Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

PRESUDA

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu Predsjednika Federacije Bosne i Hercegovine za utvrđivanje ustavnosti člana 37. i člana 44. st. 1. i 3. Zakona o inspekcijama Federacije Bosne i Hercegovine, na osnovu člana IV.C.3.10.(2) a) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici bez javne rasprave održanoj dana 13.12.2016. godine, donio je sljedeću

PRESUDU

  • 1.
    Utvrđuje se da član 37. i član 44. st. 1. i 3. Zakona o inspekcijama Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 73/14), nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
  • 2.
    Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH".

Obrazloženje 1. Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva

Predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine je dana 05.01.2015. godine, Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) podnio zahtjev za utvrđivanje ustavnosti člana 37. i člana 44. st. 1. i 3. Zakona o inspekcijama Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: osporeni Zakon) jer smatra da citirane odredbe osporenog Zakona nisu u skladu sa članom II.A.2.1.c), članom VII.3 i tačkom 4. Instrumenta za zaštitu ljudskih prava koje imaju pravnu snagu ustavnih odredaba.

Traži da Ustavni sud Federacije donese presudu kojom će utvrditi da citirane odredbe osporenog Zakona, nisu u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, te da se prestaju primjenjivati od dana objavljivanja presude u "Službenim novinama Federacije BiH".

2. Stranke u postupku

U skladu sa članom 39. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03), stranke u postupku su: Predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine, kao ovlašteni podnosilac zahtjeva (u daljem tekstu: Podnosilac zahtjeva) i Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, donosilac osporenog Zakona (u daljem tekstu: Protivna strana).

3. Navodi iz zahtjeva

Podnosilac zahtjeva navodi član 44. st. 1. i 3. osporenog Zakona prema kojem o suspenziji glavnog inspektora i inspektora direktor donosi rješenje, odnosno, da žalba na rješenje iz stava 2. ovog člana ne odlaže izvršenje rješenja, i smatra da su takvim propisima, povrijeđeni član II.A.2.1.c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, koji glasi: "Federacija će osigurati primjenu najvišeg nivoa međunarodno priznatih prava i sloboda utvrđenih u dokumentima navedenim u Aneksu ovog ustava. Posebno:

  • c)
    jednakost pred zakonom: te ukazuje na Odjeljak VII. Međunarodni odnosi, član 3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, prema kojem: "Međunarodni ugovori i drugi sporazumi koji su na snazi u Bosni i Hercegovini i Federaciji, te opšta pravila međunarodnog prava čine dio zakonodavstva Federacije. U slučaju nesaglasnosti međunarodnog ugovora, odnosno sporazuma i zakonodavstva, preovladava međunarodni ugovor, odnosno sporazum."

Poziva se na Zakon o državnoj službi u Federaciji Bosne i Hercegovine "Službene novine Federacije BiH", br. 29/03, 23/04, 39/04, 54/04, 67/05, 08/06, 04/12 (u daljem tekstu: Zakon o državnoj službi), kojim se propisuju inter alia, jedinstvena zakonska pravila u vezi sa radnopravnim statusom državnih službenika u organima uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine (član 1. Zakona) kao i da se ovim Zakonom utvrđuju jedinstveni kriteriji, pravila i postupci izbora, imenovanja i postavljanja državnih službenika u organima državne službe u Federaciji (član 65. Zakona), te da se radi o zakonskom okviru koji bi trebao da bude jedinstven za cijeli entitet.

Također, mišljenje je podnosioca zahtjeva da su inspektori koji vrše inspekcijski nadzor iz nadležnosti federalnih organa uprave, državni službenici (član 11. Zakona), te da su članovima 55. do 57. Zakona o državnoj službi, propisana pravila jedinstvenog disciplinskog postupka, disciplinska odgovornost, te disciplinske mjere za sve državne službenike. Tako je članom 56. stav 2. ovog Zakona, propisano da "disciplinski postupak protiv državnog službenika pokreće rukovodilac organa državne službe ili lice koje on odredi", dok sam postupak vodi tzv. disciplinska komisija koja izriče i disciplinske mjere (stav 3. istog člana), a da "članove disciplinske komisije imenuje Agencija. Komisiju čine tri člana, a rukovodilac organa državne službe ne može biti član Komisije" (stav 4. istog člana). Također, ukazuje i na član 57. istog Zakona prema kojem se državnom službeniku, u slučaju da učini povredu službene dužnosti iz člana 55. ovog zakona, mogu izreći disciplinske mjere, između ostalih, i suspenzija sa poslova i umanjenje plate tokom perioda od dva dana do 30 dana (litera c), te da se jedinstvenost gore navedenih pitanja potvrđuje i činjenicom da je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vlada Federacije), na osnovu člana 55. stav 4. Zakona o državnoj službi, a na prijedlog Federalnog ministarstva pravde, donijela Uredbu o pravilima disciplinskog postupka za disciplinsku odgovornost državnih službenika u organima državne službe u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 72/04 i 75/09) kojom su određene povrede službene dužnosti i regulisana pravila disciplinskog postupka koja se odnose na disciplinsku odgovornost za povrede službene dužnosti koje učine rukovodeći i ostali državni službenici na području Federacije.

Ukazuje da se osporenim Zakonom inkorporira cijeli niz odredbi koji se tiču isključivo pitanja suspenzije, pa je tako članom 43. ovog zakona propisano da "prijedlog za suspenziju glavnog inspektora podnosi direktor a za inspektora glavni inspektor i direktor Federalne uprave u skladu sa Zakonom o državnoj službi", što je u skladu sa Zakonom o državnoj službi. Međutim, članom 44. osporenog Zakona, kojim se uređuje odlučivanje o suspenziji inspektora, regulirano je da se "o suspenziji glavnog inspektora i inspektora direktor donosi rješenje" (stav 1. ovog člana). Suspenzija se može izreći za jedan od slučajeva koji je propisan članom 42. istog Zakona, što se može tumačiti kao razrada normi, prije svega, iz člana 55. stav 2. litera c), d) i e) Zakona o državnoj službi.

Uspoređujući citirane norme iz prethodna dva stava, prema stanovištu podnosioca, jasno je da je došlo do sukoba između Zakona o državnoj službi kao jedinstvenog i generalnog zakona koji regulira materiju disciplinskog postupka i odgovornosti federalnih inspektora kao državnih službenika, s jedne strane, i novog Zakona o inspekcijama, s druge strane. Naime, prema osporenom Zakonu postupak suspenzije federalnih inspektora izriče rješenjem direktor, a ne Disciplinska komisija koju imenuje Agencija za državnu službu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Agencija) kako to propisuje Zakon o državnoj službi.

Prema stavu podnosioca zahtjeva, dodatna nejednakost pred zakonom ogleda se u činjenici da član 44. stav 3. osporenog Zakona propisuje pravo na žalbu u vezi sa suspenzijom ali bez suspenzivnog djelovanja. Takvo zakonsko rješenje, koje stavlja federalne inspektore u nejednak položaj u odnosu na sve druge državne službenike, ima dodatno za posljedicu kršenje jednog od osnovnih principa u pravu, a to je prava na efektivnu žalbu. Naime, niti jedan procesni zakon (Zakon o parničnom postupku, Zakon o upravnom postupku, Zakon o krivičnom postupku, Zakon o izvršnom postupku...) ne omogućavaju da se prvostepena odluka odmah izvršava. Svaka žalba ima suspenzivno djelovanje, jer je suspenzivna priroda jedan od inherentnih elemenata same žalbe i nemoguće je govoriti o žalbi, kao redovnom pravnom lijeku, a da pri tome ne smatramo istu kao da se radi o suspenzivnom pravnom lijeku. Prema tome, odredba člana 44. stav 3. osporenog Zakona negira jedan od doktrinarnih pravnih stavova koji je decenijima etabliran u demokratskim pravnim sistemima.

Na ovaj način došlo je do različitog tretiranja samo jedne vrste državnih službenika tj. federalnih inspektora u odnosu na sve druge državne službenike kada je u pitanju vođenje disciplinskog postupka i izricanje suspenzije kao disciplinske sankcije. Time je došlo do nejednakog tretmana federalnih inspektora pred zakonom u smislu člana II.A.2.1.c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, a ujedno je došlo i do narušavanja principa jedinstvenog zakonskog rješenja ovog pitanja koje se tiče svih državnih službenika.

Razlog za zabrinutost u vezi s gore navedenim ne predstavlja samo činjenica da su federalni inspektori kao državni službenici nejednako tretirani, već i činjenica da se na ovaj način vrši zabranjena politizacija državne službe i ugrožavanje neutralnog i profesionalnog statusa federalnih inspektora.

Naime, član 4. Zakona o državnoj službi, te član 12. i član 75. osporenog Zakona, jasno propisuju principe na kojima radi cjelokupna državna služba, uključujući federalne inspektore. Tu spada i profesionalna samostalnost i politička nezavisnost (lit. e) i f) stava 1. člana 4. istog Zakona. Ovi principi spadaju u osnovne principe na kojima funkcionira državna služba, kao jedan od pravnodržavnih elemenata efikasne državne uprave. On proizlazi i iz međunarodnog prava. Naime, institut samostalnosti inspektora u svom radu propisuje i Konvencija o radnoj administraciji iz 1978. godine (broj 81), čiji potpisnik je Bosna i Hercegovina, a koja u članu 6. određuje da "će osoblje inspekcije biti sastavljeno od državnih službenika čiji su status i uslovi službovanja takvi da su sigurni u stabilnost svoga radnog mjesta i da ne zavise od promjena u vladi i nedozvoljenog vanjskog utjecaja". Upravo da bi se zadržao takav status državnih službenika, disciplinsko sankcioniranje federalnih inspektora kao državnih službenika mora da vodi disciplinska komisija koju imenuje Agencija. Davanje zakonske mogućnosti direktoru Federalne uprave da vrši suspenziju federalnih inspektora, a da pri tome žalba nema suspenzivno djelovanje, predstavlja ugrožavanje nezavisnosti rada inspektora i mogući nelegitimni utjecaj politički odabranog direktora Federalne uprave za inspekcijske poslove. Naglašava da u skladu sa članom 20. osporenog Zakona, rukovodioca Federalne uprave, tj. direktora Federalne uprave za inspekcijske poslove, postavlja i razrješava Vlada "u skladu sa Zakonom o organizaciji organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 35/05) i Zakonom o državnoj službi na usaglašen prijedlog premijera i zamjenika premijera". Radi se o politički zavisnoj, mandatnoj funkciji izabranog rukovodioca. Takvo lice ne bi smjelo da ima utjecaj na državne službenike, a najmanje federalne inspektore koji se bave veoma osjetljivim poslom. Navedena odredba je suprotna članu VII.3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine koja propisuje ustavnu obavezu sveukupnoj javnoj vlasti u entitetu da poštuje standarde međunarodnog konvencionog prava, a što zakonodavac nije ispoštovao donoseći ovakvu odluku. Član 44. st. 1. i 3. Zakona o inspekcijama, očigledno je u suprotnosti sa članom 6. Konvencije o radnoj administraciji iz 1978. godine, broj 81 (u vezi sa mogućnosti utvrđivanja povrede ove odredbe Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, usporediti mutatis mutandis Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u predmetu U-5/09, od 25.09.2009. godine).

Na osnovu navedenog, podnosilac zahtjeva smatra da citirana zakonska rješenja stavljaju federalne inspektore u nejednak položaj pred zakonom u odnosu na sve druge državne službenike, sa negativnom posljedicom, jer se samom mogućnosti discipliniranja federalnih inspektora putem politički izabranog rukovodioca ugrožava njihov zakonom i međunarodnim pravom zagarantiran profesionalan i nezavisan položaj.

S tim u vezi, ukazuje da se u skladu sa članom 3. stav 2. Zakona o državnoj službi "zapošljavanje u organima državne službe vrši se samo na osnovu javnog konkursa i ispunjavanja uslova i kriterija propisanih ovim zakonom i posebnim zakonom, te u skladu sa kriterijima propisanim podzakonskim propisom donesenim na osnovu ovog zakona". Prema članu 2. tačka 2. i članu 7. osporenog Zakona "inspektor" se definiše kao državni službenik sa posebnim ovlastima i odgovornostima. Članom 33. osporenog zakona, kao i Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji Federalne uprave za inspekcijske poslove (decembar 2012. godine), propisani su zakonski i podzakonski posebni uslovi koje inspektor mora zadovoljiti za obavljanje posla. Shodno navedenom, a kao i za svaki drugi vid posla, lice koje zadovolji zakonom propisane uslove za obavljanje istog, te prođe posebnu proceduru za zapošljavanje na to radno mjesto, smatra se sposobnim i legitimnim za obavljanje takvog posla. Osim toga, članom 33. (Ocjena rada) Zakona o državnoj službi, jasno se propisuje kako se vrši kontrola rada državnih službenika. Zakon o državnoj službi predvidio je poseban vid, jedinstven za sve državne službenike, provjere kvalitete rada, uspješnosti, te postupak provjere. Taj član predvidio je i mogućnost prestanka radnopravnog odnosa u slučaju da ocjena provjere rada u dvije uzastopne godine bude negativna.

Međutim, član 37. osporenog Zakona o inspekcijama predviđa poseban postupak provjere uspješnosti u radu federalnih inspektora tzv. certificiranjem. Time se uvodi, poseban, paralelan postupak onom koji je predviđen u Zakonu o državnoj službi. Kada se iščitaju norme člana 37. osporenog Zakona jasno se može uvidjeti da od ovog postupka zavise i konkretna prava i radnog odnosa, pa čak i sam radnopravni status federalnih inspektora. Ova odredba predstavlja ujedno i jednu od disciplinskih sankcija u slučaju da se ne zadovolje uslovi certificiranja, što je opet suprotno članu 55. Zakona o državnoj službi, jer navedeni član nije predvidio disciplinsku odgovornost ove vrste.

Na ovaj način, a slično kao i u prethodnom slučaju, došlo je do različitog zakonskog tretiranja samo jedne vrste državnih službenika tj. federalnih inspektora u odnosu na sve druge državne službenike kada je u pitanju mogućnost obavljanja rada i zadržavanja radnopravnog statusa. Osim toga, ovom odredbom su federalni inspektori tretirani različito od bilo kojih drugih inspektora drugih federalnih uprava (npr. upravni i porezni inspektori) ili na bilo kojem drugom nivou vlasti (kantonalni i opštinski). Time je došlo do njihovog nejednakog tretmana pred zakonom u smislu člana II.A.2.1.c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Ujedno je došlo i do narušavanja principa jedinstvenog zakonskog rješenja ovog pitanja svih državnih službenika. Doneseni član 37. osporenog Zakona ne uključuje princip dvostepenosti što je osnova upravnog postupka (pravo na žalbu) i jedan od inherentnih elemenata prava na pravično suđenje u svim postupcima čiji rezultat može da bude gubitak radnopravnog statusa.

U vezi sa navedenim, podnosilac zahtjeva ukazuje na stav Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Odluka Suda u predmetu AP-633/04 od 27.05.2005. godine (usporediti mutatis mutandis tač. 22. do 29.), prema kojoj se disciplinski postupak, koji može imati za posljedicu gubitak radnopravnog statusa, može okarakterizirati kao kazneni postupak u smislu člana 6. Evropske konvencija za ljudska prava (usporediti mutatis mutandis tač. 22. do 29.). Shodno tome, ovakvi postupci moraju biti dvostepeni u smislu člana 2. Dopunskog protokola broj 7. uz Evropsku konvenciju za ljudska prava, a što u članu 37. osporenog Zakona o inspekcijama nije ostavljeno kao mogućnost. Štoviše, članom 37. Osporenog Zakona ne nudi se mogućnost žalbe, a ni vođenje naknadnog sudskog postupka putem tužbe, pa je i stoga član 37. suprotan članu 6. Evropske konvencije za ljudska prava u vezi sa članom 2. Dopunskog protokola broj 7. uz Evropsku konvenciju za ljudska prava.

Na osnovu svega navedenog, podnosilac zahtjeva smatra da Ustavni sud Federacije treba usvojiti zahtjev i donijeti presudu, u smislu člana 29. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno utvrditi da su član 37. i član 44. st. 1. i 3. osporenog Zakona u suprotnosti sa članom II.A.2.1.c), članom VII.3. i tačkom 4. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine te se isti prestaju primjenjivati od dana objavljivanja presude u "Službenim novinama Federacije BiH".

4. Odgovori na zahtjev

Ustavni sud Federacije je aktom U-1/15 od 09.01.2015. godine, i ponovljenim aktom U-1/15 od 18.11.2015. godine, zatražio odgovor na zahtjev od Protivne strane.

Odgovor Protivne strane Ustavnom sudu nije dostavljen.

Aktuelni Predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine, na zahtjev Ustavnog suda Federacije nije se izjasnio o navodima iz zahtjeva podnosioca.

Na zahtjev Ustavnog suda Federacije Federalnoj upravi za inspekcijske poslove da se Sud obavijesti o načinu provođenja propisa iz člana 37. osporenog Zakona, Federalna uprava za inspekcijske poslove je informacijom od 26.01.2016. godine, obavijestila Sud da je Prijedlog Uredbe o uslovima i načinu provjere uspješnosti u radu i dodjeljivanju certifikata federalnim inspektorima sačinjen i dostavljen Vladi Federacije Bosne i Hercegovine na razmatranje i usvajanje. Međutim, nakon razmatranja na 37. sjednici Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, ista nije donesena i vraćena je ovoj Upravi iz razloga potrebe njenog usaglašavanja sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o državnoj službi u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 99/15). Osim toga, navodi se da odredbe člana 37. osporenog Zakona, nisu zaživjele u praksi kao i da do sada niti jedan federalni inspektor nije prošao provjeru uspješnosti u radu niti su izdavani certifikati federalnim inspektorima. Isto je navedeno i u aktu Vlade Federacije BiH od 20.01.2016. godine.

5. Osporeni Zakon Zakon o inspekcijama Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 73/14)

Član 37.Potvrda o uspješnosti u radu - certifikat

  • 1)
    Obavljanje inspekcijskih poslova Federalne uprave za inspekcijske poslove podložno je provjeri o uspješnosti u radu (izdavanje certifikata).
  • 2)
    Pod provjerom iz stava 1) podrazumijeva se ocjenjivanje kvaliteta rada glavnog federalnog inspektora i inspektora na osnovu primjene utvrđenih standarda za državne službenike koji rade u Upravi za inspekcijske poslove.
  • 3)
    Potvrda o uspješnosti u radu (u daljem tekstu: certifikat) izdaje se za period od četiri godine, a odnosi se na kvalitet rada i uspješnost u radu glavnog federalnog inspektora i federalnih inspektora.
  • 4)
    Certifikat se izdaje glavnom federalnom inspektoru i federalnim inspektorima ako su proveli na radu najmanje jednu godinu na poslovima u Upravi.
  • 5)
    Detaljni uslovi o načinu dobijanja i gubljenja certifikata, vremenu trajanja, javnom objavljivanju imena inspektora koji su dobili certifikat, izradi i načinu utvrđivanja standarda za dobijanje certifikata regulisat će se aktom koji donosi Vlada Federacije na prijedlog direktora Uprave uz saglasnost federalnog ministra pravde.
  • 6)
    Ako glavni inspektor i inspektor ne budu certifikovani, imaju obavezu istekom roka šest mjeseci da pristupe ponovnoj provjeri radi dobijanja certifikata.
  • 7)
    Ako glavni inspektor i inspektor na ponovnoj provjeri ne bude certifikovan u narednom periodu od šest mjeseci određuje mu se mentor radi stručne pomoći na pripremanju za dobijanje certifikata i umanjuje mu se netoplata za iznos od 30% rješenjem direktora.
  • 8)
    Ako glavni inspektor i inspektor ne bude certifikovan ni nakon treće provjere, gubi status i prestaje mu radni odnos.

Član 44.Odlučivanje o suspenziji inspektora

  • 1)
    O suspenziji glavnog inspektora i inspektora direktor donosi rješenje.
  • 2)
    Protiv rješenja iz stava 1) ovog člana ima se pravo uložiti žalba u skladu sa Zakonom o državnoj službi.
  • 3)
    Žalba na rješenje iz stava 2) ovog člana ne odlaže izvršenje rješenja.

6. Relevantno pravo Ustav Bosne i Hercegovine

Ustav Bosne i Hercegovine, je Aneks IV. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini usaglašenog 21. novembra 1995. godine u Dejtonu/USA a potpisanog 14. decembra 1995. godine u Parizu. Nije objavljen u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine".

Član I
Bosna i Hercegovina

  • 2.
    Demokratski principi

Bosna i Hercegovina je demokratska država koja funkcioniše u skladu sa zakonom i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora.

Član II
Ljudska prava i osnovne slobode

  • 1.
    Ljudska prava

Bosna i Hercegovina i oba entiteta će osigurati najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda. U tu svrhu postoji Komisija za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, kao što je predviđeno u Aneksu 6. Opšteg okvirnog sporazuma.

  • 2.
    Međunarodni standardi

Prava i slobode predviđeni u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u njenim protokolima se direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Ovi akti imaju prioritet nad svim ostalim zakonima.

  • 3.
    Katalog prava

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...).

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

(...).

  • 4.
    Nediskriminacija

Uživanje prava i sloboda, predviđenih u ovom članu ili u međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava, osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kom osnovu kao što je pol, rasa, boja, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.

  • 7.
    Međunarodni sporazumi

Bosna i Hercegovina će ostati ili postati strana ugovornica međunarodnih sporazuma pobrojanih u Aneksu I ovog Ustava.

Ustav Federacije Bosne i Hercegovine

Odluka o proglašenju Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i Ustav Federacije Bosne i Hercegovine objavljeni su u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 1/94 od 21.07.1994. godine

II. LJUDSKA PRAVA I OSNOVNE SLOBODE

A. OPŠTE ODREDBE

Amandman IV.

na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 13/97)

Član 1.

Budući da se principi, prava i slobode utvrđeni u članu II. Ustava Bosne i Hercegovine, primjenjuju na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, sljedeće odredbe odnose se na Federaciju.

Amandman V.

na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 13/97)

Član 2. stav (1) tač. c) i e)

Federacija će osigurati primjenu najvišeg nivoa međunarodno priznatih prava i sloboda utvrđenih u dokumentima navedenim u Aneksu ovog Ustava. Posebno:

(1) Sva lica unutar teritorije Federacije uživaju prava na:

(...);

  • c)
    na jednakost pred zakonom;

(...);

  • e)
    pravičan krivični postupak;

VII. MEĐUNARODNI ODNOSI

Amandman XVIII

na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 16/02)

Član 3.

Međunarodni ugovori i drugi sporazumi koji su na snazi u Bosni i Hercegovini i Federaciji, te opšta pravila međunarodnog prava čine dio zakonodavstva Federacije. U slučaju nesaglasnosti međunarodnog ugovora, odnosno sporazuma i zakonodavstva, preovladava međunarodni ugovor, odnosno sporazum.

ANEKS USTAVA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

Dodatak Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine koji je objavljen u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 1/94

Instrumenti za zaštitu ljudskih prava koji imaju pravnu snagu ustavnih odredaba (1. do 22.)

Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda ("Službeni glasnik BiH", broj 6/99)

Član 6. stav 1.
Pravo na pravično suđenje

  • 1.
    Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. Presuda se izriče javno, ali se novinari i javnost mogu isključiti s čitavog ili jednog dijela suđenja u interesu morala, javnog reda ili nacionalne sigurnosti u demokratskom društvu, kada to nalažu interesi maloljetnika ili zaštite privatnog života strana u sporu, ili kada to sud smatra izričito neophodnim zato što bi u posebnim okolnostima publicitet mogao nanijeti štetu interesima pravde.

(...).

Član 13.

Pravo na djelotvoran pravni lijek

Svako čija su prava i slobode, koje su priznate ovom Konvencijom, narušena ima pravo na pravni lijek pred nacionalnim vlastima, čak i onda kada su povredu ovih prava i sloboda učinila lica u vršenju svoje službene dužnosti.

Član 14.

Zabrana diskriminacije

Uživanje prava i sloboda predviđenih ovom konvencijom osigurava se bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, kao što su spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza sa nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje, rođenje ili drugi status.

Član 17.

Zabrana zloupotrebe prava

Ništa u ovoj konvenciji ne može se tumačiti tako da podrazumijeva pravo bilo koje države, grupe ili lica da se upuste u neku djelatnost ili izvrše neki čin koji je usmjeren na poništavanje bilo kog od navedenih prava i sloboda ili na njihovo ograničavanje u većoj mjeri od one koja je predviđena Konvencijom.

Protokol broj 7. uz Evropsku konvenciju

("Službeni glasnik BiH", broj 6/99)

Član 2.

Pravo na žalbu u krivičnim stvarima

  • 1.
    Svako ko je odlukom suda osuđen za krivično djelo ima pravo da njegovu osudu ili kaznu preispita viši sud. Ostvarivanje ovog prava, uključujući i osnove za njegovo korištenje, uređuje se zakonom.
  • 2.
    Ovo pravo može podlijegati izuzecima u odnosu na djela manjeg značaja, koja su određena zakonom, ili u slučajevima kada je licu u pitanju u prvom stepenu sudio najviši sud ili je bilo osuđeno na osnovu žalbe na oslobađajuću presudu.

Protokol broj 12. uz Evropsku konvenciju

(Otvoren za potpisivanje u Rimu 4.11.2000; Stupio na snagu 1.4.2005; Bosna i Hercegovina je potpisala i ratificirala protokole broj 1, 4, 6, 7, 12 i 13 uz Konvenciju u državama članicama Vijeća Evrope 1.1.2013. godine).

Član 1.

Opšta zabrana diskriminacije svih prava određenih zakonom

  • 1.
    Uživanje svih prava određenim zakonom osigurat će se bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi, kao što su spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza s nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje, rođenje ili drugi status.
  • 2.
    Nikog nijedan organ vlasti ne smije diskriminirati ni po kojem osnovu, kao što je navedeno u stavu 1.

Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima

(Usvojen Rezolucijom 2200A (XXI) Generalne skupštine UN-a 16. decembra 1966. godine. Stupio na snagu 23. marta 1976. u skladu sa članom 49.)

Član 2.

  • 2.
    Države članice ovog Pakta se obavezuju da, u skladu sa svojim ustavnim postupcima i sa odredbama ovog Pakta, preduzmu potrebne korake radi usvajanja takvih mjera zakonodavnog ili drugog karaktera, pogodnih da se ostvare prava priznata u ovom Paktu koja još nisu predviđena.
  • 3.
    Države članice ovog Pakta se obavezuju da:
    • a)
      obezbijede svakom licu čija prava i slobode priznati ovim Paktom budu povrijeđeni, da raspolaže pravom djelotvorne žalbe čak i onda kada bi povredu počinila lica koja su radila u obavljanju svojih službenih dužnosti;
    • b)
      obezbijede da nadležna sudska, upravna ili zakonodavna vlast, ili svaka druga vlast koja je prema zakonodavstvu države nadležna, rješava pitanja o pravima lica koja ulažu žalbu i da razvijaju mogućnost sudskih pravnih lijekova;
    • c)
      da obezbijede da nadležne vlasti postupe po svakoj žalbi koja se usvoji kao opravdana.

Član 25.

Svaki građanin treba da ima pravo i mogućnost da bez ikakvih razlika navedenih u članu 2. i bez nerazumnih ograničenja:

  • c)
    ima pristup javnim službama svoje zemlje uz opšte uslove jednakosti.

Član 26.

Sva su lica jednaka pred zakonom i imaju pravo, bez ikakve diskriminacije, na jednaku zakonsku zaštitu. Zakon treba da zabrani svaku diskriminaciju i da garantuje svim licima jednaku i djelotvornu zaštitu protiv diskriminacije bilo po osnovu rase, boje kože, spola, jezika, vjere, političkog i drugog mišljenja, nacionalnog i društvenog porijekla, imovine, roda ili bilo koje druge okolnosti.

Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima

(Usvojen i otvoren za potpis, ratifikaciju i pristupanje Rezolucijom Generalne skupštine UN-a 2200A (XXI) od 16. decembra 1966. Stupio na snagu 3. januara 1976. u skladu sa članom 27.)

Član 5.

  • 1.
    Nijedna odredba ovog pakta ne može se tumačiti kao da sadrži bilo kakvo pravo za neku državu, grupaciju ili pojedinca da obavlja neku djelatnost ili da vrše neki akt u cilju rušenja prava ili slobode priznate ovim Paktom ili da zavode veća ograničenja od onih predviđenih ovim Paktom.
  • 2.
    Ne priznaje se nikakvo ograničenje ili odstupanje od osnovnih prava čovjeka koja su priznata ili važe u svakoj zemlji prema zakonima, konvencijama, propisima ili običajima, pod izgovorom da ih ovaj Pakt ne priznaje ili ih priznaje u manjoj mjeri.

Član 6.

  • 1.
    Države članice ovog Pakta priznaju pravo na rad, koje obuhvaća pravo koje ima svako lice na mogućnost zarađivanja kroz slobodno izabran ili prihvaćen rad, i preduzimaju odgovarajuće mjere za očuvanje ovog prava.

(...).

Član 7.

Države članice ovog Pakta priznaju pravo koje ima svako lice da se koristi pravičnim i povoljnim uslovima za rad koji naročito osiguravaju:

(...);

(c) istu mogućnost za sve da napreduju u svom radu u višu odgovarajuću kategoriju, vodeći računa jedino o navršenim godinama službe i o sposobnostima.

Evropska socijalna povelja

(Odluka o ratifikaciji Evropske socijalne povelje (Revidirana), "Službeni glasnik BiH", broj 8/08)

Član 1.

S ciljem osiguranja djelotvornog korištenja prava na rad, Potpisnice preuzimaju na sebe:

(...).

  • 2.
    da efikasno zaštite pravo radnika da zarađuje za život u zanimanju koje slobodno odabere;

(...).

Član 24.

Pravo na zaštitu u slučaju prestanka radnog odnosa

Sa ciljem osiguranja djelotvornog korištenja prava radnika na zaštitu u slučaju prestanka radnog odnosa, Zemlje potpisnice preuzimaju obavezu da priznaju:

  • a)
    pravo svih radnika da im se radni odnos ne raskine bez validnog razloga za taj raskid, koji je povezan s njihovim sposobnostima ili ponašanjem ili zasnovan na operativnim potrebama preduzeća, institucije ili službe;
  • b)
    pravo radnika čiji je radni odnos raskinut bez validnog razloga na adekvatnu kompenzaciju ili drugu odgovarajuću pomoć;

U tom cilju, zemlje potpisnice preuzimaju obavezu da se pobrinu da radnik koji smatra da mu je radni odnos prekinut bez validnog razloga ima pravo na žalbu nepristranom organu.

Član 26.

Pravo na dostojanstvo u radu

  • 1.
    S ciljem osiguranja djelotvornog korištenja prava svih radnika na zaštitu njihovog dostojanstva na radu, zemlje potpisnice preuzimaju obavezu da, uz konsultacije sa organizacijama radnika i poslodavaca:

(...);

  • 4.
    promovišu svijest, informisanje i sprječavanja opetovanog pritiska ili izrazito negativnih ili uvredljivih radnji usmjerenih protiv pojedinačnih radnika na radnom mjestu ili u vezi sa radom, i preduzmu sve odgovarajuće mjere da zaštite radnike od takvog ponašanja.

Konvencija međunarodne organizacije rada broj 81 o inspekciji rada u industriji i trgovini

("Službeni list FNRJ- Međunarodni ugovori", broj 5/56, Osnovni tekst na snazi od 15.06.1955. godine)

Član 6.

Osoblje inspekcije rada biće sastavljeno od službenika čiji statut i uslovi službe osiguravaju stabilnost zaposlenja i čine ih nezavisnim od svake promjene vlade i svakog spoljnog nepoželjnog utjecaja.

Zakon o radu ("Službene novine Federacije BiH", broj 26/16)

Član 1.

Predmet Zakona

Ovim zakonom uređuje se zaključivanje ugovora o radu, radno vrijeme, plate, prestanak ugovora o radu, ostvarivanje prava i obaveza iz radnog odnosa, zaključivanje kolektivnih ugovora, mirno rješavanje kolektivnih radnih sporova i druga pitanja iz radnog odnosa, ako drugim zakonom ili međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno.

Zakon o organizaciji organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 35/05)

Član 1.

Ovim Zakonom uređuje se organizacija i način funkcionisanja organa državne uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija) koja obuhvata: položaj, ulogu, organizaciju, ovlaštenja i obaveze u obavljanju upravnih, stručnih i drugih poslova, međusobne odnose organa uprave i odnos organa uprave prema građanima, organima izvršne i zakonodavne vlasti, ombudsmenima, privrednim društvima i drugim pravnim licima (u daljem tekstu: pravno lice), kao i druga pitanja od značaja za organizaciju i rad organa državne uprave na svim nivoima vlasti u Federaciji.

XII. OSNOVNE ODREDBE O INSPEKCIJSKOM NADZORU

  • 1.
    Zajedničke odredbe o inspekcijskom nadzoru

Član 117.

Odredbe čl. 118.do 134. ovog Zakona primjenjuju se na inspekcije koje su organizovane u organima uprave, kao i na inspekcije organizovane u okviru posebnih uprava za inspekcije, ali samo u pitanjima koja zakonom o organizovanju tih inspekcija nisu drugačije uređena.

Član 118. st. 1., 2. i 3.

Poslove inspekcijskog nadzora koji su organizovani u okviru organa uprave obavljaju inspektori.

Inspektor može biti lice koje ima završenu odgovarajuću visoku školsku spremu, položen stručni upravni ispit predviđen za državne službenike organa uprave u Federaciji, ili javni ispit predviđen za državne službenike institucija Bosne i Hercegovine i najmanje tri godine radnog staža nakon završene visoke školske spreme.

Inspektori su državni službenici sa posebnim ovlaštenjima.

(...).

Član 119.

Inspekcija je samostalna u svom radu i poslove inspekcijskog nadzora vrši prema programu svog godišnjeg rada, a određene inspekcijske preglede može da izvrši i na zahtjev rukovodioca organa uprave.

Član 120. stav 1.

Inspektor ima iskaznicu, kojom dokazuje svoje službeno svojstvo, identitet i ovlaštenja predviđena zakonom.

(...).

Zakon o federalnim ministarstvima i drugim tijelima federalne uprave ("Službene novine Federacije BiH", br. 58/02, 19/03, 38/05, 2/06, 8/06, 61/06, 52/09 i 48/11)

I - OSNOVNE ODREDBE

Član 1.

Ovim zakonom osnivaju se federalna ministarstva, federalne uprave i federalne upravne organizacije, utvrđuje njihov djelokrug i uređuju druga pitanja od značaja za njihovu organizaciju i funkcionisanje.

Član 2.

Poslove uprave iz okvira nadležnosti Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija) vrše federalna ministarstva, federalne uprave i federalne upravne organizacije predviđene ovim zakonom.

Sva ministarstva su dužna obavljati poslove u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

II - FEDERALNA MINISTARSTVA, FEDERALNE UPRAVE I FEDERALNE UPRAVNE ORGANIZACIJE

  • 2.
    Samostalne federalne uprave

Član 21. stav 3.

Samostalne federalne uprave su:

(...) i

  • 3.
    Federalna uprava za inspekcijske poslove.

Član 23.a.

Federalna uprava za inspekcijske poslove vrši poslove iz nadležnosti federalnih inspekcija koje su prema posebnom zakonu organizirane u sastavu te uprave i vrši druge upravne i stručne poslove utvrđene posebnim zakonom.

Zakon o državnoj službi u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacija BiH", br. 29/03, 23/04, 39/04, 54/04, 67/05, 8/06 i 4/12)

Član 1.

Predmet Zakona

  • 1.
    Ovim zakonom uređuje se radno-pravni status državnih službenika u organima državne uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija), (u daljem tekstu: organ državne službe).
  • 2.
    Državni službenik je lice postavljeno rješenjem na radno mjesto u organ državne službe, u skladu sa zakonom.

Član 3.

Zapošljavanje i unapređenje

  • 1.
    Zapošljavanje i unapređenje profesionalne karijere državnog službenika zasniva se na javnom konkursu i profesionalnoj sposobnosti.
  • 2.
    Zapošljavanje u organima državne službe vrši se samo na osnovu javnog konkursa i ispunjavanja uslova i kriterija propisanih ovim zakonom i posebnim zakonom, te u skladu s kriterijima propisanim podzakonskim propisom donesenim na osnovu ovog zakona.

Član 4.

Zakonski principi

Državna služba osigurava poštivanje i primjenu sljedećih principa:

  • a)
    zakonitost;
  • b)
    transparentnost i javnost;
  • c)
    odgovornost;
  • d)
    učinkovitost i ekonomičnost;
  • e)
    profesionalna nepristrasnost;
  • f)
    politička nezavisnost

Član 5.

Izuzeće u primjeni

  • 1.
    Članovi Parlamenta Federacije, predsjednik i potpredsjednici Federacije, članovi Vlade Federacije, sudije Ustavnog suda Federacije, sudije Vrhovnog suda Federacije i federalni tužioci nisu državni službenici i njihov radno-pravni status se uređuje drugim propisima.
  • 2.
    Članovi kantonalne vlade, članovi skupština kantona, sudije kantonalnih sudova i kantonalni tužioci nisu državni službenici i njihov radno-pravni status se uređuje drugim propisima.
  • 3.
    Članovi opštinskih vijeća, općinski načelnik svake opštine i sudije opštinskih sudova nisu državni službenici i njihov radno-pravni status se uređuje drugim propisima.
  • 4.
    Članovi gradskih vijeća i gradonačelnici nisu državni službenici i njihov radno-pravni status se uređuje drugim propisima.
  • 5.
    Lica zaposlena kao savjetnici nosioca funkcija iz ovog člana nisu državni službenici.
  • 6.
    Ovaj zakon se ne primjenjuje na revizore zaposlene u Uredu za reviziju Federacije Bosne i Hercegovine, pripadnike policije i oružanih snaga.

Član 6.

Radna mjesta u državnoj službi

  • 1.
    Državni službenik se postavlja na jedno od sljedećih radnih mjesta:
    • a)
      Rukovodeći državni službenici:
  • 1.
    rukovodilac samostalne uprave i samostalne ustanove;
  • 2.
    sekretar organa državne službe;
  • 3.
    rukovodilac uprave i ustanove koje se nalaze u sastavu ministarstva;
  • 4.
    pomoćnik rukovodioca organa državne službe;
  • 5.
    glavni inspektori.
    • b)
      Ostali državni službenici:
      • 1)
        šef unutrašnje organizacione jedinice;
      • 2)
        inspektori;
      • 3)
        stručni savjetnik;
      • 4)
        viši stručni saradnik;
      • 5)
        stručni saradnik
  • 2.
    Vlada Federacije propisuje vrstu i složenost poslova koji se vrše u okviru radnih mjesta državnih službenika iz stava 1. ovog člana.
  • 3.
    Kategorije u okviru radnih mjesta državnih službenika utvrđuju se pravilnikom o unutarašnjoj organizaciji organa državne službe, u skladu s ovim zakonom i podzakonskim propisima donesenim na osnovu ovog zakona.

Član 18.

Prava državnog službenika

  • 1.
    Državni službenik ima pravo:
    • a)
      na stalni radni odnos do sticanja uslova za penziju, osim ako ovim zakonom nije drugačije utvrđeno;
    • b)
      na odsustvo utvrđeno zakonom, kao i na nastavak rada na istom ili sličnom radnom mjestu po isteku odsustva;
    • c)
      da bude nagrađen na osnovu zadataka i rezultata rada kako je utvrđeno u V. poglavlju ovog zakona;
    • d)
      na platu i naknadu na način utvrđen u V. poglavlju ovog zakona;
    • e)
      na potporu i pomoć u stručnom obrazovanju i profesionalnom usavršavanju u cilju napredovanja u karijeri putem obuke i na druge načine;
    • f)
      na zaštitu svog fizičkog i moralnog integriteta od države tokom obavljanja službenih dužnosti;
    • g)
      da se nadređeni državni službenik prema njemu odnosi poštujući njegovo ljudsko dostojanstvo;
    • h)
      da osnuje ili se učlani u sindikat ili profesionalno udruženje u skladu sa zakonom;
    • i)
      da štrajkuje, u skladu sa zakonom.
  • 2.
    Državni službenik ima pravo na: pošten i pravedan tretman u svim aspektima kadrovske politike, bez obzira na nacionalnost, socijalno porijeklo, entitetsko državljanstvo, prebivalište, religiju, politička i druga uvjerenja, spol, rasu, rođenje, bračni status, starosnu dob, imovinsko stanje, hendikepiranost ili drugi status.

Član 21.

Odlučivanje o pravima i dužnostima državnih službenika

  • 1.
    O pravima i dužnostima državnih službenika iz radnog odnosa, na osnovu ovog zakona i podzakonskih propisa, odlučuje rukovodilac organa državne službe osim kada je ovim zakonom i podzakonskim propisima utvrđeno da odlučuje drugi organ (Agencija i Odbor za žalbe).
  • 2.
    O pravima i dužnostima iz stava 1. ovog člana donosi se rješenje.
  • 3.
    Za donošenje i dostavljanje rješenja državnom službeniku, primjenjuju se odgovarajuće odredbe Zakona o upravom postupku.
  • 4.
    Protiv rješenja iz stava 2. ovog člana, državni službenik ima pravo u roku od 15 dana od dana prijema rješenja izjaviti žalbu Odboru državne službe za žalbe (u daljem tekstu: Odbor za žalbe) radi preispitivanja pravilnosti donesenog rješenja.

Član 33.

Ocjena rada

  • 1.
    Ocjena rada državnog službenika podrazumijeva nadzor i ocjenu njegovog vršenja dužnosti utvrđenih radnim mjestom za vrijeme trajanja službe. Državni službenik ravnopravno sarađuje tokom datog perioda sa njemu neposredno nadređenim državnim službenikom.
  • 2.
    Ocjenu rada rukovodećih i drugih državnih službenika utvrđuje rukovodilac organa državne službe.
  • 3.
    Rukovodilac organa državne službe ocjenjuje rad svih državnih službenika, na prijedlog neposredno nadređenog službenika, najmanje svakih 12 mjeseci.
  • 4.
    Ocjena rada zasniva se na rezultatima postignutim u realiziranju poslova predviđenih opisom radnog mjesta i ciljevima koje za dati vremenski period utvrdi neposredno nadređeni službenik.
  • 5.
    Rezultati ostvareni u obavljanju poslova u toku perioda koji se ocjenjuje označavaju se sljedećim ocjenama: nezadovoljavajuće, zadovoljavajuće, uspješno i izuzetno uspješno, što se bliže određuje propisima koje donosi Agencija.
  • 6.
    Rezultati ocjene rada uzimaju se u obzir prilikom unapređenja i internih premještaja. Svi državni službenici:
    • a)
      imaju nesmetan pristup ocjenama svoga rada koje se nalaze u ličnom dosijeu, u skladu sa članom 62. stav 1. ovog zakona;
    • b)
      imaju mogućnost da u odgovarajućem vremenskom roku prilože pisane informacije uz ocjenu svoga rada i imaju pravo izjaviti žalbu Odboru za žalbe radi preispitivanja ocjene o radu.
  • 7.
    Ukoliko je ocjena rada negativna, državni službenik u cilju poboljšanja stanja, prolazi kroz poseban program koji uz konsultacije sa njim odredi njegov direktno nadređeni državni službenik.
  • 8.
    Ukoliko su dvije uzastopne ocjene rada negativne rukovodilac organa državne službe, po prethodno pribavljenom mišljenju Agencije, razrješava dužnosti državnog službenika.

Državni službenik može izjaviti žalbu Odboru za žalbe radi preispitivanja razrješenja, u skladu sa članom 65. ovog zakona.

Član 50.

Stručno obrazovanje i usavršavanje

  • 1.
    Državni službenici obavezni su da neprestano rade na svom stručnom obrazovanju i usavršavanju.
  • 2.
    Državni službenik ima pravo i obavezu učestvovati na savjetovanjima i drugim oblicima obrazovnih aktivnosti.
  • 3.
    O učestvovanju državnih službenika na savjetovanjima i drugim oblicima obrazovnih aktivnosti odlučuje rukovodilac organa državne službe vodeći pri tome računa o podjednakom učestvovanju svih državnih službenika.

Član 51.

Prestanak radnog odnosa državnog službenika

Državnom službeniku prestaje radni odnos u organu državne službe u sljedećim slučajevima:

  • a)
    dobrovoljnim istupanjem iz državne službe;
  • b)
    ispunjavanjem zakonskih godina života, odnosno navršenjem 40 godina penzijskog staža;
  • c)
    gubitkom državljanstva Bosne i Hercegovine;
  • d)
    sticanjem državljanstva druge države suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i njenim zakonima;
  • e)
    prekobrojnošću;
  • f)
    odbijanjem polaganje zakletve vjernosti i/ili potpisivanja teksta zakletve vjernosti;
  • g)
    nezadovoljavajući probni period;
  • h)
    dvije uzastopno negativne ocjene rada;
  • i)
    ako je osuđen za krivično djelo i zbog izdržavanja kazne zatvora mora biti odsutan sa rada u državnoj službi duže od šest mjeseci;
  • j)
    na osnovu izrečene disciplinske mjere prestanka radnog odnosa u državnoj službi;
  • k)
    predajom dokumenata ili izjava tokom postupka podnošenja prijava za prijem u državnu službu za koje se kasnije pokaže da su lažni.

Član 52.

Postupak za prestanak radnog odnosa

  • 1.
    Državnog službenika razrješava rukovodilac organa državne službe prema prethodno pribavljenom mišljenju Agencije, sa izuzetkom člana 51. stav 1. tačka h) ovog zakona.
  • 2.
    Državni službenik iz stava 1. ovog člana može u roku od 15 dana od prijema odluke o razrješenju podnijeti žalbu Odboru za žalbe. Žalba odlaže izvršenje odluke o razrješenju.

Član 57.

Disciplinske mjere

U slučaju da državni službenik učini povredu službene dužnosti iz člana 55. ovog zakona, mogu se izreći sljedeće disciplinske mjere:

  • a)
    javna pisana opomena;
  • b)
    suspenzija prava učestvovanja u javnim konkursima za unapređenje u državnoj službi u periodu od najviše dvije godine;
  • c)
    kaznena suspenzija sa poslova i plaće tokom perioda od dva dana do 30 dana;
  • d)
    vraćanje na nižu kategoriju u okviru radnih mjesta iz člana 6. ovog zakona;
  • e)
    prestanak radnog odnosa u državnoj službi.

Član 64.

Agencija za državnu službu

  • 1.
    Vlada Federacije osniva Agenciju za državnu službu Federacije.
  • 2.
    Agencija vrši sljedeće poslove:
    • a)
      utvrđuje jedinstvene kriterije, pravila i postupke selekcije, imenovanja i postavljenja državnih službenika u organima državne službe u Federaciji, u skladu sa ovim zakonom;
    • b)
      planira i realizira proces zapošljavanja državnih službenika na zahtjev i u skladu sa potražnjom organa državne službe;
    • c)
      organizira i realizira stručno obrazovanje i usavršavanje državnih službenika zaposlenih u organima državne službe, kao i razvoj državne službe;
    • d)
      organizira edukaciju kandidata za polaganje stručnog ispita za državnu službu koji predstavlja uslov za rad u organu državne službe;
    • e)
      pruža stručnu pomoć organima državne službe u realiziranju njihove kadrovske politike, organizacijskih poboljšanja i razvoja, kao i uspostavljanje i vođenje registra državnih službenika;
    • f)
      podnosi godišnji izvještaj o stanju kadrova u organima državne službe u Federaciji i podnosi svoj plan rada za narednu godinu Vladi Federacije na odobravanje;
    • g)
      obavlja ostale poslove i zadatke koji su joj ovim zakonom stavljeni u nadležnost.
  • 3.
    Agencijom rukovodi direktor Agencije kojeg imenuje Vlada Federacije na osnovu javnog konkursa.
  • 4.
    Direktor Agencije ima status sekretara.
  • 5.
    Direktor Agencije donosi Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji Agencije, uz saglasnost Vlade Federacije.
  • 6.
    Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji Agencije uredit će se osnivanje detaširanih odjeljenja u kantonima koja će vršiti poslove i zadatke iz nadležnosti Agencije.
  • 7.
    Vlada Federacije može svojim propisom urediti osnivanje posebne institucije koja će vršiti edukaciju državnih službenika.

Član 65.

Odbor državne službe za žalbe

  • 1.
    Vlada Federacije osniva Odbor državne službe za žalbe (Odbor za žalbe) koji se sastoji od tri člana.
  • 2.
    Javni konkurs za popunjavanje slobodnih radnih mjesta u Odboru za žalbe oglašava se u tri visokotiražna dnevna lista koji se distribuiraju na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, najmanje jedan mjesec prije roka za predaju molbi. Konkurs sadrži iste uslove koji su navedeni u članu 23. stav 3. i članu 25. ovog zakona.
  • 3.
    Nezavisna komisija za izbor kandidata, koju imenuje Vlada Federacije, bira članove Odbora za žalbe, na osnovu njihovog radnog iskustva i demonstrirane sposobnosti da obavljaju dužnost u Odboru za žalbe. Odredbe člana 27. st. 2. i 3.; člana 28. stav 1. i člana 29. stav 2. ovog zakona, odnose se i na komisiju za izbor kandidata i na postupak izbora članova Odbora za žalbe.
  • 4.
    Vlada Federacije imenuje članove Odbora za žalbe na rok od četiri godine sa mogućnošću ponovnog izbora.
  • 5.
    Član Odbora za žalbe je:
    • a)
      nezavisan i nepristran;
    • b)
      ne može biti na javnoj funkciji na koju je izabran izravno ili neizravno, odnosno ne može biti imenovan na radno mjesto u bilo kojem zakonodavnom ili izvršnom organu na bilo kojem nivou vlasti u Federaciji i u Bosni i Hercegovini;
    • c)
      povlači se sa dužnosti prije isteka mandata samo na inicijativu Vlade Federacije, koja je pokrenuta uslijed izuzetnih okolnosti i konsenzusom ostalih članova Odbora za žalbe.
  • 6.
    Činom imenovanja članovi Odbora za žalbe ostvaruju prava iz radnog odnosa na osnovu statusa koji odgovara statusu sekretara.
  • 7.
    Odbor za žalbe, u skladu sa ovim zakonom i podzakonskim propisima, odlučuje u drugom stepenu o svim žalbama koje se izjave na rješenja rukovodilaca organa državne službe, o žalbama koje se izjave na odluke disciplinske komisije i o žalbama koje se izjave na odluke direktora Agencije i to na zahtjev:
    • a)
      državnog službenika na kojeg se sporna odluka, preduzeta ili propuštena radnja odnosi;
    • b)
      organa državne službe gdje državni službenik obavlja svoju dužnost;
    • c)
      Agencije.
  • 8.
    Odbor za žalbe:
    • a)
      saslušava podnosioca žalbe ukoliko je to primjereno situaciji;
    • b)
      poziva svjedoke i eksperte kada se to smatra neophodnim;
    • c)
      traži i dobiva sve relevantne informacije od nadležnih organa;
    • d)
      usvaja poslovnik o radu koji se objavljuje u "Službenim novinama Federacije BiH".
  • 9.
    Odluke Odbora za žalbe moraju biti donesene na zakonskim osnovama i pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju. Odluke Odbora za žalbe su:
    • a)
      konačne i podliježu svakom preispitivanju od nadležnog suda. Postupak pred sudom može se pokrenuti u roku od 30 dana od dana prijema konačne odluke.
    • b)
      Dostavit će se podnosiocu u roku od osam dana od dana donošenja.

Zakon o upravnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 2/98 i 48/99)

PRVI DIO

OPŠTE ODREDBE

I - OSNOVNI PRINCIPI

  • 1.
    Važenje Zakona

Član 1. stav (1)

(1) Po ovom zakonu dužni su postupati organi uprave Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija) i organi uprave kantona, kao i gradske i opštinske službe za upravu i drugi organi (u daljem tekstu: organi) kad u upravnim stvarima, neposredno primjenjujući propise, rješavaju o pravima, obavezama ili pravnim interesima građana, pravnih lica ili drugih stranaka.

(...).

Član 2.

Poseban postupak

Pojedina pitanja postupka za određenu upravnu oblast mogu se samo izuzetno, posebnim federalnim zakonom urediti drukčije nego što su uređena ovim zakonom, ako je to nužno za drugačije postupanje u tim pitanjima, s tim da ne mogu biti protivna principima ovog zakona.

Član 3.

Supsidijarna primjena zakona

U upravnim oblastima za koje je federalnim zakonom propisano poseban postupak, postupa se po odredbama tog zakona, s tim da se po odredbama ovog zakona postupa u svim pitanjima koja nisu uređena posebnim zakonom.

Član 4.

Princip zakonitosti

(1) Organi i institucije koje imaju javna ovlaštenja kada postupaju u upravnim stvarima dužni su da te stvari rješavaju na osnovu zakona i drugih propisa, kao i opštih akata institucija koje imaju javna ovlaštenja i koje one donose na osnovu javnih ovlaštenja.

(2) U upravnim stvarima u kojima je organ odnosno institucija koja ima javna ovlaštenja zakonom ili na zakonu zasnovanom propisu ovlašten da rješava po slobodnoj ocjeni, rješenje mora biti doneseno u granicama ovlaštenja i u skladu s ciljem s kojim je ovlaštenje dato.

(3) Pravila postupka utvrđena odredbama ovog zakona važe i za slučajeve u kojima je organ odnosno institucija koja ima javna ovlaštenja ovlašten da u upravnim stvarima rješava po slobodnoj ocjeni.

Član 5. stav (1)
Zaštita prava građana i zaštita javnog interesa

(1) Kad organi i institucije koje imaju javna ovlaštenja vode postupak i rješavaju, dužni su da strankama omoguće da što lakše zaštite i ostvare svoja prava, vodeći pri tome računa da ostvarivanje njihovih prava ne bude na štetu prava drugih osoba niti u suprotnosti sa zakonom utvrđenim javnim interesom.

(...).

Član 7.

Princip materijalne istine

U postupku se mora utvrditi pravo stanje stvari, i u tom cilju moraju se utvrditi sve činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

Član 8.

Princip saslušanja stranke

(1) Prije donošenja rješenja stranci se mora pružiti mogućnost da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima koje su važne za donošenje rješenja.

(2) Rješenje se može donijeti bez prethodnog saslušanja stranke samo u slučajevima kad je to zakonom dopušteno.

Član 11.

Pravo žalbe

(1) Protiv rješenja donesenog u prvom stepenu stranka ima pravo žalbe. Samo zakonom može se propisati da u pojedinim upravnim stvarima žalba nije dopuštena, i to ako se na drugi način osigura zaštita prava i zakonitosti.

(2) Ako nema organa uprave drugog stepena, žalba protiv prvostepenog rješenja može se izjaviti samo kad je to zakonom predviđeno. Tim zakonom odredit će se i organ koji će rješavati po žalbi.