Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

PRESUDA

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine odlučujući o zahtjevu Premijera Federacije Bosne i Hercegovine za utvrđivanje ustavnosti čl. 1., 2. i 12.-Tarifni broj 7. Odluke o opštinskim komunalnim taksama, na osnovu člana IV.C.3.10.(2) d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici bez javne rasprave, održanoj dana 12.09.2017. godine, donio je

PRESUDU

  • 1.
    Utvrđuje se da član 12. Tarifni broj 7. Odluke o opštinskim komunalnim taksama ("Službeni glasnik Opštine Zavidovići", broj 1/15), nije u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
  • 2.
    Utvrđuje se da su čl. 1. i 2. Odluke o opštinskim komunalnim taksama ("Službeni glasnik Opštine Zavidovići", broj 1/15), u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
  • 3.
    Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Opštine Zavidovići".

Obrazloženje

1. Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva

Premijer Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva) je dana 04.01.2017. godine podnio Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) zahtjev za utvrđivanje ustavnosti broj 01-01-1692/16 od 28.12.2016. godine (u daljem tekstu: zahtjev), u kojem traži ocjenu ustavnosti odredbi čl. 1., 2. i 12.-Tarifni broj 7. Odluke o opštinskim komunalnim taksama (u daljem tekstu: Odluka).

2. Stranke u postupku

U skladu sa članom 39. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03), stranke u ovom postupku su: podnosilac zahtjeva i Opštinsko vijeće Zavidovići (u daljem tekstu: Opštinsko vijeće), kao donosilac Odluke.

3. Bitni navodi zahtjeva

Podnosilac zahtjeva na osnovu člana IV.C.3.10.(2) d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine podnio je zahtjev u kojem je zatražio ocjenu ustavnosti odredbi čl. 1., 2. i 12.-Tarifni broj 7. Odluke. Iz sadržajnih navoda zahtjeva je vidljivo da podnosilac zahtjeva osporava isključivo dijelove odredbi člana 1. i 2. Odluke koji se odnose na propisivanje taksi za usluge mobilne telefonije i definišu mobilnu telefoniju, a član 12. precizno samo u odnosu na Tarifni broj 7. Odluke. Zahtjev obrazlaže na način da se predmetnom Odlukom utvrđuje obaveza plaćanja komunalne takse za pružanje usluga mobilne telefonije, odnosno plaćanje iste na bazne stanice, mikrobazne stanice, predajnike, antene i stubove. Iz karaktera navedenih odredbi proizilazi da obavezuju samo društva koja se bave određenom vrstom djelatnost pružanja telekomunikacijskih usluga, između ostalih BH Telecom d.d. Sarajevo i JP HT Eronet d.d. Mostar kao društva u većinskom vlasništvu Vlade Federacije Bosne i Hercegovine. Smatraju da nema osnova za naplatu posebne takse na dijelove osnovne infrastrukture telekom operatera, jer bi to bilo isto kao naplaćivanje takse na trafostanice društvu koje se bavi uslugom isporuke električne energije. Ovdje su u pitanju usluge od javnog interesa i ne mogu se izjednačavati kao druge djelatnosti, primjera radi sportskih kladionica. Takođe, prema ustavnim odredbama za komunikacijsku infrastrukturu su nadležni Federacija i kanton. Ovdje su u pitanju društveno odgovorne kompanije koje podržavaju sport, kulturu, socijalni i humanitarni rada, a izdvajaju milionska sredstva u Budžet Federacije Bosne i Hercegovine putem licenci za rad Regulatornoj agenciji za komunikacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: RAK), koja se raspoređuju svim nivoima vlasti. Nadalje, iz obima GSM dozvole koju daje RAK proizilazi da je operater dužan razviti svoju uslugu za 80% populacije i 80% dužine pojedinačnih saobraćajnica, a Odlukom se nameće obaveza plaćanja taksi na jedina sredstva za pokrivanje prostora GSM signalom. To dovodi do pitanja isplativosti infrastrukture, a tehnološki napredak u pogledu mobilne telefonije bi bio značajno ugrožen i reduciran kvalitet pružanja usluge.

Podnosilac zahtjeva smatra da osporeni članovi Odluke nisu u skladu sa članom II.A.2 (1) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i predlažu donošenje presude kojom se osporeni članovi Odluke proglašavaju nesaglasnim sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

4. Bitni navodi odgovora na zahtjev

U skladu sa članom 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Federacije je aktom broj U-4/17 od 9.1.2017. godine zatražio od Opštinskog vijeća da dostavi odgovor na navode zahtjeva, a aktom od 30.03.2017. godine i dopunu odgovora na navode zahtjeva.

U odgovoru na zahtjev broj 01-05-101/17- AP-4 od 18.01.2017. godine Opštinsko vijeće je navelo da je Odluka donesena u skladu sa njihovim ovlaštenjima prema članu 8. stav 3. alineja 7. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 49/06 i 51/09), te da u vlastite nadležnosti jedinice lokalne samouprave spada i utvrđivanje politike korištenja i utvrđivanja naknada za korištenje javnih dobara. Zakonom o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 22/06, 43/08, 22/09, 35/14 i 94/15) je propisano da jedinici lokalne samouprave pripadaju i naknade i takse u skladu sa propisima jedinica lokalne samouprave. Smatraju da ne postoji niti jedan pravno zasnovan razlog za tvrdnje iz zahtjeva, naime, Odlukom nisu dovedeni u neravnopravan položaj pravna lica koja se bave ovom djelatnošću u donosu na druga pravna i fizička lica koja posluju na teritoriji Opštine Zavidovići. Mobilni operateri nemaju registrovanu firmu na području te opštine, te ne plaćaju taksu na istaknutu firmu, a nisu ni po osnovu lokacije stavljeni u neravnopravan položaj.

Opštinsko vijeće predlaže da Ustavni sud Federacije utvrdi da su osporeni članovi Odluke u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

U odnosu na traženu dopunu odgovora, Opštinsko vijeće nije dostavilo odgovor na upit koji su bili kriteriji za propisivanje različitih iznosa taksi za korištenje uređaja za pružanje usluga mobilne telefonije.

5. Relevantno pravo

A. Ustav Bosne i Hercegovine

Član I
Bosna i Hercegovina

  • 4.
    Kretanje roba, usluga, kapitala i lica

Postoji sloboda kretanja širom Bosne Hercegovine. Bosna i Hercegovina i entiteti neće ometati punu slobodu kretanja, lica, roba, usluga i kapitala širom Bosne i Hercegovine. Nijedan entitet neće provoditi bilo kakvu kontrolu na granici između entiteta.

B. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine

Član II.A.2 (1) c)

(1) Sva lica na teritoriji Federacije uživaju prava na:

a)

b)

  • c)
    jednakost pred zakonom;

Član IV.C.3.10.(2) d)

(2) Ustavni sud:

  • d)
    na zahtjev premijera, ili kantona, utvrđuje da li neki predloženi ili usvojeni propis koje je donijelo neko tijelo kantonalne, gradske ili opštinske vlasti u skladu sa ovim ustavom.

C. Zakon o komunikacijama

("Službeni glasnik BiH", broj 31/03)

I - UVOD I OPĆE ODREDBE

Član 1.

Predmet Zakona

  • 1.
    Ovim se zakonom reguliše oblast komunikacija u Bosni i Hercegovini te uspostavljanje i rad Regulatorne agencije za komunikacije Bosne i Hercegovine u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, koji predviđa uspostavu i funkcionisanje zajedničkih i međunarodnih komunikacijskih sredstava.

Član 3.

Nadležnost institucija Bosne i Hercegovine u oblasti komunikacija

  • 2.
    Agencija je nadležna za:
    • a)
      regulisanje emiterskih i javnih telekomunikacijskih mreža i usluga, uključujući izdavanje dozvola, utvrđivanje cijena, međupovezivanje i definisanje osnovnih uslova za osiguranje zajedničkih i međunarodnih komunikacijskih sredstava; i
    • e)
      osiguranje učinkovitog korištenja i učinkovitog upravljanja resursima radio frekvencija i brojeva u skladu sa propisima iz oblasti radiokomunikacija i drugim preporukama Međunarodne unije za telekomunikacije, i drugim međunarodnim sporazumima čiji je potpisnik Bosna i Hercegovina.

Član 4.

Regulatorni principi emitiranja i telekomunikacija

  • d)
    razina kvalitete u pružanju telekomunikacijskih usluga i telekomunikacijske opreme će, što je prije moguće, biti kompatibilna sa opšteprihvaćenim normama u Evropskoj uniji;

Član 7.

Pružanje telekomunikacijskih usluga

  • 1.
    Za pružanje telekomunikacijskih usluga putem mobilnih i fiksnih mreža potrebna je dozvola u skladu sa odredbama ovoga zakona.

Član 10.

Izdavanje dozvola

  • 1.
    Zahtjev za izdavanje dozvole upućuje se Agenciji. Agencija izdaje dozvolu u roku od dva mjeseca. U slučajevima u kojima treba primijeniti postupak utvrđivanja konkurentnosti i selektivnosti na osnovu poređenja, Agencija može produžiti razdoblje potrebno za procjenu zahtjeva do četiri mjeseca kako bi osigurala da se postupak obavi na pravičan, razuman, otvoren, nediskriminatoran i transparentan način za sve zainteresirane strane.

Član 34.

Osnovni zahtjevi

  • 1.
    Radio i telekomunikacijska terminalna oprema mora ispunjavati sljedeće osnovne zahtjeve:
    • a)
      zahtjeve o zaštiti zdravlja i sigurnosti korisnika i bilo kojih drugih lica; i
    • b)
      zahtjeve koji se tiču elektromagnetne kompatibilnosti.
  • 2.
    Radiooprema bit će ugrađena na takav način da učinkovito koristi radiofrekvencijski spektar za zemaljske, svemirske i orbitalne radiokomunikacije i izbjegava štetne uticaje.
  • 3.
    Smatrat će se da je svaki uređaj koji ispunjava usklađene norme Evropske unije u skladu sa st. 1. i 2. ovoga člana.

Član 37.

Dužnosti Agencije

  • b)
    izdavanje dozvola emiterima i operaterima telekomunikacija u skladu sa odredbama ovoga zakona i praćenje poštivanja uslova izdatih dozvola;
  • c)
    planiranje, upravljanje, namjena i dodjela frekvencijskog spektra, praćenje njegovoga korištenja, kao i održavanje i objava Plana korištenja frekvencijskog spektra za cijeli teritorij Bosne i Hercegovine;

D. Zakon o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine

("Službene novine Federacije BiH", br. 22/06, 43/08,22/09, 35/14 i 94/15)

Član 13. stav 1.

Pored udjela u raspodjeli prihoda iz člana 6. ovog Zakona, jedinicama lokalne samouprave pripadaju i drugi javni prihodi kako slijedi:

  • c)
    naknade i takse u skladu sa propisima jedinica lokalne samouprave;

E) Zakon o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine

("Službene novine Federacije BiH", broj 49/06 i 51/09)

Član 13. stav 2. alineja 4.

Organ odlučivanja jedinice lokalne samouprave je opštinsko vijeće u opštini a gradsko vijeće u gradu (u daljem tekstu: vijeće).

Vijeće u okviru svojih nadležnosti:

­ donosi propise o porezima, taksama, naknadama i doprinosima jedinice lokalne samouprave u skladu sa zakonom;

F. Pravilo 80/2016 o naknadama za dozvole Regulatorne agencije za komunikacije

("Službeni glasnik BiH", broj 95/16)

DIO PRVI - UVODNE NAPOMENE

Član 1.Predmet pravila

Ovim pravilom propisuje se obaveza plaćanja, način obračuna, iznos naknade i način plaćanja naknade za dozvole u radio komunikacija, emitiranju i telekomunikacijama u Bosni i Hercegovini (u daljem tekstu: naknada za dozvole) koje izdaje Regulatorna agencija za komunikacije (u daljem tekstu; Agencija) i određuju izuzeci od plaćanja ovih naknada kao i postupanje Agencije u slučaju neplaćanja istih.

Član 2.Obaveznici plaćanja naknade

Svi korisnici dozvola u radio komunikacijama, emitiranju i telekomunikacijama u Bosni i Hercegovini dužni su plaćati naknadu za korištenje dozvola, sa izuzetkom određenih korisnika koji su oslobođeni plaćanja naknade za dozvolu u radio komunikacijama i naknade u emitiranju, u skladu sa odredbama ovog pravila.

DIO DRUGI - ZAJEDNIČKE ODREDBE

GLAVA I - UOPŠTE O VRSTAMA I OBAVEZAMA PLAĆANJA NAKNADA ZA DOZVOLE

Član 7.Vrsta naknada

Naknade za dozvole su:

  • a)
    naknada za administrativno-tehničku obradu zahtjeva za izdavanje dozvole ili izmjenu dozvole;
  • b)
    godišnja naknada za dozvolu

DIO TREĆI - POSEBNE ODREDBE

GLAVA I - POSEBNO O PLAĆANJU NAKNADA

Član 15.Plaćanje naknade za dozvolu u telekomunikacijama

(1) Godišnja naknada za dozvolu za obavljanje djelatnosti telekomunikacija plaća se na osnovu obračuna izvršenog u skladu sa članom 21. ovog pravila. Agencija korisniku dozvole izdaje rješenje kojim se obračunava iznos naknade u dva jednaka dijela sa rokom plaćanja prvog dijela na dan 30.04. i drugog dijela sa rokom plaćanja na dan 30.09. tekuće godine.

(2) Do konačnog utvrđivanja i obračuna visine godišnje naknade iz stava 1. ovoga člana, korisnik dozvole plaća godišnju naknadu za obavljanje djelatnosti telekomunikacija unaprijed u visini koja odgovara ¼ godišnje naknade za dozvolu utvrđene za prethodnu godinu.

(3) Uplata predujma godišnje naknade za dozvolu vrši se na osnovu rješenja Agencije kojim se utvrđuje visina predujma za korištenje dozvole sa rokom plaćanja do 31.01. tekuće godine. (4) Izuzetno, godišnja naknada za dozvolu za korištenje brojeva i/ili kodova se obračunava u skladu sa članom 27. ovog pravila, a plaća se u skladu sa članom 14. ovog pravila.

(4) Izuzetno, godišnja naknada za dozvolu za korištenje brojeva i/ili kodova se obračunava u skladu sa članom 27. ovog pravila, a plaća se u skladu sa članom 14. ovog pravila.

GLAVA II - IZNOSI GODIŠNJIH NAKNADA ZA DOZVOLE U RADIOKOMUNIKACIJAMA, EMITIRANJU I TELEKOMUNIKACIJAMA

Član 21.Obračun godišnjih naknada za dozvole u telekomunikacijama

(1) Naknada za dozvolu za obavljanje djelatnosti telekomunikacija - mobilne telekomunikacijske mreže, javne fiksne telekomunikacijske mreže, pristup internetu i distribucija audiovizualnih medijskih usluga i medijskih usluga radija, obračunava se po stopi do najviše 1,50% od ukupnog prihoda korisnika dozvole ostvarenog po osnovi obavljanja djelatnosti telekomunikacija u prethodnoj fiskalnoj godini.

Član 22.Utvrđivanje iznosa godišnje naknade za dozvole u telekomunikacijama

(1) Iznos godišnje naknade za dozvolu za obavljanje djelatnosti telekomunikacija Agencija utvrđuje se posebnim rješenjem nakon isteka kalendarske godine na osnovi Izvještaja o ukupnom godišnjem prihodu korisnika dozvole.

(2) Obrazac izvještaja iz stava (1) ovoga člana nalazi se u Aneksu III ovog pravila i čini njegov sastavni dio.

G. Odluka o naknadi za korištenje radiofrekventnog spektra u Bosni i Hercegovini

("Službeni glasnik BiH", broj 15/14)

Član 1.Predmet Odluke

Ovom Odlukom utvrđuje se obaveza plaćanja, način obračuna i iznos naknade za korištenje radiofrekventnog spektra.

Član 8.Kopneni mobilni sistemi

(1) Naknada za korištenje radiofrekventnog spektra u kopnenoj mobilnoj službi (PMR, PAMR, telemetrija, telekomanda i sl.) zavisno od dodijeljenih radiofrekventnih kanala i broja opština na kojima se realizuje radiokomunikacioni servis upotrebom tih radiofrekventnih kanala se utvrđuje na godišnjem nivou koji je dat u Tabeli 4.

H. Odluka o opštinskim komunalnim taksama

("Službeni glasnik Opštine Zavidovići", broj 1/15)

DIO PRVI - OPŠTE ODREDBE

Član 1.osnovi za plaćanje takse

Na području Opštine Zavidovići propisuju se i naplaćuju komunalne takse za:

  • 1.
    Svaku istaknutu firmu,

.

.

.

.

  • 7.
    Korištenje uređaja za pružanje usluga mobilne telefonije.

Član 2.definicija pojmova

U smislu ove Odluke,

  • 1.
    pod istaknutom firmom podrazumijeva se ime pod kojim pravno ili fizičko lice posluje,

.

.

  • 7.
    pod korištenjem uređaja za pružanje usluga mobilne telefonije podrazumijeva se stavljanje u funkciju baznih stanica mobilne telefonije, mikrobaznih stanica mobilne telefonije, predajnika (pasivnih repetitora), antena i stubova.

Član 3.način utvrđivanja obaveze

Utvrđivanje obaveze, razrez i naplata komunalne takse vršit će se prema odredbama Tarife o opštinskim komunalnim taksama sadržane u članu 10. ove Odluke.

Član 4.obaveznici

Obaveznici komunalne takse su sva pravna i fizička lica registrovana za obavljanje djelatnosti, koja posluju na području Opštine Zavidovići i koja koriste predmet, prostor ili pružaju usluge za čije korištenje je propisano plaćanje komunalne takse.

Član 10.osnovica komunalne takse

Osnovica komunalne takse na istaknutu firmu je jedinstvena i iznosi 150 KM uz primjenu ostalih mjerila za utvrđivanje visine komunalne takse.

III. TARIFA OPŠTINSKIH KOMUNALNIH TAKSI

Član 12.tarifni brojevi

Tarifni broj 7.

Za korištenje uređaja za pružanje usluga mobilne telefonije plaća se godišnja taksa i to:

  • 1.
    Bazna stanica mobilne telefonije 8.000,00 KM/godišnje
  • 2.
    Mikrobazna stanica mobilne telefonije 3.000,00 KM/godišnje,
  • 3.
    Predajnici (pasivni repetitori), antene i stubovi 1.500,00 KM/godišnje.

6. Sudska praksa Ustavnog suda Federacije

Presuda broj U-36/16 od 11.07.2017. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 57/17)

7. Sjednica Ustavnog suda Federacije bez javne rasprave

Imajući u vidu u relevantnim tačkama utvrđenu ustavnosudsku praksu, te da u ovom predmetu nema nerazjašnjenih činjeničnih pitanja koja bi zahtijevala održavanje sjednice sa javom raspravom, Ustavni sud Federacije je održao 12.09.2017. godine sjednicu bez javne rasprave, na kojoj je donio odluku kao u izreci.

8. Činjenično stanje i stav Suda

Analizom zahtjeva, odgovora na zahtjev, primjenom relevantnog prava uključujući i odluku i pravila donesena od strane RAK, kao i drugih prikupljenih relevantnih dokaza, utvrđeno je sljedeće:

Opštinsko vijeće je donijelo Odluku kojom je propisano da se na području te opštine propisuju i naplaćuju komunalne takse, između ostalih, i za korištenje uređaja za pružanje usluga mobilne telefonije, što podrazumijeva stavljanje u funkciju baznih stanica mobilne telefonije, mikrobaznih stanica mobilne telefonije, predajnika (pasivnih repetitora), antena i stubova, te da su obaveznici sva pravna i fizička lica koja posluju na području opštine i koriste predmet, prostor li pružaju usluge za čije korištenje je propisano plaćanje komunalne takse.

Kad je u pitanju komunalna taksa koja se plaća za korištenje uređaja za pružanje usluga mobilne telefonije (bazne stanice mobilne telefonije, mikrobazne stanice mobilne telefonije, predajnici (pasivni repetitori), antene i stupovi) osporenom odredbom člana 12. Tarifni broj 7. za korištenje uređaja za pružanje usluga mobilne telefonije propisana je taksa počev od 8.000,00 KM godišnje za bazne stanice, 3.000,00 KM godišnje za mikrobazne stanice, do 1.500,00 KM godišnje za predajnike (pasivne repetitore), antene i stubove. Na upit Ustavnog suda Federacije da se očituju koji su kriteriji bili opredjeljujući za propisivanje ovakvih visokih i različitih iznosa, Opštinsko vijeće nije odgovorilo.

U konkretnom slučaju, radi se o privrednim društvima i to tri SMP operatera (BH Telecom, HT Eronet i Telekom Srpske) koji u skladu sa Zakonom o komunikacijama Bosne i Hercegovine ("Službene glasnik BiH", broj 31/03) pružaju telekomunikacijske usluge putem mobilnih i fiksnih mreža, a koje su za svoj rad dobile odobrenje od RAK. Za navedene uređaje odnosno opremu na osnovu planske dokumentacije je izvjesno dato odobrenje za građenje na koji način je montirana oprema neophodna za tehnološki proces telekomunikacija, instalirana i stavljena u funkciju, jer bez iste opreme ne bi se mogla obavljati osnovna djelatnost telekomunikacija za koju je izdata i dozvola i dobivene potrebe saglasnosti.

U skladu sa Pravilom 80/2016 o naknadama za dozvole RAK ovi subjekti imaju obavezu plaćanja naknada za korištenje dozvole za obavljene djelatnosti telekomunikacijske mreže, javne fiksne telekomunikacijske mreže, pristup internetu i distribuciju audio-vizuelnih medijskih usluga, a obračunava se po stopi od najviše 1,50% od ukupnog prihoda korisnika dozvole ostvarenog po osnovu obavljanja djelatnosti u prethodnoj fiskalnoj godini. Isto tako postoji obveza plaćanja naknade za korištenje radiofrekventnog spektra u kopnenoj mobilnoj službi u skladu sa Odlukom o naknadi za korištenje radiofrekventnog spektra u Bosni i Hercegovini. Ove naknade utvrđene su jedinstveno od strane Regulatorne agencije za komunikacije Bosne i Hercegovine za svaki od tri pomenuta telekomunikacijska operatera u Bosni i Hercegovini.

U skladu sa odredbama Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine i Zakona o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine, Opštinsko vijeće Zavidovići nadležno je da donese Odluku o komunalnim naknadama kojim su regulisane naknade i takse na području te opštine. Ne može se smatrati da je u pitanju " duplo" naplaćivanje, jer je ovdje u pitanju komunalna taksa za koju je nadležni organ utvrdio da se plaća za stavljanje u funkciju uređaja mobilne telefonije po opštem principu da su obaveznici sva pravna i fizička lica registrovana za obavljanje djelatnosti koja posluju i koriste predmete, prostor ili pružaju usluge za čije korištenje je propisano plaćanje komunalne takse. Izvjesno je da pod tu definiciju spadaju i telekomunikacijska privredna društva koja posluju i na području te opštine. Stoga, u odnosu na osporeni čl. 1. i 2. Odluke, u tom dijelu, ne može se utvrditi da je u nesaglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

U odnosu, pak, na osporeni član 12. Tarifni broj 7. Odluke, irelevantan je navod Opštinskog vijeća da su u pitanju društva koja ne plaćaju taksu na istaknutu firmu, pa im se ne može na drugi način naplatiti komunalna taksa. Opšti princip za sve takse je sadržan u članu 10. Odluke (na to upućuje član 3. Odluke) koji međutim utvrđuje samo osnovicu za plaćanje takse na firmu od 150,00 KM. Taj, kako je navedeno "opšti" princip nije primjenjiv i ne koristi se u odnosu na druge osnove za plaćanje takse, samim tim i za obaveznike po drugim osnovama, što je obrađeno i propisano u tarifnim brojevima od 3. do 6. Takođe, ponavljamo da nije ni na koji način obrazloženo da li su, a ako jesu, koji i kakvi su objektivizirani kriteriji bili odlučujući kod propisivanja ovako visokih taksi za telekom operatere koji posluju (a u tom pravcu su i obavezni propisima na nivou Bosne i Hercegovine) na području Opštine Zavidovići. Stoga se osnovano može zaključiti da se Opštinsko vijeće rukovodilo proizvoljnim pristupom o mogućem profitu i zaradi koju ostvaruju ta pravna lica. To je u suštini kriterij djelatnosti povezan sa naprijed navedenim, koji nikako ne može i ne smije biti kriterij za propisivanje vrste i visine komunalne takse, jer navedena pravna lica, a u odnosu na ostvareni profit, oporezuju se posebnim federalnim propisima. Stoga, član 12. Tarifni broj 7. nije u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, povređuje pravo na jednakost garantovano svim licima (konkretno i pravnim i fizičkim), jer je osporenim tarifnim brojem proizvoljno utvrđena visina takse, bez ikakvih, a kamoli relevantnih kriterija.

Kod ovako propisanog i utvrđenog činjeničnog stanja, Ustavni sud Federacije je stajališta, koje je iskazano u dosadašnjim presudama Suda kad je odlučivao o komunalnim taksama, ne samo da vrsta djelatnosti u odnosu na isticanje firme, ne može biti relevantan kriterij za propisivanje različite vrste visine komunalne takse, nego su realni i relevantni drugi kriteriji (u odnosu na isticanje firme primjera radi područje grada odnosno opštine, veličina i vrsta firme, nedostatna odnosno niskoakumulativna djelatnost). Dakle, kriteriji za utvrđivanje visine takse (naknade) koje mogu donositi lokalne zajednice moraju biti realni i objektivizirani, visina komunalne takse ne može i ne smije biti određena proizvoljno, te stoga u tom dijelu Odluka nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

U konkretnom slučaju prema mišljenju Ustavnog suda Federacije kod određivanja visine komunalne takse u osporenoj odredbi Odluke, postoji proizvoljnost koja se jedino, moguće je, pravda vrstom i složenošću telekomunikacijskih uređaja. Prema podacima RAK utvrđeno je da je komunalna taksa različito utvrđena u Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj po jednom uređaju odnosno komadu opreme za obavljanje djelatnosti telekomunikacija na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine (u posljednjem slučaju u nemjerljivo nižim i realnijim iznosima), što imajući u vidu i odredbu člana 1. tačka 4. Ustava Bosne i Hercegovine na određeni način ometa punu slobodu kretanja roba i usluga u Bosni i Hercegovini.

Ustavni sud Federacije je cijenio okolnosti koje su od značaja za zaštitu prava na jednakost pred zakonom, a koje proističu iz navoda podnijetog zahtjeva i priloženih dokaza, interes pravne sigurnosti, kao i eventualne posljedice koje bi mogle nastupiti ako bi se nastavila sprovoditi Odluka u dijelu člana 12. Tarifni broj 7. Iz naprijed navedenih razloga smatra da je u konkretnom slučaju došlo do povrede odredbe člana II.A.2.(1) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine koji propisuje da sva lica na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine uživaju pravo na jednakost pred zakonom, zbog čega je donijeta presuda kao u izreci.

Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno u sastavu: Vesna Budimir, predsjednica Suda, Mirjana Čučković, dr. sc. Šahbaz Džihanović, Aleksandra Martinović, prof. dr. Edin Muminović, dr. sc. Kata Senjak i Mladen Srdić, sudije Suda.

Broj U-4/17
12. septembra 2017. godine
Sarajevo

Predsjednica
Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine
Vesna Budimir, s. r.