Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

PRESUDA

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući po zahtjevu načelnika Opštine Stari Grad Sarajevo, za zaštitu prava na lokalnu samoupravu u vezi sa Zakonom o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova i Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, na osnovu člana IV.C.3.10. (3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, a u vezi sa Amandmanom XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, nakon javne rasprave, a na sjednici održanoj dana 11.04.2017. godine, donio je

PRESUDU

  • 1.
    Utvrđuje se da je čl. 13. i 14. Zakona o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova ("Službene novine Federacije BiH", br. 28/05 i 2/08) i članom 38. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Službene novine Federacije BiH", br. 27/97, 11/98, 22/99, 27/99, 7/00, 32/01, 61/01, 15/02, 54/04, 36/06, 51/07 i 23/09) povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu Opštine Stari Grad Sarajevo.
  • 2.
    Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenim novinama Kantona Sarajevo".

Obrazloženje 1. Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva

Načelnik Opštine Stari Grad Sarajevo (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva) podnio je dana 20.01.2015. godine Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) zahtjev za zaštitu prava na lokalnu samoupravu, tvrdeći da je odredbama čl. 13. i 14. Zakona o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova Opštini Stari Grad Sarajevo povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu.

U skladu sa Amandmanom XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, podnosilac zahtjeva je ovlašten za pokretanje postupka pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine.

2. Stranke u postupku

Stranke u postupku u ovom predmetu su: načelnik Opštine Stari Grad Sarajevo, kao podnosilac zahtjeva i Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, kao donosilac osporenih zakona.

3. Navodi zahtjeva

U zahtjevu je navedeno da je odredbama čl. 13. i 14. Zakona o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu Opštine Stari Grad Sarajevo. Naime, odredbom člana 13. Zakona o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova propisano je da se sredstva ostvarena prodajom stanova raspoređuju na način da 30% pripada prodavcu, a 70% opštini na čijoj se teritoriji nalazi stan. Odredbom člana 14., istog Zakona, je propisano da se sredstva ostvarena prodajom stanova u iznosu od 70% uplaćuju u kantonalni fond za izgradnju stanova. Podnosilac zahtjeva ističe da je ovim odredbama došlo do kršenja principa lokalne samouprave, jer je članom 34. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 49/06 i 51/09) (u daljem tekstu: Zakon o principima lokalne samouprave) propisano da jedinice lokalne samouprave slobodno raspolažu svojim sredstvima, te da je zakonodavac dužan pribaviti mišljenje od Saveza opština i gradova Federacije Bosne i Hercegovine o svim pitanjima koja mogu utjecati na finansijske obaveze jedinice lokalne samouprave. Članom 37. stav 1a.) alineja 4., Zakona o principima lokalne samouprave, propisano je da jedinicama lokalne samouprave pripadaju prihodi od upotrebe i prodaje imovine. Smatra da je Zakon o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova u suprotnosti i sa članom 4. tačka 6. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi kojom je propisano da će lokalne vlasti u najvećoj mogućoj mjeri biti konsultovane, pravovremeno i na odgovarajući način u procesu planiranja i donošenja odluka o svim stvarima koje ih se direktno tiču. Navodi da je Opština Stari Grad Sarajevo, u skladu sa Zakonom o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova, prodala određeni broj stanova koji su bili u njenom vlasništvu, a Fond Kantona Sarajevo za izgradnju stanova zatražio uplatu sredstava po osnovu prodaje stanova, shodno citiranom Zakonu.

Na osnovu izloženog, podnosilac zahtjeva smatra da se odredbama čl. 13. i 14. Zakona o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova grubo krše principi lokalne samouprave utvrđeni Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi, a posebno odredbama čl. 33., 34., 37. i 56. Zakona o principima lokalne samouprave. Zbog svega navedenog predlaže da Ustavni sud Federacije donese presudu kojom će utvrditi da je čl. 13. i 14. Zakona o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova povrijeđeno pravo Opštine Stari Grad Sarajevo na lokalnu samoupravu, te da su osporene odredbe Zakona neustavne. Isto tako navodi da u predmetu Ustavnog suda Federacije broj: U-5/08 od 24.06.2008. godine, Ustavni sud Federacije odlučujući o zahtjevu načelnika opština Stari Grad Sarajevo, Centar Sarajevo i Novo Sarajevo u vezi zaštite prava na lokalnu samoupravu, donio je presudu kojom je utvrdio da je članom 2. stav 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova ("Službene novine Federacije BiH", broj 2/08) povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu, zato što su im nametnute obaveze, a da prethodno nisu utvrđeni izvori finansiranja obaveza nego je teret finansiranja prenesen isključivo na jedinice lokalne samouprave, a bez prethodno obavljenih konsultacija. U istom predmetu Ustavni sud Federacije na sjednici održanoj 22.02.2011. godine donio je Rješenje kojim je utvrdio da Presuda ovog suda broj: U-5/08 od 24.06.2008. godine, koja se odnosi na Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova koja je objavljena u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 49/08, nije izvršena. Ovo Rješenje objavljeno je u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 16/11.

4. Navodi odgovora na zahtjev

Ustavni sud Federacije je aktom broj: U-3/15 od 02.02.2015. godine, zatražio od Predstavničkog doma i Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, odgovor na zahtjev podnosioca. Odgovor nije dostavljen.

5. Javna rasprava

Ustavni sud Federacije je u svrhu pribavljanja dodatnih činjenica i dokaza relevantnih za rješavanje ovog ustavno-sudskog predmeta dana 04.10.2016. godine održao javnu raspravu na koju se, po pozivu Suda, odazvala punomoćnik Fonda Kantona Sarajevo za izgradnju stanova, a zbog davanja potrebnih obavještenja i informacija u rješavanju ovog predmeta. Dana 26.10.2016. godine i 04.04.2017. godine održane su sjednice Suda sa nastavkom javne rasprave kojima su pristupili punomoćnici podnosioca zahtjeva. U nastavku javne rasprave od 26.10.2016. godine punomoćnici podnosioca zahtjeva proširili su zahtjev za zaštitu prava na lokalnu samoupravu i na član 38. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (u daljem tekstu: Zakon o prodaji stanova), navodeći da je Opština Stari Grad Sarajevo na svom području isključivi vlasnik stanova sa kojima raspolaže, iste koristi, dodjeljuje i prodaje, te ostvaruje dobit koju bi trebala sama i da koristi, jer se radi o opštinskoj neprikosnovenoj imovini. U nastavku javne rasprave od 04.04.2017. godine punomoćnik podnosioca zahtjeva u cijelosti je ostao kod podnesenog proširenog zahtjeva i istakao da Fond Kantona Sarajevo za izgradnju stanova od svog osnivanja ni jedan stan nije proslijedio Opštini Stari Grad Sarajevo, a od ove opštine nije zatražen ni spisak lica koja bi ostvarila svoje stambeno pravo putem tog fonda. Naprotiv, sva lica (kako iz branilačke populacije tako i iz raseljenih lica) koja su ostvarila svoje pravo i riješila stambeno pitanje putem navedenog fonda sa područja Opštine Stari Grad Sarajevo morali su finansirati tu izgradnju. Naročito je istakao period kada je Opština Stari Grad Sarajevo imala potrebu za rješavanjem i zbrinjavanjem raseljenih lica koja su imala prebivalište na području ove opštine, a koja su raseljena unutar kantona. Navodi da je ta populacija bila zaboravljena od cijele društvene zajednice, i Kantona Sarajevo i Federacije Bosne i Hercegovine. Međutim, Opština Stari Grad Sarajevo izgradila je prvi Kolektivni centar za interno raseljena lica na području Kantona Sarajevo u naselju "Baruthana". Ova opština finansirala je izgradnju 27 stanova koji su prvenstveno dodijeljeni interno raseljenim licima, te porodicama šehida i branilaca. U 2015. godini Fondu Kantona Sarajevo za izgradnju stanova uplaćeno je cca 320.000,00 KM. Naglašava da je ova opština istim sredstvima mogla da finansira izgradnju još jedne zgrade i da stanove dodijeli prema kriterijima i odluci opštine za dodjelu stanova. Ističe da je to bio jedan od razloga zbog kojih je podnesen zahtjev za zaštitu prava na lokalnu samoupravu.

6. Navodi proširenog zahtjeva

U proširenom zahtjevu za zaštitu prava na lokalnu samoupravu, koji je podneskom broj: P-7/16 od 24.11.2016. godine Ustavnom sudu Federacije dostavio punomoćnik podnosioca zahtjeva, v.d. Pravobranioca Opštine Stari Grad Sarajevo, se navodi da je odredbom člana 38. Zakona o prodaji stanova propisano da subjekti koji ostvare sredstva od prodaje stanova iz čl. 35., 36. i 37. istog Zakona, "70% sredstava usmjeravaju u kantonalni fond za izgradnju stanova za članove porodica šehida, poginulih branilaca, ratnih vojnih invalida, demobilisanih branilaca i protjeranih lica". Smatraju da citirane odredbe Zakona o prodaji stanova zadiru u opštinsku imovinu, te da se radi o neprikosnovenom vlasništvu sa kojim opština slobodno raspolaže, upravlja, prodaje stanove i da sa sredstvima dobivenim od prodaje stanova treba i da raspolaže. Ukazuju na povredu prava opštine na lokalnu samoupravu, i to čl. 56. i 58. Zakona o principima lokalne samouprave prema kojima su federalne, odnosno kantonalne vlasti dužne da u postupku donošenja propisa koji ih se direktno tiču, u najvećoj mogućoj mjeri konsultuju jedinice lokalne samouprave putem saveza opština i gradova, kao i da svoje zakone usklade sa ovim zakonom, što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Odredbama čl. 35., 36. i 37. Zakona o prodaji stanova je propisano da se sredstva dobivena od prodaje stanova raspoređuju prodavcu, a u članu 38., istog Zakona, je propisano da se 70% sredstava ostvarenih prodajom stanova uplaćuje kantonalnom fondu za izgradnju stanova, i to bez saglasnosti opština.

Napominju da su osporene odredbe Zakona o prodaji stanova u suprotnosti i sa članom 4. tačka 6. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi kojom je propisano da će lokalne vlasti u najvećoj mogućoj mjeri biti konsultovane, pravovremeno i na odgovarajući način u procesu planiranja i donošenja odluka o svim stvarima koje ih se direktno tiču. Posebno ističu da su Zakon o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova i Zakon o prodaji stanova donijeti bez konsultacija jedinica lokalne samouprave. Navode da je u članu 3. Odluke o osnivanju Fonda Kantona Sarajevo za izgradnju stanova za članove porodica šehida i poginulih branilaca, ratne vojne invalide, demobilisane branioce i protjerana lica ("Službene novine Kantona Sarajevo", br. 13/98, 13/99, 10/05, 20/05 - Ispravka, 26/05 - Ispravka) utvrđeno da Fond prikuplja sredstva ostvarena prodajom u skladu sa Zakonom o prodaji stanova, vrši nadzor nad provođenjem obaveza iz člana 38. istog zakona, na način da subjekti koji ostvare sredstva od prodaje stanova u skladu sa čl. 35., 36. i 37. ista sredstva usmjeravaju u fond za dugoročno ulaganje i finansiranje projekata stambene izgradnje.

Ističu da je stavom 2. člana 38. Zakona o prodaji stanova propisano da će se prava i obaveze kantonalnog fonda za izgradnju stanova urediti posebnim kantonalnim propisom. Međutim, kako provedbeni propis nikada nije donesen nisu ni utvrđena prava i obaveze fonda. Smatraju apsurdnim obavezu Opštine Stari Grad Sarajevo prema kantonalnom fondu u pogledu prikupljanja sredstava dobivenih od prodaje stanova, a da pri tom opština nema nikakvu kontrolu utroška istih sredstava. Kantonalni fond stanove gradi i prodaje za tržište.

Na kraju proširenog zahtjeva se predlaže da Ustavni sud Federacije donese presudu kojom će utvrditi da je čl. 13. i 14. Zakona o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova i članom 38. Zakona o prodaji stanova povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu Opštini Stari Grad Sarajevo.

7. Navodi odgovora na prošireni zahtjev

Ustavni sud Federacije je aktom broj: U-3/15 od 01.12.2016. godine, zatražio od Predstavničkog doma i Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, odgovor na prošireni zahtjev podnosioca. Odgovor nije dostavljen.

U skladu sa članom 17. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03) Ustavni sud Federacije je aktom broj: U-3/15 od 04.10.2016. godine i 15.12.2016. godine zatražio od Saveza opština i gradova Federacije Bosne i Hercegovine podatak da li su učestvovali u postupku donošenja Zakona o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova, odnosno Zakona o prodaji stanova. U dostavljenoj informaciji, broj: 780/16 od 11.10.2016. godine i informaciji, broj: 971/16 od 14.12.2017. godine, ističe se da ovaj Savez nije bio konsultovan u postupku donošenja navedenih Zakona.

U predmetu Ustavnog suda Federacije broj: U-3/09 od 15.12.2009. godine Ustavni sud Federacije odlučujući o zahtjevu načelnika Opštine Stari Grad Sarajevo i Opštine Novo Sarajevo u vezi zaštite prava na lokalnu samoupravu u vezi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Službene novine Federacije BiH", broj 72/08) donio je presudu kojom se utvrđuje da je navedenim zakonom, u dijelovima koji se odnose na obaveze jedinice lokalne samouprave, povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu navedenim opštinama, jer u postupku donošenja Zakona nije postupljeno u skladu sa članom 4. tačka 6. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi i članom 56. stav 2. Zakona o principima lokalne samouprave. Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine data je mogućnost, kao prelazno rješenje, da u konsultaciji sa Savezom opština i gradova Federacije Bosne i Hercegovine usaglasi osporeni zakon, u roku od šest mjeseci od dana objavljivanja ove presude u "Službenim novinama Federacije BiH". U istom predmetu Ustavni sud Federacije na sjednici održanoj 22.02.2011. godine donio je Rješenje kojim je utvrdio da Presuda ovog suda broj: U-3/09 od 15.12.2009. godine koja se odnosi na zaštitu prava na lokalnu samoupravu u vezi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova koja je objavljena u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 5/10, nije izvršena. Ovo Rješenje objavljeno je u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 16/11.

8. Relevantno pravo A. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine

("Službene novine Federacije BiH", br. 1/94, 13/97, 16/02, 22/02, 52/02, 63/03, 9/04, 20/04, 33/04, 72/05 i 71/05)

Član IV.C.3.10. (3)

(3) Zaštitu prava na lokalnu samoupravu osigurava Ustavni sud. Takav postupak pred Ustavnim sudom mogu pokrenuti opštine i gradovi, kao i udruženja opština i gradova Federacije Bosne i Hercegovine. Ustavni sud odlučuje o sporovima između jedinica lokalne samouprave i kantona ili Federacije na zahtjev opštinskog ili gradskog vijeća, načelnika opštine ili gradonačelnika grada, ili udruženja opština i gradova Federacije Bosne i Hercegovine.

Član VI.2. (1)

(1) U opštini se ostvaruje lokalna samouprava.

Član VII.3.

Međunarodni ugovori i drugi sporazumi koji su na snazi u Bosni i Hercegovini i Federaciji, te opšta pravila međunarodnog prava čine dio zakonodavstva Federacije. U slučaju nesaglasnosti međunarodnog ugovora, odnosno sporazuma i zakonodavstva, preovladava međunarodni ugovor, odnosno sporazum.

B. Evropska povelja o lokalnoj samoupravi ("Službene list R BiH", broj 31/94)

Član 2.

Ustavna i zakonska osnova lokalne samouprave

Princip lokalne samouprave bit će utvrđen zakonodavstvom zemlje potpisnice i, gdje je to moguće ustavom.

Član 3.

Koncept lokalne samouprave

  • 1.
    Lokalna samouprava podrazumijeva pravo i osposobljenost lokalnih vlasti da, u granicama zakona, regulišu i rukovode znatnim dijelom javnih poslova, na osnovu vlastite odgovornosti i u interesu lokalnog stanovništva.
  • 2.
    (…)

Član 4.

Djelokrug lokalne samouprave

  • 1.
    Osnovna prava i dužnosti lokalnih vlasti bit će utvrđeni ustavom ili statutom, time se, međutim, ne sprječava prenošenje na lokalne vlasti prava i odgovornosti za specifične zadatke, u skladu sa zakonom.
  • 2.
    Lokalne vlasti će, u granicama zakona, imati puno diskreciono pravo da provode svoje inicijative u vezi sa svim stvarima koje nisu isključene iz njihove nadležnosti, niti stavljene u nadležnost neke druge vlasti.
  • 3.
    Javni poslovi će se po pravilu, vršiti prije svega od strane onih vlasti koje su najbliže građanima. Prilikom prenošenja odgovornosti na neku drugu vlast vodit će se računa o obimu i prirodi posla, kao i o zahtjevima efikasnosti i ekonomičnosti.
  • 4.
    Prava povjerena lokalnim vlastima će po pravilu biti puna i isključiva. Ona ne smiju biti uskraćena ili ograničena od strane neke druge - centralne ili regionalne vlasti, osim u slučajevima predviđenim zakonom.
  • 5.
    U slučajevima prenošenja ovlaštenja sa centralnih i regionalnih na lokalne vlasti, lokalnim vlastima će, u što je moguće većoj mjeri, biti dozvoljeno da prilagođavaju njihovo provođenje u lokalnim uslovima.
  • 6.
    Lokalne vlasti će biti konsultovane, u najvećoj mogućoj mjeri, pravovremeno i na odgovarajući način, u procesu planiranja i donošenja odluka o svim stvarima koje ih se direktno tiču.

Član 9.

Izvori finansiranja lokalnih vlasti

  • 1.
    Lokalne vlasti će, u skladu sa ekonomskom politikom zemlje, imati pravo na odgovarajuće vlastite izvore finansiranja, kojima će raspolagati slobodno, u okviru svojih ovlaštenja.
  • 2.
    Izvori finansiranja lokalnih vlasti će biti primjereni njihovim dužnostima koje propisuju ustav ili zakon.
  • 3.
    Najmanje jedan dio sredstava lokalnih vlasti će poticati od lokalnih taksi i naknada za koje lokalne vlasti, u mjeri utvrđenoj statutom, imaju pravo da utvrđuju stope.
  • 4.
    Sistemi finansiranja na kojima se zasnivaju izvori sredstava lokalnih vlasti treba da budu dovoljno raznoliki i elastični kako bi omogućili usklađivanje, u najvećoj mjeri, sa stvarnom procjenom troškova za obavljanje njihovih aktivnosti.
  • 5.
    Potreba zaštite finansijski slabih lokalnih vlasti nalaže uspostavljanje odgovarajućih postupaka ili mjera finansijskog izjednačavanja, sa ciljem ispravljanja posljedica nejednake distribucije izvora finansiranja odnosno finansijskog opterećenja lokalnih vlasti. Takvim postupcima ili mjerama se ne mogu sužavati prava lokalnih vlasti koje one imaju u okviru svoje nadležnosti.
  • 6.
    Lokalne vlasti će, na odgovarajući način, biti konsultovane u pogledu metoda na osnovu kojeg će im biti dodijeljeni redistribuirani izvori finansiranja.
  • 7.
    Koliko god je to moguće, sredstva koja se prenose lokalnim vlastima neće imati karakter namjenskih sredstava. Dijelom tih sredstava ne može se ugroziti diskreciono pravo lokalnih vlasti da vode politiku u okviru svojih ovlaštenja.
  • 8.
    Kako bi im se omogućilo uzimanje kredita za kapitalne investicije, lokalnim vlastima je prijeko potrebno omogućiti pristup nacionalnom tržištu kapitala, u skladu sa zakonom.

Član 11.

Zakonska zaštita lokalne samouprave

Lokalne vlasti imaju pravo na pravna sredstva radi osiguranja slobodnog obavljanja svojih dužnosti i poštovanja principa lokalne samouprave uspostavljenih ustavom ili zakonima zemlje kojoj pripadaju.

Član 13.

Vlasti na koje se Povelja odnosi

  • 1.
    Principi lokalne samouprave, sadržani u ovoj povelji odnose se na sve kategorije lokalnih vlasti koje postoje na teritoriji zemlje potpisnice. (…)

C. Zakon o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 49/06 i 51/09)

Član 2.

Lokalna samouprava podrazumijeva pravo i osposobljenost jedinica lokalne samouprave da, u granicama zakona, regulišu i upravljaju određenim javnim poslovima na osnovu vlastite odgovornosti i u interesu lokalnog stanovništva.

Član 8.

Jedinica lokalne samouprave ima vlastite nadležnosti ustanovljene ustavom i zakonom i ima pravo baviti se svim pitanjima od lokalnog značaja koja nisu isključena iz njene nadležnosti, niti dodijeljena u nadležnost neke druge vlasti na osnovu ustava i zakona.

Ona će biti samostalna u odlučivanju o pitanjima iz vlastitih nadležnosti, koje ne mogu biti ograničene ili uskraćene od federalnih ili kantonalnih vlasti, osim u slučajevima i u okvirima utvrđenim ustavom i zakonom.

U vlastite nadležnosti jedinice lokalne samouprave posebno spadaju:

  • -
    (…)
  • -
    utvrđivanje politike korištenja i utvrđivanje visine naknada za korištenje javnih dobara;
  • -
    utvrđivanje i vođenje politike raspolaganja, korištenja i upravljanja građevinskim zemljištem;
  • -
    utvrđivanje i provođenje stambene politike i donošenje programa stambene i druge izgradnje;
  • -
    utvrđivanje politike upravljanja i raspolaganja imovinom jedinice lokalne samouprave;
  • -
    (…);
  • -
    donošenje propisa o porezima, naknadama, doprinosima i taksama iz nadležnosti jedinice lokalne samouprave;
  • -
    (…)

Član 10.

Poslovi federalnih i kantonalnih vlasti mogu biti povjereni jedinici lokalne samouprave zakonom nakon konsultovanja organa lokalnih vlasti kojima se navedeni poslovi povjeravaju, uzimajući u obzir princip supsidijarnosti i sposobnosti lokalnih vlasti i njihove administracije da te poslove efikasno obavljaju.

Član 11.

Prijenos i povjeravanje novih poslova jedinicama lokalne samouprave bit će praćeni dodjelom sredstava potrebnih za njihovo efikasno obavljanje.

Član 33.

Jedinice lokalne samouprave imaju pravo na pokretnu i nepokretnu imovinu i na odgovarajuće izvore finansiranja kojima slobodno raspolažu u okviru svojih ovlasti, kao i na sredstva za obavljanje delegiranih ili prenesenih poslova iz okvira prava i dužnosti viših tijela vlasti.

Član 34.

Jedinice lokalne samouprave imaju pravo na odgovarajuće sopstvene finansijske izvore kojima lokalni organi mogu slobodno raspolagati u okviru svoje nadležnosti u skladu sa zakonom.

Jedan dio finansijskih izvora jedinica lokalne samouprave ostvarivat će se od lokalnih taksi i naknada čiju stopu jedinica lokalne samouprave utvrđuje u okviru zakona.

Finansijska sredstva jedinica lokalne samouprave bit će srazmjerna njihovim nadležnostima koje su im dodijeljene zakonom. Svaki prijenos novih funkcija bit će praćen finansijskim sredstvima potrebnim za njihovo efikasno izvršavanje.

Zakonodavac je dužan pribaviti mišljenje od Saveza opština i gradova o svim pitanjima koja se odnose na dodjelu sredstava, kao i o svim promjenama zakona koje mogu utjecati na finansijske obaveze jedinica lokalne samouprave.

U skladu sa utvrđenom fiskalnom politikom, zakonom se utvrđuju vrste poreza, naknada, doprinosa i taksi koji u cijelosti ili djelomično pripadaju jedinicama lokalne samouprave kao izvorni prihodi.

Član 35.

Imovinom u vlasništvu opštine mora se upravljati u skladu sa zakonom i drugim propisima, te u interesu lokalnog stanovništva i s pažnjom dobrog domaćina.

Postupak utvrđivanja i prijenosa vlasništva i rješavanje međusobnih potraživanja u vezi s prijenosom vlasništva, kao i druga imovinska potraživanja uređuju se zakonom.

Vijeće odlučuje o pribavljanju, korištenju, upravljanju i raspolaganju imovinom jedinice lokalne samouprave.

Član 37.

Jedinicama lokalne samouprave pripadaju prihodi:

  • a)
    vlastiti prihodi:
    • -
      porezi za koje jedinice lokalne samouprave samostalno određuju stopu u skladu sa zakonom,
    • -
      lokalne takse i naknade čije iznose utvrđuje vijeće u skladu sa zakonom,
    • -
      kazne i kamate u skladu sa zakonom,
    • -
      prihod od upotrebe i prodaje imovine,
    • -
      prihod od preduzeća i drugih pravnih lica u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, kao i prihod od koncesija u skladu sa zakonskim propisima,
    • -
      darovi, nasljedstva, pomoći i donacije,
    • -
      prihodi od samodoprinosa,
    • -
      prihodi od budžetskih korisnika,
    • -
      drugi prihodi utvrđeni zakonom ili odlukom vijeća;
  • b)
    drugi prihodi:
    • -
      prihodi od dijeljenih poreza, definisani zakonom,
    • -
      transferi i grantovi od viših nivoa vlasti,
    • -
      dug u skladu sa zakonom.

Član 53.

Federalne, odnosno kantonalne vlasti dužne su da razmotre inicijative, prijedloge i sugestije jedinica lokalne samouprave i o svom stavu i preduzetim aktivnostima obavijeste jedinice lokalne samouprave u roku od 30 dana od dana prijema inicijative, prijedloga ili sugestije.

Član 56.

Federalne, odnosno kantonalne vlasti dužne su u najvećoj mogućoj mjeri da konsultuju jedinice lokalne samouprave u postupku donošenja propisa koji ih se direktno tiču.

Konsultovanje u smislu prethodnog stava ovog člana federalne, odnosno kantonalne vlasti vrše putem saveza opština i gradova.

Član 58.

Danom stupanja na snagu ovog Zakona prestaje da važi Zakon o osnovama lokalne samouprave ("Službene novine federacije BiH", broj 6/95).

Federacija BiH i kantoni dužni su uskladiti svoje zakone sa ovim Zakonom, te izvršiti prijenos poslova i nadležnosti, kao i odgovornosti dodijeljenih jedinicama lokalne samouprave ovim Zakonom u roku od šest mjeseci od dana njegovog stupanja na snagu.

Jedinice lokalne samouprave dužne su uskladiti svoje statute sa ovim Zakonom u roku od 12 mjeseci od dana njegovog stupanja na snagu.

Stupanjem na snagu ovog Zakona prestaju da važe odredbe kantonalnih zakona o lokalnoj samoupravi i odredbe statuta jedinica lokalne samouprave koje su u suprotnosti sa odredbama ovog Zakona.

Član 59.

Prijenos poslova i nadležnosti dodijeljenih ovim zakonom, kao i odgovornosti jedinica lokalne samouprave za njihovo vršenje, počet će istovremeno sa prijenosom sredstava potrebnih za njihovo obavljanje.

D. Zakon o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova ("Službene novine Federacije BiH", br. 28/05 i 2/08)

Član 1.

Ovim Zakonom uređuju se uslovi i način vraćanja davaocu na korištenje, dodjela i prodaja stanova iz člana 13. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima ("Službene novine Federacije BiH", br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, 31/01 i 15/02).

Član 1.a

Davaocem stana na korištenje u smislu ovog Zakona smatra se vlasnik stana.

Član 2.

Stanovi navedeni u članu 13. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima vraćaju se davaocu stana na korištenje pod uslovom da su na području opštine na čijoj se teritoriji nalaze takvi stanovi izvršena rješenja po svim zahtjevima za vraćanje u posjed stana.

Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, ukoliko stan koristi lice koje po zakonu ima pravo na alternativni smještaj, stan se vraća davaocu stana na korištenje po prestanku prava na alternativni smještaj, a najkasnije u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona.

Član 13.

Sredstva ostvarena prodajom stanova raspoređuju se:

  • -
    30% prodavcu,
  • -
    70% opštini na čijoj se teritoriji stan nalazi.

Član 14.

Sredstva iz člana 13. alineja 2. ovog Zakona uplaćuju se u kantonalni fond za izgradnju stanova.

E. Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Službene novine Federacije BiH", br. 27/97, 11/98, 22/99, 27/99, 7/00, 32/01, 61/01, 15/02, 54/04, 36/06, 51/07 i 23/09)

Član 1.

Ovim zakonom uređuju se uslovi i način prodaje stanova na kojima postoji stanarsko pravo, zajedno sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, te način određivanja cijene stana i prestanak stanarskog prava.

Član 35.

Sredstva ostvarena prodajom stanova iz člana 13. ovog zakona raspoređuje se u budžet opštine.

Član 36.

Sredstva ostvarena prodajom stanova iz člana 15. ovog zakona raspoređuje se:

  • -
    80% kantonima-županijama,
  • -
    20% Federaciji.

Član 37.

Sredstva ostvarena prodajom stanova iz člana 12. ovog zakona raspoređuju se:

  • -
    90% sredstava preduzeću ili drugom pravnom licu za kreditiranje pod povoljnijim uslovima pribavljanja stanova za potrebe svojih zaposlenika.

Ako preduzeće ili drugo pravno lice nema potreba za kreditiranje pod povoljnijim uslovima za pribavljanje stanova svojim zaposlenicima sredstva iz prethodnog stava može usmjeriti u razvoj.

  • -
    10% sredstava preduzeću ili drugom pravnom licu za podmirenje troškova prodaje stanova.

Sredstva ostvarena prodajom stanova iz stava 1. alineja 1. ovog člana preduzeće će koristiti za predviđene namjene do dana odobravanja programa privatizacije od strane nadležne agencije za privatizaciju.

Nakon što je preduzeću odobren program privatizacije, dalje otplate od prodaje stanova iz stava 1. alineja 1, ovog člana uplaćuju se u budžet opštine i grada na čijoj se teritoriji stan nalazi, a koristit će se za razvoj komunalne infrastrukture.

Član 38.

Subjekti koji ostvare sredstva od prodaje stanova u skladu sa čl. 35., 36. i 37. ovog zakona, 70% sredstava usmjeravaju u kantonalno-županijski fond za izgradnju stanova za članove porodica šehida i poginulih branilaca, ratne vojne invalide, demobilisane branioce i protjerana lica.

Prava i obaveze kantonalnog-županijskog fonda za izgradnju stanova, uredit će se posebnim kantonalnim-županijskim propisom.

F. Zakon o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima ("Službene novine Federacije BiH", br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, 31/01 i 15/02)

Član 13.

Nakon prestanka stanarskog prava na osnovu člana 5., kao i stanarskog prava za kojeg je zahtjev za povrat strana odbijen, odbačen, odnosno povučen, davalac stana na korištenje može raspolagati stanom nakon proteka roka iz člana 18d. ovog zakona do čijeg isteka su takvi stanovi pod upravom organa nadležnog za stambene poslove.

Vraćanje stanova pod upravom organa nadležnog za stambene poslove davaocu stana na korištenje nakon proteka roka iz člana 18d. ovog zakona, uredit će se uputstvom Federalnog ministarstva prostornog uređenja i okoliša.

Svaka dodjela stana suprotna odredbi iz stava 1. ovog člana i člana 18d. ovog zakona, ništavna je.

G. Odluka o osnivanju Fonda Kantona Sarajevo za izgradnju stanova za članove porodica šehida i poginulih branilaca, ratne vojne invalide, demobilisane branioce i protjerana lica ("Službene nov

Član 3.

Fond obavlja sljedeće poslove i zadatke:

  • -
    prikuplja sredstva ostvarena prodajom stanova u skladu sa Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Službene novine Federacije BiH", br. 27/97, 11/98, 22/99, 27/99, 7/00, 32/01 i 15/02) (u daljem tekstu: Zakon),
  • -
    prati i vrši nadzor nad provođenjem utvrđene obaveze iz člana 38. Zakona, nad subjektima koji ostvaruju sredstva od prodaje stanova u skladu sa članom 35., 36. i 37. Zakona,
  • -
    (…)

H. Program rada Fonda Kantona Sarajevo za izgradnju stanova za članove porodica šehida i poginulih branilaca, ratne vojne invalide, demobilisane branioce i protjerana lica za 2016. godinu ("Sl

III TEMATSKI DIO

  • 2.
    (…)

Program rada Fonda odnosi se na sljedeće poslove i zadatke:

  • -
    prati sredstva ostvarena prodajom stanova u skladu sa Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Službene novine Federacije BiH", br. 27/97, 11/98, 22/99, 27/99, 7/00, 32/01 61/01, 15/02, 45/04, 36/06 i 51/07),
  • -
    prati i vrši nadzor nad provođenjem utvrđene obaveze iz člana 38. navedenog Zakona, nad subjektima koji ostvaruju sredstva od prodaje stanova u skladu sa članom 35., 36. i 37. Zakona,
  • -
    prati sredstva ostvarena prodajom stanova u skladu sa Zakonom o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova ("Službene novine Federacije BiH", broj 28/05),
  • -
    (…)

I. Praksa Ustavnog suda Federacije

Presuda Ustavnog suda Federacije broj: U-5/08 od 24.06.2008. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 49/08). Ustavni sud Federacije odlučujući o zahtjevima načelnika opština Stari Grad Sarajevo, Centar Sarajevo i Novo Sarajevo za zaštitu prava na lokalnu samoupravu, donio je presudu kojom je utvrdio da je članom 2. stav 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova ("Službene novine Federacije BiH", broj 2/08) povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu, zato što su im nametnute obaveze, a da prethodno nisu utvrđeni izvori finansiranja obaveza nego je teret finansiranja prenesen isključivo na jedinice lokalne samouprave, a bez prethodno obavljenih konsultacija. U istom predmetu Ustavni sud Federacije na sjednici održanoj 22.02.2011. godine donio je Rješenje kojim je utvrdio da Presuda ovog suda broj: U-5/08 od 24.06.2008. godine koja se odnosi na Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova koja je objavljena u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 49/08, nije izvršena. Ovo Rješenje objavljeno je u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 16/11.

Presuda Ustavnog suda Federacije broj: U-3/09 od 15.12.2009. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 5/10). Ustavni sud Federacije odlučujući o zahtjevima načelnika Opštine Stari Grad Sarajevo i Opštine Novo Sarajevo za zaštitu prava na lokalnu samoupravu donio je presudu kojom je utvrdio da je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Službene novine Federacije BiH", broj 72/08), u dijelovima koji se odnose na obaveze jedinice lokalne samouprave, povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu navedenim opštinama, jer u postupku donošenja Zakona nije postupljeno u skladu sa članom 4. tačka 6. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi i članom 56. stav 2. Zakona o principima lokalne samouprave ("Službene novine Federacije BiH", broj 49/06). Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine dana je mogućnost, kao prelazno rješenje, da u konsultaciji sa Savezom opština i gradova Federacije Bosne i Hercegovine usaglasi osporeni zakon, u roku od šest mjeseci od dana objavljivanja ove presude u "Službenim novinama Federacije BiH". U istom predmetu Ustavni sud Federacije na sjednici održanoj 22.02.2011. godine donio je Rješenje kojim je utvrdio da Presuda ovog suda broj: U-3/09 od 15.12.2009. godine koja se odnosi na zaštitu prava na lokalnu samoupravu u vezi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova koja je objavljena u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 5/10, nije izvršena. Ovo Rješenje objavljeno je u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 16/11.

9. Činjenično stanje i stav Ustavnog suda Federacije

Na osnovu izloženog, te nakon održanih javnih rasprava, navoda iznesenih u zahtjevu i proširenom zahtjevu, relevantnih zakonskih i podzakonskih propisa, Ustavni sud Federacije je nesumnjivo utvrdio da je čl. 13. i 14. Zakona o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova, propisano da se sredstva ostvarena prodajom stanova raspoređuju tako što 30% pripada prodavcu, a 70% opštini na čijoj se teritoriji stan nalazi, da se ova sredstva uplaćuju u kantonalni fond za izgradnju stanova. Isto tako, utvrđeno je da je članom 38. Zakona o prodaji stanova, propisano da subjekti koji ostvare sredstva od prodaje stanova u skladu sa čl. 35., 36. i 37. ovog Zakona, "70% sredstava usmjeravaju u kantonalni fond za izgradnju stanova za članove porodica šehida i poginulih branilaca, ratne vojne invalide, demobilisane branioce i protjerana lica", te da će se prava i obaveze kantonalnog fonda za izgradnju stanova, urediti posebnim kantonalnim propisom.

Podnosilac zahtjeva smatra da se navedenim propisima povređuje pravo Opštine Stari Grad Sarajevo na lokalnu samoupravu iz razloga jer se istima grubo krše principi lokalne samouprave utvrđeni u Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine i u Evropskoj povelji o lokalnoj samoupravi, a posebno, propisi čl. 33., 34., 37. i 56. Zakona o principima lokalne samouprave, a što je potvrđeno i u odlukama Ustavnog suda Federacije, broj: U-5/08 od 24.06.2008. godine i broj: U-3/09 od 15.12.2009. godine.

Zahtjev podnosioca Ustavni sud Federacije smatra osnovanim.

Naime, Ustavni sud Federacije je u odlučivanju o podnesenom zahtjevu pošao od relevantnih odredaba člana VI.2.(1) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, prema kojima se u opštinama ostvaruje lokalna samouprava kao i člana VII.3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, prema kojem, međunarodni ugovori i drugi sporazumi koji su na snazi u Bosni i Hercegovini i Federaciji Bosne i Hercegovine, te opšta pravila međunarodnog prava, čine dio zakonodavstva Federacije Bosne i Hercegovine.

Osim prema Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine, pravo i položaj lokalne samouprave uređeni su Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi, kao aktom međunarodnog prava, koji je Bosna i Hercegovina ratifikovala 1994. godine, a iz koje slijedi da se ustavna i zakonska osnova lokalne samouprave mora utvrditi zakonodavstvom zemlje potpisnice.

Zakonom o principima lokalne samouprave, propisano je da lokalna samouprava podrazumijeva pravo i osposobljenost jedinica lokalne samouprave da, u granicama zakona, regulišu i upravljaju određenim javnim poslovima na osnovu vlastite odgovornosti i u interesu lokanog stanovništva. Tako su prema članu 58. citiranog Zakona, od 30.08.2006. godine, i koji je stupio na snagu osmog dana od dana objavljivanja, Federacija Bosne i Hercegovine i kantoni, bili dužni uskladiti svoje zakone sa citiranim zakonom, te izvršiti prijenos poslova i nadležnosti, kao i odgovornosti dodijeljenih jedinicama lokalne samouprave istim Zakonom u roku od šest mjeseci od dana njegovog stupanja na snagu.

U postupku je utvrđeno da su Zakonom o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova iz 2005. godine, i njegovim izmjenama i dopunama iz 2008. godine, uređeni uslovi i način vraćanja davaocu na korištenje, dodjela i prodaja stanova iz člana 13. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima iz 1998. godine i njegovim višekratnim izmjenama i dopunama zaključno sa 2002. godinom, te da se ovim Zakonom, prema članu 13., odnosno 14. Zakona o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova, sredstva ostvarena prodajom stanova raspoređuju i to: 30% prodavcu, a 70% opštini na čijoj se teritoriji stan nalazi, te da se ova sredstva uplaćuju u kantonalni fond za izgradnju stanova, kao i da je Zakonom o prodaji stanova iz 1997. godine, i njegovim višekratnim izmjenama i dopunama zaključno sa 2009. godinom, u članu 38. Zakona, propisano da subjekti koji ostvare sredstva od prodaje stanova u skladu sa čl. 35, 36. i 37. ovog Zakona, "70% sredstava usmjeravaju u kantonalni fond za izgradnju stanova za članove porodica šehida i poginulih branilaca, ratne vojne invalide, demobilisane branioce i protjerana lica", a da će se prava i obaveze kantonalnog fonda za izgradnju stanova, urediti posebnim kantonalnim propisom.

Ustavni sud Federacije je utvrdio da u postupku donošenja Zakona o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova i Zakona o prodaji stanova, kojima se nameću obaveze jedinicama lokalne samouprave, odnosno, ograničava njihovo pravo na ostvarivanje koncepta lokalne samouprave u skladu sa relevantnim odredbama Ustava Federacije Bosne i Hercegovine kao i Evropske povelje o lokalnoj samoupravi, lokalna samouprava nije konsultovana na propisani način, a posebno jedinice lokalne samouprave, koja činjenica nije osporena od suprotne strane. Konkretno, Opština Stari Grad Sarajevo nije konsultovana u pogledu metoda na osnovu kojeg će biti raspoređivana sredstva od prodaje stanova namijenjena rješavanju stambenih i drugih pitanja navedene populacije ugroženih kategorija stanovništva na koji način se Zakonom o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova i Zakonom o prodaji stanova povređuje pravo Opštine Stari Grad Sarajevo na lokalnu samoupravu.

Naime, Zakonom o principima lokalne samouprave, donosilac osporenih zakona bio je dužan uzeti u obzir da lokalna samouprava podrazumijeva pravo i osposobljenost jedinica lokalne samouprave da, u granicama zakona, regulišu i upravljaju određenim javnim poslovima na osnovu vlastite odgovornosti i u interesu lokalnog stanovništva (član 2. Zakona), da u vlastite nadležnosti lokalne samouprave spadaju između ostalih, i poslovi utvrđivanja i provođenja stambene politike i donošenja programa stambene i druge izgradnje; da jedinice lokalne samouprave imaju pravo na odgovarajuće sopstvene izvore finansiranja kojima lokalni organi mogu slobodno raspolagati u okviru svojih nadležnosti u skladu sa zakonom (član 34. Zakona); da jedinicama lokalne samouprave pripadaju, kao vlastiti prihodi pripadaju i prihodi od upotrebe i prodaje imovine kao i drugi prihodi u skladu sa njihovim propisima donesenim na osnovu zakona i u skladu sa zakonom.

Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud Federacije je stanovišta da se osporenim članovima citiranih zakona, prema kojima se od prodaje stanova navedenih kategorija 30% raspoređuje prodavcu, a 70% opštini na čijoj se teritoriji stan nalazi, te da se prema takvom raspoređivanju sredstva iz član 13. Zakona o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova, saglasno članu 14. istog Zakona 70% usmjeravaju u kantonalni fond za izgradnju stanova određenih kategorija stanovništva, a bez prethodno pribavljene i provedene konsultacije lokalne samouprave u skladu sa Zakonom o principima lokalne samouprave, nesumnjivo povređuje pravo Opštine Stari Grad Sarajevo na lokalnu samoupravu, iz kojih razloga je trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

Čl. 13. i 14. Zakona o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova i članom 38. Zakona o prodaji stanova Ustavni sud Federacije cijeni da iako se radi o dva različita zakona posljedice koje proizvode po sredstva koja se alimentiraju u Fond Kantona Sarajevo za izgradnju stanova jednako se odnose na uskraćivanje prava jedinica lokalne samouprave, a time i Opštine Stari Grad Sarajevo, da vrše prava i dužnosti jedinica lokalne samouprave u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi i Zakonom o principima lokalne samouprave. Pri tome Ustavni sud Federacije je imao u vidu da u Kantonu Sarajevo još uvijek nije donesen zakon o lokalnoj samoupravi, a osporeni zakoni nisu usklađeni kako sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, tako i sa Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi i Zakonom o principima lokalne samouprave. To se posebno odnosi na dio u kojem se obavezuje zakonodavna vlast Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno kantona, da se u vršenju prava i dužnosti lokalne samouprave zakonima federacije, odnosno zakonima kantona osigura postupak konsultacija u vezi sa donošenjem propisa kojima se na jedinice lokalne samouprave prenose određene obaveze uz istovremeno prenošenje potrebnih sredstava za vršenje tih poslova.

Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je većinom glasova u sastavu: predsjednik Suda, Aleksandra Martinović, Vesna Budimir, Mirjana Čučković, dr. sci. Šahbaz Džihanović, prof. dr. Edin Muminović, dr. sc. Kata Senjak i Mladen Srdić, sudije Suda.

Broj U-3/15
11. aprila 2017. godine
Sarajevo

Predsjednik
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Aleksandra Martinović, s. r.

Na osnovu člana 28. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03), a u vezi sa članom 21. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 40/10 i 18/16), u propisnom roku ulažem

Izdvojeno mišljenje

Iz naprijed navedenog razloga, uz duboko uvažavanje stavova iz presude Ustavnog suda Federacije, imam drugačiji pravni stav. Generalno, Zakon o prodaji stanova je zakon koji se nastavlja na set zakona koji su donijeti u postratnom periodu, a nastavak je zakona koji su tretirali pitanje napuštenih stanova u Federaciji Bosne i Hercegovine, i to sa dva relevantna cilja, oba u javnom interesu. Prvi cilj je bio povratak izbjeglih i raseljenih lica što je uključivalo i opšteproklamovani princip vraćanja na predratna ognjišta, uključujući i stanove na kojima je postojalo stanarsko pravo nosiocima stanarskog prava ili korisnicima stana u smislu Zakona o stambenim odnosima, dakle pravo na povrat i poslije toga, ovim zakonom, na otkup stanova nosiocima stanarskog prava i korisnicima stanova, kao neosporno utvrđenog posebnog imovinskog prava tih građana. Drugi cilj je bio da se nakon vraćanja stanova koji su bili u drugačijem pravnom režimu, a nosioci raspolaganja na njima i različiti nivoi javne vlasti, pa i opštine i konkretan podnosilac zahtjeva, privatizuju u korist građana.
Drugi zakon, a to je Zakon o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova je donijet kao posljednji u ovom nizu u sklopu ispunjavanja u cijelosti programa privatizacije stanova i to i onih koji nisu prema odredbama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima vraćeni, dakle, između ostalog i stanova na kojima je odbijen povrat i potvrđivanje stanarskog prava kao osnova za njihov otkup, odnosno privatizaciju. U međuvremenu je došlo i do donošenja Zakona o stvarnim pravima koji je propisao nespornu pretvorbu društvenog odnosno državnog vlasništva, pa i pretvorbu prava raspolaganja na nekretninama, a što je detaljno objašnjeno u tački 1. obrazloženja ovog Izdvojenog mišljenja, čime je i po odredbama Zakona o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova nesporno da su stanovi koji su vraćeni Opštini Stari Grad Sarajevo (o čijem broju i realizaciji postoji također neosporen Izvještaj nadležne Uprave za stambene poslove) njena svojina sa kojom bi morala moći slobodno raspolagati isključivo uz ograničenje u vidu obavezne prodaje tih stanova po garantovanoj cijeni u cilju njihove privatizacije. Druga vrsta ograničenja, a koja je propisana osporenim članom 38. tog zakona u vidu prosljeđivanja dobijenih sredstava po tom osnovu u kantonalni fond, po mom sudu, u slučaju ovog zakona, predstavlja nedopušteno zadiranje i poveđivanje prava na lokalnu samoupravu te opštine.
- U tom kontekstu, stava sam i da nije zanemarljivo svjedočenje, na koje se Ustavni sud Federacije nije osvrnuo u obrazloženju odluke, odnosno izjava punomoćnika Fonda za izgradnju Kantona Sarajevo, a koja nije osporena, da su po osnovu sredstava prikupljenih po Zakonu o prodaji stanova, dio koji je pripao upravo Opštini Stari Grad Sarajevo, kao prodavcu po tom zakonu, a usmjeravan na kantonalni fond, usmjeren i na način da je prema spisku upravo te opštine riješeno do 50 stambenih zahtjeva sa konkretno određenim licima od strane te opštine, a putem Fonda. Smatram da je i ovo bilo relevantno za razjašnjenje i utvrđivanje da li je ili nije povrijeđeno pravo Opštine Stari Grad Sarajevo po osporenoj odredbi Zakona o prodaji stanova.
- Indikativno je da sada, nakon gotovo 18 godina primjene osporene odredbe, podnosilac zahtjeva pokreće postupak prava na zaštitu lokalne samouprave proširivanjem postojećeg zahtjeva koji je prvobitno pokrenut samo na Zakon o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova, te da punomoćnik podnosioca zahtjeva objašnjava da direktan povod za podnošenje, pa poslije i proširenje zahtjeva proizilazi isključivo iz obaveze te opštine koje su nastupile samo prema Zakonu o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova. Te obaveze su verifikovane i u sporazumu koji je bio dio spisa ovog predmeta. Nije po mom sudu zanemarljiva i činjenica da je ista jedinica lokalne samouprave bila podnosilac zahtjeva u predmetu ovog suda broj U- 3/09, koja se presuda navodi u relevantnoj ustavnosudskoj praksi u obrazloženju presude, pri čemu su osporavali isti zakon, Zakon o prodaji stanova, ali samo u odnosu na tadašnji izmijenjeni član 4., odnosno obavezu koja je bila nametnuta jedinicama lokalne samouprave da vlasnicima nacionalizovanih stanova koji se nalaze na njenoj teritoriji, a koji su predmet otkupa, dodijeli zamjenski stan. Iako je suštinski identična, sada osporena odredba bila na snazi i u vrijeme pokretanja istovrsnog postupka od strane iste jedinice lokalne samouprave, dakle, materija tog zakona je razmatrana još 2009. godine, podnosilac zahtjeva nije osporavao takvo zakonsko rješenje. Suštinski je identična situacija i u odnosu na zahtjev i presudu u predmetu ovog suda broj: U 5/08, pa ne bih posebno obrazlagala. Iako ne pridajem kao sudija prevelik značaj navedenim indicijama, ipak smatram da njihov skup govori, po mom mišljenju, da je do proširenja zahtjeva i na Zakon o prodaji stanova u osporenom dijelu došlo bez pružanja činjenične i pravne argumentacije. Pritom treba uzeti u obzir da su po tom zakonu, a što je nesporno, u većinskom dijelu već prodati stanovi nosiocima stanarskog prava, da je uglavnom privatizacija stanova proces koji je u najvećem broju slučajeva okončan, a da odluka o povredi prava na lokalnu samoupravu ne može imati, izuzev u izuzetnim slučajevima kada Ustavni sud Federacije to propiše, retroaktivno dejstvo, te se suštinski postavlja pitanje svrhe i osnovanosti proširenja zahtjeva, koje kao pravnu mogućnost datu podnosiocu zahtjeva, ali uz relevantno obrazloženje apsolutno ne osporavam. Upitan mi je, dakle, kada se sve navedeno uzme u obzir, a ostao neobrazložen, interes konkretne opštine u smislu mogućnosti da ovim putem zaštiti svoja (kako smatra da jesu) prava.
- Odlukom ovog suda broj: U-3/09 od 15.12.2009. godine je potvrđeno da međunarodni ugovori i drugi sporazumi čine dio zakonodavstva u Federaciji, te da je nužno primijeniti principe iz Evropske povelje o lokalnoj samoupravi u smislu obaveznih konsultacija sa jedinicama lokalne samouprave o svim pitanjima koji ih se tiču. Po mom mišljenju, to podrazumijeva da se utvrdi da li u ovom konkretnom slučaju, imajući u vidu vrijeme donošenja osporenog zakona, te drugačiji pravni režim stanova koji su prodati po osnovu Zakona o prodaji stanova, kako sam već istakla u prethodnom pasusu u odnosu na tadašnji pravni režim i uređenje vlasničko-pravnih odnosa u Federaciji Bosne i Hercegovine, jeste u pitanju materija koja je zahtijevala obaveznu konsultaciju sa jedinicama lokalne samouprave-konkretno sa Opštinom Stari Grad Sarajevo. Već dato obrazloženje u odnosu na Zakon o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova, u smislu utvrđivanja da li su i u ovom slučaju povrijeđena imovinska prava odnosno slobodno raspolaganje imovinom, odnosno svojinom jedinice lokalne samouprave, mislim da bi moglo dati jasniji odgovor na ovo pitanje, koji pretežno podupire drugačije odlučenje u odnosu na osporeni član 38. Zakona o prodaji stanova. Nesporno je u tom predmetu ovog suda da je u pitanju materija (obaveza dodjeljivanja zamjenskih stanova) koja se direktno tiče opština kojima je nametnuta takva obaveza, a da ni na koji način nije konsultovana, te da stoga i proizilazi jasan i argumentovan stav Ustavnog suda Federacije da utvrdi povredu proceduralne prirode. No, čak i u tom slučaju, dato je prijelazno rješenje, koje govori u prilog ozbiljnosti problematike stambenih pitanja koja se pokreću. Veoma slična, gotovo identična činjenična i pravna situacija (ponovno pitanje zamjenskih stanova u najširem smislu) je riješena i presudom ovog suda broj: U-5/08, pa kako se također postavlja pitanje materije zamjenskih stanova, za koju nisu obezbjeđena sredstava, a nametnuta je opštinama, to smatram da moje obrazloženje i stav da navedena ustavnosudska praksa nema taj stepen relevantnosti za ovaj konkretan predmet smatram da nije potrebno ponavljati.
- Jedinice lokalne samouprave prilikom donošenja tog zakona nisu bile konsultovane putem Saveza opština i gradova, kako to propisuje Zakon o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine, jer taj zakon i nije postojao, a njegovim kasnijim donošenjem su ispunjene obaveze iz Evropske povelje o lokalnoj samoupravi (član 2.) da će princip lokalne samouprave biti utvrđen zakonodavstvom zemlje potpisnice i gdje je to moguće ustavom. Stoga, informacija Saveza opština i gradova da nisu konsultovani prilikom donošenja tog zakona po meni je irelevantna.
2. U odnosu na Zakon o prodaji stanova, iako Ustavni sud Federacije u presudi konstatuje i prepoznaje da se radi o dva različita zakona, smatram da je bilo nužno imati u vidu i druge činjenice koje su, po mom mišljenju, relevantne za pitanje povrede prava na lokalnu samoupravu u odnosu na osporeni član 38. tog zakona. Činjenice koje su po mom mišljenju trebale da budu uzete u obzir, a koje bi, moguće je mogle opredijeliti Ustavni sud Federacije da donese drugačiju odluku, uz naprijed navedene u odnosu na konačnu promjenu pravnog režima donošenjem Zakona o stvarnim pravima, su sljedeće:
- Smatram da je imajući u vidu činjenicu da je Zakon o vraćanju, prodaji i dodjeli stanova posljednji u lancu zakona koji tretiraju stambenu problematiku, i da se konkretno opštine kao jedinice lokalne samouprave u smislu tog zakona imaju smatrati vlasnicima stanova koji su im vraćeni na osnovu člana 13. Zakona o prestanku važenja Zakona o napuštenim stanovima, jer da su odredbe Zakona o stvarnim pravima u cijelosti razjasnile status stvarnih prava na nekretninama, između ostalog i jedinica lokalne samouprave. Činjenica je da u tom zakonu postoji zakonsko ograničenje prava vlasništva, koje je dopušteno u javnom interesu, jer osporeni Zakon o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova nameće obavezu opštini da stan koji joj je vraćen po odredbama tog zakona i proda po utvrđenoj cijeni, predstavlja dopušteno zakonsko ograničenje prava na imovinu iz člana 1. Protokola 1. uz Evropsku konvenciju o zaštiti osnovnih ljudskih prava i sloboda, u skladu sa zacrtanim principima privatizacije stanova, u javnom interesu i interesu građana kojima su isti dodijeljeni, ali navedeno ne povrjeđuje suštinu prava vlasništva u korist vlasnika. Međutim, činjenica da je osporenim čl. 13. i 14. tog zakona, pri čemu u njegovom kreiranju prema podacima iz spisa nisu učestvovale jedinice lokalne samouprave, a nesporno je prema navedenom da je u pitanju svojina opštine, a kojima su propisane obaveze da dio sredstava ostvaren prodajom, u konkretnom slučaju i Opština Stari Grad Sarajevo uplaćuje u kantonalni fond za izgradnju stanova, dakle, faktički prodavca kao vlasnika stana lišava sredstava ostvarenih obaveznom prodajom vraćenih mu stanova, povrjeđuje pravo te opštine na lokalnu samoupravu kako u materijalno-pravnom smislu iz razloga što suprotno Evropskoj povelji o lokalnoj samoupravi i Zakonu o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 49/06 i 51/09) (član 8. stav 2. i 3., član 33., član 35., član 37. stav 1.a) alineja 4.), tako i u proceduralnom smislu (član 56. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine).
- U međuvremenu, a do dana podnošenja zahtjeva za zaštitu prava na lokalnu samoupravu kao, po mom stavu referentnog perioda u kojem se prema opštim pravnim pravilima treba, između ostalog, posmatrati ustavnopravna i zakonskopravna podloga, Federacija Bosne i Hercegovine je donijela Zakon o stvarnim pravima ("Službene novine Federacije BiH", br. 66/13 i 100/13). Obzirom da je ovdje u suštini pitanje da li je došlo do povrede prava na lokalnu samoupravu Opštine Stari Grad Sarajevo iz razloga raspolaganja prihodima ostvarenim prodajom imovine opštine od strane višeg nivoa, odnosno kantonalnog nivoa vlasti, dakle dijelom sredstava koji se ostvaruju prodajom vraćenih stanova po navedenom zakonu, nezaobilazno je prvo utvrditi pravnu prirodu te konkretne imovine (vraćenih stanova) jedinice lokalne samouprave, a samim tim je nezaobilazno analizirati važeće odredbe Zakona o stvarnim pravima. Relevantne odredbe Zakona o stvarnim pravima (član 1. stav 2.) propisuju koja su stvarna prava i da su to pravo vlasništva, pravo građenja, založno pravo, zemljišni dug, pravo stvarne i lične služnosti i pravo stvarnog tereta. Nadalje, članom 3. stav 2. je propisano da je samo jedna vrsta prava vlasništva nezavisno o nosiocu prava vlasništva. Nesporno je da su stanovi kao nepokretnosti pod opsegom člana 6. koji propisuje predmet vlasništva i drugih stvarnih prava. Odredba člana 22. istog zakona propisuje u stavu 1. da su pravna lica javnog prava (opština, grad, kanton, entitet, država, javno preduzeće, ustanove i dr.) koje su nosioci prava vlasništva imaju kao vlasnici u pravnim odnosima jednak položaj kao i drugi vlasnici. Prelaznim odredbama (članovi od 338. do 358.), te završnim odredbama (primjera, član 363.) je normirana pretvorba društvenog vlasništva, kao i pretvorba prava korištenja ili upravljanja ili raspolaganja (pri tom treba imati u vidu raniji vlasničko pravni režim u kojem su i jedinice lokalne samouprave bile davaoci stana na korištenje, nosioci prava raspolaganja/korištenja na stanovima na kojima je dodjeljivano i postojalo stanarsko pravo prema u tom periodu važećem Zakonu o stambenim odnosima). Stanarsko pravo je specifično imovinsko pravo, koje je kao tako prepoznato kako u propisima koje su regulisali vraćanje stanova napuštenih u toku rata u Bosni i Hercegovini, kao i osnov za pravo na njihovu kupovinu, odnosno otkup, je u glavnini propisano ovdje drugim osporenim zakonom, Zakonom o prodaji stanova. Relevantnim članom 363. Zakona o stvarnim pravima propisan je način raspolaganja nekretninama, koje su po prethodnoj odredbi i u odnosu na stanove i dotadašnji pravni režim, od dana stupanja na snagu tog krovnog zakona definisane u procesu pretvorbe da su u vlasništvu Federacije, kantona i jedinica lokalne samouprave. Članom 370. je propisan prestanak primjene ostalih propisa koji su taksativno nabrojani u članu 371., te je stavom 2. člana 370. propisano da odredbe o prestanku primjene propisa iz stava 1. tog člana se ne odnose na raspolaganje nekretninama u državnom vlasništvu u postupcima privatizacije i restitucije.