Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

PRESUDA

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine odlučujući o zahtjevu Načelnika Opštine Srebrenik za zaštitu prava na lokalnu samoupravu u vezi sa čl. 112. i 114. Zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu, članom 192. Zakona o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća i članom 62. Zakona o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća u Tuzlanskom kantonu, na osnovu člana IV.C.3.10. (3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, a u vezi sa Amandmanom XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici bez javne rasprave, održanoj dana 25.09.2018. godine, donio je

PRESUDU

  • 1.
    Utvrđuje se da je čl. 112. i 114. Zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu ("Službene novine Federacije BiH", broj 64/09), povrijeđeno pravo Opštine Srebrenik na lokalnu samoupravu.
  • 2.
    Utvrđuje se da članom 192. Zakona o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća ("Službene novine Federacije BiH", br. 39/03, 22/06 i 43/10) i članom 62. Zakona o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća u Tuzlanskom kantonu ("Službene novine Tuzlanskog kantona", br.: 10/08 i 8/15), nije povrijeđeno pravo Opštine Srebrenik na lokalnu samoupravu.
  • 3.
    Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH", "Službenim novinama Tuzlanskog kantona" i "Službenom glasniku Opštine Srebrenik".

Obrazloženje 1. Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva

Načelnik Opštine Srebrenik (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva) podnio je Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) dana 03.02.2017. godine zahtjev za zaštitu prava na lokalnu samoupravu u vezi sa primjenom čl. 112. i 114. Zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu (u daljem tekstu: osporeni članovi Zakona o zaštiti od požara), člana 192. Zakona o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća (u daljem tekstu: osporeni član federalnog Zakona o zaštiti i spašavanju) i člana 62. Zakona o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća u Tuzlanskom kantonu (u daljem tekstu: osporeni član kantonalnog Zakona o zaštiti i spašavanju).

2. Stranke u postupku

Na osnovu Amandmana XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine stranke u ovom postupku su: Načelnik Opštine Srebrenik, kao podnosilac zahtjeva, te Parlament Federacije Bosne i Hercegovine i Skupština Tuzlanskog kantona, kao donosioci zakona čije su odredbe osporene.

3. Bitni navodi podnosioca zahtjeva

Podnosilac zahtjeva navodi da odredbe o regulisanju plata i naknada u osporenim članovima Zakona o zaštiti od požara koje se odnose na povećanje plata licima koja rade u profesionalnim vatrogasnim jedinicama i upravama civilne zaštite, povrjeđuju pravo jedinice lokalne samouprave jer propisuju da za vrijeme provedeno na pasivnom dežurstvu (pripravnost za rad) starješini vatrogasne jedinice i vatrogascu ili drugom licu, pripada 15% naknade za svaki sat pasivnog dežurstva. Isto tako je propisano da se zbog posebnih uslova rada, težine i prirode posla i odgovornosti za obavljanje poslova vatrogastva, visina sredstava za plate starješina profesionalne vatrogasne jedinice, njihove zamjenike i vatrogasce u profesionalnoj vatrogasnoj jedinici, te tijelima uprave civilne zaštite Federacije, kantona, opštine i grada, kao i za inspektore određuje kao za državne službenike i namještenike uvećana za 30%, a da ostali službenici i namještenici na poslovima u profesionalnoj vatrogasnoj jedinici imaju dodatak na platu do 20%. Radna mjesta za koja se predviđaju navedena uvećanja plata utvrđuju se u pravilniku o platama i naknadama organa uprave civilne zaštite opštine i kantona, a prema radnim mjestima koja su za profesionalnu vatrogasnu jedinicu utvrđena u pravilniku o unutrašnjoj organizaciji tih organa.

U zahtjevu podnosilac dalje navodi da osporeni članovi federalnog i kantonalnog Zakona o zaštiti i spašavanju, povrjeđuju pravo jedinice lokalne samouprave jer identično propisuju da se zbog posebnih uslova rada, težine i prirode posla i odgovornosti za njihovo obavljanje u budžetu Federacije, odnosno Kantona, visina sredstava za plate rukovodilaca, službenika i namještenika Federalne, odnosno Kantonalne uprave određuje kao u federalnim, odnosno kantonalnim organima uprave uvećana do 20%. Vrsta poslova i broj izvršilaca koji ostvaruju ovo pravo utvrđuje se u pravilniku o unutrašnjoj organizaciji Federalne, odnosno Kantonalne uprave. Isto tako je propisano da će opština svojim propisom utvrditi analogne kriterije za plate zaposlenika u opštinskoj službi civilne zaštite.

Podnosilac zahtjeva smatra da ovakva zakonska rješenja stvaraju disbalans u platama namještenika i državnih službenika koji obavljaju poslove u vatrogasnoj jedinici i civilnoj zaštiti i djeluju destimulativno na posao koji obavljaju ostali državni službenici i namješetnici.

Ovakve obavezujuće zakonske odredbe prisiljavaju Opštinu Srebrenik da vrši isplate uvećanih plata nezavisno od svojih mogućnosti, a na štetu ostalih izvršilaca koji primaju platu iz budžeta kojim je ograničena masa sredstava namijenjenih za plate zaposlenika u opštinskim organima uprave. Na navedeni način uvećanje plate nije vezano za bilo koje konkretne poslove, osim potrebe za sistematizovanje radnog mjesta u vatrogasnoj formaciji, odnosno službi civilne zaštite. Podnosilac zahtjeva ističe da kod donošenja navedenih zakona nisu obavljene konsultacije sa Opštinom Srebrenik kao jedinicom lokalne samouprave, a ni putem Saveza opština i gradova Federacije Bosne i Hercegovine, što je, po njegovom mišljenju, u suprotnosti sa odredbom člana 4. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi, te odredbama člana 8. stav 2. i čl. 10., 11., 53., 56. i 58. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 49/06 i 51/09 – u daljem tekstu: Zakon o principima lokalne samouprave).

Ukazuje na odredbu člana 23. stav 1. Zakona o platama i naknadama u organima vlasti Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 45/10, 111/12 i 20/17) kojim je propisano da dodatak na platu po osnovu posebnih uslova rada za vatrogasce iznosi do 30% od osnovne plate. Prema mišljenju podnosioca zahtjeva ovakvim zakonskim rješenjem zakonodavac je ostavio mogućnost lokalnoj samoupravi da u svojim aktima kojim reguliše plate i naknade ima slobodu u određivanju visine procenta dodatka na platu za vatrogasce.

Predlaže da Ustavni sud Federacije donese presudu kojom će utvrditi da su osporeni članovi federalnih i kantonalnog zakona doneseni bez saglasnosti Opštine Srebrenik, što je u suprotnosti sa Zakonom o principima lokalne samouprave, te da se zakonodavac obaveže da odredbe istih usaglasi, pristupi postupku donošenja amandmana na zakone uz obaveznu zakonsku proceduru za usvajanje. Isto tako predlaže da Ustavni sud Federacije utvrdi da je osporenim članovima federalnih i kantonalnog zakona Opštini Srebrenik povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu, jer su joj nametnute obaveze bez dodjele sredstava potrebnih za njihovo efikasno obavljanje.

4. Bitni navodi odgovora na zahtjev

U skladu sa članom 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03), Ustavni sud Federacije je aktom broj: U-17/17 od 15.02.2017. godine zatražio od Predstavničkog doma i Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine i Skupštine Tuzlanskog kantona da u roku od 30 dana dostave odgovor na zahtjev. Takođe istog dana i u istom roku, Ustavni sud Federacije je zatražio izjašnjenje od Saveza opština i gradova Federacije Bosne i Hercegovine da li je i na koji način učestvovao u postupku konsultacija prije donošenja pomenutih zakona u ime Opštine Srebrenik.

Skupština Tuzlanskog kantona u odgovoru, broj: 02-49-112-6/17 od 14.03.2017. godine, koji je dostavljen Ustavnom sudu Federacije dana 16.03.2017. godine, ističe da je prilikom donošenja kantonalnog Zakona o zaštiti i spašavanju zatraženo mišljenje Ureda za zakonodavstvo Tuzlanskog kantona na nacrt ovog zakona, broj: 18/34-462/08 od 17.04.2008. godine, zatim mišljenje istog ureda za zakonodavstvo na prijedlog kantonalnog zakona, broj: 18/01-34-462/08 od 12.09.2008. godine. Nakon toga je Skupština Tuzlanskog kantona na 29. sjednici održanoj 30.06.2008. godine utvrdila nacrt navedenog zakona i na taj način je omogućena javna rasprava koja je obavljena u svim opštinama na području tog kantona. U odgovoru se naglašava da je nakon provedene javne rasprave konstatovano da ni jedna opština sa područja tog kantona nije uputila primjedbe i prijedloge na prijedlog zakona. Prema navodima iz odgovora na zahtjev, kantonalnim Zakonom o zaštiti i spašavanju regulisane su nadležnosti kantonalnih organa vlasti u organizovanju, razvoju, pripremanju i upotrebi snaga i sredstava namijenjenih za zaštitu i spašavanje ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća. Kada je u pitanju opština, navodi se da je ovim zakonom u načelu definisan rad samo dva opštinska organa, i to: Opštinskog štaba civilne zaštite i Opštinskog operativnog centra civilne zaštite, jer se osnovna pitanja detaljno regulišu odlukom o organizovanju i funkcionisanju zaštite i spašavanja opštine. Ističe se da je članom 29. tačka 1. i članom 30. federalnog Zakona o zaštiti i spašavanju utvrđeno da opština donosi odluku o organizovanju i funkcionisanju zaštite i spašavanja na svom području i osigurava njeno provođenje. Navodi se da se ovom odlukom, između ostalog, uređuju i pitanja finansiranja i naknada. U odgovoru se napominje da prava zaposlenika iz radnog odnosa, koja su uređena kantonalnim zakonom, se odnose na zaposlenike u kantonalnim organima, pa tako i prava zaposlenika po osnovu uslova rada, gdje je predviđeno uvećanje sredstava za plate do 20%, a ostvarivanje ovog prava bliže se uređuje pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji Kantonalne civilne zaštite (član 62. st. (1) i (2) kantonalnog zakona). Dalje se navodi da je u stavu (3) istog člana propisano da će opština svojim propisom utvrditi analogne kriterije za prava zaposlenika po osnovu uslova rada u opštinskoj službi civilne zaštite. Napominje se da tom prilikom nije utvrđen nikakav procenat uvećanja, što znači da svaka opština ima pravo da svojom odlukom i pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji to pitanje uredi, a da pri tom ne bude odstupanja u procentima iznad 20% koliko je propisan maksimalan iznos u kantonalnim organima. Opštine bi dakle, trebale voditi računa da taj iznos ne prelaze i da odluče da li će to uvećanje iznositi 0,5%, 5% ili 15%, i sl. I na kraju ističu da je osporenim članom kantonalnog Zakona o zaštiti i spašavanju svakoj jedinici lokalne samouprave ostavljena sloboda da prilikom donošenja svojih akata ovu oblast samostalno reguliše i da se opredijeli o visini uvećanja po osnovu uslova rada za svoje zaposlenike, odnosno da to uvećanje kantonalnim zakonom nije fiksno utvrđeno. Iz navedenih razloga Skupština Tuzlanskog kantona predlaže da Ustavni sud Federacije odbije zahtjev podnosioca kao neosnovan.

Savez opština i gradova Federacije Bosne i Hercegovine je dopisom broj: 143/17 od 17.02.2017. godine obavijestio Ustavni sud Federacije da nije bio konsultovan u postupku donošenja osporenih zakona.

Predstavnički dom i Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine nisu dostavili tražene odgovore.

5. Relevantno pravo A) Ustav Federacije Bosne i Hercegovine Amandman XCVI

U članu IV.C.10 iza stava (2) dodaje se novi stav (3) koji glasi:

"(3) Zaštitu prava na lokalnu samoupravu osigurava Ustavni sud. Takav postupak pred Ustavnim sudom mogu pokrenuti opštine i gradovi, kao i udruženja opština i gradova Federacije Bosne i Hercegovine. Ustavni sud odlučuje o sporovima između jedinica lokalne samouprave i kantona ili Federacije na zahtjev opštinskog ili gradskog vijeća, načelnika opštine ili gradonačelnika grada, ili udruženja opština i gradova Federacije Bosne i Hercegovine."

Dosadašnji st. (3) i (4) postaju st. (4) i (5);

Član VI.2. (1).

(1) U opštini se ostvaruje lokalna samouprava.

B) Evropska povelja o lokalnoj samoupravi

Član 4.

Djelokrug lokalne samouprave

  • 1.
    Osnovna prava i dužnosti lokalnih vlasti bit će utvrđeni ustavom ili statutom, time se, međutim, ne sprječava prenošenje na lokalne vlasti prava i odgovornosti za specifične zadatke, u skladu sa zakonom.
  • 2.
    Lokalne vlasti će, u granicama zakona, imati puno diskreciono pravo da provode svoje inicijative u vezi sa svim stvarima koje nisu isključene iz njihove nadležnosti, niti stavljene u nadležnost neke druge vlasti.
  • 3.
    Javni poslovi će se po pravilu, vršiti prije svega od strane onih vlasti koje su najbliže građanima. Prilikom prenošenja odgovornosti na neku drugu vlast vodit će se računa o obimu i prirodi posla, kao i o zahtjevima efikasnosti i ekonomičnosti.
  • 4.
    Prava povjerena lokalnim vlastima će po pravilu biti puna i isključiva. Ona ne smiju biti uskraćena ili ograničena od strane neke druge – centralne ili regionalne vlasti, osim u slučajevima predviđenim zakonom.
  • 5.
    U slučajevima prenošenja ovlaštenja sa centralnih i regionalnih na lokalne vlasti, lokalnim vlastima će, u što je moguće većoj mjeri, biti dozvoljeno da prilagođavaju njihovo provođenje u lokalnim uslovima.
  • 6.
    Lokalne vlasti će biti konsultovane, u najvećoj mogućoj mjeri, pravovremeno i na odgovarajući način, u procesu planiranja i donošenja odluka o svim stvarima koje ih se direktno tiču.

C) Zakon o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 49/06 i 51/09)

Član 8. stav 2.

Ona će biti samostalna u odlučivanju o pitanjima iz vlastitih nadležnosti, koje ne mogu biti ograničene ili uskraćene od federalnih ili kantonalnih vlasti, osim u slučajevima i u okvirima utvrđenim ustavom i zakonom.

Član 10.

Poslovi federalnih i kantonalnih vlasti mogu biti povjereni jedinici lokalne samouprave zakonom nakon konsultovanja organa lokalnih vlasti kojima se navedeni poslovi povjeravaju, uzimajući u obzir princip supsidijarnosti i sposobnosti lokalnih vlasti i njihove administracije da te poslove efikasno obavljaju.

Član 11.

Prenos i povjeravanje novih poslova jedinicama lokalne samouprave biće praćeni dodjelom sredstava potrebnih za njihovo efikasno obavljanje.

Član 53.

Federalne, odnosno kantonalne vlasti dužne su da razmotre inicijative, prijedloge i sugestije jedinica lokalne samouprave i o svom stavu i preduzetim aktivnostima obavijeste jedinice lokalne samouprave u roku od 30 dana od dana prijema inicijative, prijedloga ili sugestije.

Član 34.

Jedinice lokalne samouprave imaju pravo na odgovarajuće sopstvene finansijske izvore kojima lokalni organi mogu slobodno raspolagati u okviru svoje nadležnosti u skladu sa zakonom.

Jedan dio finansijskih izvora jedinica lokalne samouprave će se ostvarivati od lokalnih taksi i naknada čiju stopu jedinica lokalne samouprave utvrđuje u okviru zakona.

Finansijska sredstva jedinica lokalne samouprave biće srazmjerna njihovim nadležnostima koje su im dodijeljene zakonom. Svaki prenos novih funkcija biće praćen finansijskim sredstvima potrebnim za njihovo efikasno izvršavanje.

Zakonodavac je dužan da pribavi mišljenje od Saveza opština i gradova o svim pitanjima koja se odnose na dodjelu sredstava, kao i o svim promjenama zakona koje mogu uticati na finansijske obaveze jedinica lokalne samouprave.

U skladu sa utvrđenom fiskalnom politikom, zakonom se utvrđuju vrste poreza, naknada, doprinosa i taksi, koji u cjelini ili djelimično pripadaju jedinicama lokalne samouprave kao izvorni prihodi.

Član 56.

Federalne, odnosno kantonalne vlasti dužne su u najvećoj mogućoj mjeri da konsultuju jedinice lokalne samouprave u postupku donošenja propisa koji ih se direktno tiču.

Konsultovanje u smislu prethodnog stava ovog člana federalne, odnosno kantonalne vlasti vrše putem saveza opština i gradova.

Član 58.

Danom stupanja na snagu ovog Zakona prestaje da važi Zakon o osnovama lokalne samouprave ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/95).

Federacija Bosne i Hercegovine i kantoni dužni su da usklade svoje zakone sa ovim Zakonom, te da izvrše prenos poslova i nadležnosti, kao i odgovornosti dodijeljenih jedinicama lokalne samouprave ovim zakonom u roku od šest mjeseci od dana njegovog stupanja na snagu.

Jedinice lokalne samouprave dužne su da usklade svoje statute sa ovim zakonom u roku od 12 mjeseci od dana njegovog stupanja na snagu.

Stupanjem na snagu ovog zakona prestaju da važe odredbe kantonalnih zakona o lokalnoj samoupravi i odredbe statuta jedinica lokalne samouprave koje su u suprotnosti sa odredbama ovog zakona.

D) Zakon o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća ("Službene novine Federacije BiH", br. 39/03, 22/06 i 43/10)

Član 2. stav 2.

Poslovi zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća su od opšteg značaja za Federaciju.

Član 29.

U ostvarivanju prava i dužnosti u oblasti zaštite i spašavanja, opština odnosno Grad:

  • 1)
    donosi odluku o organizovanju i funkcionisanju zaštite i spašavanja opštine odnosno Grada i osigurava njeno provođenje u skladu sa ovim zakonom i propisima kantona;
  • 2)
    donosi program zaštite i spašavanja od prirodnih i drugih nesreća opštine odnosno Grada;
  • 3)
    planira i utvrđuje izvore finansiranja za izvršavanje poslova zaštite i spašavanja iz nadležnosti opštine odnosno Grada;
  • 4)
    (…)

Član 30.

Propisom opštine odnosno Grada utvrđuju se nadležnosti opštinskih odnosno gradskih organa vlasti u izvršavanju poslova iz člana 29. ovog zakona u skladu sa ovim zakonom i propisima kantona.

Član 192.

Na službenike i namještenike federalne uprave, primjenjuju se propisi koji važe za službenike u organima uprave Federacije, ako ovim zakonom nije drukčije uređeno.

Kada to zahtijevaju potrebe službe (dežurstva, obuke i vježbe, provjere spremnosti štabova, jedinica i službi civilne zaštite, akcije zaštite i spašavanja, te drugi neodložni poslovi), službenici i namještenici federalne uprave dužni su te poslove obavljati i duže od punog radnog vremena, u skladu sa zakonom.

Zbog posebnih uslova rada, težine i prirode poslova i odgovornosti za njihovo obavljanje u budžetu Federacije visina sredstava za plate rukovodilaca, službenika i namještenika federalne uprave određuje se kao u federalnim organima uprave, uvećana do 20%. Vrsta poslova i broj izvršilaca koji ostvaruju ovo pravo utvrđuje se Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji Federalne uprave.

Kantoni i opštine će svojim propisima utvrditi analogne kriterije iz ovoga člana za plate zaposlenika u kantonalnim upravama civilne zaštite i službama civilne zaštite opština.

E) Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća ("Službene novine Federacije BiH", broj 22/06)

Član 91.

U članu 192. iza stava 3. dodaju se novi st. 4., 5., 6. i 7. koji glase:

"Za pripadnike timova za deminiranje koje organizuju Federalna i kantonalne uprave civilne zaštite koji se angažuju na poslovima deminiranja i uklanjanja NUS-a, pored prava utvrđenih Zakonom o deminiranju u Bosni i Hercegovini obezbjeđuje se i poseban dodatak u visini od najmanje 50% do 120% osnovne plate namještenika srednje školske spreme, zbog posebnih uslova rada, specifičnosti u obavljanju poslova i opasnosti po život na obavljanju poslova deminiranja. Taj dodatak pripada samo onda kada pripadnici tih timova neposredno na terenu obavljaju poslove deminiranja.

Pravilnikom o platama i naknadama Federalne uprave, odnosno kantonalne uprave civilne zaštite određuju se radna mjesta i pripadajući procenat posebnog dodatka iz člana 4. ovog člana.

Sredstva iz člana 4. ovog člana obezbjeđuju se u budžetu Federacije na prijedlog federalne uprave, odnosno u budžetu kantona na prijedlog kantonalne uprave civilne zaštite.

Odredbe ovog člana primjenjuju se i na timove za deminiranje koje formira opština".

Dosadašnji stav 4. postaje stav 8.

F) Zakon o zaštiti od požara i vatrogastvu ("Službene novine Federacije BiH", broj 64/09)

Član 1.

Ovim zakonom uređuje se organizacija i funkcionisanje zaštite od požara i vatrogastva, planiranje i sprovođenje mjera zaštite od požara, organizacija i funkcionisanje vatrogastva i gašenje požara (vatrogasne intervencije), stručno osposobljavanje i usavršavanje zaposlenih lica i vatrogasaca, finansiranje i druga pitanja od značaja za organizaciju i funkcionisanje zaštite od požara i vatrogastva u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacije).

Član 3.

Zaštita od požara i vatrogastvo čine sastavni dio jedinstvenog sistema zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara od prirodnih nepogoda i drugih nesreća (u daljnem tekstu: prirodne i druge nesreće) u Federaciji koji je uređen Zakonom o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća ("Službene novine Federacije BiH", br.: 39/03 i 22/06), pa se radi toga zaštita od požara i vatrogastvo organizuju i funkcionišu u okviru tog sistema, a vrši se na način predviđen ovim zakonom.

Član 112.

Za vrijeme provedeno na pasivnom dežurstvu (pripravnost za rad), starješini vatrogasne jedinice i vatrogascu ili drugom licu, pripada 15% naknade za svaki sat pasivnog dežurstva.

Evidenciju o vremenu pasivnog dežurstva iz stava 1. ovog člana, dužan je voditi starješina profesionalne vatrogasne jedinice.

Član 114.

Zbog posebnih uslova rada, težine i prirode posla i odgovornosti za obavljanje poslova vatrogastva iz člana 68. ovog zakona, visina sredstava za plate strarješine profesionalne vatrogasne jedinice, njihove zamjenike i vatrogasce u profesionalnoj vatrogasnoj jedinici organa uprave civilne zaštite Federacije, kantona, opštine i grada, kao i za inspektore iz člana 146. stav 1., člana 148. stav 1. i člana 151. stav 3. ovog zakona, određuju se kao za državne službenike i namještenike, uvećana za 30%, a ostali službenici i namještenici na poslovima u profesionalnim vatrogasnim jedinicama imaju dodatak na platu do 20%.

Radna mjesta iz stava 1. ovog člana za koja pripada uvećanje plate za 30%, odnosno do 20%, utvrđuju se u pravilniku o platama i naknadama tijela uprave civilne zaštite Federacije, kantona, opštine i grada, a prema radnim mjestima koja su za profesionalnu vatrogasnu jedinicu utvrđena u pravilniku o unutrašnjoj organizaciji tih organa.

G) Zakon o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća u Tuzlanskom kantonu ("Službene novine Tuzlanskog kantona", br. 10/08 i 8/15)

Član 62.Prava zaposlenih po osnovu uslova rada

(1) Zbog posebnih uslova rada, težine i prirode poslova i odgovornosti za njihovo obavljanje, u budžetu Kantona visina sredstava za plate rukovodilaca, službenika i namještenika kantonalne uprave određuju se kao u kantonalnim organima uprave, uvećana do 20%.

(2) Vrsta poslova i broj izvršilaca koji ostvaruju ovo pravo utvrđuje se Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji Kantonalne uprave.

(3) Opština će svojim propisom utvrditi analogne kriterije iz ovog člana za plate zaposlenika u Opštinskoj službi civilne zaštite.

H) Zakon o platama i naknadama u organima vlasti Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 45/10, 111/12 i 20/17)

Član 23.

Dodatak na platu po osnovu posebnih uslova rada

Dodatak na platu po osnovu posebnih uslova rada iznosi:

…

  • 5)
    za vatrogasce u iznosu do 30% od osnovne plate;

(…)

6. Sudska praksa Ustavnog suda Federacije

Presuda broj: U-9/16 od 30.11.2016. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj: 1/17); Presuda broj: U-34/16 od 14.06.2017. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj: 57/17); Presuda broj: U-21/17 od 25.10.2017. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj: 92/17); Presuda broj: U-27/17 od 29.11.2017. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 11/18), i druge.

7. Činjenično stanje i stav Ustavnog suda Federacije

U rješavanju ovog ustavnopravnog predmeta Ustavni sud Federacije je nakon analize zahtjeva podnosioca, odgovora Skupštine Tuzlanskog kantona i priložene dokumentacije, kao i relevantnih ustavnih i zakonskih odredbi, utvrdio sljedeće:

Podnosilac u zahtjevu tvrdi da povreda prava na lokalnu samoupravu Opštini Srebrenik, u konkretnom slučaju, proističe iz odredbi tri zakona, i to: iz odredbi čl. 112. i 114. Zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu koji je donesen na federalnom nivou, odredbe člana 192. Zakona o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća koji je takođe donesen na federalnom nivou, te iz odredbe člana 62. Zakona o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća u Tuzlanskom kantonu.

Zakonom o zaštiti od požara i vatrogastvu propisano je da se tim Zakonom uređuje organizacija i funkcionisanje zaštite od požara i vatrogastva, planiranje i sprovođenje mjera zaštite od požara, organizacija i funkcionisanje vatrogastva i gašenje požara (vatrogasne intervencije), stručno osposobljavanje i usavršavanje zaposlenih lica i vatrogasaca, finansiranje i druga pitanja od značaja za organizaciju i funkcionisanje zaštite od požara i vatrogastva u Federaciji Bosne i Hercegovine. U istom Zakonu propisano je da zaštita od požara i vatrogastvo čine sastavni dio jedinstvenog sistema zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara od prirodnih nepogoda i drugih nesreća u Federaciji, koji je uređen Zakonom o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća, zbog čega se zaštita od požara i vatrogastvo organizuju i funkcionišu u okviru tog sistema. Zbog toga je, radi bolje i efikasnije organizacije, zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara izvršena podjela prava i dužnosti tijela Federacije, kantona, opštine i grada sa tačno određenim nadležnostima. Analogno ovome, Zakonom o zaštiti od požara i vatrogastvu je propisano da se finansijska sredstva za potrebe zaštite od požara i vatrogastva iz nadležnosti Federacije osiguravaju u budžetu Federacije, a za potrebe zaštite od požara i vatrogastva iz nadležnosti kantona u budžetu kantona, te iz nadležnosti opštine i grada u budžetu opštine, odnosno grada. Istim Zakonom je propisan radno-pravni status vatrogasaca i njihove naknade gdje je utvrđeno da se na radne odnose vatrogasaca koji se nalaze u profesionalnoj jedinici kantona, opštine i grada primjenjuju propisi o radnim odnosima, koji važe za državne službenike tijela državne službe i namještenike tijela državne službe i to: za vatrogasce koji imaju visoku stručnu spremu, najmanje VII stepen primjenjuju se odredbe Zakona o državnoj službi u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 29/03, 23/04, 39/04, 54/04, 67/05, 8/06, 4/12 i 99/15), a za vatrogasce koji imaju višu ili srednju stručnu spremu i imaju status namještenika, primjenjuje se odredbe Zakona o namještenicima u organima državne službe u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 49/05), te pitanja koja su određena ovim zakonom.

Zakonom o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća propisano je da se tim zakonom uređuje sistem zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara od prirodnih nepogoda i drugih nesreća, prava i dužnosti građana i organa Federacije, kantona i opština, privrednih društava i drugih pravnih lica, te druga pitanja od značaja za oblast zaštite i spašavanja od prirodnih i drugih nesreća u Federaciji Bosne i Hercegovine, a u skladu sa Okvirnim zakonom o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH", broj 50/08). U istom Zakonu je propisano da poslovi zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća su od opšteg interesa za Federaciju Bosne i Hercegovine.

Zakon o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća u Tuzlanskom kantonu na identičan način reguliše organizaciju i funkcionisanje zaštite od prirodnih i drugih nesreća, ali na teritoriji Tuzlanskog kantona.

Iz naprijed izloženog može se zaključiti da je u vezi sa organizovanjem i funkcionisanjem zaštite i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća, kao i zaštite od požara i vatrogastva, planiranjem i provođenjem mjera zaštite ljudi i materijalnih dobara od prirodnih nesreća, požara, zapošljavanjem, stručnim usavršavanjem zaposlenih lica i vatrogasaca, te u vezi sa finansiranjem i ostalim pitanjima bitnim za organizovanje i funkcionisanje zaštite od prirodnih nesreća i požara i vatrogastva u Federaciji Bosne i Hercegovine izvršena jasna podjela u pogledu nadležnosti u oblasti zaštite, kao i u pogledu finansiranja tih nadležnosti.

Prema navodima podnosioca zahtjeva razlog za pokretanje postupka zaštite prava na lokalnu samoupravu suštinski je to što su Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, a kasnije i Skupština Tuzlanskog kantona, prema njihovom stavu, osporenim članovima federalnih, a potom i kantonalnog zakona, propisali dodatne finansijske obaveze lokalnoj samoupravi, u vidu uvećanja plata, a bez dodjele neophodnih dodatnih finansijskih sredstava za tu svrhu.

U odnosu na tačku 1. izreke Presude, a u vezi sa članom 114. Zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu, Ustavni sud Federacije podsjeća na utvrđenu sudsku praksu i obrazloženje iz presuda ovog suda, kojima je utvrđena povreda prava na lokalnu samoupravu jer nisu izvršene nužne konsultacije sa jedinicom lokalne samouprave, što je i ovdje slučaj prema dopisu Saveza opština i gradova Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 143/17 od 17.02.2017. godine, a osporenom odredbom je striktno propisana obaveza uvećanja plate za određene kategorije zaposlenih u fiksnom procentu "za 30%". Ustavni sud Federacije smatra, da se zbog toga osporenom odredbom remeti princip proporcionalnosti između nadležnosti jedinica lokalne samouprave koje su im dodijeljene zakonom i finansijskih sredstava koja su im na raspolaganju, koje je utvrđeno Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi i izričito propisano odredbom člana 34. stav 3. Zakona principima lokalne samouprave. Prema tom principu i pomenutoj obavezujućoj zakonskoj odredbi svaki prenos novih funkcija na jedinice lokalne samouprave ima biti praćen "finansijskim sredstvima potrebnim za njihovo efikasno izvršavanje". Zbog toga je u osporenoj odredbi morao biti predviđen način obezbjeđenja tih dodatnih sredstava ukoliko je viši organ vlasti nametnuo striktnu obavezu. U skladu sa navedenim, isti principi važe i u odnosu na osporenu odredbu člana 112. Zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu, u kojem se, iako razumski opravdano u smislu uvećanja, striktno propisuje visina obaveznog procenta 15% naknade za svaki sat pasivnog dežurstva. Pri tome nije konsultovana jedinica lokalna samouprava, niti joj je data mogućnost da iskaže stav o vlastitim finansijskim mogućnostima u ovom pogledu, pa bi trebalo da viši organi vlasti obezbijede sredstva za tu namjenu, što nije predviđeno.

U odnosu na tačku 2. izreke Presude u oba osporena člana je propisano da će jedinica lokalne samouprave samostalno donijeti vlastiti propis o uvećanju plata zaposlenika utvrđivanjem "analognih kriterija" iz osporenih članova. Stavom 3. člana 192. federalnog Zakona o zaštiti i spašavanju i stavom 1. člana 62. kantonalnog Zakona o zaštiti i spašavanju, propisano je uvećanje do 20% za određene kategorije zaposlenih u kantonalnoj, odnosno federalnoj upravi. Razumski opravdano uvećanje, pri čemu Ustavni sud Federacije napominje da nije striktno od strane viših nivoa vlasti (Federacije i Kantona), kao u prethodnom slučaju, propisan tačno utvrđen procenat uvećanja, nego okvirni maksimum (do 20%). Propisivanje okvirnog maksimuma, uz odredbu koja daje opštinama mogućnost da svojim aktom utvrde "analogne kriterije" za plate zaposlenih u Opštinskoj službi civilne zaštite, prema stavu Ustavnog suda Federacije ne može se ocijeniti kao povreda prava na lokalnu samoupravu. Ono je takve prirode da ostavlja lokalnoj zajednici, pa i podnosiocu ovog zahtjeva, prostor da u skladu sa vlastitim mogućnostima propiše svojim unutrašnjim aktom koji je to procenat uvećanja koji bi ta lokalna zajednica mogla finansirati. Iz tih razloga Ustavni sud Federacije smatra da u odnosu na tačku 2. izreke Presude nije povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu Opštine Srebrenik.

Na osnovu iznesenih činjenica i pravnih utvrđenja, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je većinom glasova u sastavu: Aleksandra Martinović, predsjednica Suda, Vesna Budimir, Mirjana Čučković, dr. sc. Šahbaz Džihanović, prof. dr. Edin Muminović, dr. sc. Kata Senjak i Mladen Srdić, sudije Suda.

Broj U-17/17
25. septembra 2018. godine
Sarajevo

Predsjednica
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Aleksandra Martinović, s. r.

IZDVOJENO MIŠLJENJE SUDIJE DR. SC. ŠAHBAZA DŽIHANOVIĆA
uz Presudu Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: U-17/17 donesenu na 279. sjednici održanoj dana 25.09.2018. godine

Na osnovu člana 21. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine 1 dajem izdvojeno mišljenje kako slijedi:
Ne saglašavajući se sa Presudom u predmetu U-17/17 u postupku zaštite prava na lokalnu samoupravu po zahtjevu Načelnika Opštine Srebrenik, glasao sam protiv donošenja takve presude i njenog obrazloženja, izdvajajući svoj glas sa zahtjevom da se moje izdvojeno mišljenje objavi uz objavu Presude u "Službenim novinama Federacije BiH".
Glasao sam protiv kao sudija a ne kao pripadnik jednog naroda.
Razlozi za glasanje protiv takve presude i njenog obrazloženja bili su mi isključivo ustavnopravne naravi.
Imam snažan dojam da se i povodom razmatranja i odlučivanja o tako važnom ustavnopravnom pitanju, i u ovom predmetu, tumačenju osporavanih pravnih normi i u vezi sa zaštitom prava na lokalnu samoupravu, od strane ovog Suda prilazi bez potrebnog uvažavanja kriterija koji se odnose na utvrđivanje pravog sadržaja i smisla osporavanih pravnih normi, društvenih i drugih odnosa u Bosni i Hercegovini/Federaciji Bosne i Hercegovine u kojima su nastale te pravne norme (occasio legis), kao i svrhe, uzroka, razloga i cilja osporavanih zakona (ratio legis).
Ustavni sud Federacije je pri odlučivanju u konkretnom slučaju morao polaziti od toga, ali nije, da zaštićene ustavne vrijednosti, ali i pravo na lokalnu samoupravu, predstavljaju osnovu kroz koju putem zaštite ustavnosti i zakonitosti, kao i zaštite prava na lokalnu samoupravu koju osigurava Ustavni sud, treba cijeniti svaku ustavnu, zakonsku i drugu opštu normu u njezinoj primjeni i tumačenju, pri čemu je važno naglasiti da se pri tom tumačenju, ne može pristupati na način da se iz jedinstvene ustavne ili zakonske cjeline i odnosa koji se njome uspostavljaju, izvlači jedna odredba, koja se onda, tumači zasebno i mehanički, nezavisno od pravne naravi društvenih odnosa i od svih ostalih vrijednosti koje su ustavom kao takvim i zakonom, zaštićene.
Suprotno stanovištu Ustavnog suda, nesumnjivo je da se u konkretnom slučaju, nijednom odredbom bilo kojeg od citiranih zakona, a posebno ne članovima 112. i 114. federalnog Zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu, na jedinice lokalne samouprave pa time niti na Opštinu Srebrenik, ne prenose niti im se dodjeljuju bilo koja prava, obaveze ili odgovornosti mimo njihove ustavne i zakonom propisane nadležnosti a koje bi zahtijevale istovremeni prijenos sredstava potrebnih za njihovo vršenje, te da stoga nije osnovan navod podnosioca, a niti je na pravu zasnovana odluka Ustavnog suda, da se osporenim Zakonom iz bilo kojeg razloga navedenog u ovoj Presudi, povrjeđuje pravo Opštine Srebrenik na lokalnu samoupravu, odnosno, da osporeni Zakon nije donesen saglasno članovima 56. i 58. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine, u vezi sa članom 5. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi.
Upravo suprotno stanovištu Ustavnog suda u konkretnoj Presudi kao i njenom obrazloženju, Federacija Bosne i Hercegovine, odnosno Tuzlanski kanton su navedenim zakonima, a posebno Zakonom o zaštiti od požara i vatrogastvu, kao dijelu zaštite i spašavanja ljudi i matrijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća, sa ciljem osiguranja izgradnje jedinstvene organizacije zaštite i spašavanja na teritoriji Federacije u skladu sa principima međunarodnog humanitarnog prava i međunarodnog prava o zaštiti ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća 2, na cjelovit način uredili i konkretizovali nadležnosti Federacije, kantona, gradova i opština u oblasti zaštite od požara i vatrogastvu, pri čemu kantoni, gradovi i opštine, između ostalog, potpuno samostalno i u okviru svojih nadležnosti, svojim propisom uređuju organizaciju i način funkcionisanja zaštite od požara i vatrogastvo, kao i osiguravaju finansijska sredstva u budžetu kantona odnosno grada i opštine potrebna za zaštitu od požara, ali samostalno uređuju i sva druga pitanja i vrše sve druge poslove zaštite i spašavanja u skladu sa zakonom i drugim propisima, u okvirima svojih nadležnosti. 3
Iz navedenih razloga glasao sam protiv navedene Presude kao i njenog obrazloženja.
U Sarajevu, 18.10.2018. godine
Suprotno tome, ova Presuda i njeno obrazloženje je morala biti, ali nije, i u korelaciji i sa svim drugim ustavnim pravima Federacije/Bosne i Hercegovine i drugih, kantonalnih, gradskih i opštinskih vlasti, ali i njihovim nadležnostima i obavezama. Ovom presudom i njenim obrazloženjem, dakle, ne daju se odgovori ni na jedno suštinsko pitanje koje pokreću i problematiziraju stranke u ovom ustavnosudskom postupku, nego se navodi površno, proizvoljno utvrđeno činjenično stanje koje se podvodi pod proizvoljnu primjenu materijalnog prava, što skupa, ne daje pouzdane odgovore na pitanja koje stranke u postupku problematiziraju, a posebno, takva presuda i takvo obrazloženje, ne daju jasne razloge iz kojih je Ustavni sud svojom takvom odlukom, istovremeno trasirao i svako buduće odlučenje o tako kardinalnim pitanjima koja se tiču zakonskog uređenja organizacije i sistema u oblasti zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća, kao dijelu preuzetih obaveza koje nesumnjivo proizilaze iz međunarodnih ugovora i sporazuma koji su sastavni dio zakonodavstva Federacije Bosne i Hercegovine. 4
Na sva navedena suštinska pitanja koja karakterišu okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud Federacije ne daje detaljne i jasne razloge iz kojih bi se nesumnjivo moglo zaključiti da se članovima 112. i 114. Zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu povrjeđuje pravo Opštine Srebrenik na lokalnu samoupravu, ali, i na osnovu kojih činjenica i razloga, i na osnovu kojeg prava je izveo zaključak da se istovremeno, članovima 192. Zakona o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća i Zakonom o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća u Tuzlanskom kantonu, ne povrjeđuje pravo Opštine Srebrenik na lokalnu samoupravu, iako se radi o osporenim zakonima istog pravnog sadržaja i pravne prirode uređenih društvenih odnosa u skladu sa nadležnostima Federacije, kantona i opština, i preuzetim međunarodnim obavezama.
- da li se osporenim zakonima, a kojima se u skladu sa principima međunarodnog humanitarnog prava i međunarodnog prava o zaštiti ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća, uređuju i organizuju i provode svi vidovi zaštite od prirodnih i drugih nesreća, i kojim Federacija osigurava izgradnju jedinstvene organizacije zaštite i spašavanja na teritoriji Federacije, na bilo koji načn, dovode u pitanje ustavne nadležnosti kantona, odnosno opština i gradova, ako se tim zakonima, a posebno Zakonom o zaštiti od požara i vatrogastvu, u cijelosti poštuje njihova nadležnost da svojim propisima uređuju između ostalog, organizaciju i način funkcionisanja zaštite od požara i vatrogastvo na području kantona odnosno grada i opštine, kao i da planiraju i osiguravaju finansijska sredstva u budžetu kantona odnosno opštine i grada u okviru svojih nadležnosti? 5.
- da li se i na koji način ciranim Zakonom, ugrožava ustavna i zakonom propisana nadležnost kao i budžet Opštine Srebrenik kao jedinice lokalne samouprave i čime se dokazuje da se navedenim članovima citiranog zakona stvara disbalans u platama ostalih državnih službenika i namještenika a koje su uređene Zakonom o platama i drugim naknadama u organima vlasti Federacije BiH?
- da li se članom 112. i članom 114. Zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu vrši prijenos bilo kojih nadležnosti i poslova na Opštinu Srebrenik kao jedinicu lokalne samouprave a koji bi zahtijevali istovremeni prijenos sredstava potrebnih za njihovo obavljanje, i ako se vrši prijenos poslova i nadležnosti, koji su to preneseni poslovi i nadležnosti?
- da li se osporenim zakonima vrši bilo kakav prijenos poslova i nadležnosti Federacije, odnosno kantona, na jedinice lokalne samouprave u oblasti zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih neserća, i ako se vrši prijenos poslova i nadležnosti, koji su to poslovi i nadležnosti?
- da li su, i ako jesu, u kojoj i kakvoj korelaciji su osporeni zakoni sa međunarodnim ugovorima i drugim sporazumima te opštim pravilima međunarodnog humanitarnog prava i međunarodnog prava o zaštiti ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća, a koje pravo čini dio zakonodavstva Federacije i koje, u slučaju nesaglasnosti sa zakonodavstvom Federacije, preovladava nad domaćim zakonom?
- nije utvrdio na osnovu kojeg prava i kada je Federacija i inače dužna, a posebno kada se radi o obavezama iz međunarodnih ugovora, primjenom Evropske povelje o lokalnoj samoupravi i Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine, prilikom donošenja sistemskog i provedbenih zakona, a posebno zakona i drugih propisa i akata u oblasti zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća u skladu sa nadležnostima Federacije, kantona, gradova i opština, vršiti konsultacije sa nižim nivoima vlasti u Federaciji?
Upravo suprotno navedenom, u konkretnom slučaju dakle, Ustavni sud Federacije nije razmotrio i nije odgovorio na suštinska pitanja koja su bila ključna za donošenje sporne Presude, a posebno:
Naime, obrazložena sudska odluka i u ovom slučaju, je bila dužnost Ustavnog suda Federacije, ona je morala sadržavati, ali ne sadrži, razmotrena sva suštinska pitanja koja stranke u konkretnom predmetu problematiziraju kao i sva relevantna ustavno-pravna i činjenična pitanja i detaljne i jasne razloge iz kojih Sud u konkretnom slučaju odlučuje na takav način.
Polazeći od prednjeg, glasao sam i protiv verifikacije i obrazloženja navedene Presude 6 jer smatram da njeno takvo obrazloženje ne zadovoljava elementarne standarde koji proizilaze iz prava na pravično suđenje koje jamči član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, i stoga, što pravo na obrazloženu sudsku odluku uključujući njen sadržaj ali i njenu formu, ima prije svega stranka u postupku, ali i šira javnost, te da od obrazložene sudske odluke uveliko zavisi povjerenje stranke i javnosti u rad sudova, i konačno, što obrazložena sudska odluka obezbjeđuje pravo na pravnu sigurnost i vladavinu prava generalno.
Isto tako je zabrinjavajuće da se prilikom donošenja navedene Presude, Ustavni sud Federacije nekritički poziva i na svoju dosadašnju praksu i presude u predmetima: U-9/16; U-34/16; U-21/17 i U-27/17 7, iako pojedinačno, i po suštini i sadržaju ustavno-pravnog pitanja, odnosno spora, niti su isti niti mogu biti isti, jer svaki predmet pred sudom, a naročito pred Ustavnim sudom, je "predmet za sebe," dok svaka činjenična i pravna situacija zahtijeva svoju odluku, koja mora biti obrazložena primjenom standarda obrazložene sudske odluke.
Postupajući na taj način, Ustavni sud Federacije nesumnjivo zanemaruje pravnu narav zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća, ali i međusobnu uslovljenost preuzetih međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine/Federacije o zaštiti ljudi i materijalnih dobara, a time i odnose organskog, sistemskog federalnog Zakona o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća i istog takvog kantonalnog zakona, te pojedinačnog, federalnog Zakona o zaštiti od požara i spašavanja ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća, a posebno zanemaruje identične pravne institute u svim navedenim zakonima, u kojima se oni pojavljuju posebno radi osiguranja principa vladavine prava, odnosno principa pravne sigurnosti i izvjesnosti.
Donoseći u konkretnom slučaju Presudu 8 kojom se: "1. Utvrđuje da je članovima 112. i 114. Zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu ("Službene novine Federacije BiH", broj 64/09), povrijeđeno pravo Opštine Srebrenik na lokalnu samoupravu", i istovremeno, kojom se: "2. Utvrđuje da članom 192. Zakona o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća ("Službene novine Federacije BiH", br. 39/03, 22/06 i 43/10) i članom 62. Zakona o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća u Tuzlanskom kantonu ("Službene novine Tuzlanskog kantona", br. 10/08 i 8/15), nije povrijeđeno pravo Opštine Srebrenik na lokalnu samoupravu", Ustavni sud Federacije dakle, istom Presudom, čak u istom predmetu, različito odlučuje o istoj materiji 9 koja je uređena od strane ovlaštenog zakonodavnog tijela Federacije u osnovnom, u suštini organskom i sistemskom zakonu, koji sa druga dva provedbena zakona, Federacija odnosno Tuzlanski kanton, u okvirima također, svojih ustavnih nadležnosti, na jedinstvenim osnovama, uređuju sistem, finansiranje i sve vidove zaštite i spašavanja ljudi, biljnog i životinjskog svijeta, materijalnih, kulturnih, historijskih i drugih dobara i okoline od prirodnih i drugih nesreća, a koji se organizuju i provode u skladu sa principima međunarodnog humanitarnog prava i međunarodnog prava o zaštiti ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća, kao i preuzetim međunarodnim obavezama Bosne i Hercegovine/Federacije.
Posebno je porazna činjenica da Ustavni sud Federacije, odlučujući o ovakvim zahtjevima za osiguravanje zaštite prava na lokalnu samoupravu, zanemaruje poglavlje VII Ustava Federacije, prema kojem, međunarodni ugovori i drugi sporazumi koji su na snazi u Bosni i Hercegovini i Federaciji, te opšta pravila međunarodnog prava čine dio zakonodavstva Federacije, a da u slučaju nesaglasnosti međunarodnog ugovora, odnosno sporazuma i zakonodavstva, preovladava međunarodni ugovor, odnosno sporazum. 10
Slijedom navedenog, logično je u prvom redu, podsjetiti na član II.A.1. i 2. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine koji se odnosi na ljudska prava i osnovne slobode, kao i poglavlja III, V, VI i VIa Ustava Federacije 11 o podjeli nadležnosti između federalne i kantonalne vlasti i o kantonalnoj, opštinskim i gradskim vlastima i njihovim nadležnostima, te s tim u vezi, da se tumačenje Ustava Federacije i Evropske povelje o lokalnoj samoupravi 12 s jedne strane, kao i Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine 13, i osporenih zakona, s druge strane, mora cijeniti i sa stanovišta jedinstvene primjene prava, a u konkretnom slučaju, i pravne sigurnosti čovjeka i građanina u sistemu zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća u Federaciji/Bosni i Hercegovini.
S tim u vezi, smatram posebno upitnim, zaključivanje Suda i donošenje odluke samo i na osnovu, po mome mišljenju, skromnih referata 14, ali i bez elementarne meritorne i kontradiktorne rasprave 15, dok zabrinjavajućom smatram činjenicu da ovaj Sud tako važne ustavnosudske odluke, pa i ovu presudu, donosi u pravilu, na nejavnim sjednicama, bez učešća bilo kakve, a posebno stručne javnosti, što je protivno ne samo unutrašnjim aktima Suda, nego i elementarnim standardima javnosti rada Suda i transparentnosti donošenja odluka, a posebno utvrđivanja nespornog činjeničnog i pravnog stanja kao temelja donošenja pravilne sudske odluke, a potom i standardima sistemskog tumačenja pravne norme i zaključivanja iz suprotnosti, pomoću kojih bi se, s obzirom na ustavni karakter ustavnosudske odluke, svaka takva odluka morala zasnivati na relevantnim analizama, nesporno utvrđenom činjeničnom stanju i relevantnom pravu, i na koncu, utvrđivanju povezanosti jedne (osporene) pravne norme sa drugim pravnim normama (u Ustavu, preuzetom međunarodnom pravu i zakonu), i njene pripadnosti pravnom sistemu kao takvom.

Sudija
Ustavnog suda
Federacije Bosne i Hercegovine
Dr. sc. Šahbaz Džihanović, s. r.

1 "Službene novine Federacije BiH", broj 40/10 i 18/16.

2 Vidi, član 4. Zakona. Podvukao sudija dr. sc. Džihanović.

3 Vidi član 27. Zakona.

4 Vidi, Presuda - Novi tekst za verifikaciju, Tačka 7. Činjenično stanje i stav Ustavnog suda Federacije, strana 8., 9. i 10.

5 Vidi posebno: član 1., član 10., član 14., član 16, član 20. do 55., član 56. do 72., zatim, član 104. i član 112. i član 114. kao i član 131. do144. Zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu, u kojima je izrazito naglašena pravna narav vatrogastva kao dijela sistema zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća u Federaciji Bosne i Hercegovine kao dijela međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine.

6 Vidi Zapisnik sa 280. sjednice Ustavnog suda Federacije BiH od 05.10.2018. godine, na kojoj je Presuda verifikovana i u pogledu njenog obrazloženja.

7 "Službene novine Federacije BiH", broj 1/17; "Službene novine Federacije BiH" broj 57/17; "Službene novine Federacije BiH", broj 92/17 i "Službene novine Federacije BiH", broj 11/18.

8 Vidi, Presuda broj: U-17/17, Novi tekst za Verifikaciju, koja je kao takva, verifikovana na 280. sjednici Suda od 5. oktobra 2018. godine.

9 Podvukao autor Izdvojenog mišljenja.

10 Vidi, Amandman XVIII na Ustav Federacije.

11 Odluka o proglašenju Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i Ustav Federacije Bosne i Hercegovine objavljeni su u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 1/94 od 21.7.1994. godine.

12 Uredba o ratifikaciji Evropske povelje o lokalnoj samoupravi, "Službeni list SR BiH", broj 31/94.

13 "Službene novine Federacije BiH", broj: 49/06.

14 Vidi Referat sudije izvjestioca u predmetu U-17/17 od 02.03.2018. i Dopunu referata od 14.09.2018. godine.

15 Vidi Zapisnik sa 279. sjednice Ustavnog suda u vezi sa razmatranjem predmeta U-17/17 i donošenje Presude.