Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

PRESUDA

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o ustavnom pitanju koje je predočio Kantonalni sud u Tuzli u vezi sa ocjenom ustavnosti čl. 2. i 3. Odluke o komunalnim taksama i tarifnih br.: 2., 3. i 4. Tarife komunalnih taksa za područje Opštine Doboj Istok Odluke o komunalnim taksama, na osnovu člana IV.C.3.10. (4) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici Suda bez javne rasprave održanoj dana 12.3.2024. godine, donio je:

PRESUDU

Utvrđuje se da član 2. stav 1. Odluke o komunalnim taksama ("Službene novine Opštine Doboj Istok", broj 1/14) u dijelu koji glasi: "Zakona o komunalnim taksama" nije u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

Utvrđuje se da tarifni br.: 2., 3. i 4. Tarife komunalnih taksa za područje Opštine Doboj Istok Odluke o komunalnim taksama ("Službene novine Opštine Doboj Istok", broj 1/14) nisu u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenim novinama Opštine Doboj Istok".

Obrazloženje 1. Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva

Kantonalni sud u Tuzli (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva) je Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) predočio ustavno pitanje – ocjena ustavnosti čl. 2. i 3. Odluke o komunalnim taksama i tarifnih br.: 2., 3. i 4. Tarife komunalnih taksa za područje Opštine Doboj Istok Odluke o komunalnim taksama (u daljem tekstu: osporene odredbe Odluke).

2. Stranke u postupku

U skladu sa članom 39. stav 2. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03), stranke u postupku u ovom ustavnosudskom predmetu su: podnosilac zahtjeva, "Premier World Sport" d.o.o. Čitluk i Federalno ministarstvo financija/Federalno ministarstvo finansija, kao stranke u sudskom postupku pred podnosiocem zahtjeva i Opštinsko vijeće Doboj Istok, kao donosilac Odluke čije se odredbe osporavaju.

3. Bitni navodi zahtjeva

Pred Kantonalnim sudom u Tuzli u toku je postupak rješavanja upravnog spora broj: 03 0 U 023644 23 U, koji je pokrenut po tužbi tužioca "Premier World Sport" d.o.o. Čitluk, zastupanog po punomoćnicima Sanji Iličić-Lukenda i Luki Božiću, advokatima iz Čitluka, ul. Kralja Tomislava, broj: 72, protiv Rješenja tuženog Federalnog ministarstva financija/Federalnog ministarstva finansija, broj: 03-15-957/18 I.S. (OP) od 14.4.2023. godine, u upravnoj stvari razreza komunalne takse za istaknutu firmu za 2018. godinu. Prilikom odlučivanja u ovoj upravnoj stvari pred podnosiocem zahtjeva pojavilo se ustavno pitanje, i to: jesu li osporene odredbe Odluke u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

Podnosilac u zahtjevu citira po njemu relevantno pravo, te navodi da bez obzira što predmet zahtjeva nije ocjena ustavnosti Zakona o komunalnim taksama ("Službeni list SRBiH", br. 21/77, 35/88 i 26/89), obzirom da se Ustavni sud Federacije u drugim predmetima izjasnio da nije nadležan da odlučuje o njegovoj ustavnosti iz razloga što se ne radi o federalnom zakonu, podnosilac zahtjeva smatra neophodnim ukazati i na razloge zbog kojih ni taj Zakon, na osnovu koje je donesena Odluka o komunalnim taksama (u daljem tekstu: Odluka), također nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Naime, svrha predmetne takse jeste obavezivanje pravnih i fizičkih lica da plate određenu naknadu za postavljanje firme na poslovne i druge prostore (koji su najčešće u privatnom vlasništvu), a sve konkretne radnje i poslove oko postavljanja firme vrši njen imalac tako da opština, u vezi sa postavljanjem firme, obavezniku plaćanja ove takse ne pruža bilo kakvu uslugu (kako u vidu vođenja određenog postupka, tako u vidu preduzimanja bilo kojih konkretnih radnji ili donošenja konkretnih akata - rješenja, odobrenja, uvjerenja i sl.). Pored toga, postavljanjem firme od strane njenog imaoca za državni organ ili javno-pravno tijelo ne nastaju bilo kakvi troškovi, zbog čega podnosilac zahtjeva smatra da obavezivanje imalaca firme na plaćanje ove takse nije u javnom interesu, i da se njenim plaćanjem vrijeđa pravo obaveznika takse na imovinu, budući da takse, kao javne obaveze, predstavljaju novčani ekvivalent za razne vrste usluga koje organi državne administracije ili druga javno-pravna tijela pružaju fizičkim i/ili pravnim licima, a u konkretnom slučaju obaveznicima plaćanja takse ne vrše se bilo kakve usluge. Iz toga proizilazi da predmetna obaveza nema karakter, niti bilo koja obilježja takse, kao javne novčane obaveze, nego obaveze sui generis, koju prati potpuni izostanak bilo kakve protuusluge od strane opštinskih (gradskih) organa koji vrše naplatu ove obaveze, te potpuni izostanak bilo kakve svrhe i opravdanja za plaćanje bilo koje vrste javnih obaveza za čin isticanja postavljanja firme na poslovnim prostorijama, što ukazuje na mogućnost povrede prava stranaka na imovinu. Također, postavljanje firme na poslovnim prostorijama vrši se samo jednom prilikom započinjanja obavljanja djelatnosti i to od strane vršioca djelatnosti, a plaćanje takse za njeno isticanje po Zakonu o komunalnim taksama i Odluci, donesenoj na osnovu tog Zakona, zahtijeva se svake godine, na unaprijed neograničeno vrijeme, tj. sve dok pravno ili fizičko lice posluje, iako opštinski/gradski, a ni drugi javni organi, nemaju nikakvih troškova, izdataka, obaveza ili poslova ni u momentu postavljanja firme, ni nakon toga. Podnosilac zahtjeva u vezi sa naprijed navedenim posebno ukazuje i obrazlaže pitanje ovih vrsta taksi u Republici Hrvatskoj, te ističe da obaveza plaćanja ove vrste takse, počev od 1.1.2017. godine, u Republici Hrvatskoj više ne postoji, ni u vidu takse, ni u vidu poreza.

Podnosilac zahtjeva je mišljenja da obaveza plaćanja takse za isticanje firme za obaveznike predstavlja ne samo nesrazmjeran, nego i suvišan novčani teret, koji nije u javnom interesu, ne samo zbog povrede prava na imovinu, nego, između ostalog, i zbog toga što negativno utječe na troškove poslovanja, na stvaranje nepovoljnog poslovnog ambijenta, na konkurentnost domaće privrede, pa čak i na odbijanje stranih investicija, posebno kod onih poslovnih subjekata kod kojih je s obzirom na djelatnost koju obavljaju propisana pretjerano visoka taksa čija se visina u nekim gradovima i opštinama kreće i do 50.000,00 KM, pa čak i preko tog iznosa.

Dalje navodi kako iz sadržaja osporenih odredaba Odluke proizilazi da se komunalne takse za isticanje firme obračunavaju "po odredbama Zakona o komunalnim taksama, Zakona o poreznoj upravi FBiH i Tarife komunalnih taksa koja je sastavni dio ove Odluke", da su od plaćanja komunalne takse oslobođeni "stari bosanski zanati i poljoprivredni obrti", te da se za svaku istaknutu firmu sa sjedištem sa područja predmetne opštine plaćaju takse u propisanom godišnjem iznosu. Prema shvatanju podnosioca zahtjeva, propisivanjem ovakvih kriterija ili mjerila za visinu takse za isticanje firme, a posebno kriterija koji se tiče lokacije sjedišta taksenog obaveznika izvan područja predmetne opštine, koje nije predviđeno nijednim zakonom, povrjeđuje se tužiočevo pravo na imovinu koje je zaštićeno odredbama člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija), u vezi sa članom 14. Evropske konvencije kojom je propisano da se uživanje prava i sloboda predviđenih u toj konvenciji obezbjeđuje bez diskriminacije po bilo kom osnovu. Ovo posebno ako se ima u vidu da pojedini takseni obaveznici, među koje spada i tužilac, čije je sjedište van područja Opštine Doboj Istok, a imaju registrovanu poslovnu jedinicu na njenom području, komunalnu taksu plaćaju 1000,00 KM, što je pet puta veća taksa od takse koju, za isticanje firme, plaćaju pojedini obaveznici sa područja ove opštine.

Prema mišljenju podnosioca zahtjeva u Federaciji Bosne i Hercegovine trenutno ne postoji nijedan federalni zakon kojim je opštinama, kao lokalnim zajednicama, povjerena nadležnost za donošenje propisa o komunalnim taksama za isticanje firme, s tim što takvi kantonalni zakoni postoje u određenim kantonima, ali ne i u Tuzlanskom kantonu, u kome je još uvijek u primjeni republički Zakon o komunalnim taksama. Navedenim Zakonom je propisano da se komunalne takse plaćaju za svaku istaknutu firmu i da se mogu propisati u različitim visinama, zavisno od vrste i mjesta obavljanja djelatnosti, te da skupština opštine može za određene djelatnosti propisati ovu taksu u dvostruko većem iznosu, ali samo za istaknutu firmu na objektima koji su registrovani kao spomenici kulture, kao i na objektima koji se nalaze u okviru područja koje je proglašeno dobrom od kulturno-historijskog naslijeđa. Iz toga, prema shvaćanju podnosioca zahtjeva, proizilazi da u konkretnom slučaju različito tretiranje obaveznika plaćanja takse po osnovu djelatnosti koju obavljaju, nije zasnovano na pomenutom Zakonu o komunalnim taksama.

4. Bitni navodi odgovora na zahtjev

Ustavni sud Federacije je u skladu sa članom 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, pozvao "Premier World Sport" d.o.o. Čitluk, Federalno ministarstvo financija/Federalno ministarstvo finansija i Opštinsko vijeće Doboj Istok, da kao stranke u postupku dostave odgovore na zahtjev podnosioca.

Odgovor na zahtjev je dostavilo Opštinsko vijeće Doboj Istok, u kome navode da je Kolegij Opštinskog vijeća Doboj Istok razmatrajući zahtjev podnosioca, zauzeo stav da Odluka nije neustavna, te da smatraju da je ista zasnovana na zakonu i legitimnom javnom interesu. Tome u prilog govori i činjenica da na području Opštine Doboj Istok nema taksi čija visina zavisi od djelatnosti taksenog obaveznika i zone u kojoj se nalazi poslovna prostorija, objekat i mjesto na kojem je istaknuta firma i kriterijima po kome su uvedene takse. Smatraju da nije izvršena diskriminacija tužioca i drugih obaveznika, jer visina godišnje komunalne takse nije određena u bitno različitim iznosima i iskazana po vrstama djelatnosti koje se obavljaju, zato što vrsta djelatnosti ne može biti relevantan kriterij za propisivanje različitih komunalnih taksi. Taksa u iznosu od 300 KM za firme i 200 KM za poslovne objekte sa sjedištem na području Opštine Doboj Istok zbirno doseže iznos od 1000 KM koja je propisana za one poslovne subjekte koji nemaju sjedište na području Opštine Doboj Istok, jer svaka domaća firma ima najmanje dvije do tri poslovne jedinice. Tako da je taksa za navedene porezne obaveznike u srazmjeru, pa čak i ekvivalentna sa taksom za poreske obaveznike čije sjedište nije na području Opštine Doboj Istok.

"Premier World Sport" d.o.o. Čitluk i Federalno ministarstvo financija/Federalno ministarstvo finansija nisu dostavili odgovor na zahtjev podnosioca.

5. Relevantno pravo A. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine

Član II. A 2. (1) k)

Federacija će osigurati primjenu najvišeg nivoa međunarodno priznatih prava i sloboda utvrđenih u dokumentima navedenim u Dodatku ovog ustava. Posebno:

(1) Sva lica unutar teritorija Federacije uživaju sljedeća prava:

  • k)
    na imovinu;

Član III. 1. b) i c)

U isključivoj su nadležnosti Federacije:

  • b)
    utvrđivanje ekonomske politike, uključujući planiranje i obnovu, te politiku korištenja zemljišta na federalnom nivou,
  • c)
    donošenje propisa o finansijama i finansijskim institucijama Federacije i fiskalna politika Federacije,

Član IV.C.3.10. (4)

Ustavni sud također odlučuje o ustavnim pitanjima koja mu predoči Vrhovni sud ili pak neki kantonalni sud a koja se jave tokom postupka pred dotičnim sudom.

Član IV.C.3.11.

Kad Vrhovni sud, ili neki kantonalni sud procijene, tokom aktuelnog postupka pred dotičnim sudom, da odgovarajući zakon nije u skladu sa ovim ustavom, zaustavit će postupak i predočiti to pitanje Ustavnom sudu u skladu sa članom IV. C. 10. (3).

Član VI. 4. c)

Opštinsko vijeće:

  • c)
    donosi druge propise u izvršavanju opštinskih nadležnosti.

Amandman XVIII

Član VII.3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine mijenja se i glasi:

"Međunarodni ugovori i drugi sporazumi koji su na snazi u pogledu Bosne i Hercegovine i Federacije, te opšta pravila međunarodnog prava čine dio zakonodavstva Federacije. U slučaju nesuglasice međunarodnog ugovora, odnosno sporazuma i zakonodavstva, prevladava međunarodni ugovor, odnosno sporazum".

B. Konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda

Član 14.

Zabrana diskriminacije

Uživanje prava i sloboda predviđenih u ovoj konvenciji osigurava se bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, kao što su spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijed, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.

C. Protokol uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda ("Prvi protokol")

Član 1.

Zaštita imovine

Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na mirno uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uslovima predviđenim zakonom i opštim principima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primjenjuje zakone koje smatra potrebnim da bi regulisala korištenje imovine u skladu sa opštim interesom, ili da bi osigurala plaćanje poreza ili drugih doprinosa ili kazni.

D. Zakon o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 22/06, 43/08, 22/09, 35/14, 94/15 i 17/22)

Član 13. stav 1. tačka c) i stav 4.

Pored udjela u raspodjeli prihoda iz člana 6. ovog Zakona, jedinicama lokalne samouprave pripadaju i drugi javni prihodi kako slijedi:

  • c)
    naknade i takse u skladu sa propisima jedinica lokalne samouprave;

Opštinska vijeća donose propise kojima se utvrđuje visina naknada po osnovi korištenja i uređenja zemljišta, kao i visina drugih naknada, novčanih kazni i taksa u njihovoj nadležnosti.

E. Zakon o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 49/06 i 51/09)

Član 8. stav 3. alineja 20.

U vlastite nadležnosti jedinice lokalne samouprave posebno ulaze:

  • -
    donošenje propisa o porezima, naknadama, doprinosima i taksama iz nadležnosti jedinice lokalne samouprave;

Član 13. stav 1. i stav 2. alineja 4.

Tijelo odlučivanja jedinice lokalne samouprave je opštinsko vijeće u opštini, a gradsko vijeće u gradu (u daljem tekstu:"vijeće").

Vijeće u okviru svojih nadležnosti:

  • -
    donosi propise o porezima, taksama, naknadama i doprinosima jedinice lokalne samouprave u skladu sa zakonom;

Član 36.

U zakonom propisanim okvirima, jedinice lokalne samouprave donose propise o naknadama i taksama, kao i provedbene propise o oporezivanju.

Član 37. tačka a) alineja 2.

Jedinicama lokalne samouprave pripadaju prihodi:

  • a)
    vlastiti prihodi:
    • -
      lokalne takse i naknade čije iznose utvrđuje vijeće u skladu sa zakonom,

F. Zakon o privrednim društvima ("Službene novine Federacije BiH", br. 81/15 i 75/21) POGLAVLJE II. (FIRMA)

Član 11.Pojam

(1) Firma je ime pod kojim društvo posluje.

(2) Firma se obavezno ističe na poslovnim prostorijama društva.

G. Zakon o obrtu i srodnim djelatnostima u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 75/21)

Član 13. st. (1), (2) i (4)
(Firma obrta)

(1) Firma je ime pod kojim obrt posluje.

(2) Firma sadrži naziv obrta, ime i prezime obrtnika i sjedište obrta, a može sadržavati i posebne oznake.

(4) Na firmu obrta primjenjuju se odredbe propisa vezanih za firmu privrednih društava, ako ovim Zakonom nije drugačije propisano.

H. Odluka o komunalnim taksama ("Službene novine Opštine Doboj Istok", broj 1/14)

Član 1.

Za korištenje predmeta i usluga na području Opštine Doboj Istok plaćaju se komunalne takse.

Član 2. - osporena odredba

Komunalne takse obračunavaju se i naplaćuju po odredbama Zakona o komunalnim taksama, Zakona o poreznoj upravi F BiH i Tarife komunalnih taksa koji je sastavni dio ove odluke.

Od plaćanja takse oslobađaju se stari bosanski zanati i poljoprivredni obrti.

Član 3. - osporena odredba

Prijava obaveze komunalne takse vrši se po odredbama Zakona o poreznoj upravi, a rok za podnošenje prijave je kraj februara za tekuću godinu.

TARIFA

komunalnih taksa za područje Opštine Doboj Istok

Tarifni broj 2. - osporena odredba

Za svaku istaknutu firmu sa sjedištem na području Opštine Doboj Istok plaćaju se takse u godišnjem iznosu i to za:

1.

Firme

300 KM

2.

Poslovne objekte

200 KM

Tarifni broj 3. - osporena odredba

Za firme čije je sjedište van područja Opštine Doboj Istok a ima registrovanu poslovnu jedinicu na području Opštine Doboj Istok komunalna taksa iznosi 1000 KM.

Tarifni broj 4. - osporena odredba

Za svaku istaknutu firmu građana koji se bave samostalnim obavljanjem djelatnosti plaća se taksa u godišnjem iznosu od 200 KM.

6. Sudska praksa Ustavnog suda Federacije

Presude br.: U-9/22 od 15.9.2022. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 104/22), U-21/22 od 26.10.2022. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 94/22), U-12/23 od 22.11.2023. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 100/23) i dr.

7. Činjenično stanje i stav Ustavnog suda Federacije

Nakon razmatranja zahtjeva, dostavljenog odgovora na zahtjev i cjelokupne dokumentacije u spisu ovog predmeta, u svjetlu relevantnog prava i uzimajući u obzir ustavnosudsku praksu ovog suda, utvrđeno je kako slijedi u nastavku.

U smislu člana IV.C.3.10.(4) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, podnosilac zahtjeva je ovlašten za postavljanje ustavnog pitanja Ustavnom sudu Federacije.

Podnosilac u svom zahtjevu problematizuju pravnu prirodu komunalne takse na istaknutu firmu, a povezujući to sa povredom prava na imovinu obaveznika komunalne takse na istaknutu firmu, a koje pravo je zaštićeno odredbama člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, u vezi sa članom 14. Evropske konvencije kojom je propisano da se uživanje prava i sloboda predviđenih u toj konvenciji obezbjeđuje bez diskriminacije po bilo kom osnovu.

Odlukom je utvrđeno da se za korištenje predmeta i usluga na području Opštine Doboj Istok plaćaju komunalne takse. Kada je u pitanju osporena odredba člana 2. stav 1. Odluke, kojom je propisano da se komunalne takse obračunavaju i naplaćuju "po odredbama Zakona o komunalnim taksama, Zakona o poreznoj upravi F BiH i Tarife komunalnih taksa koji je sastavni dio ove odluke", potrebno je istaći sljedeće napomene. Naime, iz preambule Odluke i osporenog člana 2. stav 1. Odluke, proizilazi da je Odluka donesena na osnovu ranije važećeg Zakona o komunalnim taksama i da se komunalne takse obračunavaju i naplaćuju po osnovu istog, te u vezi s tim Ustavni sud Federacije upućuje na Presudu ovog suda broj: U-12/23 od 22.11.2023. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 100/23), u kojoj je utvrdio da je Zakon o komunalnim taksama Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine prestao važiti samom činjenicom stupanja na snagu Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Konstatovano je da pomenuti Zakon nije odgovarajućim pravnim aktom preuzet u pravni poredak Bosne i Hercegovine. Ipak, imajući u vidu princip kontinuiteta ranije važećih pravnih propisa koji ostaju na snazi ukoliko su u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, utvrđeno je da je isti, zbog potpuno izmijenjene unutrašnje ustavne organizacije Federacije Bosne i Hercegovine neprimjenjiv. Slijedom navedenog ranije važeći Zakon o komunalnim taksama ne može biti osnov za propisivanje komunalnih taksi u Federaciji Bosne i Hercegovine. Zakon o Poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 33/02, 28/04, 57/09, 40/10, 27/12, 7/13, 71/14, 91/15 i 44/22) nije predmet ocjene ustavnosti u ovom ustavnosudskom predmetu, te Ustavni sud Federacije o tom dijelu osporene odredbe člana 2. stav 1. Odluke neće ni raspravljati.

Pored toga, kada je u pitanju osporena odredba člana 2. stav 2. Odluke, Ustavni sud Federacije je stava da nema mjesta osporavanju ustavnosti ovog stava, obzirom da se radi o oslobađanju od plaćanja taksi starih bosanskih zanata i poljoprivrednih obrta, a u kojem pravcu lokalna zajednica ima pravo da po slobodnoj procjeni donese odluku kojom se de facto stimulišu stari tradicijski zanati i poljoprivredna djelatnost na području te opštine.

U odnosu na član 3. Odluke u pitanju je odredba koja reguliše način prijave i rokove, te je u tom pravcu Ustavni sud Federacije stajališta da se radi o odredbama prateće, tehničke prirode, pa ne postoji potreba za odlučivanje o istim.

U skladu sa osporenim tarifnim br.: 2.,3. i 4. Tarife komunalnih taksa za područje Opštine Doboj Istok za svaku istaknutu firmu plaćaju se takse u godišnjim iznosima. Iz Odluke proizilazi da je kao kriterij za utvrđivanje visine komunalne takse na istaknutu firmu navedeno registrovano sjedište privrednog subjekta ili sjedište njegove poslovne jedinice. Pored toga, komunalna taksa se i propisuje za svaku istaknutu firmu građana koji se bave samostalnim obavljanjem djelatnosti.

7.1. Preciziranje stava Ustavnog suda Federacije vezano za propisivanje plaćanja za isticanje firmi/natpisa

Ustavni sud Federacije je, postupajući u okvirima svoje ustavne nadležnosti, bilo u postupcima ocjene ustavnosti, ili u postupcima po predočenim ustavnim pitanjima, rješavao brojne predmete iz ove oblasti.

U početku su podnosioci zahtjeva, odredbe kojima se propisuje obaveza periodičnog plaćanja na ime istaknute firme najčešće osporavali smatrajući ih protivnim ustavnoj garanciji prava na jednakost pred zakonom, te je Sud i odlučivao u tom pravcu, razmatrajući argumentaciju stranaka u postupku koja se na to odnosi.

Konstatirajući izrazit trend porasta broja zahtjeva koji se odnose na osporavanje propisa o naplati komunalnih taksi/naknada/pristojbi za isticanje firme/naziva privrednih subjekata, Ustavni sud Federacije je primijetio da je područje osporavanja takvih odredbi znatno prošireno, pa se one više ne osporavaju samo iz aspekata povreda Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine zagarantovanog prava na jednakost pred zakonom, već i iz aspekta povrede prava na imovinu taksenih obaveznika, ustavnog osnova za propisivanje ovakve vrste davanja, te same pravne i ekonomske prirode tako propisanog nameta, što je slučaj i u ovom konkretnom ustavnosudskom predmetu.

Odlučujući u nizu ranijih predmeta ove vrste, Ustavni sud Federacije konstatovao je da postoji velika razlika ne samo u kriterijima na osnove kojih se propisuju takva novčana davanja, kako god da su označena, nego i u određivanju njihove visine. Kako ni osnovi za propisivanje tih periodičnih plaćanja, niti parametri koji određuju njihovu visinu nisu zasnovani na objektiviziranim, ili barem na federalnom nivou usaglašenim kriterijima, to u ovoj sferi otvara put ka pravnom partikularizmu. Takav pravni partikularizam, koji neminovno nastaje kad se pod nominacijom komunalnih taksi/naknada/pristojbi proizvoljno propisuju godišnja davanja privrednim subjektima je neprihvatljiv, jer predstavlja neovlašten ulazak u sferu fiskalne politike, za čije je provođenje, kao uostalom i za provođenje cjelokupne ekonomske politike, po Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine isključivo nadležna Federacija Bosne i Hercegovine.

Iz toga je nužno proizišla potreba, da se dodatno precizira stav Suda pri odlučivanju u predmetima ove vrste, kako bi se isti rješavali na jedinstvenom osnovu i na jednoobrazan način. Slijedom toga je Ustavni sud Federacije, na sjednici održanoj dana 12.3.2024. godine nakon iscrpne rasprave, a uzimajući u obzir relevantno pravo, dosadašnju ustavnosudsku praksu, te stanje propisa u Republici Srpskoj i bližem okruženju, precizirao i utvrdio stav, da propisivanje godišnjih taksi/naknada/pristojbi za istaknutu firmu, oznaku, obilježje ili natpis na poslovnim i drugim prostorijama, objektima i slično kojim se označava da određeno pravno i fizičko lice obavlja registrovanu djelatnost ili zanimanje, nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

Prije svega, isticanje firme/natpisa zakonska je obaveza svakog subjekta koji obavlja privrednu djelatnost u Federaciji Bosne i Hercegovine. Utvrđena je Zakonom o privrednim društvima ("Službene novine Federacije BiH", br. 81/15 i 75/21), odnosno Zakonom o obrtu i srodnim djelatnostima u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 75/21), a pri izvršenju te obaveze kanton, grad ili opština ne pružaju nikakvu uslugu koja bi opravdavala naplatu takse.

Sem toga, propisivanje periodične obaveze plaćanja na ime isticanja firme je nespojivo sa finansijsko-pravnom i ekonomskom prirodom takse/naknade/pristojbe kao jednokratnog davanja za pruženu uslugu od odgovarajućeg organa vlasti, a propisivanje obaveze plaćanja na godišnjem nivou, ima uz to jasno obilježje neke vrste parafiskalnog nameta.

Premda postoji široko polje slobodne procjene organa vlasti prilikom propisivanja komunalnih naknada/taksi, ovako propisana obaveza periodične naplate ne može se tretirati ni kao taksa/pristojba, jer se taksa plaća jednokratno i podrazumijeva određenu protuuslugu organa državne vlasti. Uz to se, u stvarnosti, kriteriji na osnovu kojeg se propisuje visina tog davanja može razlikovati i zaista se drastično razlikuje među opštinama, gradovima i kantonima. Takva se obaveza ne da opravdati ni javnim interesom, niti je njeno propisivanje proporcionalno cilju koji bi se, eventualno, njome htio postići, već se naprotiv i povrh svega ulazi u domen neopravdanog upliva države u pravo na imovinu obaveznika takvog davanja.

Ustavni sud Federacije pritom ističe, da se utvrđeno stanovište ne odnosi na situacije kada privredni subjekti ističu natpise koji imaju promotivni/promidžbeni, odnosno reklamni karakter.

Iz svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je u sastavu: Aleksandra Martinović, predsjednica Suda, Vesna Budimir, Mirjana Čučković, Mirko Milićević, prof. dr. Edin Muminović, Branimir Orašanin, dr. sc. Kata Senjak, Ajša Softić i mr. sc. Alen Taletović, sudije Suda.

Broj U-31/23
12. marta 2024. godine
Sarajevo

Predsjednica
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Aleksandra Martinović, s. r.