Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

PRESUDA

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine odlučujući o zahtjevu Premijera Federacije Bosne i Hercegovine za utvrđivanje ustavnosti odredbe člana 1. tačka 7. Odluke o opštinskim komunalnim taksama, i zahtjevu za donošenje privremene mjere, na osnovu člana IV.C.3.10.(2) d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici bez javne rasprave održanoj dana 18.04.2018. godine, donio je

PRESUDU

  • 1.
    Utvrđuje se da odredbe člana 14. tarifni broj 7. Odluke o opštinskim komunalnim taksama ("Službeni glasnik Opštine Visoko", broj: 10/15), nisu u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
  • 2.
    Utvrđuje se da je odredba člana 1. tačka 7. Odluke o opštinskim komunalnim taksama ("Službeni glasnik Opštine Visoko", broj: 10/15) u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
  • 3.
    Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Opštine Visoko".

Obrazloženje

1. Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva

Premijer Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva), koristeći ovlaštenje iz člana IV.C.3.10.(2) d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, svojim aktom broj: 01-01-1692/16 od 28.12.2016. godine, koji je zaprimljen 04.01.2017. godine, podnio je Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) zahtjev za utvrđivanje ustavnosti odredbe člana 1. tačka 7. Odluke o opštinskim komunalnim taksama koju je Opštinsko vijeće Visoko donijelo na sjednici održanoj dana 26.12.2015. godine (u daljem tekstu: osporena odredba opštinske Odluke).

Pozivajući se na član 44. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br.: 40/10 i 18/16) podnosilac zahtjeva je pod istim brojem i sa istim datumom podnio i zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi se obustavila primjena osporene odredbe opštinske Odluke, do konačne odluke u meritumu.

Na osnovu pomenutog člana IV.C.3.10.(2) d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, podnosilac zahtjeva je ovlašten za pokretanje postupka ocjene ustavnosti pred Ustavnim sudom Federacije.

2. Stranke u postupku

U skladu sa članom 39. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br.: 6/95 i 37/03) stranke u ovom postupku su Premijer Federacije Bosne i Hercegovine kao podnosilac zahtjeva i Opštinsko vijeće Visoko kao donosilac Odluke čije se odredbe osporavaju.

3. Bitni navodi zahtjeva za ocjenu ustavnosti i zahtjeva za privremenu mjeru

Odredbama člana 1. opštinske Odluke propisani su osnovi za naplatu komunalnih taksi na području Opštine Visoko, pa je, pored ostalog, osporenom odredbom tačke 7. utvrđeno da će se komunalna taksa naplaćivati "za korištenje uređaja za pružanje usluga mobilne telefonije". Podnosilac zahtjeva smatra da iz karaktera navedene odredbe proizilazi da iste direktno obavezuju samo privredna društva koja se bave djelatnošću pružanja telekomunikacijskih usluga, kao što su između ostalih, "BH Telecom" d.d. Sarajevo i "JP HT Eronet" d.d. Mostar, društva koja su u većinskom vlasništvu Vlade Federacije Bosne i Hercegovine. Navodi da se radi o društvima čija je osnovna djelatnost pružanje telekomunikacijskih usluga, te da su bazne stanice, mikrobazne stanice, predajnici, antene i stubovi sredstva jedinstvene infrastrukture i telekomunikacionog sistema koji se ne može drugačije tretirati od ostalih dijelova jedinstvene mreže. Mišljenja je da nema osnova da se naplaćuju posebne takse na iste.

Ističe da bi naplaćivanje posebnih taksi na dio infrastrukture telekom operatera bilo isto što i naplaćivanje takse na trafo stanice privrednim društvima koja pružaju uslugu isporuke električne energije. Na navedeni način, prema mišljenju podnosioca zahtjeva, proizilazi da se jednako tretira pružanje telekomunikacijskih usluga, kao usluga od javnog interesa, i djelatnosti sportskih kladionica, što je nedopustivo. U odnosu na razloge za uvođenje navedenih komunalnih taksi (razvoj sporta, kulture, umjetnosti, obrazovanja i sl.) ističe da su telekom operateri društva u većinskom vlasništvu Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, i da su to društva od državnog interesa, uz to i društveno odgovorne kompanije koje već podržavaju sport, kulturu, socijalnu i humanitarnu djelatnost i koje svake godine za te svrhe izdvajaju preko 100.000,00 KM samo na području Zeničko-dobojskog kantona. Pored toga telekom operateri izdvajaju milionska sredstva u Budžet Federacije Bosne i Hercegovine putem plaćanja licenci za rad Regulatorne agencije za komunikacije Bosne i Hercegovine (cca 10.500.000,00 KM na godišnjem nivou) koja se raspoređuju po svim nivoima vlasti, tako da i sa tog aspekta nije opravdano nametati dodatne obaveze u vidu komunalnih taksi, naročito stoga što bi to podrazumijevalo duplo plaćanje na ime istih obaveza. Nadalje, ukazuje na okolnost da iz obima GSM dozvole koju daje Regulatorna agencija za komunikacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Regulatorna agencija za komunikacije) proizilazi da je operater odnosno korisnik GSM dozvole dužan razviti svoju GSM uslugu za 80% populacije Bosne i Hercegovine i 80% pojedinačnih saobraćajnica. Navodi također da Regulatorna agencija za komunikacije nameće obavezu pokrivenosti teritorije, a da Opštinsko vijeće nameće obavezu plaćanja taksi na jedina sredstva za pokrivanje prostora GSM signalom (bazne stanice, mikrobazne stanice, stubovi i antene). Naglašava da se za plaćanje ovako utvrđenih komunalnih taksi izdvajaju ogromna finansijska sredstva što dovodi u pitanje isplativost infrastrukture za pružanje mobilnih usluga na teritoriji Zeničko-dobojskog kantona, i da su troškovi veći od prihoda koji se ostvaruju.

Podnosilac zahtjeva se poziva na presude Ustavnog suda Federacije broj: U-5/09 od 13.10.2009. godine, U-12/11 od 04.10.2011. godine, U-36/12 od 26.02.2013. godine i U-32/15 od 18.05.2016. godine, kojima je utvrđeno da vrsta djelatnosti ne može biti relevantan kriterij za propisivanje komunalne takse, nego da su realni i relevantni drugi kriteriji kao što su područje opštine, odnosno grada gdje se djelatnost obavlja, i dr.

Na osnovu izloženog podnosilac zahtjeva smatra da osporena odredba opštinske Odluke nije u skladu sa članom II.A.2.(1) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, jer se pravna lica koja se bave djelatnošću mobilne telefonije stavljaju u neravnopravan položaj u odnosu na druga lica, pa predlaže Ustavnom sudu Federacije da donese presudu kojom se utvrđuje da osporena odredba opštinske Odluke nije u saglasnosti sa članom II.A.2.(1) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.

Podnosilac zahtjeva navodi da se razlozi za izdavanje privremene mjere ogledaju u činjenici da je osporenom odredbom opštinske Odluke propisana komunalna taksa za pružanje usluga mobilne telefonije i internet usluga, odnosno plaćanje taksi na bazne stanice, mikrobazne stanice, predajnike, antene i stubove, i da se za plaćanje ovih taksi izdvajaju ogromna finansijska sredstva što dovodi u pitanje isplativost infrastrukture za pružanje mobilnih usluga na teritoriji Zeničko-dobojskog kantona, obzirom da su troškovi veći od prihoda koji se ostvaruju.

Iz navedenih razloga, prema mišljenju podnosioca zahtjeva, bio bi ugrožen dalji tehnološki napredak u oblasti mobilne telefonije, što bi dovelo do pada kvaliteta usluga zbog eventualne redukcije broja baznih stanica. Ističe da bi plaćanjem ovako utvrđenih komunalnih taksi zasnovanih na kriterijima za koje je Ustavni sud Federacije utvrdio da nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, za telekom operatere nastala šteta koju bi bilo teško nadoknaditi, posebno ako se uzme u obzir da plaćena sredstva po osnovu komunalnih taksi idu u opštinski budžet i da su unaprijed raspoređena i potrošena, odnosno da neće moći biti vraćena u slučaju regresnog postupka.

Nadalje, podnosilac zahtjeva navodi da je opštinskom Odlukom kao kriterij za utvrđivanje takse uzeta djelatnost koju pravno ili fizičko lice obavlja, što nije u skladu sa odredbama člana II.A.2.(1) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Podsjeća da je Ustavni sud Federacije u svojim presudama broj: U-31/07 od 27.05.2008. godine, U-5/09 od 13.10.2009. godine, U-12/11 od 04.10.2011. godine, U-36/12 od 26.02.2013. godine i U-32/15 od 18.05.2016. godine, utvrdio da je u suprotnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine propisivati vrstu djelatnosti kao relevantan kriterij za propisivanje takse, nego da su relevantni i drugi kriteriji kao što je npr. područje opštine odnosno grada gdje se djelatnost obavlja. Mišljenja je da je osporena odredba opštinske Odluke diskriminatorna i da nema osnova za naplaćivanje ovako utvrđenih komunalnih taksi.

Iz navedenih razloga predlaže Ustavnom sudu Federacije da u skladu sa članom 44. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine donese privremenu mjeru kojom se obustavlja primjena osporene odredbe opštinske Odluke.

4. Bitni navodi odgovora na zahtjev za ocjenu ustavnosti i za privremenu mjeru

U skladu sa članom 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine Ustavni sud Federacije je zatražio od Opštinskog vijeća Visoko da dostavi odgovor na zahtjev podnosioca za izdavanje privremene mjere u roku od 15 dana, a na navode podnosioca iz zahtjeva za ocjenu ustavnosti u roku od 30 dana od dana prijema akta Suda.

Odgovor na zahtjev za ocjenu ustavnosti, koji je u Ustavnom sudu Federacije zaprimljen 15.02.2017. godine dostavio je Predsjedavajući Opštinskog vijeća Opštine Visoko aktom broj: 01/1-02-57/17 od 10.02.2017. godine, a sačinila ga je opštinska Služba za finansije, privredu i lokalni ekonomski razvoj. Taj odgovor sadrži navode identične onima iz odgovora na zahtjev za privremenu mjeru.

Tako se ističe da je u Poreskoj upravi Visoko utvrđeno da su mobilni operateri "BH Telecom" d.d. Sarajevo, "JP HT Eronet" d.d. Mostar, kao i drugi mobilni operateri koji na području Opštine Visoko imaju bazne stanice, predajnike i antene, za 2016. godinu platili takse za istaknutu firmu, ali da nisu podnijeli prijave za razrez komunalne takse po osnovu iz osporene odredbe opštinske Odluke, odnosno da po tom osnovu ni jedan mobilni operater nije platio komunalnu taksu.

Naglašeno je da se navedena opštinska služba, prilikom izrade prijedloga osporene odredbe opštinske Odluke i utvrđivanja ove vrste komunalne takse za privredna društva čija je djelatnost pružanje telekomunikacijskih usluga, rukovodila činjenicama da su bazne stanice, predajnici i antene objekti koji se u većini slučajeva grade odnosno postavljaju u vanurbanim područjima i nenaseljenim mjestima, koja su van obuhvata urbanističkih planova i van područja gradskog građevinskog zemljišta. Stoga je, kako se dalje navodi, gradnja, odnosno postavljanje tih objekata de facto izuzeto od plaćanja naknada za uređenje građevinskog zemljišta i plaćanja komunalnih naknada propisanih opštinskim propisima o građevinskom zemljištu Opštine Visoko i odredbama zakonskih propisa Zeničko-dobojskog kantona. Prema tim zakonskim propisima, navodi se dalje, pomenutu naknadu plaćaju pravna i fizička lica čiji su objekti u urbanom području Opštine Visoko i na taj način doprinose razvoju komunalne infrastrukture lokalne zajednice. Smatraju, da bi i privredna društva čija je djelatnost pružanje telekomunikacijskih usluga mogla podnijeti plaćanje komunalne takse utvrđene osporenom odredbom opštinske Odluke i tako doprinijeti razvoju Opštine, pošto predmetna komunalna taksa ulazi u prihode Opštine.

Iz svega rečenog smatraju kako je zahtjev za utvrđivanje ustavnosti u ovom predmetu neosnovan.

Odgovor na zahtjev za izdavanje privremene mjere u ime Opštinskog vijeća Visoko dostavila je nadležna Služba za finansije, privredu i lokalni ekonomski razvoj Opštine Visoko aktom broj: 04/1-20-56/17 od 25.01.2017. godine, koji je zaprimljen u Ustavnom sudu Federacije dana 30.01.2017. godine. U odgovoru se navodi da se navedena služba prilikom izrade Odluke o komunalnim taksama i prilikom utvrđivanja ove vrste komunalne takse čiji su obaveznici privredna društva koja se bave djelatnošću pružanja telekomunikacijskih usluga rukovodila činjenicama da su bazne stanice, antene i predajnici, objekti koji se u većini slučajeva postavljaju (grade) u vanurbanim područjima i nenaseljenim mjestima koja su van obuhvata urbanističkog plana i gradskog građevinskog zemljišta, te su zbog toga izuzeta od plaćanja naknade za uređenje građevinskog zemljišta i komunalne naknade, koja je propisana Odlukom o građevinskom zemljištu Opštine Visoko i odredbama Zakona o komunalnim djelatnostima Zeničko-dobojskog kantona. Prema navedenim zakonima, ističe se, naknadu plaćaju pravna i fizička lica koja svoje objekte imaju u urbanom području Opštine Visoko, i na taj način doprinose razvoju komunalne, putne i druge infrastrukture lokalne zajednice. Obzirom da privredna društva koja se bave pružanjem telekomunikacijskih usluga ne plaćaju naknade prema navedenim zakonima, smatraju da ova društva mogu podnijeti plaćanje komunalne takse utvrđene osporenim članom Odluke i na taj način doprinijeti razvoju Opštine, jer komunalna taksa spada u prihode Opštine. Iz navedenih razloga smatraju da zahtjev podnosioca za izdavanje privremene mjere obustave primjene osporene odredbe opštinske Odluke nije osnovan.

5. Relevantno pravo

A. Ustav Bosne i Hercegovine

Član I
Bosna i Hercegovina

  • 4.
    Kretanje roba, usluga, kapitala i lica

Postoji sloboda kretanja širom Bosne Hercegovine. Bosna i Hercegovina i entiteti neće ometati punu slobodu kretanja, lica, roba, usluga i kapitala širom Bosne i Hercegovine. Nijedan entitet neće provoditi bilo kakvu kontrolu na granici između entiteta.

B. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine

Član II.A.2 (1) c)

(1) Sva lica na teritoriji Federacije uživaju prava na:

(...)

  • c)
    jednakost pred zakonom;

(...)

Član IV.C.3.10.(2) d)

Ustavni sud:

(...)

  • d)
    na zahtjev Premijera ili kantona, utvrđuje da li neki predloženi ili usvojeni propis koji je donijelo neko tijelo kantonalne, gradske ili opštinske vlasti u skladu sa ovim ustavom.

Član VI.4.b)

Opštinsko vijeće:

(...),

  • b)
    usvaja opštinski budžet i donosi propise o oporezivanju i na druge načine osigurava potrebno finansiranje koje nisu osigurali kantonalna ili federalna vlast.

(...)

C. Zakon o komunikacijama

("Službeni glasnik BiH", br.: 31/03, 75/06, 32/10 i 98/12)

I - UVOD I OPŠTE ODREDBE

Član 1.

Predmet Zakona

  • 1.
    Ovim se zakonom reguliše oblast komunikacija u Bosni i Hercegovini te uspostavljanje i rad Regulatorne agencije za komunikacije Bosne i Hercegovine u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, koji predviđa uspostavu i funkcionisanje zajedničkih i međunarodnih komunikacijskih sredstava.

Član 3.

Nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine u oblasti komunikacija

  • 3.
    Agencija je nadležna za:
    • a)
      regulisanje emiterskih i javnih telekomunikacijskih mreža i usluga, uključujući izdavanje dozvola, utvrđivanje cijena, međupovezivanje i definisanje osnovnih uslova za osiguranje zajedničkih i međunarodnih komunikacijskih sredstava; i
  • 4.
    Vijeće ministara i agencija, u skladu sa pojedinačnim nadležnostima definisanim ovim zakonom, preduzimaju sve razumne mjere za ostvarenje slijedećih ciljeva:

(...)

  • e)
    osiguranje efikasnog korištenja i efikasnog upravljanja resursima radio frekfencija i brojeva sa propisima iz oblasti radiokomunikacija i drugim preporukama Međunarodne unije za telekomunikacije, i drugim međunarodnim sporazumima čiji je potpisnik Bosna i Hercegovina.

Član 4.

Regulatorni principi emitiranja i telekomunikacija

  • 2.
    Regulatorni principi telekomunikacija obuhvataju:

(...)

  • d)
    razinu kvalitete u pružanju telekomunikacijskih usluga i telekomunikacijske opreme će, što je prije moguće, biti kompatibilna sa opšteprihvaćenim normama u Evropskoj uniji;

(...).

Član 7.

Pružanje telekomunikacijskih usluga

  • 1.
    Za pružanje telekomunikacijskih usluga putem mobilnih i fiksnih mreža potrebna je dozvola u skladu sa odredbama ovoga zakona.

(...).

Član 10.

Izdavanje dozvola

  • 1.
    Zahtjev za izdavanje dozvole upućuje se Agenciji. Agencija izdaje dozvolu u roku od dva mjeseca. U slučajevima u kojima treba primijeniti postupak utvrđivanja konkurentnosti i selektivnosti na osnovu poređenja, Agencija može produžiti razdoblje potrebno za procjenu zahtjeva do četiri mjeseca kako bi osigurala da se postupak obavi na pravičan, razuman, otvoren, nediskriminatoran i transparentan način za sve zainteresirane strane.

Član 34.

Osnovni zahtjevi

  • 1.
    Radio i telekomunikacijska terminalna oprema mora ispunjavati sljedeće osnovne zahtjeve:
    • a)
      zahtjeve o zaštiti zdravlja i sigurnosti korisnika i bilo kojih drugih lica; i
    • b)
      zahtjeve koji se tiču elektromagnetne kompatibilnosti.
  • 2.
    Radiooprema bit će ugrađena na takav način da učinkovito koristi radiofrekvencijski spektar za zemaljske, svemirske i orbitalne radiokomunikacije i izbjegava štetne utjecaje.
  • 3.
    Smatrat će se da je svaki uređaj koji ispunjava usklađene norme Evropske unije u skladu sa st. 1. i 2. ovoga člana.

Član 37.

Dužnosti Agencije

  • 1.
    Shodno odredbama ovog zakona, dužnosti Agencije su:

(...)

  • b)
    izdavanje dozvola emiterima i operaterima telekomunikacija u skladu sa odredbama ovoga zakona i praćenje poštivanja uslova izdatih dozvola;
  • c)
    planiranje, upravljanje, namjena i dodjela frekvencijskog spektra, praćenje njegovog korištenja, kao i održavanje i objava Plana korištenja frekvencijskog spektra za cijelu teritoriju Bosne i Hercegovine;

(...).

D. Zakon o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine

("Službene novine Federacije BiH", br.: 22/06, 43/08, 22/09, 35/14 i 94/15)

Član 1.

Ovim Zakonom uređuje se pripadnost javnih prihoda koji su ustanovljeni zakonima na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija).

Član 2.

Javnim prihodima, u smislu ovog zakona, smatraju se indirektni porezi, direktni porezi, naknade, takse, doprinosi,donacije i drugi prihodi, utvrđeni zakonima i drugim propisima Bosne i Hercegovine, Federacije, kantona i jedinica lokalne samouprave.

Član 13.

Pored udjela u raspodjeli prihoda iz člana 6. ovog Zakona, jedinicama lokalne samouprave pripadaju i drugi javni prihodi kako slijedi:

(...)

  • c)
    naknade i takse u skladu sa propisima jedinica lokalne samouprave;

(...)

Opštinska vijeća donose propise kojima se utvrđuje visina naknada po osnovu korištenja i uređenja zemljišta, kao i visina drugih naknada, novčanih kazni i taksi u njihovoj nadležnosti.

E. Zakon o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine

("Službene novine Federacije BiH", br.: 49/06 i 51/09)

Član 13.

Organ odlučivanja jedinice lokalne samouprave je opštinsko vijeće u opštini, a gradsko vijeće u gradu (u daljem tekstu: Vijeće

Vijeće u okviru svojih nadležnosti:

(...)

  • -
    usvaja budžet i izvještaj o izvršenju budžeta jedinice lokalne samouprave; (alineja 2)

(...)

  • -
    donosi propise o porezima, taksama, naknadama i doprinosima jedinice lokalne samouprave; (alineja 4)

(...)

Član 34.

Jedinice lokalne samouprave imaju pravo na odgovarajuće sopstvene finansijske izvore kojima lokalni organi mogu slobodno raspolagati u okviru svoje nadležnosti u skladu sa zakonom.

Jedan dio finansijskih izvora jedinica lokalne samouprave ostvarivat će se od lokalnih taksi i naknada čiju stopu jedinica lokalne samouprave ostvaruje u okviru zakona.

Član 36.

U zakonom propisanim okvirima jedinice lokalne samouprave donose propise o naknadama i taksama, kao i provedbene propise o oporezivanju.

Član 37.

Jedinicama lokalne samouprave pripadaju prihodi:

  • a)
    vlastiti prihodi:
    • -
      porezi za koje jedinice lokalne samouprave samostalno određuju stopu u skladu sa zakonom.
    • -
      lokalne takse i naknade čije iznose utvrđuje vijeće u skladu sa zakonom.

(...).

F. Pravilo 80/2016 o naknadama za dozvole Regulatorne agencije za komunikacije

("Službeni glasnik BiH", broj: 95/16)

DIO PRVI – UVODNE NAPOMENE

Član 1.Predmet pravila

Ovim pravilom propisuje se obaveza plaćanja, način obračuna, iznos naknade i način plaćanja naknade za dozvole u radio komunikacija, emitiranju i telekomunikacijama u Bosni i Hercegovini (u daljem tekstu: naknada za dozvole) koje izdaje Regulatorna agencija za komunikacije (u daljem tekstu; Agencija) i određuju izuzeci od plaćanja ovih naknada kao i postupanje Agencije u slučaju neplaćanja istih).

Član 2.Obaveznici plaćanja naknade

Svi korisnici dozvola u radio komunikacijama, emitiranju i telekomunikacijama u Bosni i Hercegovini dužni su plaćati naknadu za korištenje dozvola, sa izuzetkom određenih korisnika koji su oslobođeni plaćanja naknade za dozvolu u radio komunikacijama i naknade u emitiranju, u skladu s odredbama ovog pravila.

DIO DRUGI – ZAJEDNIČKE ODREDBE

GLAVA I– UOPŠTE O VRSTAMA I OBAVEZAMA PLAĆANJA NAKNADA ZA DOZVOLE

Član 7.Vrsta naknada

Naknade za dozvole su:

  • a)
    naknada za administrativno-tehničku obradu zahtjeva za izdavanje dozvole ili izmjenu dozvole;
  • b)
    godišnja naknada za dozvolu

DIO TREĆI – POSEBNE ODREDBE

GLAVA I– POSEBNO O PLAĆANJU NAKNADA

Član 15.Plaćanje naknade za dozvolu u telekomunikacijama

(1) Godišnja naknada za dozvolu za obavljanje djelatnosti telekomunikacija plaća se na osnovu obračuna izvršenog u skladu sa članom 21. ovog pravila. Agencija korisniku dozvole izdaje rješenje kojim se obračunava iznos naknade u dva jednaka dijela sa rokom plaćanja prvog dijela na dan 30.04. i drugog dijela sa rokom plaćanja na dan 30.09. tekuće godine.

(2) Do konačnog utvrđivanja i obračuna visine godišnje naknade iz stava 1. ovoga člana, korisnik dozvole plaća godišnju naknadu za obavljanje djelatnosti telekomunikacija unaprijed u visini koja odgovara ¼ godišnje naknade za dozvolu utvrđene za prethodnu godinu.

(3) Uplata predujma godišnje naknade za dozvolu vrši se na osnovu rješenja Agencije kojim se utvrđuje visina predujma za korištenje dozvole sa rokom plaćanja do 31.01. tekuće godine.

(4) Izuzetno, godišnja naknada za dozvolu za korištenje brojeva i/ili kodova se obračunava u skladu sa članom 27. ovog pravila, a plaća se u skladu članom 14. ovog pravila.

GLAVA II – IZNOSI GODIŠNJIH NAKNADA ZA DOZVOLE U RADIOKOMUNIKACIJAMA, EMITIRANJU I TELEKOMUNIKACIJAMA

Član 21.Obračun godišnjih naknada za dozvole u telekomunikacijama

(1) Naknada za dozvolu za obavljanje djelatnosti telekomunikacija – mobilne telekomunikacijske mreže, javne fiksne telekomunikacijske mreže, pristup internetu i distribucija audiovizualnih medijskih usluga i medijskih usluga radija, obračunava se po stopi do najviše 1,50% od ukupnog prihoda korisnika dozvole ostvarenog po osnovi obavljanja djelatnosti telekomunikacija u prethodnoj fiskalnoj godini.

Član 22.Utvrđivanje iznosa godišnje naknade za dozvole u telekomunikacijama

(1) Iznos godišnje naknade za dozvolu za obavljanje djelatnosti telekomunikacija Agencija utvrđuje se posebnim rješenjem nakon isteka kalendarske godine na osnovi Izvještaja o ukupnom godišnjem prihodu korisnika dozvole.

(2) Obrazac izvještaja iz stava (1) ovoga člana nalazi se u Aneksu III ovog pravila i čini njegov sastavni dio.

G. Odluka o naknadi za korištenje radiofrekventnog spektra u Bosni i Hercegovini

("Službeni glasnik BiH", broj: 15/14)

Član 1.Predmet Odluke

Ovom Odlukom utvrđuje se obaveza plaćanja, način obračuna i iznos naknade za korištenje radiofrekventnog spektra.

Član 8.Kopneni mobilni sistemi

(1) Naknada za korištenje radiofrekventnog spektra u kopnenoj mobilnoj službi (PMR, PAMR, telemetrija, telekomanda i sl.) zavisno od dodijeljenih radiofrekventnih kanala i broja opština na kojima se realizira radiokomunikacioni servis upotrebom tih radiofrekventnih kanala se utvrđuje na godišnjem nivou koji je dat u Tabeli 4.

H. Odluka o opštinskim komunalnim taksama

("Službeni glasnik Opštine Visoko", broj: 10/15)

Član 1.osnovi za plaćanje takse

Na području Opštine Visoko propisuju se i naplaćuju komunalne takse za:

  • 1.
    Svaku istaknutu firmu,
  • 2.
    Izvođenje muzičkog programa u ugostiteljskim objektima,
  • 3.
    Privremeni boravak u hotelima i drugim objektima registrovanim za odmor i noćenja,
  • 4.
    Zauzimanje trotoara ispred poslovnih prostora i drugih slobodnih javnih površina,
  • 5.
    Priređivanje zabavnih igara i igara na sreću,
  • 6.
    Isticanje objava, oglasa i saopštenja na javnim mjestima,
  • 7.
    Korištenje uređaja za pružanje usluga mobilne telefonije (osporena odredba)

Član 2. tačka 7.
(definicije pojmova)

U smislu ove odluke,

(...)

  • 7.
    pod korištenjem uređaja za pružanje usluge mobilne telefonije podrazumijeva se stavljanje u funkciju baznih stanica mobilne telefonije, mikrobaznih stanica mobilne telefonije, predajnika (pasivnih repetitora), antena i stubova.

Član 3.način utvrđivanja obaveze

Utvrđivanje obaveze, razrez i naplata komunalne takse vršit će se prema odredbama Tarife o opštinskim komunalnim taksama sadržane u članu 14. ove Odluke.

Član 4.obaveznici

Obaveznici komunalne takse su sva pravna i fizička lica registrovana za obavljanje privrednih djelatnosti, koja posluju na području Opštine Visoko i koja koriste predmet, prostor ili pružaju uslugu za čije za čije korištenje je propisano plaćanje komunalne takse.

Član 14.tarifni brojevi

(...)

Tarifni broj 7.

Za korištenje uređaja za pružanje usluga mobilne telefonije plaća se godišnja taksa i to:

  • 1.
    Bazna stanica mobilne telefonije 8.000,00 KM godišnje,
  • 2.
    Mikrobazna stanica mobilne telefonije 3.000,00 KM godišnje,
  • 3.
    Predajnici (pasivni repetitori), antene i stubovi 1.500,00 KM godišnje.
  • 6.
    Činjenično stanje i stav Ustavnog suda Federacije

Nakon analize zahtjeva i odgovora na zahtjev, te razmatranja Odluke o opštinskim komunalnim taksama, a naročito njene osporene odredbe i s njom povezanih odredbi koje se odnose na definicije pojmova i pripadajući tarifni broj, u svjetlu relevantnih pravnih propisa, naročito u svjetlu ustavnog principa o jednakosti pred zakonom, uzimajući u obzir odluke i pravila donesena od strane Regulatorne agencije za komunikacije Bosne i Hercegovine kao i druge dostupne činjenice i dokaze, utvrđeno je kako slijedi.

Opštinsko vijeće Visoko donijelo je predmetnu opštinsku Odluku na sjednici održanoj dana 26.12.2015. godine, koristeći ustavno ovlaštenje iz člana VI.4. b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine kao i ovlaštenja koja mu pripadaju po odredbama člana 13. stav 2. alineja 4. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br.: 49/06 i 51/09), te člana 13. stav. 1. tačka c) i stav 3. Zakona o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br.: 22/06, 43/08, 22/09, 35/14 i 94/15). Tom Odlukom utvrđeni su osnovi za naplatu komunalne takse na području Opštine Visoko i njeni obaveznici, propisana su oslobađanja od taksene obaveze, te način prijave i način obračuna takse.

Pored opšteg osnova za naplatu komunalne takse za istaknutu firmu, čiji su obaveznici svi privredni subjekti koji posluju na području opštine po jedinstvenoj stopi od 150,00 KM na godišnjem nivou, uz propisane korekcije po položajnoj pogodnosti (opštinskim zonama) i "veličini pravnog lica" u smislu člana 4. Zakona o računovodstvu i reviziji u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj: 83/09), utvrđeni su i posebni osnovi za naplatu komunalne takse po kriteriju korištenja predmeta, prostora ili pružanja usluge na području Opštine, a koji su vezani uz određene djelatnosti odnosno usluge, među kojima i uz "pružanje usluge mobilne telefonije" iz osporene odredbe opštinske Odluke.

Kad su u pitanju ti drugi, posebno utvrđeni osnovi naplate komunalne takse (pored isticanja firme kao utvrđenog opšteg osnova za sve subjekte), oni su ili implicite povezani sa nekim privrednim djelatnostima, ili se pak tiču posebno pomenutih privrednih djelatnosti.

Tako je naplaćivanje posebne komunalne takse propisano za "izvođenje muzičkog programa", "zauzimanje trotoara ispred poslovnih prostora i drugih slobodnih javnih površina", te "privremeni boravak u hotelima i drugim objektima registrovanim za odmor i noćenja", što je implicite vezano za ugostiteljsku djelatnost, te za "isticanje objava, oglasa i saopštenja na javnim mjestima", što je implicite vezano uz propagandnu, reklamnu ili promidžbenu djelatnost.

Uz to su propisana i dva posebna osnova za naplatu komunalne takse, koji se direktno i explicite odnose na obavljanje tačno određene djelatnosti, a to su "priređivanje zabavnih igara i igara na sreću", i "pružanje usluga mobilne telefonije".

I uz ove posebne osnove za naplatu komunalnih taksi, predviđeni su objektivizirani kriteriji za određivanje visine takse, tako npr. trajanje muzičkog programa (u pripadajućem tarifnom broju je naglašeno "držanje žive muzike") za što se taksa plaća po dnevnoj stopi od 50,00 KM, ako se radi o hotelima i disko klubovima, odnosno 10,00 KM, ako se radi o drugim ugostiteljskim objektima ili trajanje boravka u objektima registrovanim za odmor i noćenja, gdje se taksa naplaćuje po stopi od 2,50 KM dnevno.

Jednako je tako objektiviziran i kriterij koji se tiče "korištenja prostora", pa se za "postavljanje stolova, pultova i tezgi za prodaju ili reklamu roba i usluga", "postavljanje stolova ispred ugostiteljskih objekata na javnim površinama", za "postavljanje zabavnih parkova" uključujući i one koji se sezonski postavljaju za dječiju zabavu, visina takse utvrđuje po stopi od 0,50 KM mjesečno, (za luna parkove dnevno) po jednom metru kvadratnom zauzetog prostora.

Protivno ovoj, sa stanovišta lokalne zajednice razumljivoj metodologiji propisivanja visine komunalnih taksi, kad je u pitanju "pružanje usluga mobilne telefonije", utvrđivanje visine te takse nije podvrgnuto ovakvim objektiviziranim kriterijima, već se u pripadajućem tarifnom broju (član 14. tarifni broj 7. opštinske Odluke), propisuje fiksni iznos godišnje takse "za korištenje" svakog pojedinačnog uređaja, odnosno komada tehničke opreme.

Sam pojam "pružanje usluga mobilne telefonije" koji je utvrđen kao poseban osnov za naplatu ove komunalne takse je odredbom člana 2. tačka 7. Odluke pobliže definiran kao: "stavljanje u funkciju baznih stanica mobilne telefonije, mikrobaznih stanica mobilne telefonije, predajnika (pasivnih repetitora), antena i stubova". Upotrijebljeni izraz "stavljanje u funkciju" sugerira da direktni osnov za naplatu komunalne takse nije sam situs nabrojanih objekata na području Opštine, već osnov za naplatu prostiče iz činjenice da ti uređaji funkcionišu, tj. emituju signal mreže mobilnog operatera, odnosno transmituju signale kojima se odvija komunikacija između korisnika mreže. Podnosilac zahtjeva pritom ukazuje na činjenicu da mobilni operateri moraju udovoljiti zadatom standardu kvaliteta svoje usluge. Tako iz obima GSM dozvole koju daje Regulatorna agencija za komunikacije Bosne i Hercegovine, za korisnika dozvole, dakle mobilnog operatera, proističe dužnost da razvije uslugu za 80% populacije Bosne i Hercegovine i 80% dužine pojedinačnih saobraćajnica. Dakle s jedne strane Regulatorna agencija za komunikacije nameće obavezu visokog procenta pokrivenosti teritorije GSM signalom, a s druge strane Opštinsko vijeće nameće obavezu plaćanja takse na pojedinačna sredstva (postrojenja odnosno uređaje) kojima se ta pokrivenost ostvaruje (bazne stanice, mikrobazne stanice, predajnici, stubovi i antene).

Da bi se naplata takse po ovako utvrđenom osnovu provela, moraju se primijeniti odgovarajuće odredbe iz tarifnog dijela Odluke ("III Tarifa opštinskih komunalnih taksi)") u ovom slučaju prethodno pomenuta odredba člana 14. tarifni broj 7. Premda ova odredba nije direktno navedena u petitu zahtjeva, očigledno je da se argumentacija sadržana u zahtjevu upravo na nju odnosi, jer se njenom primjenom provodi direktno osporena odredba opštinske Odluke (član 1. tačka 7.). Stoga je Ustavni sud Federacije kod odlučivanja u ovom predmetu nužno morao uzeti u razmatranje i odredbu člana 1. tačka 7. kojom se utvrđuje poseban osnov za naplatu komunalne takse i odredbu člana 14. tarifni broj 7. Odluke kojom je propisana visina te takse.

Odredbom iz člana 14. tarifni broj 7. propisano je da se za korištenje uređaja za pružanje usluga mobilne telefonije na području Opštine Visoko plaća godišnja taksa i to za svaki pojedinačni uređaj prema kategoriji odnosno vrsti uređaja: za baznu stanicu mobilne telefonije 8.000,00 KM, za mikrobaznu stanicu 3.000,00 KM, a za predajnike (pasivne repetitore), antene i stubove 1.500,00 KM. Dakle ukupna visina godišnje komunalne takse po ovom osnovu za konkretnog mobilnog operatera biće multiplicirana, odnosno ovisiće o broju uređaja koji su "stavljeni u funkciju".

Obaveza plaćanja takse po ovom osnovu, propisana osporenom odredbom odnosi se na privredna društva čija je djelatnost pružanje usluga mobilne telefonije, dakle djelatnost od javnog interesa čije vršenje uz to iziskuje korištenje složene tehničke infrastrukturne opreme na odgovarajući način razmještene u prostoru, te korištenje segmenta radiofrekventnog spektra u mikrotalasnom području, pa je u tom pogledu podložno tehničkim, ali i pravnim standardima, te obavezi plaćanja posebnih naknada utvrđenih propisima na nivou Bosne i Hercegovine. Stoga je Ustavni sud Federacije pitanje o kojem se ovdje odlučuje, morao staviti u širi pravni kontekst.

Na plaćanje komunalne takse po osnovu osporene odredbe opštinske Odluke, obavezuju se, po osnovu djelatnosti koju obavljaju, privredna društva koja u osnovi pružaju telekomunikacijske usluge putem mobilnih mreža, u konkretnom slučaju su to pored ostalih, "BH Telecom" d.d. Sarajevo i "JP HT Eronet" d.d. Mostar, kao društva u većinskom vlasništvu Federacije Bosne i Hercegovine. Radi se o društvima koja djelatnost vrše u skladu sa Zakonom o komunikacijama ("Službeni glasnik BiH", br.: 31/03, 75/06, 32/10 i 98/12), a odobrenje za rad dobila su od Regulatorne agencije za komunikacije. Za instaliranje neophodne tehničke opreme je na osnovu planske dokumentacije izdato odobrenje za građenje, kako bi se omogućio osnovni tehnološki proces koji podrazumijeva ovakva djelatnost za koju je izdata dozvola uz prethodno pribavljene potrebne saglasnosti. Uz to je važenje tih odobrenja i saglasnosti i rezolutivno uslovljeno održavanjem zadatog standarda kvaliteta u pružanju telekomunikacijskih usluga. Ove mobilne operatere je na prijedlog Regulatorne agencije za komunikacije imenovalo Vijeće ministara Bosne i Hercegovine i to za pružanje univerzalnih telekomunikacijskih usluga na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine, uz poštovanje principa objektivnosti, transparentnosti, nediskriminacije i proporcionalnosti.

U skladu sa Pravilom 80/2016 Regulatorne agencije za komunikacije Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj: 95/16) ovi subjekti obavezni su plaćati naknade za korištenje dozvole za obavljanje djelatnosti telekomunikacija (telefonske mreže, pristup internetu, distribucija audio-vizuelnih sadržaja) koja se obračunava po stopi od najvše 1,5% od ukupnog prihoda koji je korisnik dozvole po osnovu obavljanja te djelatnosti ostvario u prethodnoj fiskalnoj godini. Uz to postoji i obaveza plaćanja naknade za korištenje radiofrekventnog spektra u kopnenoj mobilnoj službi, prema Odluci o naknadi za korištenje radiofrekventnog spektra u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH", broj: 15/14). Ove su naknade utvrđene jedinstveno od strane Regulatorne agencije za komunikacije za sve telekom operatere u Bosni i Hercegovini. Prema Zakonu o komunikacijama, regulatorni principi odnose se na cijene telekomunikacijskih usluga koje treba da su transparentne i nediskriminirajuće, dok standardi kvaliteta telekomunikacijskih usluga i kontrola njihovog respektovanja podliježe pravilima koja donosi Regulatorna agencija za komunikacije.

U skladu sa gore pomenutim odredbama Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine i Zakona o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine, Opštinsko vijeće Visoko nadležno je da donese Odluku o opštinskim komunalnim taksama i da njome uredi režim naplaćivanja komunalnih taksi na području te Opštine. U ovom slučaju je dakle u pitanju komunalna taksa za koju je nadležni organ utvrdio da se plaća za "stavljanje u funkciju uređaja mobilne telefonije" po opštem principu da su obaveznici komunalne takse sva pravna i fizička lica registrovana za obavljanje djelatnosti, koja posluju na području Opštine i koriste predmete, prostor ili pružaju usluge za čije korištenje je propisano plaćanje komunalne takse. Izvjesno je da pod tu definiciju spadaju i telekomunikacijska privredna društva koja posluju i na području te Opštine. Stoga se, u pogledu osporene odredbe opštinske Odluke, posmatrane izolovano, ne može utvrditi njena nesaglasnost sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

Kada je pak riječ o odredbi člana 14. tarifni broj 7. opštinske Odluke, ispostavlja se da kod propisivanja ovako visokih taksi za telekom operatere koji posluju na području Opštine Visoko (a na to su obavezani propisima na nivou Bosne i Hercegovine), nisu bili odlučujući objektivizirani kriteriji kakvi su primijenjeni kod drugih utvrđenih osnova za naplatu komunalne takse. Na takav pristup, uz ostalo, vrlo jasno ukazuju i navodi iz odgovora na zahtjev kojeg je dostavilo Opštinsko vijeće Visoko, a koji je sačinila opštinska Služba za finansije, privredu i lokalni ekonomski razvoj.

U tom odgovoru se naime konstatuje da su mobilni operateri koji imaju postavljene uređaje za mobilnu telefoniju na području Opštine Visoko platili komunalnu taksu za isticanje firme, ali da nisu podnijeli prijave za razrez komunalne takse propisane osporenom odredbom opštinske Odluke za "stavljanje u funkciju" baznih i mikrobaznih stanica, te predajnika stubova i antena. A kada je visina te takse u pitanju, u odgovoru stoji da se Opština rukovodila činjenicom da se ti uređaji "u većini slučajeva" grade odnosno postavljaju u "vanurbanim područjima i nenaseljenim mjestima", pa su mobilni operateri na taj način "izuzeti od plaćanja naknade za uređenje građevinskog zemljišta" i s tim povezanih naknada, te da Opština smatra "da privredna društva koja se bave pružanjem telekomunikacijskih usluga mogu podnijeti plaćanje komunalne takse i na taj način doprinijeti razvoju opštine", iz čega se osnovano može zaključiti da se Opštinsko vijeće Visoko rukovodilo proizvoljnim pristupom oslonjenim na procjenu moguće zarade odnosno profita koji ostvaruju ta pravna lica.

To je u suštini implicirani kriterij djelatnosti, koji nikako ne može i ne smije biti kriterij za propisivanje vrste i visine komunalne takse. Jer navedena pravna lica, u odnosu na ostvareni profit oporezuju se posebnim federalnim propisima, a, kako je ranije istaknuto, obaveznici su i plaćanja naknada za korištenje dozvola za obavljanje djelatnosti telekomunikacija, prema Pravilu 80/2016 Regulatorne agencije za komunikacije, te naknada za korištenje radiofrekventnog spektra, prema Odluci o naknadi za korištenje radiofrekventnog spektra u Bosni i Hercegovini. Stoga se načinom na koji je utvrđena visina komunalne takse u članu 14. tarifni broj 7. opštinske Odluke, povrjeđuje ustavna garancija jednakosti pred zakonom. S jedne strane zato što je sam takseni osnov direktno oslonjen na vrstu djelatnosti, a sa druge strane zato što je visina takse utvrđena proizvoljno, bez objektiviziranih i transparentnih kriterija. Suprotno tome, kriteriji za utvrđivanje visine komunalnih taksi koje mogu uvesti lokalne zajednice moraju biti realni i objektivizirani, visina komunalne takse ne može i ne smije biti određena proizvoljno, te stoga u tom dijelu Odluka nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

Iz naprijed navedenih razloga, Ustavni sud Federacije smatra da je u konkretnom slučaju došlo do povrede ustavne garancije prava na jednakost pred zakonom iz člana II.A.2.(1) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, zbog čega je odlučeno kao u izreci ove presude. Sa donošenjem ove odluke o meritumu, prestala je potreba za odlučivanjem o privremenoj mjeri.

Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je većinom glasova u sastavu: Vesna Budimir, predsjednica Suda, Mirjana Čučković, dr. sc. Šahbaz Džihanović, Aleksandra Martinović, prof. dr. Edin Muminović, dr. sc. Kata Senjak i Mladen Srdić, sudije Suda.

Broj U-5/17
18. aprila 2018. godine
Sarajevo

Predsjednica
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Vesna Budimir, s. r.