USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
PRESUDA
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine odlučujući o zahtjevu Načelnika Opštine Bosanska Krupa za zaštitu prava na lokalnu samoupravu u vezi sa primjenom člana 114. Zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu, na osnovu člana IV.C.3.10.(3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, a u vezi sa Amandmanom XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici bez javne rasprave, održanoj dana 25.09.2018. godine, donio je
PRESUDU
- 1.Utvrđuje se da je članom 114. Zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu ("Službene novine Federacije BiH", broj 64/09), povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu Opštine Bosanska Krupa.
- 2.Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH", "Službenom glasniku Unsko-sanskog kantona" i "Službenom glasniku Opštine Bosanska Krupa".
Obrazloženje 1. Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva
Na osnovu ovlaštenja iz Amandmana XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, Načelnik Opštine Bosanska Krupa (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva) podnio je Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) dana 07.02.2017. godine, zahtjev za zaštitu prava na lokalnu samoupravu u vezi sa primjenom člana 114. Zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu ("Službene novine Federacije BiH", broj 64/09 u daljem tekstu: osporena odredba).
2. Stranke u postupku
Stranke u ovom postupku su podnosilac zahtjeva i Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, kao donosilac Zakona čija je odredba osporena.
3. Bitni navodi iz zahtjeva
Podnosilac zahtjeva citira osporenu odredbu kojom je "zbog posebnih uslova rada, težine i prirode posla i odgovornosti za obavljanje poslova vatrogastva" propisano uvećanje plata od 30% za starješine profesionalne vatrogasne jedinice, njihove zamjenike i vatrogasce u profesionalnoj vatrogasnoj jedinici organa uprave civilne zaštite Federacije, kantona, opštine i grada, kao i za inspektore navedene u Zakonu, kao i uvećanje plata do 20% za ostale službenike i namještenike na poslovima u profesionalnim vatrogasnim jedinicama.
Podnosilac zahtjeva smatra da ovakva odredba stvara disbalans u platama namještenika i državnih službenika, i djeluje destimulirajuće na posao koji obavljaju ostali državni službenici i namještenici. Ističe da ovakve zakonske odredbe nameću Opštini Bosanska Krupa, kao poslodavcu, obavezu da vrši isplatu uvećanih plata nezavisno od svojih mogućnosti i na štetu ostalih izvršilaca koji primaju platu iz ograničene mase sredstava koja je za to predviđena u opštinskom budžetu.
Pritom, navodi se dalje, osporena odredba koja utvrđuje ovu obavezu nije ni u jednoj fazi donošenja bila predmetom konsultovanja sa jedinicom lokalne samouprave, iako direktno iziskuje dodatna sredstva za uvećanje plata koje se a priori propisuje određenoj kategoriji državnih službenika i namještenika. Na ovaj način utvrđena dodatna sredstva su obaveza poslodavca, koja nije uslovljena bilo kakvim činjenjem izvršilaca tj. nije vezano za neke konkretne dodatne poslove, već proističe iz same sistematizacije radnog mjesta u vatrogasnoj formaciji. Znači propisima drugih organa vlasti, bez učešća u postupku donošenja navedenih zakona obavezana je Opština Bosanska Krupa kao jedinica lokalne samouprave, da iz stvarnih budžetskih sredstava nejednakim i povlaštenim mjerilima favorizuje grupu izvršilaca, materijalno ugrožavajući ostale.
Podsjeća na odredbe čl. 56. i 58. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 49/06 i 51/09, u daljem tekstu: Zakon o principima lokalne samouprave), kojima su obavezane federalne odnosno kantonalne vlasti, da u najvećoj mogućoj mjeri konsultuju jedinice lokalne samouprave u postupku donošenja propisa koji ih se direktno tiču, kao i da usklade svoje zakone sa ovim Zakonom, pri čemu se obavezne konsultacije imaju provesti putem Saveza Opština i gradova. Naglašava činjenicu da kod donošenja Zakona čija je odredba osporena, jedinice lokalne samouprave nisu tim putem konsultovane.
Ovakav propust je, kako podnosilac zahtjeva navodi, "u suprotnosti sa članom 4. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi (u daljem tekstu: Evropska povelja), koja se prema ratifikovanom sporazumu prioritetno primjenjuje u Bosni Hercegovini, u odnosu na zakonodavstvo Bosne i Hercegovine".
Smatra da je osporena odredba u suprotnosti i sa Zakonom o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine explicite čl. 10., 11., 56. i 58. Nadalje bitno je, smatra podnosilac zahtjeva, istaći da ovoj jedinici lokalne samouprave nisu dodjeljena sredstva za namjenu utvrđenu osporenom odredbom.
Zbog svega navedenog i podnosi ovaj zahtjev za zaštitu prava na lokalnu samoupravu, jer je, po njegovom uvjerenju, usvajanjem Zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu bez saglasnosti Opštine Bosanska Krupa, kao jedinice lokalne samouprave, povrijeđeno njeno pravo na lokalnu samoupravu utvrđeno Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi i članom 8. stav 2., kao i čl. 53. i 56. Zakona o principima lokalne samouprave. Predlaže da Ustavni sud Federacije donese presudu kojom će se to i utvrditi.
4. Odgovor na zahtjev
U skladu sa članom 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03), Ustavni sud Federacije je dana 14.02.2017. godine, tražio od oba doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine da dostave odgovor na zahtjev, u roku od 30 dana od dana zaprimanja akta Ustavnog suda Federacije, što je izostalo.
Također, Ustavni sud Federacije, u ovom je predmetu tražio od Saveza opština i gradova Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Savez opština i gradova) očitovanje o tome da li je i na koji način taj Savez učestvovao u postupku konsultacija u ime Opštine Bosanska Krupa kod donošenja Zakona čija je odredba osporena. Savez opština i gradova, je aktom broj: 142/17 od 17.02.2017. godine obavijestio Ustavni sud Federacije da "Savez opština i gradova Federacije Bosne i Hercegovine nije konsultovan u postupku donošenja Zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu".
5. Relevantno pravo A) Ustav Federacije Bosne i Hercegovine
Amandman XCVI
U članu IV.C.10. iza stava (2) dodaje se novi stav (3) koji glasi:
"(3) Zaštitu prava na lokalnu samoupravu osigurava Ustavni sud. Takav postupak pred
Ustavnim sudom mogu pokrenuti opštine i gradovi, kao i udruženja opština i gradova Federacije Bosne i Hercegovine. Ustavni sud odlučuje o sporovima između jedinica lokalne samouprave i kantona ili Federacije na zahtjev opštinskog ili gradskog vijeća, načelnika opštine ili gradonačelnika grada, ili udruženja opština i gradova Federacije Bosne i Hercegovine."
Dosadašnji st. (3) i (4) postaju st. (4) i (5).
B) Evropska povelja o lokalnoj samoupravi
Član 4.
Djelokrug lokalne samouprave
- 1.Osnovna prava i dužnosti lokalnih vlasti bit će utvrđeni ustavom ili statutom, time se, međutim, ne spriječava prenošenje na lokalne vlasti prava i odgovornosti za specifične zadatke, u skladu sa zakonom.
- 2.Lokalne vlasti će, u granicama zakona, imati puno diskreciono pravo da provode svoje inicijative u vezi sa svim stvarima koje nisu isključene iz njihove nadležnosti, niti stavljene u nadležnost neke druge vlasti.
- 3.Javni poslovi će se po pravilu, vršiti prije svega od strane onih vlasti koje su najbliže građanima. Prilikom prenošenja odgovornosti na neke drugu vlast vodit će se računa o obimu i prirodi posla, kao i o zahtjevima efikasnosti i ekonomičnosti.
- 4.Prava povjerena lokalnim vlastima će po pravilu biti puna i isključiva. Ona ne smiju biti uskraćena ili ograničena od strane neke druge – centralne ili regionalne vlasti, osim u slučajevima predviđenim zakonom.
- 5.U slučajevima prenošenja ovlaštenja sa centralnih i regionalnih na lokalne vlasti, lokalnim vlastima će, u što je moguće većoj mjeri, biti dozvoljeno da prilagođavaju njihovo provođenje u lokalnim uslovima.
- 6.Lokalne vlasti će biti konsultovane, u najvećoj mogućoj mjeri, pravovremeno i na odgovarajući način, u procesu planiranja i donošenja odluka o svim stvarima koje ih se direktno tiču.
C) Zakon o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 49/06 i 51/09)
Član 8. st. 2.
- 2)Ona će biti samostalna u odlučivanju o pitanjima iz vlastitih nadležnosti, koje ne mogu biti ograničene ili uskraćene od federalnih ili kantonalnih vlasti, osim u slučajevima i u okvirima utvrđenim ustavom i zakonom.
Član 10.
Poslovi federalnih i kantonalnih vlasti mogu biti povjereni jedinici lokalne samouprave zakonom nakon konsultovanja organa lokalnih vlasti kojima se navedeni poslovi povjeravaju, uzimajući u obzir princip supsidijarnosti i sposobnosti lokalnih vlasti i njihove administracije da te poslove efikasno obavljaju.
Član 11.
Prijenos i povjeravanje novih poslova jedinicama lokalne samouprave bit će praćeni dodjelom sredstava potrebnih za njihovo efikasno obavljanje.
Član 34.
Jedinice lokalne samouprave imaju pravo na odgovarajuće sopstvene finansijske izvore kojima lokalni organi mogu slobodno raspolagati u okviru svoje nadležnosti u skladu sa zakonom.
Jedan dio finansijskih izvora jedinica lokalne samouprave ostvarivat će se od lokalnih taksi i naknada čiju stopu jedinica lokalne samouprave utvrđuje u okviru zakona.
Finansijska sredstva jedinica lokalne samouprave bit će srazmjerna njihovim nadležnostima koje su im dodijeljene zakonom. Svaki prijenos novih funkcija bit će praćen finansijskim sredstvima potrebnim za njihovo efikasno izvršavanje.
Zakonodavac je dužan pribaviti mišljenje od Saveza opština i gradova o svim pitanjima koja se odnose na dodjelu sredstava, kao i o svim promjenama zakona koje mogu utjecati na finansijske obaveze jedinica lokalne samouprave.
U skladu sa utvrđenom fiskalnom politikom, zakonom se utvrđuju vrste poreza, naknada, doprinosa i taksi koji u cijelosti ili djelimično pripadaju jedinicama lokalne samouprave kao izvorni prihodi.
Član 53.
Federalne, odnosno kantonalne vlasti dužne su da razmotre inicijative, prijedloge i sugestije jedinica lokalne samouprave i o svom stavu i preduzetim aktivnostima obavijeste jedinice lokalne samouprave u roku od 30 dana od dana prijema inicijative, prijedloga ili sugestije.
Član 56.
Federalne, odnosno kantonalne vlasti dužne su u najvećoj mogućoj mjeri konsultovati jedinice lokalne samouprave u postupku donošenja propisa koji ih se direktno tiču.
Konsultovanje, u smislu iz prethodnog stava ovog člana, federalne, odnosno kantonalne vlasti vrše putem saveza opština i gradova.
Član 58.
Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o osnovama lokalne samouprave ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/95).
Federacija BiH i kantoni dužni su uskladiti svoje zakone sa ovim zakonom, te izvršiti prijenos poslova i nadležnosti, kao i odgovornosti dodijeljenih jedinicama lokalne samouprave ovim zakonom u roku od šest mjeseci od dana njegovog stupanja na snagu.
Jedinice lokalne samouprave dužne su uskladiti svoje statute sa ovim zakonom u roku od 12 mjeseci od dana njegovog stupanja na snagu.
Stupanjem na snagu ovog zakona prestaju da važe odredbe kantonalnih zakona o lokalnoj samoupravi i odredbe statuta jedinica lokalne samouprave koje su u suprotnosti sa odredbama ovog zakona.
D) Zakon o zaštiti od požara i vatrogastvu – osporena odredba ("Službene novine Federacije BiH", broj 64/09)
Član 114.
Zbog posebnih uslova rada, težine i prirode posla i odgovornosti za obavljanje poslova vatrogastva iz člana 68. ovog zakona, visina sredstava za plate starješine profesionalne vatrogasne jedinice, njihove zamjenike i vatrogasce u profesionalnoj vatrogasnoj jedinici tijela uprave civilne zaštite Federacije, kantona, opštine i grada, kao i za inspektore iz člana 146. stav 1., člana 148. stav 1. i člana 151. stav 3. ovog zakona, određuju se kao za državne službenike i namještenike, uvećana za 30%, a ostali službenici i namještenici na poslovima u profesionalnim vatrogasnim jedinicama imaju dodatak na platu do 20%.
Radna mjesta iz stava 1. ovog člana za koja pripada uvećanje plate za 30%, odnosno do 20%, utvrđuju se u pravilniku o platama i naknadama tijela uprave civilne zaštite Federacije, kantona, opštine i grada, a prema radnim mjestima koja su za profesionalnu vatrogasnu jedinicu utvrđena u pravilniku o unutrašnjoj organizaciji tih tijela.
E) Zakon o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća ("Službene novine Federacije BiH", br. 39/03, 22/06 i 43/10)
Član 2. stav 2.
Poslovi zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća su od opšteg značaja za Federaciju.
F) Statut Opštine Bosanska Krupa ("Službeni Glasnik Opštine Bosanska Krupa", broj 08/14)
Član 2. stav 1.
Opština Bosanska Krupa (u daljem tekstu: Opština) je jedinica lokalne samouprave uspostavljena zakonom, sa pravima i obavezama utvrđenim Ustavom, zakonom i ovim Statutom, koja predstavlja građane Opštine Bosanska Krupa, štiti njihov interes i promoviše razvoj.
Član 14. stav 1. i stav 3. alineja 18.
Opština ima nadležnosti ustanovljene Ustavom i zakonom i ima pravo baviti se svim pitanjima od lokalnog značaja koja nisu isključena iz njene nadležnosti, niti dodijeljena u nadležnost neke druge vlasti na osnovu Ustava i zakona.
(...).
- -organizovanje, provođenje i odgovornost za mjere zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara od elementarnih nepogoda i prirodnih nesreća;
(...).
6. Sudska praksa Ustavnog suda Federacije
Presude Ustavnog suda Federacije broj: U-8/16 od 25.10.2016. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 96/16) i U-9/16 od 30.11.2016. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 1/17), broj U-34/16 od 14.06.2017. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 57/17, broj: U-2/17 od 04.07.2017. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 55/17), broj: U-27/17 od 29.11.2017. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 11/18) i dr.
7. Činjenično stanje i stav Ustavnog suda Federacije
Podnosilac zahtjeva smatra da osporena odredba povrjeđuje pravo na lokalnu samoupravu Opštine Bosanska Krupa i u tom smislu iznosi argumentaciju koja počiva na dva osnova. Najprije na tvrdnji da je federalni Zakon o zaštiti od požara i vatrogastvu donesen bez konsultacija sa jedinicama lokalne samouprave, što po mišljenju podnosioca zahtjeva protuslovi principima iz Evropske povelje, kao i izričitim odredbama Zakona o principima lokalne samouprave. A sa druge strane, tvrdi se da osporenom odredbom nameću jedinicama lokalne samouprave dodatne obaveze i odgovornosti bez obezbjeđenja potrebnih finansijskih sredstava koja su uslov za valjano izvršenje tih dodatnih obaveza, odnosno preuzimanje tih dodatnih odgovornosti, čime su opet povrijeđeni principi Evropske povelje i odredbe pomenutog Zakona, samo ovog puta ne u proceduralnom, već u materijalnom smislu.
Preciznije: podnosilac u zahtjevu tvrdi, da je osporenom odredbom povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu, jer se njome nameće obaveza Opštini Bosanska Krupa da, zbog posebnih uslova rada, težine i prirode posla i odgovornosti za obavljanje poslova u vatrogastvu, isplaćuje uvećane plate. Za starješine profesionalne vatrogasne jedinice, njihove zamjenike i vatrogasce u profesionalnoj vatrogasnoj jedinici organa uprave civilne zaštite opštine i kantona, te za inspektore navedene u Zakonu, propisano je uvećanje za 30%, a za ostale službenike i namještenike na poslovima profesionalne vatrogasne jedinice, do 20%, a da pritom nije regulisan način obezbjeđenja dodatnih sredstava za primjenu osporene odredbe. Nadalje, ističe da Opština Bosanska Krupa nije konsultovana u postupku donošenja spomenutog Zakona, u smislu čl. 56 i 58. Zakona o principima lokalne samouprave, pa iz svega smatra da je zahtjev potpuno osnovan.
Rješavajući ovaj predmet, Ustavni sud Federacije je razmatrao zahtjev podnosioca i priloženu dokumentaciju, obavijest Saveza opština i gradova, te relevantne odredbe Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, principe Evropske povelje, odredbe Zakona čija je odredba osporena, Zakona o principima lokalne samouprave, te odgovarajuće odredbe opštinskog Statuta. Kako je ranije napomenuto, Parlament Federacije Bosne i Hercegovine se nije izjasnio na navode zahtjeva podnosioca, premda je to u postupku zatraženo od oba parlamentarna doma.
Federalnim Zakonom o zaštiti od požara i vatrogastvu, u članu 1. propisano je da se tim Zakonom uređuje organizovanje i funkcionisanje vatrogasne službe, planiranje i provedba mjera zaštite od požara, gašenja požara (vatrogasne intervencije), stručno osposobljavanje i usavršavanje zaposlenih lica i vatrogasaca, finansiranje i druga pitanja bitna za organizovanje i funkcionisanje zaštite od požara i vatrogastva u Federaciji Bosne i Hercegovine. U članu 3. istog Zakona propisano je da zaštita od požara i vatrogastvo čine sastavni dio jedinstvenog sistema zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara od prirodnih nepogoda i drugih mogućih nesreća u Federaciji, koji je uređen Zakonom o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća ("Službene novine Federacije BiH", broj: 39/03), zbog čega se zaštita od požara i vatrogastvo organizuju i funkcionišu u okviru tog sistema, a vrše se na način predviđen tim Zakonom. Stoga je, radi bolje i efikasnije organizacije zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara, izvršena podjela prava i dužnosti tijela Federacije, kantona, opštine i grada, sa tačno određenim nadležnostima. Analogno ovome, federalnim Zakonom o zaštiti od požara i vatrogastvu je propisano da se finansijska sredstva za potrebe zaštite od požara i za potrebe vatrogastva iz nadležnosti Federacije osiguravaju u budžetu Federacije (član 11.), a za potrebe zaštite od požara i vatrogastva iz nadležnosti kantona u budžetu kantona (član 14.), te iz nadležnosti opštine i grada u budžetu opštine, odnosno grada (član 16.). Slično ovome, federalnim Zakonom je propisan radno-pravni status vatrogasaca i njihove naknade (član 104.), gdje je propisano da se na radne odnose vatrogasaca koji se nalaze u profesionalnoj vatrogasnoj jedinici kantona, opštine i grada primjenjuju propisi o radnim odnosima, koji važe za državne službenike i namještenike tijela državne službe i to: za vatrogasce koji imaju visoku stručnu spremu, najmanje VII. stepen i primjenjuju se odredbe Zakona o državnoj službi Federacije Bosne i Hercegovine, a za vatrogasce koji imaju višu ili srednju stručnu spremu i imaju status namještenika, primjenjuje se odredbe Zakona o namještenicima u organima službe u Federaciji Bosne i Hercegovine, te pitanja koja su određena ovim zakonom.
Iz naprijed izloženog može se zaključiti, da je u vezi sa organizovanjem i funkcionisanjem zaštite od požara i vatrogastva, planiranjem i provedbom mjera zaštite od požara, zapošljavanjem, stručnim usavršavanjem zaposlenih lica i vatrogasaca, te u vezi sa finansiranjem i ostalim pitanjima bitnim za organizovanje i funkcionisanje zaštite od požara i vatrogastva u Federaciji Bosne i Hercegovine izvršena jasna podjela u pogledu nadležnosti u oblasti zaštite od požara i vatrogastva, kao i u pogledu finansiranja tih nadležnosti, između Federacije, kantona, te opština i gradova.
Prema navodima podnosioca zahtjeva razlog za pokretanje postupka zaštite prava na lokalnu samoupravu je upravo to što je Federacija Bosne i Hercegovine, osporenom odredbom "poremetila" tu razdiobu nadležnosti, utvrđivanjem novih funkcija i odgovornosti za jedinice lokalne samouprave, a bez dodjele neophodnih dodatnih finansijskih sredstava za tu svrhu, uz to i bez obavezne konsultacije sa tim jedinicama.
Kako je gore već napomenuto, osporenom odredbom propisano je da se, zbog posebnih uslova rada, težine i prirode posla i odgovornosti za obavljanje poslova vatrogastva, visina plate za starješine profesionalne vatrogasne jedinice, njihovih zamjenika i vatrogasaca u profesionalnoj vatrogasnoj jedinici tijela uprave civilne zaštite Federacije, kantona, opštine i grada, kao i za inspektore, određuje kao za državne službenike i namještenike, uvećana za 30%, a da ostali službenici i namještenici na poslovima u profesionalnim vatrogasnim jedinicama imaju dodatak na platu do 20%. Pritom, Federacija, kao viši organi vlasti u odnosu na jedinicu lokalne samouprave, u postupku donošenja spomenutog zakona nije, prema relevantnim principima iz člana 4. stav 6. Evropske povelje i prema odredbama člana 56. Zakona o principima lokalne samouprave, provela propisane procedure konsultacija, niti je prilikom propisivanja navedenih uvećanja na ime dodatka na platu predvidjela i definirala način na koji bi jedinicama lokalne samouprave bila osigurana odgovarajuća dodatna finansijska sredstva za isplatu propisanog uvećanja plata zaposlenicima na poslovima u profesionalnoj vatrogasnoj jedinici i tijelima uprave civilne zaštite. Ustavni sud Federacije smatra, da zbog toga osporena odredba remeti princip proporcionalnosti između nadležnosti jedinica lokalne samouprave koje su im dodijeljene zakonom i finansijskih sredstava koja su im na raspolaganju, a koji princip je utvrđen Evropskom poveljom i izričito propisan odredbom člana 34. st. 3. Zakona o principima lokalne samouprave.
Prema tom principu i spomenutoj obavezujućoj zakonskoj odredbi, svaki prijenos novih funkcija na jedinice lokalne samouprave ima biti praćen "finansijskim sredstvima potrebnim za njihovo učinkovito izvršavanje". Stoga je osporenom odredbom morao biti predviđen način obezbjeđenja tih dodatnih sredstava, a kako evidentno nije, osporena odredba generiše povredu prava na lokalnu samoupravu.
Kada je riječ o argumentu koji se tiče izostanka konsultacija sa jedinicama lokalne samouprave kod donošenja osporene odredbe, izvjesno je da nisu provedene obavezne konsultacije putem Saveza opština i gradova, što potvrđuje ranije navedena obavijest tog Saveza, a Parlament Federacije Bosne i Hercegovine nije dostavio odgovor na zahtjev u kojem bi se to dovelo u pitanje. Stoga je utvrđeno da se i argument izostanka konsultacija sa jedinicama lokalne samouprave, kada je u pitanju osporena odredba također mora uvažiti.
Osim toga, treba imati u vidu da osporena odredba sadrži rješenja koja, van svake sumnje, utječu na finansijske obaveze jedinica lokalne samouprave, u konkretnom slučaju Opštine Bosanska Krupa. A kada se radi o takvim zakonskim rješenjima, onda je obaveza konsultacija baš putem Saveza opština i gradova dodatno postrožena. Jer, pored odredbe člana 56. Zakona o principima lokalne samouprave, koja propisuje obavezu takvih konsultacija u postupku donošenja propisa koji se "direktno tiču" jedinica lokalne samouprave, stoji i u članu 34. stav 4. istog Zakona posebno propisana obaveza za zakonodavca da pribavi "mišljenje od Saveza opština i gradova o svim pitanjima što se odnose na dodjelu sredstava, kao i svim promjenama zakona što mogu utjecati na finansijske obaveze jedinica lokalne samouprave".
Imajući sve to u vidu, Ustavni sud Federacije je zauzeo stav da u ovom slučaju postoji povreda prava na lokalnu samoupravu u odnosu na primjenu osporene odredbe, iz razloga što kod utvrđivanja dodatnih funkcija i odgovornosti jedinice lokalne samouprave, konkretno Opštine Bosanska Krupa, nije provedena ni obavezna konsultacija putem Saveza opština i gradova izričito propisana članom 56. Zakona o principima lokalne samouprave, niti bilo kakav drugi vid konsultacije sa Opštinom Bosanska Krupa, niti je pribavljeno mišljenje Saveza opština i gradova propisano članom 34. stav 4. spomenutog Zakona, a niti je predviđen i propisan način obezbjeđenja dodatnih finansijskih sredstava koja ostvarivanje tih dodatnih funkcija i odgovornosti iziskuje. Sve to čini nesumnjivim da je, s jedne strane, osporena odredba donesena na način koji protuslovi principu utvrđenom u članu 4. stav 6. Evropske povelje i odredbama člana 56. Zakona o principima lokalne samouprave, te da je, s druge strane, sadržina osporene odredbe protivna principima utvrđenim članom 9. Evropske povelje, te odredbama člana 11. i člana 34. st. 3. i 4. Zakona o principima lokalne samouprave.
Na osnovu iznesenih činjeničnih i pravnih utvrđenja, odlučeno je kao u dispozitivu ove presude.
Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je većinom glasova u sastavu: Aleksandra Martinović, predsjednica Suda, Vesna Budimir, Mirjana Čučković, dr. sc. Šahbaz Džihanović, prof. dr. Edin Muminović, dr. sc. Kata Senjak i Mladen Srdić, sudije Suda.
Broj U-20/17
25. seprembra 2018. godine
Sarajevo
Predsjednica
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Aleksandra Martinović, s. r.
IZDVOJENO MIŠLJENJE SUDIJE DR. SC. ŠAHBAZA DŽIHANOVIĆA
donesenoj na 279. sjednici održanoj dana 25.09.2018. godine
Na osnovu člana 21. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine 1 dajem izdvojeno mišljenje kako slijedi:
Ne saglašavajući se sa Presudom u predmetu U-20/17 u postupku zaštite prava na lokalnu samoupravu po zahtjevu Načelnika Opštine Bosanska Krupa, glasao sam protiv donošenja takve presude i njenog obrazloženja, izdvajajući svoj glas sa zahtjevom da se moje izdvojeno mišljenje objavi uz objavu Presude u "Službenim novinama Federacije BiH".
Glasao sam protiv kao sudija a ne kao pripadnik jednog naroda.
Razlozi za glasanje protiv takve presude i njenog obrazloženja bili su mi isključivo ustavnopravne naravi.
Osim toga, ova Presuda i njeno obrazloženje je morala biti, ali nije, u korelaciji i sa svim drugim ustavnim pravima Federacije/Bosne i Hercegovine i drugih, kantonalnih, gradskih i opštinskih vlasti, ali i njihovim obavezama. Ovom presudom i njenim obrazloženjem, dakle, ne daju se odgovori ni na jedno suštinsko pitanje pokrenuto u ovom ustavnosudskom postupku, nego se navodi površno, proizvoljno utvrđeno činjenično stanje kao i proizvoljnu primjenu materijalnog prava, što skupa, ne daje pouzdane odgovore na suštinska pitanja od kojih zavisi pravilna, ustavna i zakonita sudska odluka.
S tim u vezi nužno je naglasiti da je Ustavni sud Federacije pri odlučivanju u konkretnom slučaju morao polaziti od toga da zaštićene ustavne vrijednosti, ali i pravo na lokalnu samoupravu, predstavljaju osnovu kroz koju putem zaštite ustavnosti i zakonitosti, kao i zaštite prava na lokalnu samoupravu koju osigurava Ustavni sud, treba cijeniti svaku ustavnu, zakonsku i drugu opštu normu u njezinoj primjeni i tumačenju, pri čemu je važno naglasiti da se pri tom tumačenju, ne može pristupati na način da se iz jedinstvene ustavne ili zakonske cjeline i odnosa koji se njome uspostavljaju, izvlači jedna odredba, koja se onda, tumači zasebno i mehanički, nezavisno i pravnoj naravi društvenih odnosa i o svim ostalim vrijednostima koje su ustavom kao takvim i zakonom, zaštićene.
Suprotno odluci i obrazloženju Ustavnog suda, stajališta sam da se u konkretnom slučaju, osporenom odredbom člana 114. citiranog Zakona, na jedinice lokalne samoupravu, a time i na Opštinu Bosanska Krupa, ne prenose bilo koja prava, obaveze ili odgovornosti mimo njihove ustavne i zakonom propisane nadležnosti, niti se vrši prijenos poslova i nadležnosti kao i odgovornosti jedinicama lokalne samouprave, te da stoga nije osnovan navod podnosioca da se osporenim odredbama citiranih zakona, povrjeđuje član 5. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi, odnosno član 56. i 58. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Suprotno palijativnim i proizvoljnim obrazloženjima u citiranoj Presudi, članom 114. ovog Zakona se osigurava jedinstven pristup Federacije, kantona, grada i opština u pogledu osiguranja materijalnog položaja i visine sredstava za plate starješine profesionalne vatrogasne jedinice, njihove zamjenike i vatrogasce u profesionalnoj jedinici organa uprave civilne zaštite zbog posebnih uslova rada, težine i prirode posla i odgovornosti za obavljanje poslova vatrogastva kao djelatnosti od posebnog društvenog interesa i u skladu sa preuzetim međunarodnim obavezama, dok su kantoni, gradovi i opštine potpuno samostalni, da u okviru svoje nadležnosti, i svojim propisima, uređuju organizaciju i način funkcionisanja zaštite od požara, kao i da u skladu sa svojim nadležnostima, osiguravaju finansijska sredstva potrebna za zaštitu od požara i vatrogastvo, sa ciljem osiguranja izgradnje jedinstvene organizacije zaštite i spašavanja na teritoriji Federacije u skladu sa preuzetim međunarodnim obavezama. 2
Iz navedenih razloga glasao sam protiv navedene Presude kao i njenog obrazloženja.
U Sarajevu, 18.10.2018. godine
Posebno je porazna činjenica da Ustavni sud Federacije, odlučujući o ovakvim zahtjevima za osiguravanje zaštite prava na lokalnu samoupravu, zanemaruje poglavlje VII Ustava Federacije, prema kojem, međunarodni ugovori i drugi sporazumi koji su na snazi u Bosni i Hercegovini i Federaciji, te opšta pravila međunarodnog prava čine dio zakonodavstva Federacije, a da u slučaju nesaglasnosti međunarodnog ugovora, odnosno sporazuma i zakonodavstva, preovladava međunarodni ugovor, odnosno sporazum. 3
Slijedom navedenog, logično je u prvom redu, podsjetiti na član II.A.1. i 2. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine koji se odnosi na ljudska prava i osnovne slobode, kao i poglavlja III, V, VI i VI A Ustava Federacije 4 o podjeli nadležnosti između federalne i kantonalne vlasti i o kantonalnoj, opštinskim i gradskim vlastima i njihovim nadležnostima, te s tim u vezi, da se tumačenje Ustava Federacije i Evropske povelje o lokalnoj samoupravi 5 s jedne strane, kao i Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine, 6 i osporenog Zakona, s druge strane, mora cijeniti i sa stanovišta jedinstvene primjene prava, a u konkretnom slučaju, i pravne sigurnosti čovjeka i građanina u sistemu zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća u Federaciji/Bosni i Hercegovini, i s tim u vezi, organizacija i funkcioniranje, planiranje, finansiranje i provođenja drugih mjera zaštite od požara, i vatrogastvo Federacije Bosne i Hercegovine.
S tim u vezi, smatram posebno upitnim, zaključivanje Suda i donošenje odluke samo i na osnovu, po mome mišljenju, i u ovom slučaju, skromnog referata 7, ali i bez elementarne meritorne i kontradiktorne rasprave, 8 dok zabrinjavajućim smatram činjenicu da ovaj Sud tako važne ustavnosudske odluke, pa i ovu presudu, donosi u pravilu, na nejavim sjednicama, bez učešća bilo kakve, a posebno stručne javnosti, što je protivno ne samo unutrašnjim aktima Suda, nego i elementarnim standardima javnosti rada i transparentnosti donošenja odluka, a posebno utvrđivanja nespornog činjeničnog i pravnog stanja kao osnova donošenja pravilne sudske odluke, a potom i standardima sistemskog tumačenja pravne norme i zaključivanja iz suprotnosti, pomoću kojih bi se, s obzirom na ustavni karakter ustavnosudske odluke, svaka takva odluka morala zasnivati na relevantnim analizama, nesporno utvrđenom činjeničnom stanju i relevantnom pravu, i na koncu, utvrđivanju povezanosti jedne (osporene) pravne norme sa drugim pravnim normama (u Ustavu, preuzetom međunarodnom pravu i zakonu), i njene pripadnosti pravnom sistemu kao takvom.
Imam snažan dojam da se i povodom razmatranja i odlučivanja o tako važnom ustavnopravnom pitanju, čak na istoj sjednici Suda kao i u predmetu U-17/17 9, i u ovom predmetu, tumačenju osporavanog člana 114. Zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu, a u vezi sa zaštitom prava na lokalnu samoupravu, od strane ovog Suda, prilazi bez potrebnog uvažavanja kriterija koji se odnose na utvrđivanje pravog sadržaja i smisla osporavane pravne norme, društvenih i drugih odnosa u Bosni i Hercegovini/Federaciji Bosne i Hercegovine u kojima su nastale te pravne norme (occasio legis), kao i svrhe, uzroka, razloga i cilja osporavanog zakona (ratio legis).
Upravo suprotno navedenoj Presudi i njenom obrazloženju, prema stanovištu ovog sudije, cijeneći predmet i sadržaj osporenog Zakona, kao i pravnu prirodu odnosa koji se njime uređuju u oblasti zaštite od požara i vatrogastvu u Federaciji BiH, i u tom kontekstu sadržaj i pravnu prirodu člana 114. Zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu, nesumnjivo se zaključuje da se ovim Zakonom u cjelini, a posebno citiranim osporenim članom Zakona, ne vrši nikakav prijenos poslova i nadležnosti kao i odgovornosti jedinicama lokalne samouprave za njihovo vršenje, a time i na Opštinu Bosanska Krupa, te je jasno da nije postojala, niti postoje obaveza Federacije da donošenjem osporenog Zakona, istovremeno vrši i prijenos bilo kakvih sredstava za njihovo vršenje.
Na sva navedena suštinska pitanja koja karakterišu okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud Federacije ne daje detaljne i jasne razloge iz kojih bi se moglo zaključiti da se članom 114. Zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu povređuje pravo Opštine Bosanska Krupa na lokalnu samoupravu.
- da li se osporenim Zakonim, a kojima se u skladu sa principima međunarodnog humanitarnog prava i međunarodnog prava o zaštiti ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća, uređuje organizacija i funkcionisanje zaštite od požara i vatrogastvo, planiranje i provođenje mjera zaštite od požara, organizacija i funkcionisanje vatrogastva, i druga pitanja od značaja za organizaciju i funkcionisanje zaštite od požara i vatrogastva u Federaciji Bosne i Hercegovine, i kojim Federacija u okviru Programa razvoja zaštite i spašavanja od prirodnih i drugih nesreća u Federaciji, osigurava izgradnju jedinstvene organizacije i programiranje razvoja zaštite od požara, na bilo koji načn, dovode u pitanje ustavne nadležnosti kantona, odnosno opština i gradova, ako se tim zakonima, a posebno Zakonom o zaštiti od požara i vatrogastvu, u cijelosti poštuje njihova nadležnost da svojim propisima uređuju između ostalog, organizaciju i način funkcionisanja zaštite od požara i vatrogastvo na području kantona odnosno grada i opštine, kao i da planiraju i osiguravaju finansijska sredstva u budžetu kantona odnosno opštine i grada u okviru svojih nadležnosti? 10.
- da li se i na koji način ciranim Zakonom, ugrožava ustavna i zakonom propisana nadležnost kao i budžet Opštine Bosanska Krupa kao jedinice lokalne samouprave i čime se dokazuje da se osporenim članovima citiranog Zakona stvara disbalans u platama ostalih državnih službenika i namještenika a koje su uređene Zakonom o platama i drugim naknadama u organima vlasti Federacije BiH?
- da li se posebno, članom 114. Zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu vrši prijenos bilo kojih nadležnosti i poslova na Opštinu Bosanska Krupa kao jedinicu lokalne samouprave a koji bi zahtijevali istovremeni prijenos sredstava potrebnih za njihovo obavljanje, kao i na osnovu kojeg prava je Opština Bosanska Krupa trebala biti konsultovana?
- kako i na koji način je Federacija Bosne i Hercegovine, osporenom odredbom člana 114. Zakona, "poremetila" "tu razdiobu nadležnosti" u oblasti zaštite od požara i vatrogastva, i koji su to preneseni poslovi koji se direktno "tiču" jedinica lokalne samouprave? 11
- da li se osporenim Zakonim vrši bilo kakav prijenos poslova i nadležnosti na jedinice lokalne samouprave kao i odgovornost jedinica lokalne samouprave u oblasti zaštite od požara i vatrogastvu, i ako se vrši prijenos poslova i nadležnosti, koji su to poslovi i nadležnosti?
- da li je, i ako jeste, u kojoj i kakvoj korelaciji je osporeni Zakon sa međunarodnim ugovorima i drugim sporazumima te opštim pravilima međunarodnog humanitarnog prava i međunarodnog prava o zaštiti ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća, a koje pravo čini dio zakonodavstva Federacije i koje, u slučaju nesaglasnosti sa zakonodavstvom Federacije, preovladava nad domaćim zakonom?
- nije utvrdio na osnovu kojeg prava i kada je Federacija dužna, u skladu sa obavezama iz međunarodnih ugovora, primjenom Evropske povelje o lokalnoj samoupravi i Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine, prilikom donošenja Zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu u skladu sa nadležnostima Federacije, kantona, gradova i opština, vršiti konsultacije sa nižim nivoima vlasti u Federaciji?
U konkretnom slučaju dakle, Ustavni sud Federacije nije razmotrio i nije odgovorio na suštinska pitanja koja su bila ključna za donošenje sporne Presude, a posebno:
Naime, obrazložena sudska odluka i u ovom slučaju, je bila dužnost Ustavnog suda Federacije, ona je morala sadržavati, ali ne sadrži, razmotrena sva suštinska pitanja koja stranke u konkretnom predmetu problermatiziraju kao i sva relevantna ustavno-pravna i činjenična pitanja i detaljne i jasne razloge iz kojih Sud u konkretnom slučaju odlučuje na takav način, iako se nesumnjivo radi o materiji iste pravne naravi koja je uređena sistemskim zakonom Federacije 12 odnosno kantona 13, poštujući nadležnosti Federacije, kantona i lokalne samouprave, kao i preuzete međunarodne obaveze i u skladu sa međunarodnim humanitarnim pravom i međunarodnim pravom o zaštiti ljudi i materijalnih dobara a koje čini dio zakonodavstva Federacije, odnosno Bosne i Hercegovine kao Države.
Polazeći od prednjeg, glasao sam i protiv verifikacije i obrazloženja navedene Presude 14 jer smatram da njeno takvo obrazloženje ne zadovoljava elementarne standarde koji proizilaze iz prava na pravično suđenje koje garantuje član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, i stoga, što pravo na obrazloženu sudsku odluku uključujući njen sadržaj ali i i njenu formu, ima prije svega stranka u postupku, ali i šira javnost, te da od obrazložene sudske odluke uveliko zavisi povjerenje stranke i javnosti u rad sudova, i konačno, što obrazložena sudska odluka obezbjeđuje pravo na pravnu sigurnost i vladavinu prava generalno.
Isto tako je zabrinjavajuće da se prilikom donošenja navedene Presude, Ustavni sud Federacije nekritički poziva i na svoju dosadašnju praksu i presude u predmetima U-8/16; U-9/16; U-34/16; U-2/17 i U-27/17, 15 i dr. iako pojedinačno, i po suštini i sadržaju ustavno-pravnog pitanja, odnosno spora, niti su isti niti mogu biti isti, jer svaki predmet pred sudom, a naročito pred Ustavnim sudom, je "predmet za sebe," dok svaka činjenična i pravna situacija zahtijeva svoju odluku, koja mora biti obrazložena primjenom standarda obrazložene sudske odluke.
Donoseći navedenu Presudu, Ustavni sud Federacije dakle, nesumnjivo zanemaruje pravnu narav organizacije i funkcionisanja zaštite od požara i vatrogastvo kao dijela jedinstvenog sistema zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća, ali i međusobnu uslovljenost preuzetih međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine/Federacije o zaštiti ljudi i materijalnih dobara, a time i odnose organskog, sistemskog federalnog Zakona o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća i istog takvog kantonalnog zakona, te pojedinačnog, federalnog Zakona o zaštiti od požara i spašavanja ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća, a posebno zanemaruje istovjetne pravne institute u svim navedenim zakonima, u kojima se oni pojavljuju posebno radi osiguranja principa vladavine prava, odnosno principa pravne sigurnosti i izvjesnosti.
Donoseći u konkretnom slučaju Presudu 16 kojom se: "1. Utvrđuje da je članom 114. Zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu ("Službene novine Federacije BiH", broj 64/09), povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu Opštine Bosanska Krupa", Ustavni sud Federacije potpuno gubi iz vida, odnosno zanemaruje činjenice da se osporenim Zakonom o zaštiti od požara i vatrogastvu, u okviru Programa razvoja zaštite i spašavanja od prirodnih i drugih nesreća u Federaciji, koji donosi Parlament Federacije Bosne i Hercegovine na osnovu Zakona o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća, utvrđuju i pitanja koja se odnose na programiranje razvoja zaštite od požara i vatrogastvu u Federaciji 17, kao dio tog programa, ali i kao dio međunarodnih obaveza na osnovu međunarodnih ugovora i drugih sporazuma koji su na snazi u Bosni i Hercegovini i Federaciji, koji čine sastavni dio zakonodavstva Federacije, te da su kantoni i opštine u Federaciji Bosne i Hercegovine dužni samo u okviru svoje nadležnosti također, svojim propisima urediti organizaciju i način funkcionisanja zaštite od požara i vatrogastvo na području kantona, odnosno grada i opštine, kao i osigurati finansijaska sredstva u budžetu, opet, u skladu sa svojim nadležnostima, 18 na koji način se na jedinstvenim osnovama, uređuju sistem, finansiranje i sve vidove zaštite i spašavanja ljudi, biljnog i životinjskog svijeta, materijalnih, kulturnih, historijskih i drugih dobara i okoline od prirodnih i drugih nesreća, a koji se organizuju i provode u skladu sa principima međunarodnog humanitarnog prava i međunarodnog prava o zaštiti ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća, kao i preuzetim međunarodnim obavezama Bosne i Hercegovine/Federacije.
Sudija
Ustavnog suda
Federacije Bosne i Hercegovine
Dr. sc. Šahbaz Džihanović, s. r.
1 "Službene novine Federacije BiH", br. 40/10 i 18/16.
2 Vidi, član 4. Zakona. Podvukao sudija dr.sc. Džihanović.
3 Vidi, Amandman XVIII na Ustav Federacije.
4 Odluka o proglašenju Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i Ustav Federacije Bosne i Hercegovine objavljeni su u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 1/94 od 21.7.1994. godine.
5 Uredba o ratifikaciji Evropkse povelje o lokalnoj samoupravi, "Službeni list SR BiH", broj 31/94.
6 "Službene novine Federacije BiH", broj 49/06.
7 Vidi Referat sudije izvjestioca u predmetu U-20/17 od 27.07.2018. godine.
8 Vidi Zapisnik o rješavanju predmeta U-20/17 sa 279. sjednice Ustavnog suda Federaciie održane 25.09.2018. godine.
9 U Predmetu U-17/17 Ustavni sud Federacije je donio Presudu: 1.Utvrđuje se da je čl. 112. i 114. Zakona od požara i vatrogastvu ("Službene novine Federaije BiH", broj 64/09), povrijeđeno pravo Opštine Srebrenik na lokalnu samoupravu; 2. Utvrđuje se da članom 192. Zakona o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća ("Službene novine Federacije BiH", br. 39/03, 22/06 i 43/10) i članom 62. Zakona o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća u Tuzlanskom kantonu ("Službene novine Tuzlanskog kantona", br. 10/08 i 8/15), nije povrijeđeno pravo Opštine Srebrenik na lokalnu samoupravu. Glasao sam protiv navedene Presude i njenog obrazloženja i izdvojio svoje mišljenje koje će biti objavljeno u „Službenim novinama Federacije BiH“ uz objavu te Presude.
10 Vidi posebno: član 1., član 10., član 14., član 16., član 20. do 55., član 56. do 72., zatim, član 104. i član 112. i član 114. kao i član 131. do 144. Zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu, u kojima je izrazito naglašena pravna narav vatrogastva kao dijela sistema zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća u Federaciji Bosne i Hercegovine kao dijela međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine.
11 Vidi posebno str. 7. do 10. Obrazloženja Presude.
12 Vidi, Zakon o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća "Službene novine Federacije BiH", br. 39/03, 22/06 i 43/10.
13 Vidi, Zakon o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća u Tuzlanskom kantonu "Službene novine Tuzlanskog kantona", broj 10/08.
14 Vidi Zapisnik sa 280. sjednice Ustavnog suda Federacije BiH od 05.10.2018. godine, na kojoj je Presuda verifikovana i u pogledu njenog obrazloženja.
15 "Službene novine Federacije BiH", broj 96/16; "Službene novine Federacije BiH", broj 1/17; "Službene novine Federacije BiH", broj 57/17; "Službene novine Federacije BiH", broj 55/17 i "Službene novine Federacije BiH", broj 11/18.
16 Vidi, Presuda broj: U-20/17, koja je kao takva, verifikovana na 280. sjednici Suda od 5. oktobra 2018. godine.
17 Vidi, član 10. Zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu.
18 Vidi, član 14., član 16. i druge povezane članove Zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu.