Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

PRESUDA

PRESUDU

Utvrđuje se da Odluka o porezu na imovinu i porezu na prihod od imovine i imovinskih prava Općinskog vijeća Centar Sarajevo ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 11/02) nije sukladna Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine.

Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenim novinama Kantona Sarajevo".

O b r a z l o ž e n j e

Predsjednik Kantona Sarajevo, na temelju članka IV C.3.10.(2)d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i Amandmana XIV na Ustav Federacije BiH, podnio je dana 13.8.2002. godine zahtjev Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine za utvrđivanje ustavnosti Odluke o porezu na imovinu i porezu na prihod od imovine i imovinskih prava, koju je donijelo Općinsko vijeće Centar Sarajevo. U zahtjevu za ocjenu ustavnosti istakao je da navedena odluka nije sukladna Amandmanu VIII d) na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, članku 38. Ustava Kantona i Zakonu o porezima Kantona Sarajevo, kojim je utvrđen najmanji paušalni iznos poreza na imovinu i najmanja stopa poreza na prihod od imovine i imovinskih prava uz istovremenu obvezu općina da svojim propisom utvrde visinu ovih poreza. Uz zahtjev priložen je Zaključak Vlade Kantona Sarajevo od 4.7.2002. godine o suspenziji osporene odluke do okončanja postupka za ocjenu njene ustavnosti.

U odgovoru na zahtjev protivna stranka Općinsko vijeće Centar Sarajevo, kao donositelj navedene odluke, istakla je da se Općina u tijeku 2001. godine obraćala Skupštini Kantona i premijeru Vlade Kantona sa zahtjevom da se pitanje pripadnosti, odnosno raspodjele javnih prihoda u Kantonu usuglasi s važećim propisima i to: člankom 38. stavak 2. Ustava Kantona Sarajevo prema kojem općina ima pravo na ostvarene prihode na području Kantona Sarajevo srazmjerno razini njihovog ostvarivanja u općini; s člankom 14. Zakona o osnovama lokalne samouprave prema kojem općina ima pravo, sukladno Ustavu i zakonu, na odgovarajuće izvore financiranja kojim raspolaže slobodno u okviru svojih ovlasti; te da se, suglasno članku 8. stavak 2. Zakona o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine i financiranju Federacije Bosne i Hercegovine omogući općinama da uređuju i samostalno raspolažu prihodima navedenim u navedenoj zakonskoj odredbi. S obzirom da Skupština i Vlada Kantona nisu poduzele mjere u cilju normativnog reguliranja ove problematike, Općinsko vijeće donijelo je navedenu odluku primjenom članka 8. stavak 2. Zakona o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji BiH i financiranju Federacije BiH.

Javnoj raspravi koja je održana 4.6.2003. godine su nazočili punomoćnici obje stranke. Punomoćnik podnositelja zahtjeva ostao je u cijelosti kod navoda zahtjeva, dodajući da se na području Općine Centar Sarajevo porezi naplaćuju u visini koja je kao najniža utvrđena Zakonom o porezima Kantona Sarajevo, s obzirom da se osporena odluka, suglasno zaključku Vlade Kantona, ne primjenjuje. Punomoćnik protivne stranke ostao je u cijelosti kod odgovora na zahtjev.

Razmatrajući navedeni zahtjev Ustavni sud je utvrdio sljedeće:

Zakonom o porezima Kantona Sarajevo - prečišćeni tekst ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 8/02) propisano je, između ostalog, da 40% prihoda od poreza na imovinu i poreza na prihod od imovine i imovinskih prava (u daljnjem tekstu: porez od imovine) predstavlja prihod općine (članak 2. stavak 2.), te utvrđen najniži godišnji paušalni iznos poreza na imovinu i najniža stopa poreza od imovine, s tim što je propisano da se visina poreza na imovinu (članak 22. st. 1. i 2.), kao i stopa poreza od imovine (članak 31.) utvrđuje općinskim propisom u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu zakona.

Odlukom o porezu na imovinu i porezu na prihod od imovine i imovinskih prava Općinskog vijeća Centar Sarajevo (u daljnjem tekstu: osporena odluka) propisano je da porez na imovinu i porez na prihod od imovine i imovinskih prava predstavlja prihod Općine (članak 2); utvrđena je vrsta i visina navedenih poreza (čl. 3. do 9.), te utvrđeno da stupanjem na snagu ove odluke na području Općine Centar prestaje primjena Zakona o porezima Kantona Sarajevo (članak 37).

Cijeneći ustavnost osporene odluke Ustavni sud je pošao od članka III 1. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine u svezi s Amandmanom VIII d) na Ustav Federacije, kojim je propisano da je u isključivoj ovlasti Federacije donošenje propisa o financijama i financijskim institucijama Federacije i fiskalna politika Federacije. Pored navedene odredbe Ustavni sud je imao u vidu i članak V 6. f) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kojim je propisano da zakonodavno tijelo kantona usvaja proračun kantona i donosi zakone o oporezivanju i na druge načine osigurava potrebito financiranje, te članak VI 4. c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kojim je propisano da općinsko vijeće usvaja općinski proračun i donosi propise o oporezivanju i na druge načine osigurava potrebito financiranje koje nisu osigurali kantonalna ili federalna vlast. Zakonom o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine i financiranju Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 26/96, 32/98 i 54/01) utvrđena je fiskalna politika Federacije i, između ostalog, propisano da javni prihodi u smislu ovog zakona pripadaju Federaciji i kantonu (članak 3. stavak 1.), te da općinama pripadaju javni prihodi sukladno kantonalnim propisima (članak 8. stavak 1.), s tim što su, primjera radi, naznačeni porezi i drugi javni prihodi (pristojbe) o kojima općinska vijeća donose propise (članak 8. stavak 2.).

Ustavni sud smatra da je, suglasno navedenim ustavnim odredbama isključivo Federacija nadležna da utvrđuje fiskalnu politiku Federacije, te da u okviru te politike općinsko vijeće može donositi propise o oporezivanju samo sukladno odgovarajućim kantonalnim propisima. U konkretnom slučaju podnositelj zahtjeva je Zakonom o porezima Kantona Sarajevo utvrdio da se iz poreza na imovinu i poreza od imovine izdvaja dio sredstava s kojim slobodno raspolaže općina, s tim što je općina ovlaštena da visinu poreza na imovinu i stopu poreza od imovine utvrdi svojim propisom. U osporenoj odluci protivna stranka nije postupila sukladno navedenom kantonalnom zakonu, što je suprotno članku 8. stavak 1. Zakona o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji BiH i financiranju Federacije BiH koji kao sustavni zakon uređuje odnose u oblasti financiranja Ustavom utvrđenih funkcija Federacije i kantona (članak 1.), a time i ustavnim odredbama iz članka III 1. Ustava Federacije BiH i Amandmana VIII d) na Ustav Federacije BiH. Iz navedenih razloga osporena odluka, po ocjeni Ustavnog suda, nije sukladna Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine.

Ovu presudu Sud je donio u sastavu: mr. Mirko Bošković, predsjednik Suda, Sead Bahtijarević, mr. Ranka Cvijić, Muamer Herceglija, Miomir Jočić, Domin Malbašić, prof. dr. Nedjeljko Milićević, Kata Senjak i prof. dr. Kasim Trnka, suci Suda.

Broj U-21/02
5. lipnja 2003. godine
Sarajevo

Predsjednik Ustavnog suda Federacije BiH
mr. Mirko Bošković, v. r.