USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
PRESUDA
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu Potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine za proglašenje neustavnim svih uredbi, odluka, imenovanja i drugih akata Vlade Federacije Bosne i Hercegovine donesenih u periodu od 15.06.2015. godine do 28.10.2015. godine, na osnovu člana IV.C.3.10. (2) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici održanoj dana 06.06.2017. godine, donio je
PRESUDU
- 1.Odbija se kao neosnovan zahtjev Potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine da se neustavnim proglase sve uredbe, odluke, imenovanja i drugi akti Vlade Federacije Bosne i Hercegovine doneseni u periodu od 15.06.2015. godine do 28.10.2015. godine.
- 2.Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH".
Obrazloženje
1. Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva
Potpredsjednik Federacije Bosne i Hercegovine g. Milan Dunović (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva) je dana 25.02.2016. godine Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) podnio zahtjev kojim traži da Ustavni sud Federacije donese presudu kojom će utvrditi da je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine u periodu od 15.06.2015. godine do 28.10.2015. godine radila u sastavu koji je suprotan Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine, te da su sve uredbe, odluke, imenovanja i drugi akti doneseni u tom periodu u suprotnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
2. Stranke u postupku
Prema odredbi člana 39. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03), stranke u ovom postupku su Potpredsjednik Federacije Bosne i Hercegovine, kao ovlašteni podnosilac zahtjeva (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva) i Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vlada Federacije) kao donosilac osporenih akata.
3. Bitni navodi iz zahtjeva
U zahtjevu se najprije navodi da je imenovanje Vlade Federacije potvrđeno 31.03.2015. godine na zasjedanju Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, te da su u tom sazivu Vlade Federacije dužnost preuzeli Premijer/predsjednik Vlade (Bošnjak), zamjenica Premijera i Federalna ministrica finansija (Hrvatica), zamjenik Premijera i Federalni ministar trgovine (Srbin) i Federalni ministri: unutrašnjih poslova (Bošnjak), pravde (Hrvat), energije, rudarstva i industrije (Bošnjak), prometa i komunikacija (Hrvat), rada i socijalne politike (Ostali), raseljenih osoba i izbjeglica (Bošnjak), za pitanja branilaca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata (Bošnjak), zdravstva (Hrvat), obrazovanja i nauke (Bošnjakinja), kulture i sporta (Srpkinja), prostornog uređenje (Hrvat), poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva (Bošnjak) i okoliša i turizma (Srpkinja).
Zatim se podsjeća na činjenicu da je dana 15.06.2015. godine Predsjednik Federacije donio Odluku o prihvatanju ostavke federalnog ministra energije, rudarstva i industrije Reufa Bajrovića, i ističe da od tada, pa sve do 28.10.2015. godine, kada je Predstavnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine potvrdio imenovanje novog federalnog ministra energije, rudarstva i industrije, iz reda bošnjačkog naroda, nacionalni sastav Vlade Federacije nije bio u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i to odredbama člana IV.B.2.4. koje propisuju njen sastav.
U tom je periodu, kako se u zahtjevu navodi, održano 18 redovnih sjednica i 14 hitnih sjednica Vlade Federacije, koje su pobrojane pod odgovarajućim rednim brojevima, sa datumima održavanja i naznakom "redovna" odnosno "hitna" sjednica. U nastavku se kaže, da je na tim sjednicama Vlada Federacije donijela niz uredbi, odluka i rješenja, te dala niz saglasnosti odnosno izvršila niz imenovanja, pa podnosilac zahtjeva smatra da su svi ti akti neustavni, jer su tvrdi se, doneseni od "organa koji nije bio u Ustavom propisanom sazivu".
Nakon uopštenog podsjećanja na značenje i važnost principa ustavnosti i zakonitosti, te vladavine prava, podnosilac zahtjeva citira odredbu člana I.1.(2) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, koja utvrđuje i propisuje da "Bošnjaci, Hrvati i Srbi kao konstitutivni narodi, zajedno sa ostalima i građani Bosne i Hercegovine, ravnopravno uređuju Federaciju Bosne i Hercegovine, definisanu Aneksom II Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini", i smatra da je provedba ove ustavne odredbe zagarantovana daljim ustavnim odredbama, a posebno odredbama Glava IV, V i VI Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Tim odredbama propisana je struktura federalne, kantonalne i općinske vlasti na način, kojim se obezbjeđuje zastupljenost konstitutivnih naroda i ostalih u zakonodavnoj, izvršnoj i sudskoj vlasti na svim nivoima u Federaciji Bosne i Hercegovine. Posebno se ukazuje na član IX.11a. kojim je propisano da će konstitutivni narodi i grupa ostalih biti proporcionalno zastupljeni u javnim institucijama Federacije Bosne i Hercegovine, a javne institucije su, u smislu te odredbe ministarstva u Vladi Federacije i vladama kantona, općinski organi vlasti, te kantonalni i općinski sudovi u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Iz ovoga se u zahtjevu izvodi zaključak, da u periodu od prihvatanja ostavke tadašnjeg Federalnog ministra energije, rudarstva i industrije 15.06.2015. godine, pa do imenovanja novog Federalnog ministra istog resora 28.10.2015. godine, nacionalni sastav Vlade Federacije nije bio u skladu sa odredbama člana IV.B.2.4. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, te da su sve uredbe, odluke imenovanja i drugi akti Vlade doneseni u tom periodu suprotni Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine, jer su doneseni od organa koji nije bio u Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine propisanom sastavu, čime je povrijeđen princip ustavnosti i zakonitosti koje nalaže da niži pravni akt bude donesen od strane organa koji je višim pravnim aktom određen kao nadležan, te da bude donesen po postupku i u formi koji su takođe određeni višim pravnim aktom.
U zahtjevu se, na kraju, citiraju ustavne odredbe koje su ranije pominjane, citirane ili parafrazirane i to čl. I.1., IV.B.2.4 i 5, IV.C.3.10.(2), te IX.11a.
4. Dopuna i preciziranje zahtjeva
Kako se ovdje radi o zahtjevu za ocjenu ustavnosti, zasnovanom na odredbi IV.C.3.10.(2) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, od podnosioca je aktom Ustavnog suda Federacije broj: U-2/16 od 18.03.2016. godine zatraženo da isti dopuni i precizira, kako bi se upodobio sa tom ustavnom odredbom koja izričito i to u jednini govori o "predloženom ili usvojenom propisu koji donosi organ federalne vlasti" i koji bi, podrazumijeva se, trebalo da u zahtjevu bude označen. Takvu dopunu i preciziranje nalažu i odredbe čl. 36. i 37. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine u kojima je takođe izričito i u jednini propisano da "zahtjev za ocjenu ustavnosti treba da sadrži naziv ustava kantona, zakona ili drugog propisa organa federalne, kantonalne ili općinske vlasti", te "ako je propis objavljen, i naziv i broj službenog glasila u kome je objavljen", a ako "treba ocijeniti ustavnost predloženog ustava kantona zakona ili drugog propisa, ili usvojenih propisa koji nisu objavljeni, uz zahtjev se prilaže ovjeren prijepis tog propisa".
Na ovo traženje, Potpredsjednik Federacije uputio je Ustavnom sudu Federacije akt broj: 03-01-2-68-4/16 od 01.04.2016. godine, koji je zaprimljen u Ustavnom sudu Federacije 04.04.2016. godine, naslovljen sa: "Preciziranje zahtjeva za ocjenu ustavnosti od 25.02.2016. godine", priloživši mu od Vlade Federacije pribavljene izvode iz evidencija za uredbe, odluke i rješenja za period od 15.06. do 21.10.2015. godine iz kojih je izvoda razvidno, da je u tom periodu Vlada Federacije održala 18 redovnih i 14 hitnih sjednica i donijela 15 uredbi, 351 odluku, 69 rješenja i 6 zaključaka, pri čemu je za svaki akt označen broj sjednice, broj protokola, datum objave i broj službenog glasila u kojem je pojedini akt objavljen.
5. Relevantno pravo
A. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine
Član I.1.(1)
(1) Federacija Bosne i Hercegovine je jedan od dva entiteta države Bosne i Hercegovine i ima svu vlast, nadležnosti i odgovornosti koje Ustavom Bosne i Hercegovine nisu date u isključivu nadležnost institucija Bosne i Hercegovine.
Član IV.B.2.4.
(1) Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (premijer/predsjednik Vlade i šesnaest ministara) sastoji se od osam ministara iz reda bošnjačkog, pet ministara iz reda hrvatskog i tri ministra iz reda srpskog naroda. Jednog ministra iz reda ostalih može imenovati premijer/predsjednik Vlade iz kvote najbrojnijeg konstitutivnog naroda. Vlada ima i premijera/predsjednika Vlade koji ima dva zamjenika, iz različitih konstitutivnih naroda, koji se biraju iz reda ministara.
(2) Nakon potpune provedbe Aneksa 7., najmanje 15% članova Vlade mora biti iz jednog konstitutivnog naroda. Najmanje 35% članova Vlade mora biti iz dva konstitutivna naroda. Jedan član Vlade mora biti iz reda ostalih.
Član IV.B.2.5.
Izbor Vlade
(1) Predsjednik Federacije, uz saglasnost oba potpredsjednika Federacije, imenuje Vladu Federacije nakon konsultacija sa premijerom ili sa kandidatom za tu funkciju. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je izabrana, nakon što je njeno imenovanje potvrdio većinom glasova Zastupnički dom Federacije. Svako upražnjeno mjesto popunjava se istim postupkom.
(2) Ukoliko Predstavnički dom ne potvrdi imenovanje Vlade, predsjednik Federacije u saglasnosti sa potpredsjednicima Federacije, a uz konsultacije sa premijerom ili kandidatom za tu funkciju, ponovo će postupiti u skladu sa stavom 1. ovog člana.
(3) Vlada se može smijeniti bilo odlukom Predsjednika Federacije uz saglasnost Potpredsjednika Federacije, ili izglasavanjem nepovjerenja Vladi većinom glasova u svakom od domova. Predsjednik Federacije smjenjuje ministre na prijedlog Premijera.
Član IV.C.3.10.(2)
(2) Ustavni sud:
- a)na zahtjev Predsjednika Federacije, Potpredsjednika Federacije, Premijera, zamjenika Premijera ili na zahtjev jedne trećine članova bilo kog doma Parlamenta Federacije, utvrdit će da li je prijedlog zakona koji je usvojio jedan od domova, ili zakon koji su usvojila oba doma, u skladu sa ovim ustavom;
- b)na zahtjev Premijera, kantona ili jedne trećine poslanika u zakonodavnom tijelu kantona, utvrdit će da li su ustav kantona i amandman na ustav, predloženi zakon ili zakon koga je usvojilo to zakonodavno tijelo, u skladu sa ovim ustavom;
- c)na zahtjev Predsjednika Federacije, Potpredsjednika Federacije, Premijera ili zamjenika Premijera utvrdit će da li je predloženi ili usvojeni propis koji donosi organ federalne vlasti u skladu sa ovim ustavom;
- d)na zahtjev premijera, ili kantona, utvrđuje da li neki predloženi ili usvojeni propis koje je donijelo neko tijelo kantonalne vlasti, gradske ili općinske vlasti u skladu sa ovim ustavom.
Amandman LII na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine
Prijelazne i završne odredbe
Član 11a.
1. Proporcionalna zastupljenost u svim javnim organima vlasti, uključujući i sudove
Konstitutivni narodi i grupa Ostalih će biti proporcionalno zastupljeni u javnim institucijama u Federaciji BiH.
Kao ustavni princip, takva proporcionalna zastupljenost će se bazirati na popisu iz 1991. godine, dok se Aneks 7. u potpunosti ne provede, u skladu sa Zakonom o državnoj službi Bosne i Hercegovine. Ovaj opći princip će se precizirati entitetskim zakonima. Entitetski zakoni će utvrditi konkretne rokove i regulisat će pomenuti princip, u skladu sa regionalnom etničkom strukturom entiteta i kantona.
Javne institucije u smislu ovog člana su ministarstva u Vladi Federacije BiH i vladama kantona, općinski organi vlasti, kantonalni i općinski sudovi u Federaciji Bosne i Hercegovine.
B. Zakon o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine
("Službene novine Federacije BiH", br. 1/94, 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06)
I – Opće odredbe
Član 1.
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vlada Federacije) je izvršni organ Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija), koja vrši izvršnu vlast Federacije, ako određene izvršne kompetencije nisu Ustavom Federacije predviđene za Predsjednika Federacije odnosno jednog od Potpredsjednika Federacije.
II – Sastav Vlade
Član 6.
Vladu čine: Premijer/Predsjednik Vlade Federacije koji ima dva zamjenika, iz različitih konstitutivnih naroda koji se biraju iz reda ministara i ministri.
Vlada Federacije se sastoji od osam ministara iz reda bošnjačkog, pet ministara iz reda hrvatskog i tri ministra iz reda srpskog naroda. Jednog ministra iz reda ostalih može imenovati Premijer/Predsjednik Vlade iz kvote najbrojnijeg konstitutivnog naroda.
Nakon potpune provedbe Aneksa 7. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini najmanje 15% članova Vlade mora biti iz jednog konstitutivnog naroda. Najmanje 35% članova Vlade mora biti iz dva konstitutivna naroda. Jedan član Vlade mora biti iz reda ostalih.
Član 6a.
Predsjednik Federacije, uz saglasnost oba Potpredsjednika Federacije, imenuje Vladu Federacije nakon konsultacija sa Premijerom/Predsjednikom Vlade ili sa kandidatom za tu funkciju.
Vlada Federacije je izabrana, nakon što je njeno imenovanje potvrdio većinom glasova Predstavnički dom Parlamenta Federacije.
Svako upražnjeno mjesto popunjava se istim postupkom.
Ukoliko Predstavnički dom ne potvrdi imenovanje Vlade, Predsjednik Federacije u saglasnosti sa Potpredsjednicima Federacije, a uz konsultacije sa Premijerom ili kandidatom za tu funkciju, ponovo će postupiti u skladu sa stavom 1. ovog člana.
Član 7.
Premijer/Predsjednik Vlade Federacije i njegovi zamjenici, kao i ministri, nakon potvrđivanja imenovanja u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije daju svečanu izjavu pred predsjedavajućim Predstavničkog doma Parlamenta Federacije.
Član 8.
Vlada Federacije imenuje i razrješava sekretara Vlade Federacije.
Sekretar Vlade Federacije odgovara za svoj rad Vladi Federacije, Premijeru/Predsjedniku Vlade Federacije i zamjenicima Premijera/Predsjednika Vlade Federacije.
IV – Način rada Vlade
Član 12.
Vlada Federacije radi na sjednici.
Vlada Federacije može odlučivati ako sjednici prisustvuje više od polovice članova Vlade.
Vlada Federacije odluke donosi većinom glasova prisutnih članova, ako Ustavom Federacije nije drugačije određeno.
Član 14.
Za davanje prijedloga i mišljenja o pitanjima iz svoje nadležnosti, Vlada Federacije može osnivati stalna i povremena radna tijela (savjete, urede, komitete, odbore, komisije i dr.).
Sastav i nadležnost radnih tijela iz stava 1. ovog člana uređuje se Poslovnikom Vlade ili aktom o osnivanju.
Član 15.
Za donošenje rješenja u upravnom postupku i odlučivanje o drugim pojedinim pitanjima iz nadležnosti Vlade, Vlada Federacije može osnovati jednu ili više komisija čije članove imenuje iz reda članova Vlade.
Član 16.
Vlada Federacije donijet će Poslovnik o svome radu u roku od 30 dana od dana svoga konstituiranja, koji će pored ostalog urediti postupak i način zakazivanja sjednica Vlade Federacije, određivanje mjesta održavanja sjednica, postupak i formu prethodnog razmatranja materijala, utvrđivanje prijedloga i zaključaka, način ravnopravne upotrebe jezika i pisma konstitutivnih naroda u pripremi i izradi pisanih materijala, način izvršenja zaključaka, prenošenje ovlaštenja i zaduženja i druga poslovnička pitanja.
Pojedina pitanja iz stava 1. ovog člana, ukoliko nisu uređena Poslovnikom Vlade Federacije, uređuju se zaključkom Vlade Federacije.
Član 17.
Vlada Federacije osigurava javnost svog rada.
V – Akti Vlade
Član 18.
Vlada Federacije, u ostvarivanju svojih ovlaštenja utvrđenih Ustavom Federacije, donosi uredbe sa zakonskom snagom, uredbe, odluke, rješenja i zaključke.
Vlada Federacije donosi uredbe sa zakonskom snagom u skladu sa Ustavom Federacije.
Član 19.
Uredbom se uređuju najvažnija pitanja iz nadležnosti Vlade Federacije, bliže uređuju odnosi za sprovođenje zakona, osnivaju stručne i druge službe Vlade i utvrđuju principe za unutrašnju organizaciju federalnih organa državne uprave.
Odlukom se uređuju pojedina pitanja ili propisuju mjere Vlade, daje saglasnost ili potvrđuju akti drugih organa ili organizacija, te odlučuje o drugim pitanjima o kojima se ne odlučuje uredbom.
Rješenjem se odlučuje o imenovanjima i razrješenjima, kao i o drugim pojedinačnim pitanjima iz nadležnosti Vlade Federacije.
Zaključkom se utvrđuju stavovi o pitanjima od značaja za provođenje utvrđene politike, uređuju unutrašnji odnosi u Vladi i određuju zadaci federalnim organima državne uprave i službama Vlade.
Član 20.
Uredbe sa zakonskom snagom, uredbe i odluke objavljuju se u "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", a ostali akti Vlade ako je to u njima navedeno.
C. Poslovnik o radu Vlade Federacije Bosne i Hercegovine
("Službene novine Federacije BiH", br. 6/10, 37/10 i 62/10)
I – Osnovne odredbe
Član 2.
Vladu čine premijer/predsjednik (u daljem tekstu: premijer) i 16 ministara, u skladu sa Amandmanom XLIV(1) na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustav Federacije).
III – Unutrašnja organizacija i način rada Vlade
5. Održavanje, tok sjednice i odlučivanje na sjednici Vlade
Član 35. stav 2.
U slučaju odsutnosti ili spriječenosti premijera, sjednice Vlade saziva jedan od zamjenika premijera, a u slučaju odsutnosti ili spriječenosti oba zamjenika premijera, član Vlade kojeg odredi premijer, odnosno zamjenici premijera.
Članak 41.
Sjednicama Vlade predsjedava premijer.
Kada je premijer odsutan ili spriječen, sjednici Vlade predsjedava jedan od zamjenika premijera, a u slučajevima iz člana 35. stav 2. ovog Poslovnika, sjednici Vlade predsjedava član Vlade.
Član 43.
Prije nego što predloži dnevni red premijer, odnosno predsjedavajući, utvrđuje da li postoji kvorum za rad Vlade.
Vlada može održati sjednicu ako istoj prisustvuje više od polovine članova Vlade.
Član 44.
Kad se utvrdi da postoji kvorum za rad Vlade, premijer, odnosno predsjedavajući otvara sjednicu i pita članove Vlade da li imaju primjedbi na zapisnik sa prethodne sjednice.
O osnovanosti primjedbe odlučuje Vlada, nakon čega premijer, odnosno predsjedavajući konstatuje da je usvojen zapisnik, uz eventualne usvojene primjedbe.
Član 45.
Nakon usvajanja zapisnika sa prethodne sjednice, pristupa se utvrđivanju dnevnog reda sjednice Vlade. O predloženom dnevnom redu premijer, odnosno predsjedavajući, po potrebi, daje objašnjenja.
Članovi Vlade imaju pravo predložiti izmjene i dopune predloženog dnevnog reda. O tim prijedlozima odlučuje Vlada.
Dnevni red je usvojen kad ga prihvati Vlada.
Član 46.
Nakon usvajanja dnevnog reda pristupa se razmatranju materijala prema utvrđenom dnevnom redu.
Član 47.
Vlada odluke donosi većinom glasova prisutnih članova Vlade.
D. Praksa Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Odluka u predmetu U-17/16 od 19.01.2017. godine, objavljena u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 18/17.
E. Praksa Ustavnog Suda Federacije
Odluka u predmetu U-27/09 od 20.04.2010. godine, objavljena u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 34/10.
6. Činjenično stanje i stav Ustavnog suda Federacije
Postupak u ovom ustavnosudskom predmetu pokrenut je zahtjevom za ocjenu ustavnosti, koji je podnio Potpredsjednik Federacije Bosne i Hercegovine. Kako je utvrđeno da u ovom ustavnosudskom predmetu nema činjeničnih pitanja koja bi iziskivala neposredno razjašnjenje na javnoj raspravi, to je u skladu sa članom 13. stav 1., u vezi sa članom 25. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br.: 40/10 i 18/16) održana sjednica bez javne rasprave, dana 06.06.2017. godine, te je na osnovu analize zahtjeva, preciziranog zahtjeva, činjenica i dokaza sadržanih u spisu predmeta i relevantnih pravnih odredbi utvrđeno kako slijedi.
Podnosilac zahtjeva zasniva svoje ovlaštenje na ustavnoj odredbi iz člana IV.C.2.10.(2) c) koja glasi:
"(2)Ustavni sud
.........
c) na zahtjev Predsjednika Federacije, Potpredsjednika Federacije, Premijera ili zamjenika Premijera, utvrdit će da li je predloženi ili usvojeni propis koji donosi organ federalne vlasti u skladu sa ovim ustavom;
U zahtjevu, međutim, ni nakon traženog preciziranja nije označen "predloženi ili usvojeni propis koji donosi organ federalne vlasti" čija se ustavnost osporava, već se nasuprot tome problematizuje ustavnost svih "uredbi, odluka, rješenja, saglasnosti i imenovanja" koje je donijela Vlada Federacije Bosne i Hercegovine u periodu od 15. juna do 28. oktobra 2015. godine.
Ovako postavljen zahtjev za ocjenu ustavnosti jasno ukazuje na to da podnosilac zahtjeva ne spori materijalnu (sadržinsku) saglasnost tih akata sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, jer bi u suprotnom morao označiti akt ili akte, ili njihove pojedinačne odredbe koje smatra neustavnim, te bi trebalo da iznese i razloge njihove navodne nesaglasnosti sa ustavom, što nije učinio ni u osnovnom zahtjevu, niti kod preciziranja koje je od njega traženo.
Njegova argumentacija u prilog neustavnosti osporenih akata ide u drugom pravcu: on ih skupno osporava i to iz razloga formalne neustavnosti koja prema njegovom mišljenju dolazi otud, što je Vlada Federacije u označenom vremenskom periodu, radila "u sastavu koji je suprotan Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine" iz čega dalje izvodi zaključak da nije bila ovlaštena te akte donositi.
Činjenični osnov zahtjeva je sljedeći: nakon što je imenovanje Vlade potvrđeno 31.03.2015. godine na zasjedanju Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, uslijedila je ostavka tadašnjeg federalnog ministra energije, rudarstva i industrije iz reda bošnjačkog naroda, koja je prihvaćena odlukom Predsjednika Federacije Bosne i Hercegovine od 15.06.2015. godine, a imenovanje novog ministra energije, rudarstva i industrije iz reda istog konstitutivnog naroda potvrđeno je u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine dana 28.10.2015. godine.
Iz tih nespornih činjenica podnosilac zahtjeva izvodi zaključak da je Vlada Federacije, u označenom kalendarskom rasponu radila u sastavu koji je "suprotan Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine", pa na toj osnovi tvrdi da su neustavni i svi njeni, u tom periodu, doneseni akti.
Dakle, smisao zahtjeva je u sljedećem: ako stoji tvrdnja da je Vlada Federacije u periodu od 15.06. do 28.10.2015. godine radila u "sastavu koji je suprotan Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine", to za sobom povlači i formalnu neustavnost svih osporenih akata, tačnije onih akata iz tog "paketa" koji podliježu ocjeni ustavnosti pred ovim Sudom (što je kod preciziranja zahtjeva podnosilac takođe propustio napomenuti).
To, uostalom, sugerira i sam podnosilac zahtjeva, kada u petitu predlaže dvostruko utvrđenje: najprije utvrđenje o tome da "je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine u periodu od 15.06.2015. godine do 28.10.2015. godine radila u sastavu koji je suprotan Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine", a zatim i utvrđenje da su "sve uredbe, odluke, imenovanja i drugi akti Vlade Federacije doneseni u tom periodu suprotni Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine i kao takvi se utvrđuju kao ništavni".
Potpuno je jasno, da prvo utvrđenje podnosilac zahtjeva nije po Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine ovlašten tražiti, a niti takvo utvrđenje spada u nadležnost Ustavnog suda Federacije. Ali, jednako je tako jasno i to da je podnosilac ovlašten zahtijevati ocjenu ustavnosti predloženog ili usvojenog propisa koji donosi organ federalne vlasti, bilo iz razloga formalne, bilo iz razloga materijalne neustavnosti, te da je Ustavni sud Federacije o tome nadležan i dužan odlučiti.
Prema tome, da bi Ustavni sud Federacije udovoljio svojoj ustavnoj obavezi i odlučio o zahtjevu ovlaštenog podnosioca za ocjenu ustavnosti u ovom predmetu, morao je prethodno ispitati postoji li razlog formalne neustavnosti na koji se podnosilac zahtjeva poziva, a taj razlog je, kako je ranije istaknuto, nedostatak ovlaštenja za donošenje osporenih akata proistekao otud što je, kako podnosilac zahtjeva tvrdi, Vlada Federacije radila "u sastavu koji je suprotan Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine". A, kako je prema mišljenju podnosioca zahtjeva sastav Vlade bio suprotan ustavu iz razloga što je ona nastavila raditi za vrijeme postupka popune upražnjenog ministarskog mjesta nastalog prihvatanjem ostavke tadašnjeg ministra energije, rudarstva i industrije, proističe kako on smatra, da Vlada Federacije ne može raditi i donositi nikakve akte iz svoje nadležnosti dok traje personalna izmjena na jednom od ministarskih mjesta, dok ta izmjena ne bude verificirana potvrdom o imenovanju novog ministra u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine.
Ovakvo stanovište podnosioca zahtjeva nije održivo, jer podrazumijeva da je statička slika ustavom propisanog sastava Vlade Federacije, kakva ona mora biti u trenutku njenog potvrđivanja u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, stalni nužni uslov i za njeno redovno funkcionisanje.
Nesporno je da Ustav Federacije Bosne i Hercegovine u članu IV.B.2.4 precizno i apodiktički propisuje proporcionalni nacionalni sastav Vlade Federacije, bez kojeg ona ni ne može biti imenovana i potvrđena. Ali, kada su uslovi iz tog člana ispunjeni i kada je Vlada Federacije imenovana i potvrđena, ona tada stiče statički ustavni legitimitet koji se ne može dovoditi u pitanje zbog mogućih pojedinačnih fluktuacija u njenom sastavu, odnosno personalnih izmjena na pojedinim ministarskim mjestima, ma iz kojeg razloga takve izmjene nastale, uključivši i demisioniranje nekog od ministara, utoliko prije što takva demisija, po ustavnom automatizmu, znači i pokretanje procedure imenovanja novog ministra, naravno u skladu sa proporcionalnom nacionalnom zastupljenošću na kojoj pomenuta ustavna odredba insistira.
U prilog tome jasno govore i ustavne odredbe. Tako je u članu IV.B.2.5.(1) in fine predviđena mogućnost da se "upražnjeno mjesto" u sastavu Vlade Federacije, "popunjava istim postupkom" (misli se na postupak imenovanja Vlade), a odredba člana IV.B.2.5.(3) predviđa i posebno reguliše postupak smjene ministara. Ali ni u prvom, ni u drugom slučaju personalne izmjene nemaju po Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine nikakvu direktnu posljedicu u pogledu funkcionisanja Vlade Federacije i donošenja odluka, što jedino može da znači da za trajanja postupka personalnih izmjena u svom sastavu Vlada nije ustavno dekapacitirana, pa prema tome ne može biti dekapacitirana ni podnošenjem ostavke jednog od ministara, što je ovdje slučaj.
Dok je formiranje Vlade Federacije, sa razumljivim insistiranjem na "nacionalnom ključu" klasična ustavna materija, jer uspostava tog najvažnijeg organa izvršne vlasti zahtijeva regulaciju pravnim aktom najviše pravne snage, dotle njen normalan rad i način donošenja odluka podliježu propisima niže pravne snage, a u slučaju Vlade Federacije to su Zakon o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 1/94, 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06) (u daljem tekstu: Zakon o Vladi Federacije) i Poslovnik o radu Vlade Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Poslovnik Vlade Federacije), kao "organski zakon".
Ti su propisi precizni i ne ostavljaju mjesta dilemama. Tako Zakon o Vladi Federacije u članu 12. propisuje da Vlada Federacije radi na sjednici, da može odlučivati ako sjednici prisustvuje više od polovine članova Vlade, te da se odluke donose "većinom glasova prisutnih članova, ako Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine nije drugačije određeno", a u skladu s tim i Poslovnik Vlade Federacije, koji do pojedinosti uređuje način sazivanja i održavanja sjednica, način utvrđivanja dnevnog reda i način odlučivanja na sjednicama, u članu 47. propisuje da "Vlada odluke donosi većinom glasova prisutnih članova Vlade".
Iz gore izloženog slijedi da Vlada Federacije ne može biti formirana ukoliko prijedlog njenog sastava nije u skladu sa proporcionalnom nacionalnom zastupljenošću decidno propisanom članom IV.B.2.4. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Vlada Federacije o kojoj se u ovom predmetu radi je tako i formirana, što podnosilac zahtjeva ne osporava.
Ali, nakon što je imenovana i potvrđena u skladu s tom ustavnom odredbom i time stekla statički ustavni legitimitet, Vlada Federacije je, kao kolegijalni organ, nastavila funkcionisati prema, na ustavu zasnovanim, odredbama o načinu rada decidno propisanim Zakonom o Vladi Federacije i Poslovnikom Vlade Federacije, koji propisuju da je kvorum za rad Vlade Federacije natpolovična većina članova Vlade, a da je za donošenje valjane odluke potrebna natpolovična većina prisutnih članova Vlade.
Zaključak je jasan: ustavom propisani proporcionalni sastav Vlade Federacije nužni je uslov da bi ona bila formirana, da bi stekla ustavni legitimitet i da bi mogla početi da vrši svoju ustavnu funkciju i taj je uslov kad je ova Vlada u pitanju zadovoljen. Ali, puni sastav Vlade nije prema Ustavu Federacije stalni nužni uslov za njen rad i odlučivanje, pa privremeni nacionalni debalans, koji nužno nastaje u vrijeme dok se iz nekog razloga, u ustavom propisanom postupku, popunjava upražnjeno mjesto u njenom sastavu, nema učinka na valjanost tada donesenih akata. Jer da je ustavotvorac htio drugačije, tada bi u odredbi člana IV.B.2.5.(1) kojom reguliše način popunjavanja "svakog upražnjenog mjesta" u sastavu Vlade Federacije, bez obzira na razlog upražnjenja, ili kada u odredbi člana IV.B.2.5.(1) reguliše način smjene ministara, sasvim sigurno izričitom odredbom dekapacitirao Vladu za vrijeme dok traje postupak personalnih izmjena u njenom sastavu.
Upravo zato što takve odredbe u Ustavu Federacije nema, zakonske i poslovničke odredbe pri donošenju akata Vlade bez obzira na njihov karakter i formu, tolerišu ispodpolovičnu odsutnost članova Vlade kako bi ona kao kolegijalni organ bila operativna, a nacionalni ključ pritom podliježe elastičnijem principu "dinamičke ravnoteže".
Zakonske i poslovničke odredbe o kojima je riječ, pritom ne razlikuju razloge odsutnosti članova Vlade Federacije čak ni na elementarnoj razini, na kojoj bi se s jedne strane moglo govoriti o "fizičkoj odsutnosti" koja je reverzibilna (spriječenost u uobičajenom značenju tog izraza: trenutnog ili dužeg boravka izvan mjesta održavanja sjednice ili izvan zemlje, spriječenost zdravstvenim, porodičnim i sličnim razlozima privremene prirode), a s druge strane o "pravnoj odsutnosti" koja je u pravilu ireverzibilna (smjena, ostavka, ograničenje ili lišenje poslovne sposobnosti, smrt).
Kako zahtjev za ocjenu ustavnosti u ovom ustavnosudskom predmetu počiva na jednom podobliku "pravne odsutnosti", a to je ostavka jednog od ministara u sastavu Vlade Federacije, Ustavni sud Federacije smatra da ovaj vid odsutnosti člana Vlade nema nikakav drugačiji učinak na donošenje odluka na sjednici Vlade Federacije, nego što ga ima odsutnost aktivnog ministra koji na sjednicu nije mogao doći zbog spriječenosti. Konačni je učinak naime isti: ako je ostvaren kvorum, sjednica se može održati, a ako za prijedlog odluke glasa natpolovična većina prisutnih članova Vlade, može se pravovaljano odlučiti, jer zakonske i poslovničke odredbe ne razlikuju razloge odsutnosti.
Ovaj podoblik "pravne odsutnosti" ima jednu karakteristiku koja takvu odsutnost razlikuje od, "obične spriječenosti" da se prisustvuje sjednici, a to je predvidljivost te odsutnosti, jer se zna da će ona trajati do imenovanja novog ministra, ali se to u ovom predmetu i dalje ne može smatrati relevantnim argumentom u prilog zahtjevu. Jer, zamisliv je i niz drugih razloga i oblika odsutnosti članova Vlade, koji mogu imati kraće ili dulje predvidljivo trajanje. Na primjer, programirana odsutnost člana Vlade radi obavljanja službene dužnosti u inostranstvu ili pak odsutnost neizvjesnog trajanja zbog bolesti.
Zapravo jedini usporediv oblik "pravne odsutnosti" sa ovim na kojem se zahtjev zasniva je smrt nekog od članova vlade. Ali, čak i taj najdrastičniji oblik definitivne i fizičke i pravne odsutnosti ne bi mogao biti uvažen kao argument u onom smislu u kojem je podnesen ovaj zahtjev.
Jedina prava differentia specifica odsutnosti ministra na koju se poziva u ovom zahtjevu je činjenica da je riječ o podnošenju ostavke, dakle o svjesnom činu kojim se ministar, član Vlade Federacije, svojevoljno želi udaljiti iz njenog sastava.
Ustavni sud Federacije smatra da takav akt demisioniranja prema ustavnim odredbama ne može biti podignut iznad drugih vidova odsutnosti i da to ni u kom slučaju ne može biti dostatan argument da se odlukom Ustavnog suda Federacije odjednom stave van snage sve uredbe, odluke, imenovanja i drugi akti Vlade Federacije Bosne i Hercegovine inače doneseni u skladu sa zakonskim i poslovničkim odredbama.
Na iznesenom se može utemeljiti čvrst zaključak o tome da Vlada Federacije u periodu od 15.06. do 28.10.2015. godine nije radila "u sastavu koji je suprotan Ustavu Federacije BiH", već je tada trajao ustavom predviđeni postupak popunjavanja upražnjenog mjesta ministrom iz istog konstitutivnog naroda, što je u skladu sa ustavnom odredbom iz člana IV.B.2.4.(1), o kojoj je gore u više navrata bilo riječi, kao i sa odredbom člana IV.B.2.5.(1) koja predviđa i regulira popunjavanje upražnjenog mjesta u sastavu Vlade Federacije Bosne i Hercegovine. A kako prema Ustavu taj postupak nema učinka na ustavni kapacitet Vlade i njen redovan rad, to znači da ne postoji ni, od strane podnosioca zahtjeva pretpostavljena, formalna neustavnost osporenih akata.
Ovdje treba podsjetiti i na dvije ustavnosudske odluke čiji je pravni supstrat principijelno tijesno povezan sa kontekstom ovog predmeta, a u njima iznesena argumentacija izravno podupire gornji zaključak.
Jedna je Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u predmetu broj: U-17/16 od 19.01.2016. godine, kojom je odbijen kao neosnovan zahtjev 30 poslanika Narodne skupštine Republike Srpske za ocjenu ustavnosti "svih zakona i ostalih opštih pravnih akata usvojenih od strane Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine od njegovog konstituisanja poslije izbora 2014. godine", zbog nepotpunog sastava Kluba srpskog naroda. U obrazloženju te Odluke konstatuje se da ukupan broj delegata predstavlja broj delegata kojima je verifikovan mandat u tekućem sazivu, te da Poslovnikom Doma naroda nije propisano da je uslov za valjanost odluke to da ju je usvojio određeni broj delegata svih nacionalnih klubova, a podnosilac zahtjeva ničim nije ukazao da prilikom donošenja pobijanih zakona nije bilo prisutno najmanje devet delegata iz Kluba srpskog naroda. Stoga je Ustavni sud Bosne i Hercegovine utvrdio da nisu postojale ustavne, zakonske ili prepreke iz Poslovnika da se pobijani zakoni usvoje u Domu naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine.
Takođe, treba podsjetiti i na dio obrazloženja Odluke Ustavnog suda Federacije u predmetu broj: U-27/09 od 20.04.2010. godine. Naime, na javnoj raspravi u tom predmetu predstavnici Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine istakli su prigovor nepotpunog, prvenstveno u nacionalnom smislu, sastava Ustavnog suda Federacije, smatrajući da tada postojeći sastav od šest sudija narušava ustavom određeni nacionalni sastav tog Suda, tvrdeći da on u tako nepotpunom sastavu ne može odlučivati.
Istaknuti procesni prigovor je odbijen, pri čemu je Ustavni sud Federacije s tim u vezi konstatovao:
"Nesporno je da je sastav od devet sudija i njihova nacionalna pripadnost precizirana odredbom člana IV.C.3 (9) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Članom 28. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine je kao opće pravilo ustanovljeno da Ustavni sud Federacije odlučuje većinom glasova svih sudija, izuzev u specifičnom postupku zaštite vitalnog interesa konstitutivnih naroda. Dakle, navedenim zakonom je utvrđen kvorum od pet glasova sudija za odlučivanje i u ovom, in concreto, i u drugim ustavnosudskim predmetima koji se vode pred Sudom. Niti jednom ustavnom ili zakonskom odredbom nije propisano da u okviru izvršavanja svojih ustavom propisanih nadležnosti, Ustavni sud Federacije, u slučaju odsutnosti, što uključuje i nepopunjenost, brojčanog, a posebno nacionalnog sastava sudija, ne može djelovati, odnosno odlučivati o postavljenim zahtjevima. Poslovnikom Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 39/04), je razrađen način postupanja Ustavnog suda Federacije i prilikom odlučivanja i glasanja kada su u pitanju sjednice bez i sa javnom raspravom. Tako je članom 24. stav 2. propisano zakazivanje i rukovođenje javnom raspravom za slučaj odsutnosti i predsjednika i oba potpredsjednika Ustavnog suda Federacije, dok član 35. istog propisa određuje način postupanja na sjednici o vijećanju i glasanju za slučaj nemogućnosti postizanja propisane većine zbog odsutnosti jednog ili više sudija. Očigledno je, dakle, da se vodilo računa i o ovakvim iznimnim situacijama da bi Ustavni sud Federacije, kao kolegijalni organ, mogao izvršavati svoje ustavne nadležnosti i kada nema popunjen sastav Suda, sve dok postoji propisani kvorum za odlučivanje".
Jednako je tako u ovom konkretnom predmetu očigledno, da je i u pogledu funkcionisanja Vlade Federacije Bosne i Hercegovine ustavotvorac vodio računa o iznimnim situacijama, kako bi ona, kao kolegijalni organ, a imajući u vidu ustavna ovlaštenja koja joj pripadaju, bila operativna i u takvim situacijama i kako bi mogla izvršavati svoje ustavne nadležnosti i onda kada, iz bilo kojeg razloga dolazi do personalne zamjene na pojedinim ministarskim mjestima.
Ergo, nesporno je da je Vlada Federacije imenovana i potvrđena u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, onako kako je propisano njegovim odredbama iz člana IV.B.2.4.(1) i člana IV.B.2.5.(1), što ni podnosilac zahtjeva ne osporava.
Kako se u zahtjevu ne osporava ni to, da je nakon toga Vlada Federacije radila i odlučivala u skladu sa ovlaštenjima koja joj pripadaju po Zakonu o Vladi Federacije i na način propisan Poslovnikom o radu Vlade Federacije, pa tako i u periodu od 15.06. do 28.10.2015. godine, dok je trajao ustavom predviđeni postupak imenovanja novog ministra energije, rudarstva i industrije iz reda bošnjačkog naroda, to u cijelosti obara bazični argument podnosioca zahtjeva o povredi principa ustavnosti i zakonitosti koje, kako podnosilac precizno navodi, "nalaže da niži pravni akt bude donesen od strane organa koji je višim pravnim aktom određen kao nadležan, te da bude donesen po postupku i u formi koji su takođe određeni višim aktom".
Osporeni akti naime imaju rang uredbi, odluka, rješenja i zaključaka, a za njihovo donošenje je Vlada Federacije u vršenju svojih ustavnih ovlaštenja određena kao nadležna višim pravnim aktom – Zakonom o Vladi Federacije (čl.18. i 19.). K tome, osporeni su akti doneseni po postupku i u formi koja je takođe određena višim aktima – Zakonom o Vladi Federacije i Poslovnikom o radu Vlade Federacije, a korektnost te procedure kad je donošenje osporenih akata u pitanju, nije predmet osporavanja ni generalno, niti u vezi sa pojedinim od njih.
Iz svega rečenog, Ustavni sud Federacije utvrdio je da je zahtjev podnosioca neosnovan, te je uz shodnu primjenu odredbi člana 5. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine odlučeno kao u izreci ove presude.
Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je većinom glasova u sastavu: Vesna Budimir, predsjednica Suda, Mirjana Čučković, dr. sc. Šahbaz Džihanović, Aleksandra Martinović, prof. dr. Edin Muminović, dr. sc. Kata Senjak i Mladen Srdić, sudije Suda.
Broj U-2/16
06. juna 2017. godine
Sarajevo
Predsjednica
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Vesna Budimir, s. r.