USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
PRESUDA
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine odlučujući o zahtjevu Premijera Federacije Bosne i Hercegovine za utvrđivanje ustavnosti odredaba čl. 22., 23. i 24. Odluke o privremenom korištenju javnih površina na području Općine Živinice, na osnovu člana IV.C.3. 10. (2) d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici bez javne rasprave održanoj dana 13.2.2024. godine donio je
PRESUDU
Utvrđuje se da odredbe člana 22. u dijelovima koji glase: "već postavljene stubove" i "mjesečno", člana 23. stav 3. i člana 24. Odluke o privremenom korištenju javnih površina na području Općine Živinice ("Službeni glasnik Općine Živinice", broj: 5/2012), nisu u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenim novinama Grada Živinice".
Obrazloženje 1. Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva
Premijer Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva) podnio je dana 23.6.2023. godine Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) zahtjev za ocjenu ustavnosti čl. 22., 23. i 24. Odluke o privremenom korištenju javnih površina na području Općine Živinice (u daljem tekstu: osporene odredbe Odluke).
2. Stranke u postupku
U skladu sa članom 39. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03) stranke u ovom ustavnosudskom postupku su: podnosilac zahtjeva i Općinsko (sada Gradsko) vijeće Živinice kao donosilac osporenih odredbi Odluke.
3. Bitni navodi zahtjeva
Podnosilac zahtjeva navodi da se Odlukom o privremenom korištenju javnih površina na području Općine Živinice (u daljem tekstu: Odluka) utvrđuju uslovi i kriteriji za dodjelu lokacija za privremeno korištenje javnih površina, visina naknade, način naplate i mjere za efikasnu naplatu naknada kao i druga pitanja od značaja za privremeno korištenje javnih površina. Dalje ističe kako smatra da osporene odredbe Odluke nisu u skladu sa odredbom člana II. A. 2. (1) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kojom je jasno propisano da sva lica na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine uživaju pravo na jednakost pred zakonom. Kako obrazlaže svoj zahtjev, osporenim odredbama Odluke propisana je obaveza plaćanja naknade za postavljanje stubova za nadzemne instalacije-vodove i za već postavljene stubove nadzemnih instalacija-vodova na javnim površinama u različitim novčanim iznosima i to bez obzira na zonu u kojoj se nalaze, a predmetne naknade se plaćaju na mjesečnom i godišnjem nivou. Smatra da takva obaveza u svojoj konačnoj primjeni dovodi do različitog postupanja prema jednoj izdvojenoj grupi privrednih subjekata, odnosno isključivo prema vlasnicima uređaja za prijenos električne energije što je diskriminatorno postupanje prema njima.
Osim toga, smatra da su osporene odredbe Odluke u suprotnosti i sa odredbama Zakona o komunalnim djelatnostima- prečišćeni tekst ("Službene novine Tuzlanskog kantona", broj: 11/21), te naglašava da niti jedna druga jedinica lokalne samouprave na području Tuzlanskog kantona, osim Živinica i Kladnja ne naplaćuje ovu vrstu komunalne naknade, jer za to ne postoji osnov u federalnom zakonu. Svoju tvrdnju potkrepljuje i pozivanjem na odredbe člana 36. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 49/06 i 51/09 - u daljem tekstu: Zakon o principima lokalne samouprave), ističući da je istim članom propisano da samo u zakonom propisanim okvirima jedinice lokalne samouprave mogu da donose propise o naknadama i taksama, kao i provedbene propise o oporezivanju. S tim u vezi, podnosilac zahtjeva smatra da je Općinsko vijeće Živinice osporenim odredbama Odluke, propisujući obavezu plaćanja komunalne naknade za nadzemne i podzemne vodove koja nema utemeljenje u federalnom zakonu, prekoračilo svoja zakonska ovlaštenja.
U prilog svojih navoda podnosilac zahtjeva se poziva i na sudsku praksu Ustavnog suda Federacije, navodeći presude u kojima je Ustavni sud Federacije zauzeo stav da su ovakve odredbe općinskih propisa suprotne pravu na jednakost pred zakonom propisanom Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
Na kraju podnosilac zahtjeva predlaže da Ustavni sud Federacije donese presudu kojom će utvrditi da osporene odredbe Odluke nisu u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
4. Bitni navodi odgovora na zahtjev
U skladu sa članom 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Federacije je aktom broj U-27/23 od 10.8.2023. godine zatražio od Gradskog vijeća Živinice, kao stranke u ovom ustavnosudskom postupku, da dostavi odgovor na zahtjev podnosioca.
Gradsko vijeće Živinice je podneskom broj 06-04-5816/23 od 11.9.2023. godine dostavilo odgovor na zahtjev, u kome zahtjev podnosioca osporava i ističe da je neosnovan, jer je Odluka donesena u skladu sa Zakonom o principima lokalne samouprave. U svom odgovoru, Gradsko vijeće Živinice je istaklo da se zakonitost osporenih odredaba Odluke može potvrditi i kroz analizu brojnih presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, ali i kroz ustavnosudsku praksu Ustavnog suda Federacije, posebno se pozivajući na presude ovog suda broj U-25/11 od 13.12.2011. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj:12/12) i broj U-26/11 od 2.2.2012. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj:25/12).
Osim toga, svoj stav obrazložili su tvrdnjom da su osporene odredbe Odluke u skladu sa odredbama člana 4. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi, te odredbama iz čl. 7., 8., 10., 11., 33., 34., 58. i 59. Zakona o principima lokalne samouprave, ali i stajalištem Ustavnog suda Federacije zauzetog u njegovoj dosadašnjoj jurisprudenciji. S tim u vezi, predložili su da Ustavni sud Federacije utvrdi da osporene odredbe Odluke nisu u suprotnosti sa odredbama Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.
5. Relevantno pravo A. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine
Član II. A 2. (1) c)
Federacija će osigurati primjenu najvišeg nivoa međunarodno priznatih prava i sloboda utvrđenih u dokumentima navedenim u Aneksu ovog ustava. Posebno:
(1) Sva lica na teritoriji Federacije uživaju prava na:
- c)jednakost pred zakonom;
Član III. 1. c)
U isključivoj su nadležnosti Federacije:
- c)donošenje propisa o finansijama i finansijskim institucijama Federacije i fiskalna politika Federacije,
Član IV.C.3.10.(2) d)
(2) Ustavni sud:
- d)na zahtjev premijera, ili kantona, utvrđuje da li neki predloženi ili usvojeni propis koje je donijelo neko tijelo kantonalne, gradske ili općinske vlasti u skladu sa ovim ustavom.
Član VI.A. (7)
(7) Grad ostvaruje prihode oporezivanjem, zaduživanjem i na drugi način, u skladu sa zakonom.
B. Zakon o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 49/06 i 51/09)
Član 8. stav 3. alineje 7. i 20.
U vlastite nadležnosti jedinice lokalne samouprave posebno spadaju:
- -utvrđivanje politike korištenja i utvrđivanje visine naknada za korištenje javnih dobara;
- -donošenje propisa o porezima, naknadama, doprinosima i taksama iz nadležnosti jedinice lokalne samouprave;
Član 13. stav 1. i stav 2. alineja 4.
Organ odlučivanja jedinice lokalne samouprave je općinsko vijeće u općini, a gradsko vijeće u gradu (u daljem tekstu: vijeće).
Vijeće u okviru svojih nadležnosti:
- -donosi propise o porezima, taksama, naknadama i doprinosima jedinice lokalne samouprave u skladu sa zakonom;
Član 36.
U zakonom propisanim okvirima, jedinice lokalne samouprave donose propise o naknadama i taksama, kao i provedbene propise o oporezivanju.
Član 37. stav 1. tačka a) alineje 1. i 2.
Jedinicama lokalne samouprave pripadaju prihodi:
- a)vlastiti prihodi:
- -porezi za koje jedinice lokalne samouprave samostalno određuju stopu u skladu sa zakonom,
- -lokalne takse i naknade čije iznose utvrđuje vijeće u skladu sa zakonom.
- -
C. Zakon o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine (Službene novine Federacije BiH", br. 22/06, 43/08, 22/09, 35/14, 94/15 i 17/22)
Član 13. stav 1. tač. b) i c)
Učešće jedinica lokalne samouprave u ostalim javnim prihodima
Pored udjela u raspodjeli prihoda iz člana 6. ovog Zakona, jedinicama lokalne samouprave pripadaju i drugi javni prihodi kako slijedi:
- b)100% od naknada po osnovu korištenja i uređenja zemljišta;
- c)naknade i takse u skladu sa propisima jedinica lokalne samouprave;
D. Odluka o privremenom korištenju javnih površina na području Općine Živinice ("Službeni glasnik Općine Živinice", broj 5/2012)
Član 1.
Odlukom o privremenom korištenju javnih površina na području Općine Živinice (u daljem tekstu: Odluka) utvrđuju se uslovi i kriteriji za dodjelu lokacija za privremeno korištenje javnih površina, visina naknade, način uplate, mjere za sigurnu i efikasnu naplatu naknade i druga pitanja od značaja za privremeno korištenje javnih površina.
Član 22. - osporena odredba
Naknada za korištenje javne površine za postavljanje stubova za nadzemne instalacije-vodove i već postavljene stubove nadzemnih instalacija –vodove a koji su zauzeli površinu veću od 0,5 m2 utvrđuje se u iznosu od 0,30 KM po m2 zauzete javne površine mjesečno bez obzira na zonu u kojoj se nalaze.
Član 23. - osporena odredba
Naknada za prekopavanje javnih zelenih i drugih površina radi postavljanja, uklanjanaja izmjene i održavanja podzemnih instalacija i uređaja, utvrđuje se po dužnom metru prekopavane javne površine i iznosi = 3,00 KM uvećano za troškove uređenja odnosno dovođenja u prvobitno stanje.
Naknada za postavljanje nadzemnih instalacija ukoliko širina voda ne prelazi 1,00 metar utvrđuje se po dužnom metru zauzete javne površine i iznosi = 3,00 KM.
Naknada za postavljanje instalacija i uređaja iz st. 1. i 2. ovog člana za prvu godinu plaća se u punom obračunatom iznosu, a za svaku narednu godinu naknada se plaća u iznosu od 0,60 KM po dužnom metru godišnje.
Član 24. - osporena odredba
Naknada za već postavljene pozemne i nadzemne instalacije i vodove (PTT, elektro vodove, vodove kablovskih operatera i sl.) a koji se nalaze na javnoj površini – javnom dobru određuje se u iznosu od = 0, 60 KM po dužnom metru godišnje.
6. Sudska praksa Ustavnog suda Federacije
Presude br.: U-17/20 od 13.10.2021. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 92/21), U-13/20 od 13.10.2021. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 97/21), U-34/21 od 30.3.2022. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 32/22) i dr.
7. Činjenično stanje i stav Ustavnog suda Federacije
Nakon analize navoda iz zahtjeva, odgovora na zahtjev, osporenih odredbi Odluke i s time povezanog relevantnog prava, uspostavljene ustavnosudske prakse i dosadašnjih stavova ovog suda, utvrđeno je sljedeće:
Nesporno je da je podnosilac zahtjeva, po osnovu odredaba člana IV.C.3.10.(2) d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, lice ovlašteno za njegovo podnošenje.
Isto tako, nesporno je da je Općinsko vijeće Živinice imalo pravo da donese Odluku, a kojom su propisani uslovi i kriteriji za dodjelu lokacija za privremeno korištenje javnih površina, visina naknade, način plaćanja kao i mjere za efikasnu i sigurnu naplatu.
S druge strane, podnosilac zahtjeva dovodi u pitanje osporene odredbe Odluke smatrajući da su iste suprotne odredbama člana II. A. 2. 1. c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine kojim je propisano da sva lica na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine uživaju pravo na jednakost pred zakonom, a sve zbog toga što smatra da je kriterij za obračunavanje naknade za korištenje javne površine za postavljanje podzemnih i nadzemnih instalacija i vodova zasnovan na vrsti djelatnosti vlasnika navedenih instalacija, što ih dovodi u neravnopravan međusobni položaj. Ispitujući osnovanost predmetnog zahtjeva, Ustavni sud Federacije uočava da iz osporenih odredaba odluke proizilazi periodična obaveza plaćanja naknada za korištenje javnih površina na području Grada Živinice u svrhu postavljanja podzemnih i nadzemnih instalacija i vodova, a koje tom činjenicom dobivaju karakter parafiskalnog nameta. Osim toga, primjena osporenih odredaba odluke, a kako to i ističe podnosilac zahtjeva, izdvaja pojedina pravna lica (PTT, distribucija i snabdijevanje električnom energijom, kablovski operateri) koja korištenjem nadzemnih i podzemnih instalacija vrše svoju osnovnu djelatnost, te za njih utvrđuje posebnu vrstu naknade. Takva pravna lica, a posebno ona koja se bave distribucijom i snadbijevanjem električnom energijom, obavljaju djelatnost od javnog interesa, čije vršenje iziskuje jedinstveno korištenje složene tehničke infrastrukturne opreme, uređaja i instalacija na odgovarajući način razmještenih u prostoru, pa je u tom pogledu podložno tehničkim, ali i pravnim standardima, te obavezi plaćanja posebnih naknada utvrđenih propisima na nivou Federacije Bosne i Hercegovine i Bosne i Hercegovine. Očigledno je da se u ovom ustavnosudskom predmetu radi o takvoj djelatnosti čije obavljanje iziskuje postavljanje ogromnog broja uređaja i instalacija uvezanih u jedinstven sistem. Kao takav, on nužno nadilazi općinske granice i iziskuje pravnu regulaciju sa najvišeg nivoa, u ovom slučaju državnog i entitetskog, odnosno federalnog nivoa. Da bi elektroenergetski sistem mogao neprekidno ostvarivati svoju funkciju u skladu sa strogim zahtjevima propisanim domaćim i međunarodnim pravnim i tehničkim standardima, nužno je da on bude izvan partikularne pravne regulacije na nivou jedinica lokalne samouprave. Tu se naravno izuzimaju lokalni propisi koji utvrđuju obavezu jednokratnog plaćanja određene skupine taksi za vođenje upravnog postupka u cilju donošenja upravnih akata kojim se dozvoljava gradnja elektroenergetskih objekata, odnosno postavljanje nadzemnih i podzemnih instalacija na lokalnom zemljištu. Pored toga, objekti za snabdijevanje i prijenos električne energije predstavljaju minimalni polazni osnov za uređenje javne površine, te zapravo doprinose izgradnji lokalne komunalne infrastrukture, bez čijeg postojanja danas nije moguć normalan život.
S tim u vezi, Ustavni sud Federacije upućuje i na dio obrazloženja iz svoje Presude broj: U-17/20 od 13.10.2021. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 92/21), koji je relevantan i za odlučivanje u ovom predmetu.
Osim toga, na osnovu Amandmana VIII, odnosno članom III. 1. c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine u isključivoj su nadležnosti Federacije donošenje propisa o finansijama i finansijskim institucijama Federacije i fiskalna politika Federacije. Na osnovu navedenih ustavnih ovlaštenja Federacija Bosne i Hercegovine je donijela Zakon o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine (Službene novine Federacije BiH", br. 22/06, 43/08, 22/09, 35/14, 94/15 i 17/22) kojim se uređuje pripadnost javnih prihoda koji su ustanovljeni zakonima na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine, i to između Federacije Bosne i Hercegovine, kantona i jedinica lokalne samouprave. Članom 13. navedenog zakona je propisano da jedinicama lokalne samouprave između ostalog pripadaju i prihodi od korištenja i uređenja zemljišta, kao i naknade i takse u skladu sa propisima jedinica lokalne samouprave. Prema Zakonu o principima lokalne samouprave jedinicama lokalne samouprave pripadaju lokalne takse i naknade čije iznose utvrđuje općinsko/gradsko vijeće u skladu sa zakonom.
Dakle, u skladu sa odredbama Zakona o principima lokalne samouprave i Zakona o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine, jedinica lokalne samouprave jeste nadležna da donese propis kojim se uređuje režim korištenja javnih površina te utvrdi obavezu plaćanja novčane naknade za korištenje javnih površina na svom području, a sve u svrhu postavljanja podzemnih i nadzemnih instalacija i vodova. Međutim, to ne znači da ona ima pravo propisivati novčane lokalne naknade bez ikakvih ograničenja, posebno u situacijama kada su zakonima i propisima utvrđene posebne naknade, kao što je to slučaj kod privrednih subjekata koji se bave distribucijom i snabdijevanjem električne energije. S obzirom da je odredbom člana 37. stav 1. tačka a) alineje 1. i 2. Zakona o principima lokalne samouprave propisano da jedinicama lokalne samouprave pripadaju vlastiti prihodi i to porezi za koje jedinice lokalne samouprave samostalno određuju stopu u skladu sa zakonom i lokalne takse i naknade čije iznose utvrđuje vijeće u skladu sa zakonom, jasno je da propisivanje taksi i naknada od strane jedinica lokalne samouprave mora biti u skladu sa zakonom koji je donesen na državnom ili federalnom nivou. Osim toga, to nipošto ne bi mogla biti naknada koja se plaća za korištenje sredstava za rad, a posebno ne onih, putem kojih se građanima obezbjeđuju osnovni uslovi za normalan život. U konkretnom ustavnosudskom predmetu, upravo se i radi o obavezivanju na plaćanje naknada za one privredne subjekte koji obavljaju djelatnost od javnog interesa, bez čijeg nesmetanog rada normalno odvijanje života ne bi bilo moguće. Pod navedenim djelatnostima podrazumijevaju se djelatnosti iz oblasti proizvodnje i snabdijevanja energijom (električna energija, plin, voda, grijanje i sl.), telekomunikacije, kablovska televizija i bežični internet, te PTT usluge, putem podzemnih i nadzemnih instalacija koje ovi koriste.
Stoga, propisivanje naknada koje se plaćaju redovno, u tačno određenim vremenskim intervalima, u svojoj osnovi ima karakter neke vrste parafiskalnog nameta i to na sredstva za rad, što istovremeno predstavlja pitanje fiskalne politike, koja je u isključivoj nadležnosti Federacije Bosne i Hercegovine. Takođe, imajući na umu da se u ovom ustavnosudskom predmetu radi o propisivanju naknada za privredne subjekte u oblasti elektroenergetike, to ukazuje da se radi o pitanju elektroenergetske politike, koja je takođe u isključivoj nadležnosti Federacije Bosne i Hercegovine.
Slijedom navedenog, u oblasti uređenja sistema finansiranja jedinica lokalne samouprave i utvrđivanja raznih vrsta lokalnih taksi i naknada, jedinice lokalne samouprave moraju voditi računa o tome da uspostavljanje sistema plaćanja taksi i naknada ne bude proizvoljno. Dakle, propisivanje lokalnih taksi i naknada ne može biti zasnovano na kriteriju djelatnosti subjekata na koje se odnose, koji je kriterij u osnovi proizvoljnog karaktera i koji suštinski povrjeđuje pravo na jednakost pred zakonom zagarantovano Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. U tom pogledu, podsjećamo da je Ustavni sud Federacije u svojim brojnim ranijim presudama već nedvosmisleno zauzeo stav da takav kriterij za utvrđivanje plaćanja naknada i taksi nije dozvoljen.
Na osnovu svega iznesenog, odlučeno je kao u izreci presude.
Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je u sastavu: Aleksandra Martinović predsjednica Suda, Vesna Budimir, Mirjana Čučković, dr. sc. Kata Senjak, Mirko Milićević, prof. dr. Edin Muminović, Branimir Orašanin, Ajša Softić i mr. sc. Alen Taletović, sudije Suda.
Broj U-27/23
13. februara 2024. godine
Sarajevo
Predsjednica
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Aleksandra Martinović, s. r.
Na osnovu člana 28. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03), a u vezi sa članom 21. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 40/10, 18/16 i 26/23), u propisanom roku ulažem
Izdvojeno mišljenje
na obrazloženje Presude Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: U-27/23 od 13.2.2024. godine, sa prijedlogom da se izdvojeno mišljenje objavi u službenim glasilima istovremeno sa objavom presude.
Obrazloženje
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine je Presudom broj U-27/23 od 13.2.2024. godine, utvrdio da odredbe člana 22. u dijelovima koji glase: "već postavljene stubove" i "mjesečno", člana 23. stav 3. i člana 24. Odluke o privremenom korištenju javnih površina na području Općine Živinice ("Službeni glasnik Općine Živinice", broj 5/2012), nisu u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
Smatrajući da je predmetnu presudu, sa čijom sam izrekom u potpunosti saglasan, trebalo donijeti iz drugog razloga, a ne zbog toga što je jedinica lokalne samouprave svojim propisom obavezala privredne subjekte da, po osnovu nedozvoljenog kriterija djelatnosti, plaćaju novčane naknade za korištenje javnih površina, u daljem tekstu iznosim razloge svog neslaganja sa obrazloženjem presude.
Prije svega, ističem da je Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine na veoma sužen način pravno konstituiran institut lokalne samouprave, tako što je u odredbama člana VI. 2. 1. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine na vrlo jednostavan način propisano da se u općini ostvaruje lokalna samouprava. Odsustvo materijalnog određenja lokalne samouprave u ustavnom tekstu vodi me do zaključka da jedinice lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine nemaju originerne, nego isključivo derivativne nadležnosti. Ovakav zaključak potvrdu svoje ispravnosti, prema mom mišljenju, nalazi ne samo u tekstu Evropske povelje o lokalnoj samoupravi, nego i u odredbama samog Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 49/06 i 51/09), a u čijim normama prilikom definiranja nadležnosti jedinica lokalne samouprave dominira pravna konstrukcija "u skladu sa zakonom". Mišljenja sam da to jedino može značiti, da se tek materijalnim propisima Federacije Bosne i Hercegovine ili kantona, jedinicama lokalne samouprave nadležnosti mogu dodijeliti, a istim pravnim mehanizmom i oduzeti.
S tim u vezi, a imajući u vidu činjenicu da se u osporenom propisu jedinice lokalne samouprave uvodi obaveza plaćanja novčane naknade za korištenje javnih površina, ali ne jednokratno, nego periodično i ubuduće redovno, što takvoj obavezi nesumnjivo daje karakter parafiskalnog nameta, neminovno se pojavljuje drugo važno pitanje: po osnovu kojeg pravnog propisa, jedinicama lokalne samouprave pripada pravo uvođenja parafiskalnih nameta na svom teritoriju?
U odgovoru na ovo pitanje, polazim od odredaba iz člana III. 1. b.) i c.) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine koje propisuju da u isključivu nadležnost Federacije Bosne i Hercegovine, između ostalog, spadaju utvrđivanje ekonomske politike te donošenje propisa o finansijama i finansijskim institucijama Federacije i fiskalna politika. Iz ovih ustavnih odredbi jasno je vidljivo da je Federacija Bosne i Hercegovine isključivo nadležna u donošenju propisa fiskalne prirode, u koje u prvom redu spadaju porezi. Niži nivoi vlasti prema tako utvrđenoj distribuciji nadležnosti mogu donositi svoje propise u predmetnoj oblasti, samo ukoliko ih Federacija Bosne i Hercegovine ovlasti za takvu normativnu aktivnost. Ako bi se to drugačije posmatralo, onda bi normativni rezervat Federacije Bosne i Hercegovine utvrđen u gore navedenim odredbama Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kroz pravnu konstrukciju "isključive nadležnosti", izgubio svoj smisao. S tim u vezi, smatram da jedinice lokalne samouprave u oblasti fiskalne politike mogu donositi samo one propise i uvoditi samo one lokalne parafiskalne namete (bez obzira kako ih nazivali), za koje su prethodno izričito ovlašteni federalnim propisom. Pri tome, činjenica da se u Zakonu o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ili u Zakonu o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br.: 22/06, 43/08, 22/09, 35/14, 94/15 i 17/22) navode lokalni porezi koji pripadaju jedinicama lokalne samouprave, prema mom sudu predstavljaju samo mogućnost, koja se ostvaruje tako što Federacija Bosne i Hercegovine, kao isključivi nosilac prava utvrđivanja ekonomske i fiskalne politike, svojim zakonima daje ili uskraćuje pravo jedinicama lokalne samouprave da uvedu neke vrste parafiskalnih nameta. S obzirom da u ovom konkretnom slučaju ne postoji takvo izričito ovlaštenje utvrđeno u federalnom propisu, smatram da nije ni bilo potrebno analizirati kriterij djelatnosti ili status privrednih subjekata od javnog interesa, kako bi se o njemu odlučilo. Uočavanje elemenata parafiskalnosti u posmatranom lokalnom propisu i istovremeno utvrđivanje činjenice da za njegovo donošenje ne postoji izričito ovlaštenje u federalnom zakonu, prema mom shvatanju, dovoljne su osnove da se u ovakvom predmetu odluči na način kako to stoji u izreci presude.
U Sarajevu, dana 29.3.2024. godine
Sudija
Mr. sc. Alen Taletović, s. r.