedenim licima za obavljanje upražnjenih pozicija, do raspisivanja i okončanja konkursa. Na to nikada nije data saglasnost. Tek krajem 2017. godine Federalno ministarstvo je tražilo raspisivanje konkursa, ali to je, po navodima punomoćnika podnosioca zahtjeva, posljedica pokretanja ovog postupka. Institut saglasnosti se pretvara u sredstvo personalnih ucjena i u "veto-mehanizam". Smatra da ukorijenjeni sistem etno-nacionalne podjele uprava i ministarstava, tj. cijele javne uprave, treba ustavnopravno osuditi. Po prvi put je na čelu uprave profesionalac i stručno, nestranačko lice, što potkrepljuje i navodima o povećanju poreznih prihoda. U prilozima su dostavljeni brojni akti u vidu korespondencije između Porezne uprave i Vlade Federacije te resornog ministarstva, a takođe i Rješenje Opštinskog suda u Sarajevu o određivanju mjere osiguranja u odnosu na konkursnu proceduru za imenovanje direktora Poreske uprave.

Predsjedavajuća Doma je takođe u ostavljenom roku dostavila odgovor predlagača zakona, odnosno resornog ministarstva u vezi navedene komunikacije i izjašnjenje na pojam "saglasnosti". U njemu i dodatnoj dokumentaciji, navedeno da je v.d. direktor Porezne uprave bez saglasnosti resorne ministrice donio rješenja o privremenom obavljanju poslova rukovodioca sektora unutar Središnjeg ureda i kantonalnih ureda, da su zatražene informacije o tome i da su predmetna rješenja dostavljena tek 11.04.2018. godine. U vezi sa tim dostavljena je odgovarajuća korespondencija. U odnosu na tumačenje pravne prirode "saglasnosti" ministra, odgovoreno je da nema karakter upravnog akta koji se donosi u upravnom postupku koji provode organi uprave u rješavanju upravnih pitanja, te stoga i ne postoji propisana forma sadržaja. Saglasnost predstavlja mišljenje o postavljenju državnog službenika, a ta mišljenja na relaciji Ministar finansija i direktor Porezne uprave moraju biti usaglašena, jer u ovom slučaju postoje dva rukovodioca državne uprave. Ona se posmatra u kontekstu procedura iz poglavlja IV. Zakona o državnoj službi i predstavlja akt konkretno resornog ministra koji se daje u jednoj fazi postupka, a ovlaštenje za isto proizilazi i iz Zakona o organizaciji organa uprave, Zakona o državnoj službi i Zakona o poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine, te ni u kom slučaju ne derogira odredbe o zapošljavanju u državnoj službi.

6. Relevantno pravo

A. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine

Član II.A.2.(1) c) i d)

(1) Sva lica unutar teritorija Federacije uživaju sljedeća prava:

(...).

  • c)
    na jednakost pred zakonom;
  • d)
    zabranu svake diskriminacije zasnovane na rasi, boji kože, polu, jeziku, religiji ili vjerovanju, političkim ili drugim uvjerenjima, nacionalnom ili socijalnom porijeklu;

(...).

Član II.A.2.(2) b)

(...).

  • b)
    politička prava: da učestvuju u javnim poslovima; da imaju jednak pristup javnim službama; da biraju i da budu birani.

Član IV.C.3 10.(2)

Ustavni sud:

  • a)
    Na zahtjev Predsjednika Federacije, Potpredsjednika Federacije, Premijera, zamjenika Premijera ili na zahtjev jedne trećine članova bilo kog doma Parlamenta Federacije, utvrdit će da li je prijedlog zakona koji je usvojio jedan od domova, ili zakon koji su usvojila oba doma, u skladu sa ustavom;
  • b)
    Na zahtjev Premijera, kantona ili jedne trećine poslanika u zakonodavnom tijelu kantona, utvrdit će da li su ustav kantona i amandman na ustav, predloženi zakon ili zakon koga je usvojilo to zakonodavno tijelo, u skladu sa ovim ustavom;
  • c)
    na zahtjev Predsjednika Federacije, Potpredsjednika Federacije, Premijera ili zamjenika Premijera, utvrdit će da li je predloženi ili usvojeni propis koji donosi organ federalne vlasti u skladu sa ovim ustavom;
  • d)
    na zahtjev premijera ili kantona, utvrđuje da li neki predloženi ili usvojeni propis koji je donijelo neko tijelo kantonalne, gradske ili opštinske vlasti u skladu sa ovim ustavom.

Član VII. 3.

Međunarodni ugovori i drugi sporazumi koji su na snazi glede Bosne i Hercegovine i Federacije, te opšta pravila međunarodnog prava čine dio zakonodavstva Federacije. U slučaju nesuglasica međunarodnog ugovora, odnosno sporazuma i zakonodavstva, prevladava međunarodni ugovor, odnosno sporazum.

B. Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima

Član 2.

  • 1.
    Države članice ovog Pakta obavezuju se da poštuju i da garantuju prava priznata u ovom Paktu svim pojedincima koji se nalaze na njihovoj teritoriji i potpadaju pod njihovu vlast bez ikakvog razlikovanja, naročito u pogledu rase, boje kože, spola, jezika, vjeroispovijesti, političkog ili svakog drugog ubjeđenja, nacionalnog ili društvenog porijekla, imovine, rođenja ili drugog statusa.
  • 2.
    Države članice ovog Pakta se obavezuju da, u skladu sa svojim ustavnim postupcima i sa odredbama ovog Pakta, preduzmu potrebne korake radi usvajanja takvih mjera zakonodavnog ili drugog karaktera, pogodnih da se ostvare prava priznata u ovom Paktu koja još nisu predviđena.
  • 3.
    Države članice ovog Pakta se obavezuju da:
    • a)
      obezbijede svakom licu čija prava i slobode priznati ovim Paktom budu povrijeđeni, da raspolaže pravom djelotvorne žalbe čak i onda kada bi povredu počinila lica koja su radila u obavljanju svojih službenih dužnosti;
    • b)
      obezbijede da nadležna sudska, upravna ili zakonodavna vlast, ili svaka druga vlast koja je prema zakonodavstvu države nadležna, rješava pitanja o pravima lica koja ulažu žalbu i da razvijaju mogućnosti sudskih pravnih lijekova;
    • c)
      da obezbijede da nadležne vlasti postupe po svakoj žalbi koja se usvoji kao opravdana.

Član 25. stav 1. tačka c)

Svaki građanin treba da ima pravo i mogućnost da bez ikakvih razlika navedenih u članu 2. i bez nerazumnih ograničenja:

(...).

  • c)
    ima pristup javnim službama svoje zemlje uz opšte uslove jednakosti".

C. Poslovnik Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine

("Službene novine Federacije BiH", br. 40/10 i 18/16)

Član 25.

Javna rasprava zakazuje se kada je potrebno neposredno raspraviti odnosno razjasniti pitanje značajno za donošenje odluke.

O potrebi održavanja javne rasprave odlučuje Sud.

D. Zakon o poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine

("Službene novine Federacije BiH", br. 33/02, 28/04, 57/09, 40/10, 27/12, 7/13, 71/14 i 91/15)

Član 1.

Ovim zakonom regulira se osnov za primjenu svih poreznih zakona, Zakona o jedinstvenom sistemu registracije, kontrole i naplate doprinosa, Zakona o fiskalnim sistemima i Zakona o doprinosima u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija) i odnosnih podzakonskih akata, te definišu određena prekršajna djela iz oblasti poreza i sankcije za ta djela.

Ovaj zakon se odnosi na provođenje i izvršavanje aktivnosti iz oblasti svih vrsta federalnih, kantonalnih, gradskih i opštinskih poreza i doprinosa, taksi, posebnih naknada, članarina turističkih zajednica, članarina obrtničkih komora i novčanih kazni za porezne prekršaje.

Pod taksama, u smislu stava 2. ovog člana podrazumijevaju se taksa na istaknutu firmu i taksa za držanje aparata za igre na sreću i zabavne igre.

Pod posebnim naknadama, u smislu stava 2. ovog člana, podrazumijevaju se opšta vodna naknada, naknada za korištenje opštekorisnih funkcija šume i posebna naknada za zaštitu od prirodnih i drugih nesreća.

Pod članarinama turističkih zajednica, u smislu stava 2. ovog člana podrazumijevaju se članarine koje su dužni plaćati pravna i fizička lica (samostalni preduzetnici) u određenom procentu od ostvarenog ukupnog prihoda ostvarenog obavljanjem određene djelatnosti utvrđene Uredbom o članarinama u turističkim zajednicama.

Pod članarinom obrtničkih komora, u smislu stava 2. ovog člana, podrazumijeva se članarina koju su dužni plaćati obrtnici i lica koja obavljaju srodne djelatnosti u određenom procentu utvrđenom Pravilnikom o visini članarine, njenoj raspodjeli između udruženja obrtnika i udruženja lica koja obavljaju srodne djelatnosti, obrtničkih komora kantona i Obrtničke komore Federacije Bosne i Hercegovine.

Član 2.

Ukoliko su odredbe ovog zakona kojima se regulišu organizacija i rukovodstvo Porezne uprave, saradnja Porezne uprave sa drugim vladinim organima, prava i obaveze Porezne uprave i poreznih obaveznika, identifikacija i registracija poreznih obaveznika, podnošenje poreznih prijava i plaćanje poreza, razrez i naplata poreza, prinudna naplata poreznih obaveza, inspekcijski nadzor, obračun i naplata kamata, odbici i povrat više plaćenih poreza, rokovi zastare za razrez, naplata i povrat poreza, žalbe na porezna rješenja, administrativne kazne za porezne prekršaje, podzakonski akti, uručenje dokumenata, i porezna mišljenja, drugačije uređene drugim zakonima u Federaciji, tada će odredbe ovog zakona imati prioritet nad drugim odredbama u navedenim oblastima.

Izuzetno odredba stava 1. ovog člana ne primjenjuje se na pitanja koja su uređena Zakonom o naplati i djelimičnom otpisu dugovanja sportskim kolektivima ("Službene novine Federacije BiH", broj 37/14), Zakonom o visini stope zatezne kamate na javne prihode ("Službene novine Federacije BiH", br. 48/01, 52/01 i 42/06), Zakonom o finansijskoj konsolidaciji privrednih društava u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 52/14) i Odlukom o uslovima raspolaganja obveznicama Federacije Bosne i Hercegovine na osnovu ratnih potraživanja pravnih lica ("Službene novine Federacije BiH", broj 75/09).

Član 4.

Federalna uprava je Federalna uprava u sastavu Ministarstva.

Poreznom upravom rukovodi direktor Porezne uprave (u daljem tekstu: direktor). Direktor ima zamjenika. Direktora i zamjenika direktora imenuje i razrješava Vlada Federacije na prijedlog federalnog ministra finansija (u daljem tekstu: ministar) na period od četiri godine sa mogućnošću novog imenovanja.

Porezna uprava organizovana je na dva nivoa i to na nivou Središnjeg ureda i nivou kantonalnih poreznih ureda sa pripadajućim poreznim ispostavama. U okviru ove globalne organizacione strukture, odluke vezane za poslove sektora i drugih organizacionih jedinica u svim uredima regulisat će se podzakonskim aktima.

Središnji ured Porezne uprave nalazi se u Sarajevu.

Direktor, uz saglasnost ministra a prema provedenoj proceduri utvrđenoj u poglavlju IV. Zakona o državnoj službi u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 29/03, 39/04, 54/04, 67/05 i 8/06), postavlja i razrješava rukovodioce sektora unutar Središnjeg ureda i rukovodioce kantonalnih poreznih ureda.

E. Zakon o državnoj službi u Federaciji Bosne i Hercegovine

("Službene novine Federacije BiH", br. 29/03, 23/04, 39/04, 54/04, 67/05, 8/06, 4/12)

Član 1.

Predmet Zakona

  • 1.
    Ovim zakonom uređuje se radno-pravni status državnih službenika u organima državne uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija).
  • 2.
    Državni službenik je lice postavljeno rješenjem na radno mjesto u organ državne službe, u skladu sa zakonom.

Član 6.

Radna mjesta u državnoj službi

  • 1.
    Državni službenik se postavlja na jedno od sljedećih radnih mjesta:
    • a)
      Rukovodeći državni službenici:
      • 1)
        rukovodilac samostalne uprave i samostalne ustanove;
      • 2)
        sekretar organa državne službe;
      • 3)
        rukovodilac uprave i ustanove koje se nalaze u sastavu ministarstva;
      • 4)
        pomoćnik rukovodioca organa državne službe;
      • 5)
        glavni inspektori.
    • b)
      Ostali državni službenici:
      • 1)
        šef unutrašnje organizacione jedinice;
      • 2)
        inspektori;
      • 3)
        stručni savjetnik;
      • 4)
        viši stručni saradnik;
      • 5)
        stručni saradnik.
  • 2.
    Vlada Federacije propisuje vrstu i složenost poslova koji se obavljaju u okviru radnih mjesta državnih službenika iz stava 1. ovog člana.
  • 3.
    Kategorije u okviru radnih mjesta državnih službenika utvrđuju se pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji organa državne službe, u skladu sa ovim zakonom i podzakonskim propisima donesenim na osnovu ovog zakona.

Član 10.

  • 1.
    Pomoćnik rukovodioca organa državne službe obavlja poslove rukovodnog karaktera unutar osnovne organizacione jedinice i odgovoran je za korištenje finansijskih, materijalnih i ljudskih potencijala dodijeljenih osnovnoj organizacionoj jedinici.
  • 2.
    Pomoćnik rukovodioca organa državne službe za svoj rad i upravljanje odgovara rukovodiocu organa državne službe.

POGLAVLJE IV. - Upražnjena radna mjesta, premještaj, zapošljavanje, ocjena rada i unapređenje (čl. 22. do 37.)

Član 74.

Odredbe ovog zakona koje se odnose na državne službenike u organima državne službe shodno se primjenjuju i na državne službenike koji taj status imaju u stručnim i drugim službama organa zakonodavne vlasti, organa izvršne vlasti, ombudsmenima, organima sudske vlasti, tužilaštvima, pravobranilaštvima, ustanovama za izvršenje krivičnih sankcija, zatvorima i organima za prekršaje Federacije, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.

F. Zakon o federalnim ministarstvima i drugim tijelima federalne uprave

("Službene novine Federacije BiH", br. 58/02, 19/03, 38/05, 2/06, 8/06, 61/06, 52/09, 48/11)

Član 8.

Federalno ministarstvo finansija - Federalno ministarstvo financija vrši upravne, stručne i druge poslove utvrđene zakonom koji se odnose na ostvarivanje nadležnosti Federacije u oblasti finansija, i to: porezni sistem i poreznu politiku; praćenje ostvarivanja politike i mjera u oblasti deviznog sistema u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Zakonom o Centralnoj banci Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 1/97), carina, uvoznih dažbina, kreditnog i bankarskog sistema; sistem finansijskog poslovanja (papiri od vrijednosti i sanacija; obračunski sistem (računovodstvo, knjigovodstvo i bilansi); sistem osiguranja imovine i lica; sistem taksa; doprinosa i drugih dažbina i igara na sreću; sistem finansiranja javne potrošnje; izrada i izvršenje Budžeta Federacije i godišnje obračune Budžeta Federacije, nadzor nad izvršenjem Budžeta, budžetska inspekcija, trezorsko poslovanje; upravljanje novčanim tokovima; dnevno praćenje novčanih sredstava; obaveze i potraživanja i utvrđivanja dinamike praćenja i planiranja osiguranja nedostajućih sredstava; koncentracija finansijskih sredstava radi osiguranja finansijskog tržišta; javni dug i njegovo servisiranje; kontrola ostvarivanja Budžeta Federacije i druge poslove utvrđene zakonom.

U sastavu Federalnog ministarstva finansija - Federalnog ministarstva financija su: Porezna uprava....

Porezna uprava vrši upravne i druge stručne poslove utvrđene zakonom.

...

G. Zakon o organizaciji organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine

("Službene novine Federacije BiH", broj 35/05)

Član 36.

Federalni organi uprave i federalne upravne organizacije, osnivaju se i ukidaju i njihov djelokrug utvrđuje federalnim zakonom o organizaciji i djelokrugu federalnih organa uprave i federalnih upravnih organizacija, u skladu sa ovim Zakonom.

Član 37.

Federalni organi uprave su federalna ministarstva i federalne uprave. Federalne uprave mogu se osnivati kao samostalne federalne uprave i kao federalne uprave u sastavu federalnog ministarstva.

Član 63.

Rukovodeći državni službenici u organima uprave i upravnim organizacijama na svim nivoima vlasti u Federaciji su:

  • 1.
    direktor samostalne uprave i samostalne upravne organizacije;
  • 2.
    sekretar organa uprave i upravne organizacije;
  • 3.
    direktor uprave i upravne organizacije u sastavu organa uprave;
  • 4.
    pomoćnik rukovodioca organa uprave i uprave organizacije;
  • 5.
    glavni federalni i glavni kantonalni inspektori, odnosno glavni opštinski inspektori.

Rukovodeći državni službenici iz stava 1. ovog člana pomažu rukovodiocu organa uprave i upravne organizacije u rukovođenju osnovnim organizacijskim jedinicama i neposredno obavljaju poslove utvrđene zakonom, drugim propisima i pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji.

Radna mjesta rukovodećih državnih službenika utvrđuju se pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji organa uprave i upravne organizacije.

Rukovodioci organa državne službe mogu imati savjetnike koji nemaju status državnog službenika, a čija se radna mjesta utvrđuju pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji.

Član 64.

Direktora samostalne federalne uprave i samostalne federalne upravne organizacije postavlja Vlada Federacije, a rukovodioca samostalne kantonalne prave i samostalne kantonalne upravne organizacije imenuje vlada kantona, u skladu sa Zakonom o državnoj službi u Federaciji Bosne i Hercegovine BiH", br. 29/03, 23/04 i 54/04), (u daljem tekstu: Zakon o državnoj službi).

Rukovodeće državne službenike iz člana 63. stav 1. tač. od 2. do 5. ovog Zakona, postavlja na radno mjesto rukovodilac federalnog, odnosno kantonalnog organa uprave, odnosno rukovodilac federalne, odnosno kantonalne upravne organizacije, u skladu sa Zakonom o državnoj službi, ukoliko za rukovodioca uprave i upravne organizacije u sastavu federalnog, odnosno u sastavu kantonalnog ministarstva posebnim zakonom nije drugačije određeno.

Rukovodeće državne službenike u opštinskim i gradskih organima uprave i upravnim organizacijama imenuje opštinski načelnik, odnosno gradonačelnik, u skladu sa Zakonom o državnoj službi.

7. Činjenično stanje i stav Ustavnog suda Federacije

Analizom navoda iz zahtjeva, izlaganja stranaka na sjednici Suda sa javnom raspravom, dostavljenih podnesaka stranaka u postupku i relevantnog prava, Ustavni sud Federacije je utvrdio sljedeće činjenice relevantne za odlučivanje u ovom predmetu:

Podnosilac zahtjeva je u skladu sa članom IV.C.3.10. (2) a) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine lice ovlašteno za podnošenje ovog zahtjeva za ocjenu ustavnosti.

Podnosilac zahtjeva traži ocjenu ustavnosti odredbe kojom je propisano da direktor, uz saglasnost ministra, a prema provedenoj proceduri utvrđenoj u poglavlju IV. Zakona o državnoj službi postavlja i razrješava rukovodioce sektora unutar Središnjeg ureda i rukovodioce kantonalnih poreznih ureda. Preciziranim zahtjevom, podnosilac zahtjeva se opredijelio da zatraži utvrđivanje ustavnosti dijela citirane odredbe, označeno u presudi kao "Osporene odredba" koji glasi: "uz saglasnost ministra a". Citirani propis u vidu davanja saglasnosti resornog ministra smatra suprotnim odredbama člana II.A.2.1.c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine koja obavezuje Federaciju da će osigurati primjenu najvišeg nivoa međunarodno priznatih prava i sloboda, a posebno u odnosu na jednakost pred zakonom. Pri tom se poziva i na odjeljak VII.3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Istovremeno osporenu odredbu problematizuje u odnosu na član 2. stav 1., u vezi sa članom 25. stav 1. tačka c) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, dovodeći ga u vezu sa članom II.A.2.1.d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine u smislu zabrane svake diskriminacije, te u vezi sa članom II.A.2.2.b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i odredbu koja propisuje da svi građani uživaju politička prava da učestvuju u javnim poslovima, da imaju jednak pristup javnim službama, da biraju i budu birani.