USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
PRESUDA
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu jedne trećine poslanika u Skupštini Unsko-sanskog kantona za utvrđivanje ustavnosti Zakona o dopunama Zakona o državnoj službi Unsko-sanskog kantona, i zahtjeva za donošenje privremene mjere, na osnovu člana IV.C.3.10.(2) b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici bez javne rasprave održanoj dana 23.10.2018. godine donio je
PRESUDU
- 1.Utvrđuje se da Zakon o dopunama Zakona o državnoj službi Unsko-sanskog kantona ("Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona", broj 16/17) nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
- 2.Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Unsko-sanskog kantona".
Obrazloženje 1. Podnosioci zahtjeva i predmet zahtjeva
Jedna trećina poslanika u Skupštini Unsko-sanskog kantona (u daljem tekstu: podnosioci zahtjeva) podnijela je 10.10.2017. godine, Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) zahtjev za utvrđivanje ustavnosti odredbi čl. 1. do 4. Zakona o dopunama Zakona o državnoj službi Unsko-sanskog kantona, koji je 14.09.2017. godine, usvojila Skupština Unsko-sanskog kantona (u daljem tekstu: osporeni Zakon). Zahtjev za ocjenu ustavnosti osporenog Zakona sadrži i prijedlog za donošenje odluke o privremenoj mjeri, do konačne odluke Ustavnog suda Federacije o ustavnosti osporenog Zakona.
Na osnovu člana IV.C.3.(2) d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine podnosioci zahtjeva ovlašteni su za pokretanje ovog postupka pred Ustavnim sudom Federacije.
2. Stranke u postupku
U skladu sa članom 39. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03), stranke u ovom postupku su jedna trećina poslanika u Skupštini Unsko-sanskog kantona kao podnosioci zahtjeva i Skupština Unsko-sanskog kantona kao donosilac osporenog Zakona.
3. Bitni navodi zahtjeva
Podnosioci zahtjeva navode da je Skupština Unsko-sanskog kantona na 35. redovnoj sjednici održanoj dana 21.07.2017. godine usvojila Zakon o državnoj službi Unsko-sanskog kantona ("Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona", broj 14/17), a potom citiraju odredbe člana 11. stav (1) tačka a) navedenog Zakona kojima su utvrđena radna mjesta rukovodećih državnih službenika i to: "a) sekretar sa posebnim zadatkom, b) rukovodilac samostalne uprave i samostalne upravne organizacije, c) rukovodilac uprave i upravne organizacije koje se nalaze u sastavu organa državne službe, d) sekretar organa državne službe, e) pomoćnik rukovodioca organa državne službe, f) glavni kantonalni inspektor". Potom citiraju odredbu člana 95. stav (2) tog Zakona kojom je propisano da: "državni službenici zatečeni u državnoj službi na mjestima državnih službenika sa posebnim ovlaštenjima i odgovornostima, nakon stupanja na snagu ovog zakona, nastavljaju raditi na svojim dosadašnjim radnim mjestima i zadržavaju platu i druga prava do isteka mandata na poziciji na koju su imenovani na osnovu ranijeg zakona, nakon čega imaju pravo biti raspoređeni u isti ili drugi organ državne službe na mjesto državnog službenika".
Nakon toga, u zahtjevu je navedeno da je Skupština Unsko-sanskog kantona na 36. redovnoj sjednici održanoj dana 14.09.2017. godine, na prijedlog jednog od poslaničkih klubova ("po skraćenom postupku, bez nacrta") usvojila osporeni Zakon čime je, prema mišljenju podnosilaca zahtjeva, nastao razlog za podnošenje zahtjeva za ocjenu ustavnosti i zahtjeva za izricanje privremene mjere.
Kako dalje navode, članom 14a. stav 3. osporenog Zakona, prema kojem protiv rješenja o razrješenju nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor, pri čemu žalba na rješenje ne odlaže izvršenje rješenja, povrijeđen je član II.A.2.1.c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Smatraju da Zakon o državnoj službi u Unsko-sanskom kantonu mora biti u skladu sa Zakonom o državnoj službi u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 29/03, 23/04, 39/04, 54/04, 67/05, 8/06, 04/12 i 99/15). Tim Zakonom se propisuju inter alia, jedinstvena pravila o radnopravnom statusu državnih službenika u organima uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine (član 1. Zakona), kao i jedinstveni kriteriji, pravila i postupci izbora, imenovanja i postavljanja državnih službenika u organima državne službe u Federaciji Bosne i Hercegovine (član 65. Zakona), a to je zakonski okvir koji mora biti jedinstven za cijeli entitet.
Prema njihovom mišljenju ni jedan procesni zakon (Zakon o parničnom postupku, Zakon o upravnom postupku, Zakon o krivičnom postupku, Zakon o izvršnom postupku) ne omogućava da se prvostepena odluka odmah izvršava. Svaka žalba, mora imati suspenzivan učinak, jer je suspenzivna priroda jedan od inherentnih elemenata same žalbe kao redovnog pravnog lijeka i nemoguće je govoriti o žalbi, a da pri tome ista nema suspenzivno pravno dejstvo. Dakle, zaključuju podnosioci zahtjeva, odredba člana 14a. stav 3. osporenog Zakona nesporno negira jedan od "doktrinarnih pravnih stavova koji je decenijama etabliran u demokratskim pravnim sistemima".
Na ovaj način, odnosno primjenom ovakve odredbe doći će, tvrde podnosioci zahtjeva, do različitog tretiranja samo jedne vrste državnih službenika u odnosu na sve druge državne službenike kada je u pitanju pravo na žalbu, a posebno imajući u vidu činjenicu da se odredbe o pravima i slobodama utvrđenim u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i njenim protokolima imaju direktno primjenjivati u Bosni i Hercegovini, jer imaju supremaciju nad unutrašnjim zakonodavstvom. Prema pomenutoj Konvenciji, odnosno pomenutom međunarodnom Paktu, propisano je, između ostalog, da se države članice obavezuju osigurati pravo na djelotvornu žalbu, čak i onda kada bi povredu počinila lica koja su radila u obavljanju svojih službenih dužnosti. Zatim, osigurati da nadležna sudska, upravna ili zakonodavna vlast, ili svaka druga vlast koja je prema zakonodavstvu države nadležna, rješava pitanja o pravima lica koja ulažu žalbu i razvijati mogućnosti sudskih pravnih lijekova, kako bi obezbijedile da nadležne vlasti postupe po svakoj žalbi koja se usvoji kao opravdana. Smatraju da naprijed navedenim rješenjima osporenog Zakona dolazi do nejednakog tretmana pred zakonom u smislu člana II.A.2.1.c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, a time i do narušavanja principa jedinstvenog zakonskog rješenja ovog pitanja koje se tiče svih državnih službenika u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Podnosioci zahtjeva razlog za zabrinutost u vezi sa gore navedenim zakonskim rješenjima ne vide samo u činjenici da su državni službenici nejednako tretirani, već i u tome da se na ovaj način vrši zabranjena politizacija državne službe i ugrožavanje neutralnog i profesionalnog statusa državnih službenika. Kako je navedeno, daju se ovlaštenja političkom organu izvršne odnosno zakonodavne vlasti, da vrši razrješenje državnih službenika, pa i državnih službenika sa posebnim ovlaštenjima/inspektora, i u slučaju da ocjena rada istih "zadovoljava".
U nastavku se dodatno argumentuje u istom smislu, navođenjem odredbe člana 3. osporenog Zakona, prema kojoj: "Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje mandat zatečenim rukovodiocima samostalnih uprava i samostalnih upravnih organizacija i rukovodiocima uprava i upravnih organizacija u sastavu organa državne službe", čime se direktno stavlja rukovodioce samostalnih uprava i samostalnih upravnih organizacija i rukovodioce uprava i upravnih organizacija u sastavu organa državne službe u nejednak pravni položaj u odnosu na ostale državne službenike na istoj poziciji, odnosno radnom mjestu rukovodećih državnih službenika utvrđenih članom 11. stav (1) tačka a) Zakona, i to: a) sekretara sa posebnim zadatkom, d) sekretara organa državne službe, e) pomoćnika rukovodioca organa državne službe i f) glavnog kantonalnog inspektora.
Na osnovu navedenog, ovlašteni podnosioci smatraju da citirana zakonska rješenja iz osporenog Zakona, stavljaju rukovodioce samostalnih uprava i samostalnih upravnih organizacija i rukovodioce uprava i upravnih organizacija u sastavu organa državne službe u nejednak pravni položaj pred zakonom, u odnosu na ostale rukovodeće državne službenike, odnosno ugrožava se njihov zakonom i međunarodnim pravom zagarantovan nezavisan profesionalni položaj i jednak tretman sa ostalim rukovodećim državnim službenicima.
Podnosioci zahtjeva smatraju da po odredbi člana 3. stav 1. osporenog Zakona "organ zakonodavne vlasti, kao politički organ, direktno vrši razrješenje državnih službenika, odnosno rukovodilaca samostalnih uprava i samostalnih upravnih organizacija i rukovodilaca uprava i upravnih organizacija u sastavu organa državne službe, što je u suprotnosti sa osnovnim principima na kojima funkcionira državna služba kao jedan od pravno-državnih elemenata efikasne državne uprave". I ovu tvrdnju zasnivaju na međunarodnom pravu i institutu samostalnosti državnih službenika koji utvrđuje Konvencija o radnoj administraciji iz 1978. godine (broj 81), čiji je potpisnik i Bosna i Hercegovina. U vezi sa prethodno navedenim, podnosioci zahtjeva dodatno ukazuju na to da se prava i slobode određene u Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i sloboda i njenim protokolima, direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini i da imaju prioritet nad zakonom.
Podnosioci zahtjeva, na osnovu svega smatraju da je osporeni Zakon u cijelosti neustavan, počev od njegovog naziva, načina na koji je donesen, pa do sadržine njegovih odredbi. Zato predlažu da Ustavni sud na sjednici bez javne rasprave donese odluku o privremenoj mjeri kojom će se primjena osporenog Zakona obustaviti do konačne odluke o meritumu, a kad je ta odluka u pitanju, predlažu donošenje presude kojom će se osporeni Zakon proglasiti neustavnim.
4. Bitni navodi odgovora na zahtjev
U skladu sa članom 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Federacije je aktom broj U-58/17 od 17.10.2017. godine, zatražio od Skupštine Unsko-sanskog kantona odgovor na zahtjev za ocjenu ustavnosti osporenog Zakona kao i odgovor na prijedlog za donošenje privremene mjere.
Skupština Unsko-sanskog kantona je aktom broj 01/2-49-6-672-6/17 od 15.11.2017. godine dostavila Obavijest u kojoj je navedeno da je Komisija za ustavna zakonodavno pravna i pitanja evropske integracije koja je u skladu sa članom 28. stav (1) tačka h) Poslovnika Skupštine Unsko-sanskog kantona ("Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona", broj 09/17, u daljem tekstu: Poslovnik), nadležna da utvrđuje odgovore ustavnim sudovima, da je ista Komisija 13.11.2017. godine, održala sjednicu na kojoj nije utvrdila odgovor. Predsjedavajući Skupštine Unsko-sanskog kantona je uz obavijest dostavio: Izvod iz stenograma sa sjednice Skupštine Unsko-sanskog kantona na kojoj je usvojen osporeni Zakon, Izjašnjenje kluba poslanika stranke "Demokratska fronta" kao predlagača osporenog Zakona, te Zaključak Komisije broj 02/02-49-2-576-6/17 od 18.09.2017. godine, kojim je konstatovano da osporeni Zakon ima ustavni i zakonski osnov za donošenje i da se kao takav upućuje u skupštinsku proceduru;
Skupština Unsko-sanskog kantona je aktom broj 01/1-49-6-672-8/17 od 17.11.2017. godine, dostavila i dopunu obavijesti u kojoj je navedeno da je Skupština Unsko-sanskog kantona dana 17.11.2017. godine, zaprimila dopunu odgovora broj 01/2-49-6-672-7/17 od 17.11.2017. godine, od strane predsjednika Kluba poslanika stranke "Demokratska fronta", koja je dostavljena u prilogu. U istoj je navedeno kako je Komisija za ustavna, zakonodavno- pravna i pitanja evropskih integracija, dana 18.09.2017. godine donijela Zaključak po kojem: "Prijedlog Zakona o dopuni Zakona o državnoj službi Unsko-sanskog kantona ima Ustavni i Zakonski osnov" i da se "kao takav upućuje u dalju skupštinsku proceduru".
Nakon analize dokumenata u spisu predmeta, a u cilju preciznijeg razjašnjavanja toka 36. sjednice kantonalne Skupštine, na kojoj je donesen osporeni Zakon, Ustavni sud Federacije je dopisom od dana 29.01.2018. godine pod brojem U-58/17 zatražio od Skupštine Unsko-sanskog kantona dostavljanje autentičnog transkripta sa pomenute skupštinske sjednice, s obzirom na navode podnosilaca zahtjeva o "grubom kršenju" poslovničke procedure kod donošenja istog. Taj dokument je dostavljen u prilogu akta Skupštine Unsko-sanskog kantona broj 01/2-49-6-63-2/18 od 28.02.2018. godine, koji je u Ustavnom sudu Federacije zaprimljen dana 06.03.2018. godine.
Istodobno je od podnosilaca zahtjeva zatražena dopuna zahtjeva i to na okolnost "usvajanja osporenog Zakona po skraćenom postupku", te nedostajuće obrazloženje prijedloga za donošenje privremene mjere.
Podnosioci zahtjeva su 07.03.2018. godine dostavili "dopunu zahtjeva za ocjenu ustavnosti Zakona o dopunama Zakona o državnoj službi Unsko-sanskog kantona", sa prijedlogom za donošenje privremene mjere.
U dopuni zahtjeva detaljno obrazlažu povrede Poslovnika u vezi sa usvajanjem osporenog Zakona po skraćenoj proceduri, tvrdeći da su "grubo prekršene i zanemarene brojne odredbe Poslovnika", koje odredbe se u nastavku citiraju i ukazuje se na koji način su prekršene.
Tako se najprije problematizuje način na koji je Prijedlog osporenog Zakona stavljen na dnevni red, odnosno tvrdi se da pritom nisu ispoštovane odredbe iz člana 52. stav 3. i člana 53. Poslovnika.
Potom se ističe da je u skladu s poslovničkim odredbama Klub poslanika DF-a mogao podnijeti samo inicijativu za donošenje osporenog Zakona, a nikako Prijedlog, te da su u pogledu podnošenja inicijative morale biti primijenjene odredbe članova 107. i 121. Poslovnika, što kako oni smatraju, nije učinjeno.
Nadalje se tvrdi da se Skupština prilikom utvrđivanja dnevnog reda nije očitovala o tome hoće li se predmetni materijal razmatrati po skraćenoj proceduri, kako je propisano odredbom člana 133. stav (2). Poslovnika, kao i to da poslanici, kao ni radna tijela Skupštine, nisu blagovremeno upoznati sa predmetnim zakonskim tekstom.
Smatraju da u ovom konkretnom slučaju nisu ispunjeni Poslovnikom utvrđeni uslovi za donošenje zakona po skraćenom postupku, jer se radi o obimnim i ozbiljnim izmjenama zakona, koje imaju dalekosežne pravne posljedice u pogledu funkcionisanja državne službe u Unsko-sanskom kantonu. Tvrde da su predlagači zakona, onemogućavanjem razmatranja teksta osporenog Zakona u redovnoj proceduri htjeli da "eliminišu mogućnost izmjene propisa, putem upoznavanja poslanika u Skupštini sa predmetnim izmjenama, sa jedne, ali i da se izbjegne rasprava u radnim tijelima", te da je spriječena i mogućnost da se predloženim izmjenama izjasne i državni službenici u toku javne rasprave.
5. Relevantno pravo A) Ustav Federacije Bosne i Hercegovine
Član II.A.2.(1) c)
(1) Sva lica unutar teritorija Federacije uživaju sljedeća prava:
(...)
- c)na jednakost pred zakonom;
(...)
Član IV.C.3 10.(2)
Ustavni sud:
- a)Na zahtjev Predsjednika Federacije, Potpredsjednika Federacije, Premijera, zamjenika Premijera ili na zahtjev jedne trećine članova bilo kog doma Parlamenta Federacije, utvrdit će da li je prijedlog zakona koji je usvojio jedan od domova, ili zakon koji su usvojila oba doma, u skladu sa ustavom;
- b)Na zahtjev Premijera, kantona ili jedne trećine poslanika u zakonodavnom tijelu kantona, utvrdit će da li su ustav kantona i amandman na ustav, predloženi zakon ili zakon koga je usvojilo to zakonodavno tijelo, u skladu sa ovim ustavom;
- c)na zahtjev Predsjednika Federacije, Potpredsjednika Federacije, Premijera ili zamjenika Premijera, utvrdit će da li je predloženi ili usvojeni propis koji donosi organ federalne vlasti u skladu sa ovim ustavom;
- d)na zahtjev premijera ili kantona, utvrđuje da li neki predloženi ili usvojeni propis koji je donijelo neko tijelo kantonalne, gradske ili opštinske vlasti u skladu sa ovim ustavom.
Član VII. 3.
Međunarodni ugovori i drugi sporazumi koji su na snazi u Bosne i Hercegovine i Federacije, te opšta pravila međunarodnog prava čine dio zakonodavstva Federacije. U slučaju neusaglašenosti međunarodnog ugovora, odnosno sporazuma i zakonodavstva, prevladava međunarodni ugovor, odnosno sporazum.
B) Zakon o državnoj službi u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 29/03, 23/04, 39/04, 54/04, 67/05, 8/06, 04/12 i 99/15)
Član 1.
Predmet Zakona
- 1.Ovim zakonom uređuje se radno-pravni status državnih službenika u organima državne uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija) (u daljem tekstu: organ državne službe).
- 2.Državni službenik je lice postavljeno rješenjem na radno mjesto u organ državne službe, u skladu sa zakonom.
C) Zakon o državnoj službi Unsko-sanskog kantona ("Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona", broj 14/17)
Član 9.Zakonski principi
Državni službenici i namještenici u svom radu dužni su osigurati poštivanje i primjenu sljedećih principa:
- a)zakonitost,
- b)transparentnost i javnost,
- c)odgovornost,
- d)efikasnost i ekonomičnost,
- e)profesionalna nepristrasnost,
- f)politička nezavisnost.
Član 11.Radna mjesta državnih službenika
(1) Državni službenik se postavlja na jedno od sljedećih radnih mjesta:
- a)Rukovodeći državni službenici:
- 1)sekretar s posebnim zadatkom,
- 2)rukovodilac samostalne uprave i samostalne
- 3)upravne organizacije,
- 4)rukovodilac uprave i upravne organizacije koja
- 5)se nalazi u sastavu organa državne službe,
- 6)sekretar organa državne službe,
- 7)pomoćnik rukovodioca organa državne službe,
- 8)glavni kantonalni inspektor.
- 1)
- b)Ostali državni službenici:
- 1)šef osnovne organizacione jedinice koja u
- 2)svom sastavu nema unutrašnje organizacione
- 3)jedinice,
- 4)šef unutrašnje organizacione jedinice,
- 5)inspektor,
- 6)stručni savjetnik,
- 7)viši stručni saradnik
- 8)stručni saradnik
- 1)
(2) Vlada Kantona, na prijedlog Ministarstva pravosuđa i uprave (u daljem tekstu: Ministarstvo pravosuđa), propisuje vrstu i složenost poslova koji se obavljaju u okviru radnih mjesta državnih službenika iz stava (1) ovog člana.
(3) Kategorije u okviru radnih mjesta državnih službenika utvrđuju se pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji organa državne službe, u skladu sa ovim Zakonom i podzakonskim propisima donesenim na osnovu ovog Zakona.
Član 95.Donošenje propisa i opštih akata
(1) Propisi koji su u suprotnosti sa odredbama ovog Zakona, nakon stupanja na snagu ovog Zakona prestaju se primjenjivati.
(2) Nadležni organi koji su ovim Zakonom ovlašteni za donošenje podzakonskih propisa,
dužni su te propise donijeti u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog Zakona.
(3) Rukovodioci organa državne službe dužni su u roku od 30 dana od dana donošenja propisa iz stava (2) ovog člana donijeti pravilnike o unutrašnjoj organizaciji usklađene sa odredbama ovog Zakona.
D. Zakon o dopunama Zakona o državnoj službi Unsko-sanskog kantona ("Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona", broj 16/17)
Član 1.
Iza člana 14. Zakona o državnoj službi Unsko-sanskog kantona ("Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona", broj 14/17) dodaje se novi član 14a. koji glasi:
"Član 14a.
(1) Rukovodeće državne službenike iz članova 12. do 14. ovog Zakona organ izvršne odnosno zakonodavne vlasti koji ih imenuju razriješit će:
- 1)na lični zahtjev,
- 2)ako je proglašen odgovornim za tešku povredu službene dužnosti,
- 3)ako je ocijenjen ocjenom "nezadovoljava" ili "zadovoljava",
- 4)nakon ukidanja ili promjene nadležnosti organa,
- 5)u slučaju prestanka službe u skladu sa Zakonom.
(2) Rješenje o razrješenju mora biti obrazloženo.
(3) Protiv rješenja o razrješenju nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.
(4) Razriješeni rukovodeći državni službenik rasporedit će se na drugo odgovarajuće radno mjesto u organu državne službe za koje ispunjava uslove, vodeći računa o njegovom stručnom znanju, vještinama, sposobnostima i dosadašnjem radnom iskustvu, pod uslovima da postoji sistematizovano i upražnjeno radno mjesto, kao i da je prije imenovanja na tu poziciju imao status državnog službenika, osim u slučajevima propisanim ovim Zakonom.
(5) Ukoliko u organu državne službe ne postoji odgovarajuće radno mjesto ili razriješeni državni službenik odbije ponudu na raspored na radno mjesto, kao i u slučaju kada razriješeni rukovodeći državni službenik prije imenovanja na tu poziciju nije imao status državnog službenika, prestaje mu radni odnos."
Član 2.
U članu 60. iza stava (1) dodaje se novi stav (2) koji glasi:
"(2) Vlada Kantona Uredbom o osnivanju Disciplinske komisije propisuje broj članova i zamjenika članova Disciplinske komisije, posebne uslove koje moraju ispunjavati članovi Disciplinske komisije, način i postupak njihovog imenovanja, pravo na naknadu za rad u Disciplinskoj komisiji, kao i druga pitanja bitna za status i radu Disciplinske komisije."
Dosadašnji stavovi (2) do (6) postaju stavovi (3) do (7).
Član 3.
(1) Danom stupanja na snagu ovog Zakona prestaje mandat zatečenim rukovodiocima samostalnih uprava i samostalnih upravnih organizacija i rukovodiocima uprava i upravnih organizacija u sastavu organa državne službe.
(2) Zadužuje se Vlada Kantona da do okončanja konkursne procedure ovlasti državne službenike da rukovode organima iz stava (1) ovog člana.
Član 4.
Ovaj Zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Unsko-sanskog kantona".
E. Poslovnik Skupštine Unsko-sanskog kantona ("Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona", broj 09/17)
VI. AKTA SKUPŠTINE
- 2.Postupak za donošenje zakona
- f)Donošenje zakona po skraćenom postupku
- f)
Član 133.
(1) Kad je to programom rada Skupštine predviđeno ili kad nije u pitanju složen i obiman zakon, podnosilac prijedloga zakona može umjesto nacrta da podnese prijedlog zakona i da predloži da se prijedlog zakona pretresa po skraćenom postupku bez nacrta zakona.
(2) O prijedlogu za donošenje zakona po skraćenom postupku odlučuje Skupština kao o prethodnom pitanju na sjednici Skupštine tokom rasprave o dnevnom redu.
(3) Ako Skupština ne prihvati da pretresa prijedlog zakona po skraćenom postupku, sa prijedlogom zakona će se postupiti kao sa nacrtom i o tom nacrtu odmah se vrši rasprava.
(4) Na prijedlog zakona koji se pretresa po skraćenom postupku mogu se ulagati amandmani do kraja pretresa prijedloga.
- g)Donošenje zakona po hitnom postupku
Član 134.
(1) Zakoni se, po pravilu, ne donose po hitnom postupku.
(2) Izuzetno, po hitnom postupku može da se donese samo zakon kojim se uređuju odnosi i pitanja za čije uređivanje postoji neodložna potreba i ako bi donošenje zakona u redovnom postupku moglo da izazove štetne posljedice za društvene interese u Kantonu.
Član 135.
Prijedlog da se donese zakon po hitnom postupku, skupa sa prijedlogom tog zakona, može da podnese svaki poslanik, radno tijelo Skupštine ili Vlada, uz obrazloženje razloga zašto je neophodno da se zakon donese po hitnom postupku.
Član 136.
(1) O prijedlogu za donošenje zakona po hitnom postupku odlučuje Skupština kao o prethodnom pitanju na sjednici Skupštine u toku rasprave o dnevnom redu.
(2) O prijedlogu se vodi pretres, a Skupština može odlučiti da podnosilac prijedloga zakona ili njegov predstavnik na sjednici Skupštine usmeno obrazloži razloge zbog kojih je potrebno da se zakon donese po hitnom postupku.
(3) Ako prijedlog nije podnijela Vlada, Skupština će prije odlučivanja od nje zatražiti mišljenje o ovom prijedlogu.
(4) Ako Skupština usvoji prijedlog za donošenje zakona po hitnom postupku, prijedlog zakona se unosi u dnevni red i o njemu se odlučuje na istoj sjednici Skupštine.
(5) Ako Skupština ne prihvati razloge iz stava (2) ovog člana, za donošenje zakona po hitnom postupku, Skupština o svom zaključku odmah obavještava podnosioca prijedloga zakona, te o njemu raspravlja kao o nacrtu.
Član 137.
(1) Predsjedavajući Skupštine, kad primi prijedlog da se zakon donese po hitnom postupku, može da zatraži od Komisije za ustavna, zakonodavno-pravna i pitanja evropskih integracija i odgovarajućeg radnog tijela da razmotre prijedlog zakona i podnesu Skupštini izvještaj.
Član 138.
(1) Na prijedlog zakona koji se donosi po hitnom postupku, mogu da se podnose amandmani do zaključenja pretresa.
(2) Ako se amandmanom mijenjaju principi na kojima se zasniva prijedlog zakona, ili ako bi prihvatanje amandmana prouzrokovalo bitnu izmjenu teksta prijedloga zakona, ili ako se amandmanom angažuju finansijska sredstva, Skupština će odlučiti o amandmanu kad pribavi mišljenje Komisije za ustavna, zakonodavno-pravna i pitanja evropskih integracija i kad se o tom izjasni Vlada.
6. Činjenično stanje i stav Ustavnog suda Federacije
Na osnovu analize navoda i argumentacije iz zahtjeva, te naknadnih podnesaka stranaka u ovom postupku i ostale priložene dokumentacije, a na podlozi relevantnog prava, utvrđeno je kako slijedi.
Osporeni Zakon Skupština Unsko-sanskog kantona donijela je na 36. redovnoj sjednici održanoj dana 18.09.2017. godine i to, kako stoji u njegovoj preambuli, po skraćenom postupku.
Podnosioci zahtjeva taj Zakon osporavaju i to u cijelosti, kako iz aspekta formalne neustavnosti zbog navodnih kršenja zakonodavnog postupka, tako i iz aspekta materijalne neustavnosti, tvrdeći da su njegove odredbe u suprotnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, preciznije sa ustavnom garancijom jednakosti pred zakonom iz člana II.A.2.(1) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, te sa odredbama Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i Međunarodnog pakta o ekonomskim i socijalnim pravima, pri čemu se ukazuje na odjeljak VII član 3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine u kojem je utvrđena supremacija važećih međunarodnih pravnih instrumenata u odnosu na domaće zakonodavstvo.
Kad je u pitanju postupak donošenja osporenog Zakona, utvrđeno je da je 36. redovna sjednica Skupštine Unsko-sanskog kantona sazvana za ponedjeljak, 18.09.2017. godine, pozivom koji je Press služba Skupštine postavila na službenu web-stranicu dana 07.09.2017. godine, pri čemu u predloženom dnevnom redu nije bio prijedlog za donošenje osporenog Zakona.
Na osnovu izvoda iz Zapisnika sa te sjednice vidljivo je da je predloženi dnevni red dopunjen sa nekoliko, tačnije sa šest tačaka i to na samoj sjednici, na prijedlog jednog od poslanika, a jedna od predloženih dopuna bila je i "Prijedlog Zakona o dopunama Zakona o državnoj službi Unsko-sanskog kantona".
Nakon što je provedeno izjašnjavanje, odnosno glasanje o predloženim dopunama dnevnog reda, rečeni Prijedlog osporenog Zakona uvršten je u dnevni red sjednice pod rednim brojem 7.
U izvodu iz Zapisnika stoji da je donesen zaključak, po kojem će taj Prijedlog biti razmatran po hitnom postupku (ovdje treba ponoviti napomenu da u preambuli osporenog Zakona stoji da je isti donesen po skraćenom postupku, a što se navodi i u zahtjevu, a i u samom Prijedlogu osporenog Zakona koji je dostavljen Skupštini). Iz izvoda je moguće utvrditi samo još to, da je "nakon zaključenja rasprave, sa 21 glasom za, 2 glasa protiv i 5 suzdržanih, usvojen Zakon o dopunama Zakona o državnoj službi Unsko-sanskog kantona".
Iznesene činjenice, same po sebi, ukazuju i svjedoče da osporeni Zakon, van svake sumnje, nije donesen u redovnom zakonodavnom postupku, već eventualno po hitnom postupku (ako je suditi po izvodu iz Zapisnika sa skupštinske sjednice), ili po skraćenom postupku, jer tako stoji u preambuli osporenog Zakona, a to potvrđuju i navodi stranaka. Sem toga, kako predlagač osporenog Zakona nije bila Vlada Unsko-sanskog kantona, onda je Skupština, prije odlučivanja o hitnom postupku, prema odredbi člana 136. stav (3) Poslovnika Skupštine Unsko-sanskog kantona, trebala pribaviti mišljenje Vlade, a Predsjedavajući Skupštine je, prema odredbi člana 137. Poslovnika, bio ovlašten tražiti od Komisije za ustavna, zakonodavno-pravna i pitanja evropskih integracija i "odgovarajućeg radnog tijela, da razmotre prijedlog zakona i podnesu Skupštini izvještaj".
U ovom slučaju, ništa od toga nije učinjeno, pa se ne može zaključiti ništa drugo, nego da se ovdje radi o skraćenom, a ne o hitnom postupku, na što ukazuje sva raspoloživa dokumentacija u spisu, a i sama preambula osporenog Zakona.
Ostaje dakle pitanje: da li provedena procedura donošenja osporenog Zakona udovoljava poslovničkim odredbama o donošenju zakona po skraćenom postupku?
Donošenje zakona po skraćenom postupku regulisano je odredbama člana 133. Poslovnika: da bi zakon mogao da se usvoji u skraćenom postupku, mora biti ispunjena jedna od dviju alternativno postavljenih pretpostavki koje propisuje stav (1) - da je takav postupak za određeni zakon unaprijed predviđen programom rada Skupštine, ili da je u pitanju zakon koji nije "složen i obiman".
Kako prva pretpostavka u ovom konkretnom slučaju nije ispunjena, što je utvrđeno uvidom u program rada Skupštine Unsko-sanskog kantona za 2017. godinu, skraćeni postupak mogao bi, u ovom slučaju, biti oslonjen jedino na ovu drugu: dakle na to da osporeni Zakon nije "složen i obiman", što argumentum a contrario znači da nema skraćenog postupka za zakon koji jeste "složen i obiman".
Osporeni Zakon evidentno nije obiman - sadrži svega četiri člana. Ali, poslovnička odredba za skraćeni postupak zahtijeva još i to da se radi o zakonu koji "nije složen".
Složenost nekog zakona ne da se međutim "izmjeriti" tako jednostavno kao njegov obim, jer ona je rezultanta simultanog utjcaja više različitih faktora. Prije svega, ona zavisi od predmeta regulisanja tj. od složenosti društvenih odnosa na čije regulisanje je zakon usmjeren. Potom ona zavisi od vrste, širine i ozbiljnosti pravnih posljedica koje će taj zakon proizvesti, od upotrijebljenih pravnotehničkih konstrukcija i nomotehničkih modela, od finansijskih pretpostavki za provođenje tog zakona i finansijskih efekata njegovog provođenja, od broja potrebnih provedbenih propisa, vrste i stepena promjena koje taj zakon donosi u odnosu na ranije pravno stanje u datoj oblasti, od mjere u kojoj se njegove norme odnose na ljudska prava i slobode utvrđene obavezujućim međunarodnim pravnim instrumentima, od mjere i načina na koji će taj zakon utjecati na funkcionisanje državne vlasti (što je in concreto posebno važno) itd.
Sve to očigledno nije uzimao u obzir predlagač osporenog Zakona koji niti jednom rječju ne argumentuje potrebu za skraćenim postupkom, već samo u podnesku kojim je Prijedlog osporenog Zakona dostavljen Predsjedavajućem Skupštine Unsko-sanskog kantona, predlaže skraćeni postupak bez nacrta "s obzirom da se ne radi o složenim dopunama".
Pa premda je pitanje složenosti osporenog Zakona vezano sa sadržinom njegovih odredbi, ovdje je ocjena o toj (ne)složenosti, procesna pretpostavka za usvajanje zakona po skraćenoj proceduri, pa se uprkos principu odvajanja procesnih pitanja kao prioritetnih u odnosu na pitanja sadržine, njima ipak valja pozabaviti u onoj mjeri u kojoj je to neophodno da bi se moglo doći do utvrđenja o tome je li osporeni Zakon složen ili nije. Jer, jasno je: ako je osporeni Zakon "složen", skraćeni postupak je poslovnički moguć. U suprotnom takav postupak nije moguć, pa je već samim time osporeni Zakon u cjelini neustavan. Drugim riječima, analiza sadržine njegovih odredbi "ispriječila" se je na putu do odluke o formalnoj ustavnosti osporenog Zakona. Kod takvog stanja stvari, bilo je nužno u okviru proceduralnog razmatranja napraviti barem sumaran osvrt na odredbe osporenog Zakona.
Kao što je ranije rečeno, osporeni Zakon ima četiri člana. Pošto je član 4. zapravo standardna odredba o stupanju zakona na snagu, ona se može izostaviti iz ovog razmatranja.
Odredbama člana 1. osporenog Zakona interpolira se u osnovni Zakon o državnoj službi Unsko-sanskog kantona član 14a. Odredbama tog člana, mijenja se pravni režim razrješenja i prestanka radnog odnosa za tri kategorije rukovodećih državnih službenika, pri čemu ih organ izvršne vlasti koji ih je imenovao može razriješiti, uz ostalo, i onda kada su ocijenjeni ocjenom "zadovoljava", na što podnosioci zahtjeva posebno ukazuju, a pogotovo ukazuju na stav (3) prema kojem na rješenje o razrješenju, iz kojeg god od propisanih razloga ono bilo doneseno, nije dopuštena žalba.
Odredbama člana 2. osporenog Zakona interpoliran je u osnovni Zakon o državnoj službi Unsko-sanskog kantona novi stav (2) kojim se mijenja način formiranja Disciplinske komisije, i daju se široka ovlaštenja Vladi kantona koja Uredbom osniva Komisiju, propisuje broj članova i broj zamjenika članova, te posebne uslove koje članovi treba da ispunjavaju, način i postupak njihovog imenovanja, pravo na naknadu i druga statusna pitanja. I ova odredba, vidljivo je na prvi pogled, bitno mijenja raniji pravni režim.
Odredbe člana 3. osporenog Zakona propisuju da danom njegovog stupanja na snagu "prestaje mandat zatečenim rukovodiocima samostalnih uprava i upravnih organizacija i rukovodiocima uprava i upravnih organizacija u sastavu organa državne službe", što takođe ukazuje na ozbiljnu promjenu ranijeg pravnog režima.
Posebno treba ukazati na to, da sve pomenute, vrlo ozbiljne promjene pravnog režima za predmetne kategorije rukovodećih državnih službenika, već na osnovu ovog sumarnog osvrta se to može reći, idu u smjeru u kojem su išle izmjene Zakona o državnoj službi u Federaciji Bosne i Hercegovine, koje su Presudom Ustavnog suda Federacije u predmetu broj U-13/16 od 07.12.2016. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 9/17) proglašene neustavnim.
Stoga, bez prejudiciranja, treba reći da postoje ozbiljne indicije u prilog sumnji o usklađenost takvih novih rješenja, u najmanju ruku u odnosu na Zakon o državnoj službi u Federaciji Bosne i Hercegovine, ali kroz to i u odnosu na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, i na međunarodne instrumente kojima se zabranjuje diskriminacija, prije svih u odnosu na Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima.
Zato, premda osporeni Zakon očigledno nije obiman, on svakako jeste složen s obzirom na gore pomenute parametre po kojima se složenost jednog zakona mora procjenjivati, što znači da nisu bili ispunjeni poslovnički uslovi za njegovo donošenje po skraćenom postupku. Činjenica da je on, uprkos tome donesen na takav način, prvo je očigledno kršenje Poslovnika. Dalja analiza provedenog postupka međutim pokazuje, da nije i jedino. Naime, sve kada bi se radilo i o donošenju zakona koji nije ni obiman ni složen, to samo daje pravo podnosiocu prijedloga da "predloži da se prijedlog zakona pretresa po skraćenom postupku bez nacrta zakona" (član 133. stav 1. Poslovnika). Prema ovoj jasnoj odredbi, skraćenje postupka ogleda se samo u tome, što se redovni zakonodavni postupak skraćuje ispuštanjem faze nacrta, a time i ranije faze "inicijative za donošenje zakona". Ali to nikako ne znači da se ne moraju respektovati i dosljedno provesti poslovničke odredbe o sazivanju sjednice Skupštine, kao i one poslovničke odredbe koje se odnose na fazu razmatranja prijedloga zakona.
Odredbe o sazivanju redovnih skupštinskih sjednica, (a u ovom slučaju riječ je nedvosmisleno o redovnoj sjednici), opšteg su karaktera i imaju se primjenjivati uvijek kad ne postoje razlozi za održavanje vanredne sjednice (opasnost po javnu sigurnost i sigurnost građana širih razmjera, elementarne nepogode, mogućnost nastupanja velikih šteta za imovinu, epidemije i slično, kako je utvrđeno odredbom člana 48. Poslovnika). Dakle vrijede poslovničke odredbe člana 122. prema kojima je poziv za sjednicu Skupštine morao, sa materijalima, biti upućen putem elektronske pošte "poslanicima, Vladi i ostalim učesnicima u sjednici, najmanje 7 dana prije održavanja sjednice", i člana 123. gdje je propisano da prijedlog zakona "prethodno razmatraju ovim Poslovnikom ovlaštena radna tijela Skupštine, kao i klubovi poslanika" (član 123. Poslovnika).
Činjenica je da je poziv za 36. redovnu sjednicu Skupštine Unsko-sanskog kantona, sa mogućnošću preuzimanja materijala, od strane Press službe Skupštine doista blagovremeno postavljen na službenu web-stranicu dana 07.09.2017. godine (sjednica je, podsjećanja radi, održana 18.09.2017. godine). Ali, u predloženom dnevnom redu nije bio Prijedlog osporenog Zakona.
Iz priložene dokumentacije jasno je vidljivo da je taj Prijedlog od strane jednog od poslaničkih klubova, dostavljen Predsjedavajućem Skupštine Unsko-sanskog kantona sedam dana kasnije, tj. 14.09.2017. godine (četvrtak), četiri dana prije održavanja sjednice.
Istina, Poslovnik poznaje i rok od četiri dana, ali taj je rok propisan u odjeljku koji sadrži opšte odredbe o načinu rada Skupštine ("III. Način rada Skupštine čl. 43.-82.). Taj rok od 4 dana iz člana 53. propisan je za dostavljanje Predsjedavajućem Skupštine zahtjeva "za uvrštavanje na dnevni red sjednice određenog pitanja i izmjenu dnevnog reda", a pod to se nikako ne može podvesti prijedlog zakona, jer je zakonodavni postupak, kao poseban postupak, regulisan posebnim poslovničkim odredbama koje se na njega odnose ("VI. Akta Skupštine", čl. 93.-166.), pa i u pogledu roka u kojem prijedlog zakona mora biti dostupan poslanicima prije pretresanja, a to je pomenuti rok od 7 dana iz člana 122. Poslovnika, koji mora biti respektovan i u skraćenom postupku. Sve da je poslanicima Prijedlog osporenog zakona dostavljen istog dana kada je zaprimljen kod Predsjedavajućeg Skupštine (14.09.) značilo bi da je od dostavljanja do pretresanja proteklo 5 dana, dakle poslovnički rok bio bi i tada prekršen.
Na osnovu izvoda iz stenograma sa 36. redovne sjednice Skupštine Unsko-sanskog kantona može se iz diskusije utvrditi, da poslanicima predmetni Prijedlog uopšte i nije dostavljen u pismenom obliku, a da im je u elektronskoj verziji postao dostupnim tek na sam dan održavanja sjednice, dakle 18.09.2017. godine. To je izričito potvrdio jedan od diskutanata koji, između ostalog, kaže: "Pa meni je žao što smo mi došli ovako ozbiljan zakon da razmatramo po ovakvoj proceduri. Znači on je faktički danas zakon dostavljen. Da je dostavljen u petak vjerovatno bi nam u petak bio proslijeđen, ali on je dostavljen danas" i dalje: "Obzirom da nije u printanoj verziji, ali ću evo pokušati da interpretiram određeni član". Ove navode na sjednici Skupštine niko nije osporio.
Stoga prvobitno pomenuti utisak o brzini kod donošenja osporenog Zakona, ne samo da ima osnovanosti, već bi se moglo reći i da je riječ o baš velikoj brzini. Taj utisak ne može ublažiti poslovnička mogućnost ulaganja amandmana na samoj sjednici. Jer, treba se staviti u ulogu poslanika koji su najprije bili suočeni sa šest dopuna dnevnog reda i to na samoj sjednici, uz to redom vrlo značajnih, a potom im se na monitoru pojavio nimalo nevažan a još manje "ne-složen" osporeni Zakon na koji su oni ad hoc trebali uložiti eventualne amandmane.
Kad se tome doda i odredba člana 123. Poslovnika koja izričito propisuje da prijedlog zakona "prethodno razmatraju ovim Poslovnikom ovlaštena radna tijela Skupštine, kao i klubovi poslanika", koja naravno s obzirom na gore rečeno nije ni mogla biti ispoštovana, nameće se nepobitan zaključak da su osnovani navodi podnosilaca zahtjeva o "grubom kršenju Poslovnika", pa time i o formalnoj neustavnosti osporenog Zakona.
Dakle, kratko rezimirajući, u ovom slučaju nije bio moguć skraćeni zakonodavni postupak iz sljedećih razloga: nisu bile ispunjene pretpostavke za skraćeni postupak iz člana 133. stav (1) Poslovnika (radi se o zakonu čije donošenje nije predviđeno programom rada Skupštine, a uz to premda nije obiman, osporeni Zakon jeste složen, tačnije složene su i ozbiljne pravne posljedice njegove primjene); Prijedlog nije, kako je po Poslovniku trebalo, dostavljen poslanicima 7 dana prije održavanja sjednice (član 122. Poslovnika), a uz to Prijedlog nisu prethodno razmatrala ovlaštena radna tijela Skupštine i klubovi poslanika (član 123. Poslovnika).
Na osnovu svega iznesenog, odlučeno je kao u izreci ove presude, čime prestaje potreba za izricanjem privremene mjere.
Ovu presudu Ustavni sud Federacije je donio jednoglasno, u sastavu: Aleksandra Martinović, Predsjednica Suda, Vesna Budimir, Mirjana Čučković, dr. sc. Šahbaz Džihanović, prof. dr. Edin Muminović i dr. sc. Kata Senjak, sudije Suda.
Broj U-58/17
23. oktobra 2018. godine
Sarajevo
Predsjednica
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Aleksandra Martinović, s. r.