USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
PRESUDA
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu Načelnika Opštine Tešanj za zaštitu prava na lokalnu samoupravu u vezi sa primjenom člana 12. st. 2. i 4. Zakona o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine, na osnovu člana IV.C.3.10. (3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, u vezi sa članom 5. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03), na sjednici bez javne rasprave održanoj dana 20.01.2022. godine donio je
PRESUDU
Odbija se, kao neosnovan, zahtjev za zaštitu prava na lokalnu samoupravu Načelnika Opštine Tešanj u vezi sa primjenom člana 12. st. 2. i 4. Zakona o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 22/06, 43/08, 22/09, 35/14 i 94/15).
Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Opštine Tešanj".
Obrazloženje 1. Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva
Načelnik Opštine Tešanj (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva) je dana 11.03.2021. godine od Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) zatražio zaštitu prava na lokalnu samoupravu (podnesak broj: 02-02-1-2537-10/20 od 09.03.2021. godine,) u vezi sa primjenom člana 12. stav 2. Zakona o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine, (u daljem tekstu: Zakon o pripadnosti javnih prihoda).
Podnosilac zahtjeva je dana 22.06.2021. godine, podneskom broj: 02-02-2537-20/20 od 21.06.2021. godine, Ustavnom sudu Federacije podnio i drugi zahtjev za zaštitu prava na lokalnu samoupravu, ovog puta u vezi sa primjenom člana 12. stav 4. Zakona o pripadnosti javnih prihoda.
2. Rješenje o spajanju postupaka
Kako su na ovaj način formirana dva predmeta, pod brojevima: U-12/21 i U-29/21, a u oba se radi o zahtjevima kojima se traži zaštita prava na lokalnu samoupravu u vezi sa odredbama istog Zakona, Ustavni sud Federacije je na sjednici održanoj dana 15.09.2021. godine, primjenom člana 38. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine riješio da će se o podnesenim zahtjevima voditi jedinstven postupak i donijeti jedna odluka, pod brojem: U-12/21 (Rješenje o spajanju postupaka broj: U-12/21 od 15.09.2021. godine).
3. Stranke u postupku
Na osnovu Amandmana XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine stranke u ovom ustavnosudskom predmetu su: podnosilac zahtjeva i Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, kao donosilac Zakona o pripadnosti javnih prihoda čije se odredbe osporavaju.
4. Bitni navodi zahtjeva 4.1. Bitni navodi zahtjeva za zaštitu prava na lokalnu samoupravu u vezi sa primjenom člana 12. stav 2. Zakona o pripadnosti javnih prihoda
Podnosilac zahtjeva u uvodnom dijelu zahtjeva navodi da je članom 12. stav 2. Zakona o pripadnosti javnih prihoda Opštini Tešanj povrijeđeno pravo na jednakost pred zakonom zagarantovano članom II.A.2.(1) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.
Prednju tvrdnju bazira na argumentaciji da je osporenom odredbom Zakona bez ikakvih prijenosa nadležnosti izvršeno uvećanje učešća u raspodjeli prihoda pojedinih jedinica lokalne samouprave za 20% mimo principa koji su definisani članom 14. stav 1. Zakona o pripadnosti javnih prihoda.
Navodi da je članom 12. Zakona o pripadnosti javnih prihoda propisano učešće jedinica lokalne samouprave u raspodjeli prihoda sa jedinstvenog računa, dok je stavom 1. pomenutog člana Zakona propisan osnovni kriterij za učešće jedinica lokalne samouprave u raspodjeli. Odredbom člana 14. Zakona je definisan osnovni princip za utvrđivanje raspodjele između pojedinih nivoa vlasti, te je propisano da će svaki prijenos nadležnosti biti praćen finansijskim sredstvima potrebnim za njihovo efikasno izvršavanje. Ističe da je taj princip osnov za bilo koju preraspodjelu i definisanje dodatnih koeficijenata u određivanju učešća. Takav slučaj je sa prijenosom nadležnosti na jedinice lokalne samouprave koje su odgovorne za materijalne troškove osnovnih škola. Pojedinim opštinama i gradovima je prenesena nadležnost za obezbjeđenje materijalnih troškova osnovnih škola, što je i osnov za uvećanje koeficijenta (član 12. stav 3. Zakona). Za sve druge opštine i gradove materijalni troškovi osnovih škola su u nadležnosti kantona, te se njima dodatna sredstva ne dodjeljuju kroz primjenu koeficijenta 1,5.
Prema mišljenju podnosioca zahtjeva, izraz korišten u stavu 2. člana 12. Zakona o pripadnosti javnih prihoda "posebne rashodovne potrebe" nije potkrijepljen niti jednim prijenosom nadležnosti na "privilegovane" jedinice lokalne samouprave (privilegija je u dodatnom koeficijentu od 1,2), te je isti paušalan, neosnovan, nedokaziv, a u konačnici i diskriminatoran, čime je ustavnopravni položaj Opštine Tešanj kao jedinice lokalne samouprave povrijeđen. Na navedeni način se iz budžeta jedinica lokalnih samouprava na koje se ovaj dodatni koeficijent ne primjenjuje, a koje imaju identične nadležnosti kao i "privilegovane" jedinice lokalne samouprave na koje se koeficijent primjenjuje, prema projekciji podnosioca zahtjeva, vrši prelijevanje sredstava na nivou od blizu 10 miliona KM godišnje, a samim tim je Opština Tešanj oštećena za iznos od približno 150.000 KM godišnje.
Predlaže da Ustavni sud Federacije donese presudu kojom će se utvrditi da član 12. stav 2. Zakona o pripadnosti javnih prihoda nije u skladu sa članom II.A.2.(1) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.
4.2. Bitni navodi zahtjeva za zaštitu prava na lokalnu samoupravu u vezi sa primjenom člana 12. stav 4. Zakona o pripadnosti javnih prihoda
Podnosilac zahtjeva smatra da odredbe člana 12. stav 4. Zakona o pripadnosti javnih prihoda nisu u skladu sa članom 38. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 49/06 i 51/09, u daljem tekstu: Zakon o principima lokalne samouprave), a u vezi s tim ni sa članom II.A.2.(1) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine kojim je propisano da sva lica na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine uživaju pravo na jednakost pred zakonom.
Pomenuta odredba Zakona, smatra podnosilac zahtjeva, "nije usklađena sa Uredbom o izradi indeksa razvijenosti u Federaciji Bosne i Hercegovine", koju je donijela Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, broj: V broj 225/2019 od 13.03.2019. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 17/19, u daljem tekstu: Uredba), koja reguliše način izrade indeksa razvijenosti i predstavlja lex specialis za predmetnu oblast kojim je definisana izrada zvaničnih indeksa razvijenosti opština i gradova koji će biti publikovani i korišteni u institucijama Federacije Bosne i Hercegovine, uz godišnje ažuriranje podataka. Članom 2. Uredbe je propisano da institucionalni okvir za izradu indeksa razvijenosti u Federaciji Bosne i Hercegovine čini Federalni zavod za programiranje razvoja. Navodi da je momenat donošenja Uredbe i institucionalnog definisanja izrade indeksa razvijenosti, bio osnova za "isticanje ugroženosti" prava Opštine Tešanj, budući da isti nikada nije primijenjen u praksi Federalnog Ministarstva finansija/Federalnog Ministarstva financija, upravo zbog osporene odredbe Zakona.
Smatra da mora postojati jedinstven propis i jedinstvena metodologija, te da sve jedinice lokalne samouprave trebaju imati na isti način izračunat indeks razvijenosti po kojem će ostvarivati prava i obaveze. Neprihvatljivo je da federalne institucije koriste različite pokazaoce za različite potrebe i prilike, a da istovremeno postoji institucionalno definisan institut "indeksa razvijenosti" kroz Uredbu, čime se Opština Tešanj kao jedinica lokalne samouprave dovodi u neravnopravan položaj. Takođe smatra da je po donošenju Uredbe kojom je uređena oblast obračunavanja i izrade indeksa razvijenosti, Federalno Ministarstvo finansija/Federalno Ministarstvo financija bilo dužno izvršiti usklađivanje i implementiranje iste u Zakon o pripadnosti javnih prihoda, da se na odgovarajući način izmijeni član 12. stav 4. tog Zakona.
Osporenom odredbom se način izrade indeksa razvijenosti definiše na osnovu nerelevantnih zastarjelih podataka o porezu na promet lokalnih samouprava, koji kao kategorija ne postoji još od 2005. godine. Tako obračunati indeks razvijenosti, prema njegovom mišljenju, ne odražava stvarni nivo razvijenosti pojedinačnih jedinica lokalne samouprave, nego nivo razvijenosti koji je bio aktuelan prije 15 godina. Daljom primjenom postojećeg načina obračuna prema osporavanim odredbama Zakona, Budžetu Opštine Tešanj se nanosi šteta koju podnosilac zahtjeva projicira na preko 500.000 KM.
Podnosilac zahtjeva, na osnovu izloženog, zaključuje da je članom 12. stav 4. Zakona o pripadnosti javnih prihoda, Opština Tešanj diskriminisana i dovedena u neravnopravan položaj sa drugim opštinama i gradovima, te da nije obezbijeđen princip solidarnosti i fiskalnog izjednačavanja prema čl. 38. i 56. Zakona o principima lokalne samouprave, te da je povrijeđeno ustavno pravo jednakosti pred zakonom zagarantovano članom II.A.2.(1) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.
Stoga predlaže da Sud donese presudu kojom će se utvrditi da je Opštini Tešanj članom 12. stav 4. Zakona o pripadnosti javnih prihoda iz prednje navedenih razloga povrijeđeno pravo kao jedinici lokalne samouprave, te naložiti Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da izvrši izmjenu osporene odredbe Zakona, njenim usklađivanjem sa Uredbom.
Podnosilac zahtjeva je dana 29.10.2021. godine, Ustavnom sudu Federacije dostavio akt pod nazivom "Urgencija" broj: 02-02-1-2537-20-3/20 od 25.10.2021. godine sa priloženom dodatnom dokumentacijom, koja po ocjeni Suda nije relevantna za odlučivanje u ovom predmetu.
5. Bitni navodi odgovora na zahtjev
Ustavni sud Federacije je u smislu člana 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine dana 16.03.2021. godine od oba doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine zatražio odgovor na zahtjev za zaštitu prava na lokalnu samoupravu u vezi sa primjenom člana 12. stav 2. Zakona o pripadnosti javnih prihoda.
Predstavnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine aktom broj: 01-02-776/21 od 23.04.2021. godine, koji je zaprimljen u Ustavni sud Federacije dana 27.04.2021. godine dostavio je traženi odgovor. U dostavljenom odgovoru je priloženo izjašnjenje Zakonodavno / pravne komisije u kojem se navodi da je ista pribavila mišljenje Odbora za ekonomsku i finansijsku politiku i Komisije za lokalnu samoupravu Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, te je utvrdila zaključak da je prema odredbi člana 4. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi, donošenjem Zakona o pripadnosti javnih prihoda povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu Opštine Tešanj.
Priloženo je i Mišljenje Vlade Federacije Bosne i Hercegovine u kojem se navodi da se argumentacija podnosioca zahtjeva u dijelu povrede člana II.A.2.(1) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kao i argumentacija diskriminiranog položaja Opštine Tešanj sadržajno ne može podvesti pod povredu nekih od prava jedinica lokalne samouprave. Članom 12. stav 1. Zakona o pripadnosti javnih prihoda propisani su opšti kriteriji po kojima se vrši pojedinačno raspoređivanje prikupljenih javnih prihoda koji pripadaju nivou vlasti – jedinicama lokalne samouprave od 8,42% kako je predviđeno u članu 6. tog Zakona. Opšti kriteriji su broj stanovnika, površina, broj učenika i nivo razvijenosti u jedinicama lokalne samouprave. Dalje se navodi da su st. 2. i 3. pomenutog člana Zakona propisani posebni kriteriji kao korektivni faktor dva opšta kriterija: broj stanovnika i broj učenika, kod izračuna pojedinačne raspodjele između jedinica lokalne samouprave. Svi opšti i posebni kriteriji čine jedinstvenu formulu za izračun učešća u raspodjeli javnih prihoda sa Jedinstvenog računa kojeg vodi Uprava za indirektno - neizravno oporezivanje Bosne i Hercegovine za sve jedinice lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine gdje je pristup i izračun jedinstven za sve jedinice lokalne samouprave i primjenjuje se na sve jedinice lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine, a prema formuli iz tačke 3. Uputstva o određivanju učešća kantona, jedinica lokalne samouprave i nadležnih organa za ceste u prihodima od indirektnih poreza i načinu raspoređivanja tih prihoda. U skladu sa kriterijima iz člana 12. Zakona o pripadnosti javnih prihoda primijenjeni su isti kriteriji na svaku jedinicu lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine, bez izuzetka pri čemu je ispoštovan princip jednakosti. Dalje se navodi da se član 12. stav 2. Zakona o pripadnosti javnih prihoda nije mijenjao od dana stupanja na snagu Zakona tj. od 08.05.2006. godine, a u vrijeme donošenja iste nije postojala zakonska osnova konsultacija sa Savezom opština i gradova Federacije Bosne i Hercegovine. Osvrću se i na tvrdnju podnosioca zahtjeva u dijelu prijenosa nadležnosti za koju smatraju da je neosnovana iz razloga što nije došlo do prijenosa ustavnih nadležnosti a što zahtijeva član 14. Zakona o pripadnosti javnih prihoda. Ukazuju na Presudu Ustavnog suda Federacije broj: U-13/06 od 13.09.2006. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 22/06) kojom je utvrđeno da čl. 3., 6., 11., 12., 13., 15., 19., 20. i 21. Zakona o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine nisu u neskladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Osporenom odredbom Zakona ni na koji način nije došlo do prijenosa ili poslova ili nadležnosti ili odgovornosti sa federalnog ili kantonalnog nivoa vlasti na jedinice lokalne samouprave.
Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine nije dostavio traženi odgovor.
U smislu gore spomenutih odredbi Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Federacije je dana 23.07.2021. godine od oba doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine zatražio i odgovor na zahtjev za zaštitu prava na lokalnu samoupravu u vezi sa primjenom člana 12. stav 4. Zakona o pripadnosti javnih prihoda.
Predstavnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine aktom broj: 01/2-02-1537/21-3 od 23.04.2021. godine, koji je zaprimljen u Ustavni sud Federacije dana 23.07.2021. godine dostavio je traženi odgovor. U odgovoru je priložen Zaključak Zakonodavno – pravne komisije u kojem se navodi da budući da se u oba zahtjeva zaštite prava na lokalnu samoupravu radi o očitovanju na isti član Zakona, Komisija je, premda nije dobila očitovanje ni nadležnog radnog tijela, ni Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, donijela zaključak da je, prema odredbi člana 4. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi, donošenjem Zakona o pripadnosti javnih prihoda povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu Opštine Tešanj.
Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine nije dostavio zatraženi odgovor.
6. Relevantno pravo A. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine
Član IV.C.3.10.(2) c)
(2) Ustavni sud:
- c)na zahtjev Predsjednika Federacije, Potpredsjednika Federacije, Premijera ili zamjenika Premijera, utvrdit će da li je predloženi ili usvojeni propis koji donosi organ federalne vlasti u skladu sa ovim ustavom.
B. Zakon o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 49/06 i 51/09)
Član 8.
Jedinica lokalne samouprave ima vlastite nadležnosti ustanovljene ustavom i zakonom i ima pravo baviti se svim pitanjima od lokalnog značaja koja nisu isključena iz njene nadležnosti, niti dodijeljena u nadležnost neke druge vlasti na osnovu ustava i zakona. Ona će biti samostalna u odlučivanju o pitanjima iz vlastitih nadležnosti, koje ne mogu biti ograničene ili uskraćene od federalnih ili kantonalnih vlasti, osim u slučajevima i u okvirima utvrđenim ustavom i zakonom.
U vlastite nadležnosti jedinice lokalne samouprave posebno spadaju:
...
Osim ukoliko zakon ne odredi da neku nadležnost treba smatrati povjerenom, nadležnost, ustanovljena ili predviđena zakonom, smatra se vlastitom nadležnosti jedinice lokalne samouprave.
Član 38.
Raspodjela sredstava jedinicama lokalne samouprave vršit će se na osnovu kriterija i formula za dodjelu koji će biti utvrđeni posebnim zakonom, uvažavajući princip solidarnosti i fiskalnog izjednačavanja.
Član 56.
Federalne, odnosno kantonalne vlasti dužne su u najvećoj mogućoj mjeri konsultovati jedinice lokalne samouprave u postupku donošenja propisa koji ih se direktno tiču.
Konsultovanje, u smislu iz prethodnog stava ovog člana, federalne, odnosno kantonalne vlasti vrše putem saveza opština i gradova.
C. Zakon o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 22/06, 43/08, 22/09, 35/14 i 94/15)
Član 1.
Ovim Zakonom uređuje se pripadnost javnih prihoda koji su ustanovljeni zakonima na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija).
Član 12. stav 2. i stav 4. – osporena odredba -
Učešće jedinica lokalne samouprave u raspodjeli prihoda sa jedinstvenog računa
Formula sadrži koeficijent koji odražava posebne rashodovne potrebe jedinica lokalne samouprave čiji broj stanovnika prelazi 60.000. Taj koeficijent iznosi 1,2.
Indeks razvijenosti opština predstavlja odnos prihoda od poreza na promet i poreza na dohodak sa Federacije, prosječnim prihodom od tih poreza po stanovniku. Koeficijenti u formuli se primjenjuju na broj stanovnika:
a. Opštine sa manje od 20% prosjeka Federacije imaju koeficijent od 1,8.
b. Opštine sa manje od 40% prosjeka Federacije imaju koeficijent od 1,5.
c. Opštine sa manje od 60% prosjeka Federacije imaju koeficijent od 1,4.
d. Opštine sa manje od 80% prosjeka Federacije imaju koeficijent od 1,2.
D. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 35/14)
Član 5. – izmjena dijela osporene odredbe –
U članu 12. u stavu 4. riječi: "Federacije, prosječnim", zamjenjuju se riječima: "prosječnim federalnim".
E. Zakon o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03)
Član 5. stav 1.
Ustavni sud provodi postupak na osnovu odredaba ovog zakona, a u pitanjima koja nisu uređena ovim zakonom može shodno primijeniti odgovarajuća pravila procesnih zakona.
F. Praksa Ustavnog suda Federacije
Presuda broj: U-13/06 od 13.09.2006. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 69/06).
7. Činjenično stanje i stav Ustavnog suda Federacije
Nakon pomne analize zahtjeva, odgovora na zahtjev, priložene dokumentacije i relevantnih propisa, utvrđeno je kako slijedi.
Podnosilac zahtjeva je Ustavnom sudu Federacije podnio zahtjev za zaštitu prava na lokalnu samoupravu u vezi sa primjenom člana 12. st. 2. i 4. Zakona o pripadnosti javnih prihoda, smatrajući da je tim odredbama Opštini Tešanj povrijeđeno pravo na jednakost pred zakonom iz člana II.A.2.(1) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, čime je, kako tvrdi ista diskriminisana i dovedena u neravnopravan položaj u odnosu na druge jedinice lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine. Također smatra da odredbom člana 12. stav 4. Zakona o pripadnosti javnih prihoda Opštini Tešanj nije obezbijeđen princip solidarnsti i fiskalnog izjednačavanja radi čega su, po njegovom mišljenju, povrijeđene odredbe čl. 38. i 56. Zakona o principima lokalne samouprave.
U konkretnom slučaju, nesporno je da je podnosilac zahtjeva Načelnik Opštine Tešanj i da podneseni zahtjev glasi na zaštitu prava na lokalnu samoupravu. Međutim, iz samih navoda, činjenica i dokaza na kojima se predmetni zahtjev zasniva, nedvosmisleno proizilazi da se u zahtjevu zapravo prigovara ustavnosti osporenih odredbi, odnosno traži zaštita prava na jednakost pred zakonom koje pravo je zagarantovano članom II.A.2.(1) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.
Premda su dakle zahtjevi naslovljeni kao "Zahtjev za zaštitu prava lokalne samouprave", odnosno "Zahtjev za zaštitu prava na lokalnu samoupravu", njihova sadržina ne korespondira sa takvim naslovom. Štaviše, u njima se expressis verbis govori o, po mišljenju podnosioca, diskriminatornom, a time i neustavnom karakteru osporenih odredbi, kao o okosnici zahtjeva. Argumentacija koja je u zahtjevima s tim ciljem izložena se unekoliko razlikuje, pa će biti razmotrena odvojeno.
Tako se u prvopodnesenom zahtjevu već na samom početku konstatuje kako "Odredbe Zakona u članu 12. stav 2. nisu u skladu sa članom II.A.2.(1) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine kojim je propisano da sva lica na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine uživaju pravo na jednakost pred zakonom, te je povrijeđeno ovo pravo Opštine Tešanj". Jednako tako zahtjev i završava, jer u zaključku stoji: "Zbog svega navedenog podnosimo zahtjev za zaštitu prava Opštine Tešanj u odnosu na stav 2. člana 12. Zakona o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji BiH,......koji nije u skladu sa članom II.A.2.(1) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine .....". Iako se dakle nominalno radi o zahtjevu za zaštitu prava na lokalnu samoupravu, jasno je da je stvarni motiv za podnošenje ovog zahtjeva zapravo uvjerenje podnosioca da osporena odredba nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, a njegov cilj, da se osporena odredba stavi van snage kao neustavna. Podnosilac problematizira osnov za uvođenje uvećanog koeficijenta 1,2 za "privilegovane" opštine sa više od 60.000 stanovnika, a to su prema slovu osporene odredbe "posebne rashodovne potrebe" tih opština. Smatra da je tako postavljen kriterij za uvećanje "izrazito diskriminatoran", jer je "paušalan, neosnovan i nedokaziv". Pritom ga s pravom upoređuje sa povećanjem iz stava 3. člana 12. Zakona o pripadnosti javnih prihoda gdje je utvrđen koeficijent uvećanja 1,5 za opštine koje su odgovorne za finansiranje materijalnih troškova osnovnih škola. Takvo uvećanje smatra opravdanim, jer se zasniva na prijenosu konkretnih nadležnosti. Nasuprot tome, kako je već rečeno, kriterij za uvećanje iz osporene odredbe stava 2. istog člana Zakona o pripadnosti javnih prihoda ne zasniva se na prijenosu dodatnih nadležnosti na opštine, pa ga podnosilac zahtjeva smatra paušalnim neopravdanim i neosnovanim. Upravo stoga je, po njegovom mišljenju, takav kriterij diskriminatoran i time suprotan ustavnoj garanciji jednakosti pred zakonom.
U drugopodnesenom zahtjevu osporavaju se odredbe člana 12. stav 4. Zakona o pripadnosti javnih prihoda i to opet stoga što "nisu u skladu sa članom 38. Zakona o principima lokalne samouprave", "a u vezi s tim ni sa članom II.A.2.(1) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kojim je propisano da sva lica na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine uživaju pravo na jednakost pred zakonom, te je povrijeđeno ovo pravo Opštine Tešanj". Kao što se vidi ovdje se do kraja precizno pominje upravo povreda prava na jednakost, a ne povreda prava na lokalnu samoupravu. To je izričito potvrđeno i u zaključnom dijelu zahtjeva, gdje stoji da se zahtjev za zaštitu prava na lokalnu samoupravu podnosi iz razloga koji su ovdje navedeni inverzno: što osporena odredba "nije u skladu sa članom II.A.2.(1) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine", "kao ni sa čl. 38. i 56. Zakona o principima lokalne samouprave" (princip solidarnosti i fiskalnog izjednačavanja, odnosno princip obaveznog konsultovanja jedinica lokalne samouprave). Dalja argumentacija je u ovom zahtjevu nešto drugačije koncipirana. Najprije se ukazuje na Uredbu o izradi indeksa razvijenosti u Federaciji Bosne i Hercegovine, koja je donesena nakon stupanja na snagu Zakona o pripadnosti javnih prihoda i objavljena u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 17/19. Podnosilac zahtjeva ukazuje na to da je tom Uredbom propisan drugačiji način izračuna indeksa razvijenosti u odnosu na onaj propisan zakonom i smatra da bi ta nova metodologija izračuna trebalo da se primjenjuje i kod utvrđivanja pripadnosti javnih prihoda. Po njegovom bi mišljenju stoga trebalo da Federalno Ministarstvo finansija/Federalno Ministarstvo financija "izvrši usklađivanje i implantiranje" metodologije izračuna iz Uredbe kao specijalnog propisa u Zakon o pripadnosti javnih prihoda. O održivosti takvoga stava bi se svakako moglo diskutovati, ali to pitanje, kao problem zakonitosti, za odlučivanje o ovom predmetu nije od primarne važnosti, niti je ovaj sud za to nadležan. Nastavak argumentacije po osporenoj odredbi člana 12. stav 4. Zakona o pripadnosti javnih prihoda još jasnije ukazuje na to da je podnosilac zapravo nezadovoljan postojećim zakonskim rješenjem, jer se navodi kako način izračuna indeksa razvijenosti propisan Zakonom o pripadnosti javnih prihoda počiva na korištenju "nerelevantnih zastarjelih podataka o porezu na promet lokalnih samouprava koji kao kategorija ne postoji još od 2005. godine", pa je "povrijeđeno pravo Opštine Tešanj, budući da je dovedena u neravnopravan položaj sa drugim jedinicama lokalne samouprave korištenjem zastarjelih podataka čime se nanosi šteta Budžetu Opštine od preko 500.000 KM".
Čak i tamo gdje podnosilac nastoji konkretnije argumentovati u korist povrede prava na lokalnu samoupravu, ta argumentacija uvijek ima ishodište ili u navodno diskriminatornom karakteru osporenih odredbi koje, kao takve, protivrječe ustavnoj garanciji jednakosti pred zakonom (član 12. stav 2.), ili u tvrdnji da njima propisana metodologija izračuna indeksa razvijenosti nije adekvatna (član 12. stav 4.). Očigledno je dakle, da se cjelokupnom izloženom argumentacijom prigovara sadržini osporenih odredbi, dok u pogledu njihovoga negativnog učinka na vršenje prava na lokalnu samoupravu u Opštini Tešanj, nije iznesena praktično nikakva argumentacija koja bi ukazala na to da je toj Opštini ograničeno ili onemogućeno vršenje nekog prava iz kataloga prava lokalne samouprave.
Stav podnosioca zahtjeva da postojeća zakonska rješenja u osporenim odredbama nisu dobra ni adekvatna legitiman je, i svakako bi ga valjalo uzeti u obzir kod eventualnog donošenja novih, drugačijih i boljih rješenja, ali postojeća rješenja nije u ovom ustavnosudskom predmetu moguće staviti van snage. Ne samo zbog toga što podnosilac zahtjeva nije ovlašten za pokretanje postupka ocjene njihove ustavnosti, već i zato što je ustavnost člana 12. Zakona o pripadnosti javnih prihoda potvrđena Presudom ovog suda broj: U-13/06 od 13.09.2006. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 69/06). Pritom nisu izneseni argumenti koji bi potvrdili da ta rješenja ograničavaju ili onemogućuju Opštinu Tešanj u vršenju prava na lokalnu samoupravu. Naime iznosi se samo tvrdnja da osporena odredba člana 12. stav 4. Zakona o pripadnosti javnih prihoda nije u skladu sa odredbama čl. 38. i 56. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine, odnosno tvrdnja da osporena odredba nije u skladu sa principom solidarnosti i fiskalnog izjednačavanja. Pritom se ponavljaju tvrdnje o navodnom diskriminatom karakteru osporene odredbe, ovog puta u odnosu na princip solidarnosti i fiskalnog izjednačavanja, ali se ne nude nikakvi argumenti koji bi ukazivali na to da se tom odredbom dovodi u pitanje ustavnopravni položaj Opštine Tešanj i vršenje njenih prava iz okvira lokalne samouprave. Pominjanje člana 56. Zakona o principima lokalne samouprave, implicira kako podnosilac zahtjeva osporenu odredbu dovodi u pitanje i zbog toga što nije udovoljeno principu konsultovanja jedinica lokalne samouprave kod donošenja propisa koji ih se direktno tiču, no taj je argument neosnovan s obzirom da u vrijeme donošenja osporenih odredbi takva obaveza nije postojala. Nije održiv niti stav podnosioca zahtjeva da donošenje pominjane Uredbe o izradi indeksa razvijenosti u Federaciji Bosne i Hercegovine "automatski derogiran" pojam "indeksa razvijenosti" i način obračuna koji je propisan Zakonom o pripadnosti javnih prihoda, jer takav stav protivrječi principu hijerarhije opštih pravnih akata.
Iz svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Ovu presudu je Ustavni sud Federacije donio jednoglasno, u sastavu: dr.sc. Kata Senjak, predsjednica Suda, te Vesna Budimir, Mirjana Čučković, Aleksandra Martinović i prof.dr. Edin Muminović, sudije Suda.
Broj U-12/21
20. januara 2022. godine
Sarajevo
Predsjednica Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Dr. sc. Kata Senjak, s. r.