USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
PRESUDA
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu Potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine, za ocjenu ustavnosti Zakona o dopuni Zakona o visini stope zatezne kamate, na osnovu člana IV.C.3.10.(2)a) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici održanoj 25.9.2018. godine, donio je
PRESUDU
- 1.Utvrđuje se da Zakon o dopuni Zakona o visini stope zatezne kamate ("Službene novine Federacije BiH", br. 101/16) nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
- 2.Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH".
Obrazloženje
1. Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva
Potpredsjednik Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva) je dana 27.04.2017. godine, podnio zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o dopuni Zakona o visini stope zatezne kamate (u daljem tekstu: Osporeni zakon) Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije).
Ovlaštenje za podnošenje zahtjeva proističe iz odredbe IV.C.3.10.(2) a) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.
2. Stranke u postupku
Prema odredbi člana 39. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03), stranke u ovom postupku su: Potpredsjednik Federacije Bosne i Hercegovine, kao ovlašteni podnosilac zahtjeva, te Predstavnički dom i Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine kao donosioci Osporenog zakona.
3. Bitni navodi zahtjeva
Podnosilac zahtjeva, Osporeni zakon, osporava u formalnom i materijalnom smislu, kako po proceduri donošenja, tako i po sadržaju.
Razlozi formalne neustavnosti sadržani su u činjenici da je Osporeni zakon donesen po skraćenom postupku u Predstavničkom domu i Domu naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, iako za to, kako podnosilac zahtjeva navodi, nisu bili ispunjeni nužni uslovi propisani poslovnicima domova. Poslovnici domova Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine predstavljaju kategorije ustavne naravi, na koje upućuje Ustav Federacije Bosne i Hercegovine. Odredbom stava 1. člana 172. Poslovnika Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 69/07 i 2/08), propisano je kako slijedi: "Kad nije u pitanju složen i obiman zakon, podnosilac prijedloga zakona može umjesto nacrta podnijeti prijedlog zakona i predložiti da se prijedlog zakona pretresa po skraćenom postupku bez nacrta zakona". Komplementarnom odredbom člana 164. Poslovnika o radu Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 27/03 i 21/09), također je propisana procedura donošenja zakona po skraćenom postupku. Odredbama čl. 159. do 190. Poslovnika Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, te odredbama čl. 151. do 185. Poslovnika o radu Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, detaljno je uređen zakonodavni postupak unutar domova ovog predstavničkog tijela, koji omogućava donošenje zakona na transparentan način, uz učešće svih poslanika, odnosno delegata, u cilju donošenja kvalitetnih zakonskih rješenja.
Podnosilac zahtjeva smatra da je Osporeni zakon donesen po skraćenoj proceduri koja u ovom slučaju predstavlja zloupotrebu, a time i direktno kršenje odredaba poslovnika o radu domova Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, čime se narušavaju temeljni principi demokratičnosti, javnosti i transparentnosti, koji su u funkciji principa pravne sigurnosti građana i drugih subjekata, konsekventnog ostvarenja i zaštite javnog interesa, te prava na rad i prava po osnovu rada širokog kruga lica u statusu zaposlenika/radnika. Od njihovog poštivanja i konsekventnog implementiranja u pravni sistem zemlje zavisi koherentnost i demokratičnost toga sistema, a u ovom konkretnom slučaju i pravna sigurnost učesnika u oblasti društvenih odnosa vezanih za ostvarivanje prava na rad i prava po osnovu rada, kao vrijednost "per se". Riječ je, dakle, o principima koji imaju ustavni značaj i nadzakonsku pravnu snagu.
Razlozi materijalne neustavnosti, kako podnosilac dalje navodi, sadržani su u činjenici da Osporeni zakon, po svom sadržaju direktno krši odredbe Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i brojnih međunarodnih instrumenata za zaštitu ljudskih prava i sloboda na snazi.
Osporenim zakonom oštećen je širok krug lica/radnika koja se nalaze u radnom odnosu koji su u nepovoljnijem položaju u odnosu na lica koja imaju potraživanja po bilo kojem drugom osnovu, ali i u odnosu na poslodavca koji se, logično, u ovom odnosu pojavljuje u ulozi dužnika, jer su dugovanja iz osnova radnog odnosa izdvojena u posebnu kategoriju, te je za ovu vrstu dugovanja propisana visina zatezne kamate od 0,2% na godišnjem nivou dok je istovremeno, za sva druga dugovanja stopa zatezne kamate ostala na ranije propisanom nivou od 12% godišnje. To je 60 puta niža stopa zatezne kamate od stope zatezne kamate za dugovanja po bilo kojem drugom osnovu. Navedenom odredbom Osporenog zakona tačno određeni krug lica/građana stavlja se u izrazito nepovoljan i nejednak položaj s obzirom na porijeklo potraživanja. Primjera radi, kašnjenje u izmirivanju potraživanja građana prema javnim preduzećima u vlasništvu države (električna energija, komunalije, telekomunikacije itd.) potencijalno su prouzrokovana neizvršavanjem obaveza od strane poslodavca (isplata plate), a sankcioniše se stopom zatezne kamate u visini od 12%, čime se dodatno građani dovode u neravnopravan položaj, ovaj put naspram države koja se pojavljuje u ulozi vlasnika ovih preduzeća. Situacija postaje još indikativnija ukoliko se u konkretnom odnosu država pojavljuje kao poslodavac lica kojem duguje potraživanja iz radnog odnosa. Sve to vodi daljem, cikličnom dovođenju široke grupe građana u neravnopravan, diskriminirajući položaj, te se time direktno krši i ustavom garantovano pravo na imovinu radnika/zaposlenika, njenim potencijalnim umanjivanjem na navedene i druge moguće načine.
U smislu navedenog, mogućnost zaračunavanja zatezne kamate u određenoj i nužno potrebnoj visini treba da posluži kao sredstvo odvraćanja od prevarnog/doloznog ponašanja poslodavca, ali i sredstvo za adekvatnu naknadu savjesnoj strani u određenom odnosu koja je svoje obaveze pravovremeno izvršila, a bez svoje krivice nije ostvarila ugovorenu naknadu. Tako, u potencijalnim budućim slučajevima, poslodavac koji ne izvršava svoje obaveze prema radnicima mogao bi biti i nagrađen u vidu razlike između visine kamate na štednju (koja iznosi do 3%) i visine stope zatezne kamate na dugovanja iz radnog odnosa (0,2%) ukoliko bi se odlučio npr. da umjesto isplate plata radnicima isti iznos položi na banku u vidu štednje, te za period koliko bi eventualno trajali sudski sporovi po tužbama radnika za neisplaćene plate.
Imajući u vidu prethodno navedeno, odredbama člana 1. Osporenog zakona direktno je povrijeđeno pravo radnika/zaposlenika na jednakost pred zakonom iz člana II.A.2 (1) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Na ovaj način prekršena je i odredba člana II.A.2. (1) d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine kojom se zabranjuje svaka diskriminacija po bilo kom osnovu, pa i po osnovu statusa, a također i člana 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem: Evropska konvencija), kao i Protokola 12. uz Evropsku konvenciju (opšta zabrana diskriminacije), a koja se u ovom slučaju sastoji u favoriziranju jedne strane poslodavca u pogledu mogućnosti (ne)izvršavanja ili projektovanog/namjernog odlaganja izvršavanja njegovih obaveza iz radno-pravnog odnosa na način koji implicira povredu prava po osnovu rada, a što uključuje i povredu prava na imovinu njegovih radnika/zaposlenika na naprijed navedeni način, garantovano članom II.A.2. (1) k) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, te članom 1. Protokola 1. Evropske konvencije.
Jasno je da potraživanja iz radnog odnosa predstavljaju nerazdvojivi dio imovine lica u radnom odnosu. U tom smislu, potpuno je neprimjereno u smislu navedene odredbe Evropske konvencije propisivanje višestruko manje stope zatezne kamate (60 puta) na ovu vrstu potraživanja u odnosu na sve druge vrste potraživanja iz drugih odnosa u koje redovno stupaju svi građani, uključujući i lica u radnom odnosu, kako je to naprijed dijelom opisano. S tim u vezi direktno je prekršena odredba stava 3. člana 23. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima u vezi sa njenim članom 7., kao i što su u istom smislu prekršene i odredbe člana 7.a) i) i ii) Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima.
Konačno, podnosilac zahtjeva zaključuje da je, polazeći od činjenice da je Osporeni zakon donesen po skraćenom postupku, direktno su i grubo narušene odredbe poslovnika Predstavničkog i Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, te, s tim u vezi, Osporeni zakon se može smatrati neustavnim sa stanovišta narušavanja procedure redovnog zakonodavnog postupka. Također, odredba člana 1. Osporenog zakona je u nesaglasnosti sa brojnim, naprijed navedenim odredbama Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i međunarodnih instrumenata za zaštitu ljudskih prava i sloboda, pa predlaže da Ustavni sud Federacije donese presudu kojom će izreći da Osporeni zakon nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
4. Bitni navodi odgovora na zahtjev
Ustavni sud Federacije je u smislu člana 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, zatražio odgovor na zahtjev za ocjenu ustavnosti Osporenog zakona od Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine.
Ustavni sud Federacije je, razmatrajući zahtjev podnosioca ocijenio potrebnim i dodatno zatražio aktom broj U-30/17 od 20.04.2018. godine, od Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, da obrazloži razloge za donošenje Osporenog Zakona po skraćenoj proceduri, odnosno za propisivanje izuzetka u odnosu na opštu zakonsku normu o visini stope zatezne kamate. Također, od ovlaštenog predlagača, Vlade Federacije Bosne i Hercegovine je aktom broj U-30/17 od 20.04.2018. godine, da dostavi obrazloženje, činjenice i dokaze za predlaganje Osporenog zakona (izuzetka) kojim je samo za određene kategorije dužničko-povjerilačkih odnosa predložena različita zatezna kamata, uključujući i razloge za očiglednu nesrazmjernost u propisanoj visini stope zatezne kamate; informaciju i dokaze na okolnost u kojem postotku, u odnosu na ukupan unutrašnji dug Federacije Bosne i Hercegovine, učestvuju potraživanja po osnovu dugovanja iz radnog odnosa; obrazloženje javnog interesa i nužnost donošenja ovakve mjere, sa egzaktnim i projektovanim podacima o efektima na Budžet Federacije Bosne i Hercegovine u odnosu na opštu stopu i u odnosu na propisani izuzetak stope zatezne kamate, kao i projekciju vremena potrebnog za isplatu dugovanja po ovome osnovu.
Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine je, aktom broj 02-02-918/17 0d 22.05.2018. godine, dostavio Odgovor na zahtjev za ocjenu ustavnosti.
U odgovoru Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine je navedeno da je ustavni osnov za donošenje Osporenog zakona sadržan u članu III.1. tačka c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, koji je izmijenjen amandmanima VIII, LXXXIX i CVI i članu IV.A.20. (1) d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, prema kojima je u isključivoj ovlasti Federacije donošenje propisa o finansijama i finansijskim institucijama Federacije i fiskalna politika, a Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, uz ostale ovlasti predviđene Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, odgovoran je za donošenje zakona o obnašanju dužnosti federalne vlasti. U skladu sa članom 172. Poslovnika Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine i članom 164. Poslovnika o radu Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine koji predviđaju da se zakon može donijeti po skraćenom postupku, predloženo je da se Osporeni zakon donese u navedenom postupku iz razloga što tekst Osporenog zakona nije opsežan niti je sadržaj složen.
Donošenjem Osporenog zakona namjera je da se svim radnicima koji ostvaruju svoja prava putem suda, omogući ravnopravan položaj i da u što kraćem roku isplate potraživani iznosi utvrđeni pravomoćnim odlukama suda uz pripadajuće kamate, te imajući u vidu da je i za ostvarivanje drugih prava građana ključno održavanje likvidnosti privrede i budžeta svih razina vlasti, posebno sa stajališta osiguranja redovnih sredstava za normalno funkcionisanje države i zadovoljavanju potreba pojedinih socijalnih kategorija koje se finansiraju iz budžeta svih razina vlasti. Ponovljeno je da su finansijska stabilnost i fiskalna održivost budžeta imperativ za makrofinansijsku stabilnost i od javnog su interesa za sve građane Bosne i Hercegovine, stoga smatramo da nije došlo do diskriminacije i da svi vjerovnici imaju jednak tretman.
Prema informacijama kojima raspolažu, trenutno ukupan iznos dosuđenih presuda iz radnog odnosa u različitim javnim subjektima prelazi 400 miliona KM i koji se odnosi samo na glavnicu, odnosno zatezne kamate nisu uključene u isti iznos, a zabrinjavajući je podatak da pojedini kantoni imaju dosuđenih presuda koje prelaze 60% iznosa njihovih godišnjih prihoda. Imajući u vidu činjenicu da se radi o presudama koji datiraju još iz 2010. godine, obračunati iznos zateznih kamata značajno pogoršava finansijsku dubiozu pojedinih javnih subjekata, te čak u pojedinim kantonima i opštinama, ali i javnim preduzećima ove obaveze mogu u potpunosti blokirati funkcionisanje samoj javnog subjekta i dugoročno ga destabilizirati. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je iz naprijed navedenih razloga utvrdila dopunu Osporenog zakona kojim je visinu stope zatezne kamate iz radnih odnosa smanjila na 0,2% na godišnjoj razini čime je imala za cilj da se zaustavi progresivan rast obaveza iz sudskih presuda i omogući javnim subjektima na naprave plan izmirenja obih obaveza u narednom razdoblju uz istodobno očuvanje njihove finansijske stabilnosti, jer je to najvažniji preduslov za zaštitu prava na imovinu i osiguravanje mogućnosti isplate potraživanja radnika u što kraćem roku, a da istodobno ne budu ugrožena prava građana po drugim osnovama.
Slijedom svega navedenog, predlaže Ustavnom sudu Federacije da donese odluku kojom se će se Zahtjev za ocjenu ustavnosti Osporenog zakona odbiti kao neosnovan.
U prilogu Odgovora, Predsjedavajuća Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine dostavila je Obrazloženje sa informacijom Vlade Federacije Bosne i Hercegovine broj 03-02-1354/2016 od 21.05.2018. godine, koje je dostavila i Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, u kojemu je navedeno, da je svim radnicima koji ostvaraju svoja prava putem suda, omogući ravnopravan položaj i da u što kraćem roku isplate potraživani iznosi utvrđen pravosnažnim odlukama suda uz pripadajuće kamate.
Stanje unutrašnjeg duga Vlade Federacije Bosne i Hercegovine na dan 31.12.2017. godine iznosi 894,69 miliona KM. Unutrašnji dug je dug nastao u skladu sa zakonom i emisijom tržišnih vrijednosti papira. Dug nastao u skladu sa zakonom odnosi se na: obaveze prema zaposlenicima bivšeg Federalnog ministarstva odbrane i pripadnicima Vojske Federacije Bosne i Hercegovine; Obaveze prema dobavljačima bivšeg Federalnog ministarstva odbrane i Vojske Federacije Bosne i Hercegovine; Obaveze koje podliježu verifikaciji: stara devizna štednja (izmiruje se gotovinskim isplatama i emisijom obveznica) i ratna potraživanja (izmiruje se gotovinskim isplatama i emisijom obveznica).
Stanje unutrašnjeg duga kantona na dan 31.12.2017. godine iznosi 178,22 mil. KM, a stanja unutrašnjeg duga gradova i opština na dan 31.12.2017. godine iznosi 59,03 mil. KM. Kod izrade Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2018. godinu, nakon prikupljenih informacija od budžetskih korisnika o svim zaprimljenim rješenjima o izvršenju i troškovima sporova iz osnova radnog odnosa, utvrđen je ukupan iznos neizmirenih obaveza po sudskim presudama i rješenjima o izvršenju u iznosu od 69.149.489,00 KM, od čega se na glavnicu odnosi 40.729.537,00 na kamatu 19.003.085,00 KM i na pripadajuće troškove spora sa kamatom na iste 9.416.867,00 KM. S druge strane, Budžetom Federacije Bosne i Hercegovine za 2018. godinu za izmirenje navedenih obaveza po budžetskim korisnicima planirano je samo 5.350.000,00 KM. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je, u cilju ušteda sredstava u Budžetu Federacije Bosne i Hercegovine u 2012. godini, za potraživanja iz radnog odnosa, sklopila Sporazum sa Savezom samostalnih sindikata u skladu sa kojim su se zaključivali Ugovori o vansudskoj nagodbi između Vlade Federacije Bosne i Hercegovine i potražilaca (službenika i namještenika). Ugovori su se zaključivali na osnovu sudskih odluka koje se odnose na potraživanja iz radnog odnosa za period od 01.10.2008. do 31.12.2010. godine (razlika plate, toplog obroka i regresa). Prema Ugovorima o vansudskoj nagodbi koje je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine zaključivala, tražioci izvršenja odrekli su se kamata u cijelosti, te je Federalno ministarstvo finansija/Federalno ministarstvo financija vršilo isplatu sredstava na ime glavnice i troškova postupaka. Od 01.01.2016. godine, po osnovu Instrukcije o načinu realizacije sudskih odluka broj 07-14-4-8523/15 od 28.12.2015. godine, sredstva za izmirenje obaveza po osnovu presuda iz radnog odnosa planirana su na ekonomskim kodovima budžetskih korisnika i realizacija istih vrši se shodno navedenoj instrukciji. Prema evidencijama u Glavnoj knjizi trezora, u periodu od 01.01.2016. godine do 31.03.2018. godine budžetski korisnici izvršili su isplatu sredstava u ukupnom iznosu od 25. 057.871,70 KM i to: 13.740.915,20 KM – na ime glavnog duga; 9.317.900,71 KM – na ime kamata; 1.999.056,33 KM - na ime troškova postupka. Što znači da je na kamate plaćeno 37% od ukupnog iznosa duga po ovom osnovu. Obzirom da Federacija Bosne i Hercegovine i kantoni ne mogu planirati dovoljna sredstva za redovne isplate obaveza iz osnova radnog odnosa, obaveze bilježe kontinuirani rast i samim tim rastu i iznosi duga po osnovu kamata. Do dana dostave odgovora, od strane budžetskih korisnika u Glavnoj knjizi trezora evidentirane su neizmirene obaveze po osnovu potraživanja iz radnih odnosa u ukupnom iznosu od 25.035.889,00 KM (glavni dug). Iznos kamata dospjelih na plaćanje utvrđuje se u trenutku izmirenja duga, tako da se rastom neizmirenih obaveza po osnovu glavnog duga iz godine u godinu i značajno povećava i dug po osnovu kamata, koji često prelazi iznos glavnog duga.
Predstavnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine nije dostavio odgovor na zahtjev podnosioca.
5. Privremena mjera
Ustavni sud Federacije odlučujući po zahtjevu za izdavanje privremene mjere donio je Rješenje, broj U-30/17 od 12.09.2017. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 90/17), kojim je privremeno obustavljena primjena Osporenog zakona do donošenja odluke o ustavnosti.
6. Relevantno pravo
A. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine
Član II.A.2.(1)
"Federacija će osigurati primjenu najvišeg nivoa međunarodno priznatih prava i sloboda utvrđenih u dokumentima navedenim u Aneksu ovog ustava:
(1) Sva lica na teritoriji Federacije uživaju prava na:
(...).
- c)jednakost pred zakonom;
- d)zabranu svake diskriminacije zasnovane na rasi, boji kože, polu, jeziku, religiji ili vjerovanju, političkim ili drugim uvjerenjima, nacionalnom ili socijalnom porijeklu;
(...).
- k)imovinu;
(...).
Član IV.C.3.10.(2)a)
(2) Ustavni sud:
- a)na zahtjev Predsjednika Federacije, Potpredsjednika Federacije, Premijera, zamjenika Premijera ili na zahtjev jedne trećine članova bilo kojeg od domova Parlamenta Federacije, utvrđuje je li neki prijedlog zakona koji je usvojen u jednom domu Parlamenta ili pak prijedlog zakona koji je usvojen u oba doma, u skladu sa ovim ustavom.
(...).
Amandman XVIII
Član VII.3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine mijenja se i glasi:
"Međunarodni ugovori i drugi sporazumi koji su na snazi u Bosni i Hercegovini i Federaciji, te opšta pravila međunarodnog prava čine dio zakonodavstva Federacije. U slučaju nesaglasnosti međunarodnog ugovora, odnosno sporazuma i zakonodavstva, preovladava međunarodni ugovor, odnosno sporazum".
Amandman XXXVI
(1) Svaki dom će većinom glasova usvojiti svoj poslovnik o radu i izabrati među svojim članovima predsjedavajućeg i dva potpredsjedavajuća, koji ne mogu biti iz reda istog konstitutivnog naroda ili iz reda ostalih.
Ovim amandmanom mijenja se član IV.A.3.11. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.
B. Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda
Član 14.
Zabrana diskriminacije
Uživanje prava i sloboda predviđenih u ovoj Konvenciji obezbjeđuje se bez diskriminacije po bilo kom osnovu, kao što su pol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza sa nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje, rođenje ili drugi status.
Protokol 1. uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda
Član 1.
Zaštita imovine
Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uslovima predviđenim zakonom i opštim principima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu sa opštim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni.
Protokol 12. uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda
Član 1.
Opšta zabrana diskriminacije
- 1.Uživanje svih prava određenih zakonom osigurat će se bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi kao što je spol, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje ili drugi status.
- 2.Nikoga ne smiju diskriminirati javna tijela na bilo kojoj osnovi, kako je i navedeno u stavu 1.
C. Zakon o visini stope zatezne kamate
("Službene novine Federacije BiH", br. 27/98 i 51/01)
Član 1.
Ovim zakonom propisuje se visina stope zatezne kamate za dužničko-povjerilačke odnose, u slučaju kada dužnik kasni sa ispunjenjem novčane obaveze.
Član 2.
Dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje osim glavnice i zateznu kamatu na iznos duga do trenutka isplate, po stopi od 12% godišnje.
Za period kraći od godine dana primjenjuje se konformni način obračuna zatezne kamate.
Član 3.
Odredbe ovog zakona ne primjenjuju se na dužničko-povjerilačke odnose koji su uređeni drugim zakonima.
Član 4.
Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o visini zatezne kamate ("Službene novine Federacije BiH", broj 18/96).
Član 5.
Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH".
D. Zakon o dopuni Zakona o visini stope zatezne kamate (Osporeni zakon)
("Službene novine Federacije BiH", broj 101/16)
Član 1.
U zakonu o visini stope zatezne kamate ("Službene novine Federacije BiH", br. 27/98 i 51/01), u članu 2. iza stava 2. dodaje se novi stav 3. koji glasi:
"Izuzetno od stava 1. ovog člana na iznos glavnice određene izvršnim ispravama (sudske presude i sudska poravnanja) i vansudska poravnanja iz osnova radnog odnosa plaća se zatezna kamata po stopi od 0,2% godišnje".
Član 2.
Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH".
H. Poslovnik Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine
("Službene novine Federacije BiH", br. 69/07 i 02/08)
d) Donošenje zakona po skraćenom postupku
Član 172.
Kad nije u pitanju složen i obiman zakon, podnosilac prijedloga zakona može umjesto nacrta podnijeti prijedlog zakona i predložiti da se prijedlog zakona pretresa po skraćenom postupku bez nacrta zakona.
Prijedlog zakona iz prethodnog stava dostavlja se poslanicima u roku koji ne može biti kraći od 14 dana od dana određenog za održavanje sjednice Predstavničkog doma na kojoj će se pretresati prijedlog zakona.
Ako Predstavnički dom ocijeni da nije složen i obiman zakon, prihvata prijedlog predlagača, te prelazi na pretres prijedloga zakona.
Ako Predstavnički dom ne prihvati da pretresa prijedlog zakona po skraćenom postupku, prijedlog zakona pretresaće kao nacrt zakona.
I. Poslovnik o radu Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine
("Službene novine Federacije BiH", br. 27/03 i 21/09)
- d)Donošenje zakona po skraćenom postupku
Član 164.
Kad je to programom rada Doma naroda predviđeno ili kad nije u pitanju složen i obiman zakon, podnosilac prijedloga zakona može umjesto nacrta da podnese prijedlog zakona i da predloži da se prijedlog zakona pretresa po skraćenom postupku bez nacrta zakona.
Prijedlog zakona iz prethodnog stava dostavlja se delegatima i nadležnim tijelima u roku koji ne može biti kraći od 15 dana od dana određenog za održavanje sjednice Doma naroda na kojoj će se pretresati prijedlog zakona.
Ako donošenje zakona po skraćenom postupku nije predviđeno programom rada, Dom naroda odlučuje, kao o prethodnom pitanju, da li će razmatrati prijedlog zakona po skraćenom postupku.
Ako Dom naroda ocijeni da nije složen i obiman zakon i prihvati prijedlog predlagača, prelazi se na pretres o prijedlogu zakona.
Ako Dom naroda ne prihvati da pretresa prijedlog zakona po skraćenom postupku sa prijedlogom zakona će se postupiti kao sa nacrtom i o tom nacrtu vrši se odmah pretres na istoj sjednici Doma naroda.
7. Činjenično stanje i stav Ustavnog suda Federacije
Nakon izvršenog uvida u podneseni zahtjev, odgovor Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, Izjašnjenje Vlade Federacije Bosne i Hercegovine i druge dokaze podnesene u ovome ustavno-sudskom predmetu, utvrđeno je sljedeće:
Podnosilac zahtjeva je, na osnovu člana IV.C.3.10.(2)a) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kao ovlašteno lice, podnio dana 27.04.2017. godine, Ustavnom sudu Federacije zahtjev za ocjenu ustavnosti Osporenog zakona, kao i zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi se obustavila primjena Osporenog zakona do konačne odluke Ustavnog suda Federacije o podnesenom zahtjevu za ocjenu ustavnosti.
Osporeni zakon, usvojio je Parlament Federacije Bosne i Hercegovine i to Predstavnički dom na sjednici održanoj 13.12.2016. godine, a Dom naroda na sjednici 15.12.2016. godine. Objavljen je u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 101/16 od 23.12.2016. godine, a stupio na pravnu snagu narednog dana od dana objavljivanja, dakle, 24.12.2016. godine. Prije donošenja navedenih dopuna koje su razlog pokretanja postupka ocjene ustavnosti, Osporeni zakon mijenjan je i u 2001. godini.
Ustavni sud Federacije, rješavajući ovaj predmetu u meritumu, održao je sjednicu bez javne rasprave, na osnovu člana 13. stav 1., a u smislu člana 25. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 40/10 i 18/16).
Ustavni sud Federacije je čuvar Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, njegov zaštitnik i jamči njegovu dosljednu primjenu i poštovanje. S time u vezi, Ustavni sud Federacije, a u odnosu na proceduralni prigovor donošenja Osporenog zakona u skraćenoj formi, ocijenio je da je Parlament Federacije Bosne i Hercegovine usvojio Osporeni zakon po skraćenom postupku u Predstavničkom domu i Domu naroda, ali da nema procesnih propusta u postupku donošenja Osporenog zakona što se tiče tih navoda podnosioca zahtjeva. Ovo iz razloga što je procedura donošenja provedena na način kako je to propisano odredbama poslovnika domova Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, te da, bez obzira na eventualne konsekvence, u pitanju je, o čemu su se u propisanoj proceduri i izjasnili poslanici, odnosno delegati u oba doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, predloženi tekst Osporenog zakona koji nije sadržinski obiman i složen. Stoga prigovor podnosioca zahtjeva u pogledu procedure, po stavu ovog suda, nije osnovan.
S druge strane, Ustavni sud Federacije je utvrdio da Osporeni zakon sadržajno nije usklađen sa odredbama člana II.A.2 (1) c), d) i k) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, te odredbama člana 14. Evropske konvencije, komplementarnim Protokolom 12. uz Evropsku konvenciju koji propisuje opštu zabranu diskriminacije po bilo kojem osnovu, te članom 1. Protokola 1. Evropske konvencije. Ustavni sud Federacije je utvrdio da ustavno i konvencijsko jamstvo jednakosti pred zakonom te opšta zabrana diskriminacije po bilo kojem osnovu, kao jedno od najviših vrednota ustavnog poretka, zabranjuje proizvoljno postupanje i zahtjeva garanciju jednakosti svih lica pred zakonom. Nejednako se postupanje uvijek negativno odražava na ostvarivanje Ustavom zaštićenih ljudskih prava i osnovnih sloboda, a ta je jednakost pred zakonom propisana u članu II.A.2.(1) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.
Naime, Osporenim zakonom su dugovanja iz osnova radnog odnosa izdvojena u posebnu kategoriju, te je za ovu vrstu dugovanja propisana visina zatezne kamate od 0,2% na godišnjem nivou, dok je istovremeno za sva druga dugovanja stopa zatezne kamate ostala na ranije propisanom nivou od 12% godišnje, što je 60 puta niža stopa zatezne kamate od stope zatezne kamate za dugovanja po bilo kojem drugom osnovu. Navedenom odredbom Osporenog zakona tačno određeni krug lica stavlja se u izrazito nepovoljan i nejednak položaj s obzirom na porijeklo potraživanja, odnosno dužničko-povjerilačkog odnosa. Povjerioci, radnici kojima je dosuđeno potraživanje iz radnog odnosa su, bez jasnog opravdanja, neproporcionalno diskriminisani u odnosu na sve druge povjerioce na koje se odnosi Zakon o visini stope zatezne kamate. U odnosu na predmet ovog ustavnosudskog postupka, Ustavni sud Federacije je utvrdio da diskriminacija može u određenim okolnostima i pod određenim pretpostavkama biti i po osnovu statusa, a koja se u ovom slučaju sastoji u favoriziranju jedne vrste poslodavca u pogledu mogućnosti (ne)izvršavanja ili projektovanog/namjernog odlaganja izvršavanja njegovih obaveza iz radno-pravnog odnosa. Objašnjenje da se ovim štiti viši interes, koji svakako može biti opstojnost budžeta i fiskalna održivost ali pod određenim uslovima, u konkretnom slučaju nije dokazana. U odgovorima i Izjašnjenju Vlade Federacije Bosne i Hercegovine nije pokazano da se ovakvim rješenjem stvarno i istinski išlo na ubrzavanje isplate dosuđenih potraživanja iz radnog donosa, nije se odgovorilo na upit o procentualnom učešću ovih dugovanja u odnosu na Budžet Federacije Bosne i Hercegovine nije se odgovorilo ni šta je i da li je, osim ovog izuzetno restriktivnog i neproporcionalnog zakonskog rješenja, išta učinjeno na povećavanju stavki za isplatu potraživanja koja su sudskim odlukama utvrđena, koje su druge mjere, a ne samo na štetu prava radnika iz radnog donosa u tom pravcu eventualno učinjene, niti je data bilo kakva projekcija koja bi eventualno dokazala da ovakav različit tretman (ali svakako ne ovako neproporcionalan) jeste imao za svrhu zaštitu budžeta i fiskalne opstojnosti Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno brže i pravednije rješavanje dugovanja što je bez jasnih dokaza i pokazalaca, samo paušalno navedeno kao razlog predlaganja i donošenja ovakvog rješenja.
Isto tako, član II.A.2.(1) k) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, jamči svim licima na teritoriju Federacije pravo na imovinu. Također, odredbom stava 1. člana 1. Protokola 1. Evropske konvencije propisano je kako slijedi: "Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uslovima predviđenim zakonom i opštim principima međunarodnog prava." U konkretnom slučaju nije dokazan javni interes, legitiman cilj, nužnost, a posebno ovakvo zakonsko rješenje ne bi moglo proći test proporcionalnosti. Naime, očigledno je sav teret prenesen isključivo na stranu povjerilaca (radnika kojima je pravomoćnom presudom utvrđeno imovinsko pravo koje potpada pod zaštitu jamstava prava na imovinu), jer druga strana u postupku, kako je već naprijed navedeno, ničim nije suštinski dokazala da je učinila potrebni i nužni napor da pitanje ovih potraživanja proporcionalno riješi i eventualno podijeli teret između povjerilačko-dužničke strane, nego je isključivo zakonodavac posegnuo za očigledno neustavnim rješenjem, a to je donošenje Osporenog zakona sa izrazito neproporcionalnom razlikom u stopi zatezne kamate prenošenjem kompletnog tereta na stranu utvrđenog imovinskog prava radnika iz radnog odnosa.
Slijedom iznesenog odlučeno je kao u izreci presude.
Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno u sastavu: Aleksandra Martinović, predsjednica Suda, Vesna Budimir, Mirjana Čučković, dr. sc. Šahbaz Džihanović, prof. dr. Edin Muminović, dr. sc. Kata Senjak i Mladen Srdić, sudije Suda.
Broj U-30/17
25. septembra 2018. godine
Sarajevo
Predsjednica
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Aleksandra Martinović, s. r.