USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
PRESUDA
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu Premijera Federacije Bosne i Hercegovine za ocjenu ustavnosti člana 6. stav 3. i člana 9. st. 2. i 3. Odluke o komunalnim djelatnostima zajedničke potrošnje, na osnovu člana IV.C.3.10.(2) d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici bez javne rasprave održanoj dana 12.3.2024. godine, donio je
PRESUDU
Utvrđuje se da odredba člana 6. stav 3. koja glasi: "Komunalna naknada se određuje i za nadzemne i podzemne instalacije elektrodistributivne mreže, telekomunikacijske mreže, plinske mreže" i član 9. st. 2. i 3. Odluke o komunalnim djelatnostima zajedničke potrošnje ("Službene novine Opštine Zenica", br. 7/01, 4/07, 3/08, 1/10, 2/11, 4/13 i 2/14 i "Službene novine Grada Zenica", br. 1/16, 1/18, 4/18, 5/18, 1/19, 1/20, 2/22 i 1/23) nisu u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenim novinama Grada Zenica".
Obrazloženje 1. Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva
Premijer Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva) koristeći ovlaštenja iz člana IV.C.3.10.(2) d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, podnio je Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) zahtjev za utvrđivanje ustavnosti odredba člana 6. stav 3. i člana 9. st. 2. i 3. Odluke o komunalnim djelatnostima zajedničke potrošnje (u daljem tekstu: osporene odredbe Odluke, odnosno osporena Odluka), koju je donijelo Vijeće Opštine Zenica, sada Gradsko vijeće Zenica (u daljem tekstu: donosilac osporene Odluke).
2. Stranke u postupku
Na osnovu člana 39. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03), stranke u ovom ustavnosudskom postupku su: podnosilac zahtjeva i donosilac osporene Odluke.
3. Bitni navodi zahtjeva
Podnosilac zahtjeva tvrdi da osporena Odluka, u dijelu u kojem se utvrđuje obaveza plaćanja komunalne naknade za nadzemne i podzemne instalacije elektrodistributivne mreže, telekomunikacijske mreže i plinske mreže, nije u skladu sa odredbom člana II.A.2.(1) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kojom je propisano da sva lica na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine uživaju pravo na jednakost pred zakonom.
Osporenom Odlukom definisane su djelatnosti zajedničke komunalne potrošnje, utvrđen je način organizacije tih djelatnosti, te propisana obaveza plaćanja komunalne naknade "za korištenje objekata i uređaja zajedničke komunalne potrošnje" i određeni osnovi i mjerila na osnovu kojih se utvrđuje njena visina (član 1.). Potom su definisani i obaveznici te komunalne naknade. Najprije su exempli causa navedene neke kategorije obaveznika odnosno lica i to: vlasnici stanova i individualnih stambenih objekata, vlasnici motornih vozila, vlasnici poslovnog i drugog prostora, te korisnici prostora kojima je vlasnik nepoznat ili nedostupan, vlasnici zemljišta koji se koristi u poslovne svrhe, vlasnici pokretnih i nepokretnih stvari koji podliježu plaćanju poreza na promet, a na kraju te odredbe je upotrijebljena tzv. generalna klauzula, pa su obaveznici predmetne komunalne naknade "i sva druga fizička i pravna lica koja su korisnici objekata i uređaja zajedničke komunalne potrošnje" (član 6. stav 1.).
Odlukom o dopuni Odluke o komunalnim djelatnostima ("Službene novine Opštine Zenica", broj 4/13) i Odlukom o izmjenama i dopunama Odluke o komunalnim djelatnostima zajedničke potrošnje ("Službene novine Grada Zenica", broj 1/18), član 6. je prvo dopunjen, a potom i izmijenjen, te je propisano da se komunalna taksa plaća i "za nadzemne i podzemne instalacije elektrodistributivne mreže, telekomunikacijske mreže, plinske mreže". Kada se ova nova odredba promatra u vezi sa stavom 1. istog člana, ali i u odnosu na ostale odredbe osporene Odluke, po mišljenju podnosioca zahtjeva evidentno je da jedinica lokalne samouprave različito postupa prema pojedinim privrednim subjektima. Navedenom se odredbom naime izdvajaju isključivo vlasnici nadzemnih i podzemnih instalacija elektrodistributivne mreže, telekomunikacijske mreže, plinske mreže, iako nisu ni vlasnici zemljišta niti odgovarajućeg prostora kako je definisano stavom 1. člana 6., te stoga nisu ni obuhvaćeni definicijom obaveznika komunalne naknade.
Podnosilac zahtjeva također smatra da se mora uzeti u obzir predmet regulisanja osporene Odluke definisan u članu 1., gdje između ostalog stoji da se tom Odlukom propisuje obaveza plaćanja komunalne naknade za korištenje objekata i uređaja zajedničke komunalne potrošnje u odnosu na djelatnosti definisane članom 2. Kada se te odredbe dovedu u vezu, navodi se u zahtjevu, "jasno je da donosilac osporene Odluke pretenciozno i neosnovano utvrđuje vlasnike elektrodistributivne mreže kao obaveznike plaćanja komunalne naknade".
Različito regulisanje komunalne naknade u odnosu na djelatnost koje obavlja pravno lice, odnosno izdvajanje vlasnika podzemnih i nadzemnih instalacija podrazumijeva, prema mišljenju podnosioca zahtjeva, diskriminatorno postupanje prema određenim privrednim subjektima, naročito onima koji se bave elektrodistributivnom djelatnošću, a koji izgradnjom objekata za distribuciju električne energije još i doprinose uređenju samog građevinskog zemljišta, kao osnovi za utvrđivanje komunalne naknade.
U odnosu na član 9. osporene Odluke, podnosilac zahtjeva smatra kako je u stavu 1. sasvim jasno utvrđeno šta se smatra otvorenim prostorom, a iz koje odredbe se, prema njegovom mišljenju, ni na koji način ne može doći do zaključka da bi se za polaganje nadzemnih i podzemnih instalacija trebala plaćati komunalna naknada. Međutim, donosilac osporene Odluke u stavu 2. istog člana bez jasnih kriterija, paušalno, za izdvojenu grupu privrednih subjekata, određuje poseban način kako se utvrđuje površina za plaćanje komunalne naknade, što je, kako se u zahtjevu kaže, samo po sebi apsurd jer, da se vlasnici instalacija mogu podvesti pod obaveznike plaćanja predmetne naknade (u skladu sa njenom svrhom i smislom) u skladu sa zakonskim odredbama i stavom 1. člana 9. Odluke, ne bi ni postojala potreba za posebnim definisanjem otvorenog prostora za vlasnike instalacija.
Pored navedenog, podnosilac zahtjeva je mišljenja da osporene odredbe Odluke nisu u skladu ni sa Zakonom o komunalnim djelatnostima ("Službene novine Zeničko-dobojskog kantona", br.: 17/08 i 9/11- autentično tumačenje), te smatra da je donosilac osporene Odluke prekoračio zakonska ovlaštenja prilikom donošenja osporenih odredbi Odluke postupivši pritom i suprotno članu 36. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 49/06 i 51/09).
Ističe da JP Elektroprivreda BiH d.d. - Sarajevo, kao vlasnik elektromreže postavljene preko šumskog zemljišta, na godišnjem nivou plaća i druge naknade, kao što je naknada Ministarstvu za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu Zeničko-dobojskog kantona, naknada JP Autoceste F BIH, d.o.o. Mostar za postavljenu elektromrežu preko cestovnog zemljišta, naknadu za postavljenu elektromrežu u pojasu magistralnog puta JP Ceste Federacije BiH d.o.o. Sarajevo, dok Kantonalnoj direkciji za ceste pri Ministarstvu za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline na godišnjem nivou plaća naknadu za postavljenu elektromrežu u pojasu regionalnog puta. Naglašava da je JP Elektroprivreda BiH d.d. – Sarajevo pravni subjekt kojem je djelatnost i obaveza distribucija i javno snabdijevanje električnom energijom na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine, a kojem pravnom subjektu se utvrđujući komunalnu naknadu na način kako je to propisano osporenim odredbama Odluke direktno i ciljano zahvata u prihod, što ne bi trebalo predstavljati svrhu prilikom utvrđivanja komunalne naknade na nivou jedne lokalne zajednice.
Imajući u vidu sve naprijed navedeno, podnosilac zahtjeva predlaže da Ustavni sud Federacije donese presudu kojom se utvrđuje da osporene odredbe Odluke nisu u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
4. Bitni navodi odgovora na zahtjev
Ustavni sud Federacije je u skladu sa članom 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, pozvao donosioca osporene Odluke, da kao druga strana u postupku, dostavi odgovor na zahtjev za ocjenu ustavnosti.
Donosilac osporene Odluke u odgovoru na zahtjev navodi da je osporena Odluka donesena u skladu sa Zakonom o komunalnim djelatnostima, Zakonom o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 22/06, 43/08, 22/09, 35/14, 94/15 i 17/22) i Zakonom o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine, čije norme sadrže ovlaštenje, odnosno propisuju nadležnost grada kao jedinice lokalne samouprave za donošenje propisa kojima se uvode naknade i takse. Smatraju da nije osnovan navod podnosioca zahtjeva kako osporene odredbe Odluke predstavljaju osnov za različito postupanje prema privrednim subjektima, te da se za pojedine privredne subjekte utvrđuje drugačiji postupak kod određivanja obaveze plaćanja komunalne naknade.
Donosilac osporene Odluke je, navodi se dalje, prilikom uvođenja komunalne naknade na nadzemne i podzemne instalacije elektrodistributivne mreže, telekomunikacijske mreže i plinske mreže uzeo u obzir razloge proizašle iz obaveze usklađivanja sistema komunalnih djelatnosti zajedničke potrošnje sa odredbama Zakona o komunalnim djelatnostima, sa ciljem uvođenja jednostavnijih osnova i procedura za utvrđivanje/izračunavanje i naplatu komunalnih naknada za razne operatore u oblasti telekomunikacija, vlasnike elektrodistributivne mreže, plinovoda i sl.
Uvođenje novih komunalnih naknada ocjenjuje se opravdanim i objektivnim iz razloga što instaliranje, održavanje i eksploatacija navedenih mreža proizvodi ograničenja kod korištenja i upravljanja komunalnom infrastrukturom, javnim površinama i gradskim građevinskim zemljištem, te iziskuje povećane troškove kod održavanja saobraćajnica (prekopi saobraćajnica i javnih površina i sl. ) i druge infrastrukture, posebno kod vraćanja u pređašnje stanje.
Osim toga, tvrdi se u odgovoru, postojanje instalacija i mreža elektrodistribucije, telekoma, kablovskih operatera i plinovoda, ograničava korištenje gradskog građevinskog zemljišta i javnih površina kod realizacije gradskih projekata, jer je svaka aktivnost uslovljena dobijanjem saglasnosti "vlasnika i operatera mreže", a u slučaju nužnih izmiještanja pojedinih dijelova tih mreža troškovi izmiještanja padaju na teret lokalne zajednice ili drugog investitora. Osim toga, postoje zabrane gradnje u zaštitnim pojasevima i koridorima na kojima su izgrađene te mreže, kako je to regulisano propisima za te oblasti.
Kada je riječ o načinu utvrđivanja iznosa komunalne naknade, navode da je on u potpunosti usaglašen sa odredbama čl. 24. – 32. Zakona o komunalnim djelatnostima. Smatraju neosnovanim navod podnosioca zahtjeva da se ne može zaključiti na koji način se za "polaganje nadzemnih i podzemnih instalacija trebala plaćati komunalna naknada", iz razloga što je odredbama Odluke osnov i način utvrđivanja obračuna komunalne naknade za mreže precizno određen čl. 6., 9., 12. i 12a).
Isto tako, smatraju da navod iz zahtjeva koji se odnosi na to da JP Elektroprivreda BiH d.d. - Sarajevo, plaća naknadu za mrežu postavljenu preko šumskog zemljišta, kao i naknadu JP Autoceste FBIH, d.o.o. Mostar za postavljenu mrežu preko cestovnog zemljišta, te Kantonalnoj direkciji za ceste pri Ministarstvu za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline plaća naknadu za postavljenu mrežu u pojasu regionalnog puta, a jedinicama lokalne samouprave plaća naknadu za postavljenu mrežu u cestovnom pojasu lokalnih puteva, upravo potvrđuje opravdanost plaćanja komunalne naknade Gradu Zenica za elektromrežu (podzemnu i nadzemnu) postavljenu na gradskom građevinskom zemljištu, saobraćajnim površinama, javnim površinama i sl. Postojanje navedenih mreža predstavlja teret i ograničenje, pa plaćanje naknade ima karakter svojevrsne nadoknade za umanjenu vrijednost i mogućnost nesmetanog korištenja i raspolaganja građevinskim zemljištem i javnim površinama jer je sve uslovljeno saglasnostima vlasnika/operatora mreža.
5. Relevantno pravo A. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine
Član II. A. 2. (1) c)
Federacija će osigurati primjenu najvišeg nivoa međunarodno priznatih prava i sloboda utvrđenih u dokumentima navedenim u Aneksu ovog ustava. Posebno:
(1) Sva lica na teritoriji Federacije uživaju prava na:
- c)jednakost pred zakonom;
Član IV.C.3.10.(2) d)
(2) Ustavni sud:
- d)na zahtjev premijera, ili kantona, utvrđuje da li neki predloženi ili usvojeni propis koje je donijelo neko tijelo kantonalne, gradske ili opštinske vlasti u skladu sa ovim ustavom.
B. Zakon o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 22/06, 43/08, 22/09, 35/14, 94/15 i 17/22)
Član 13. stav 1. tačka c)
Učešće jedinica lokalne samouprave u ostalim javnim prihodima
Pored udjela u raspodjeli prihoda iz člana 6. ovog Zakona, jedinicama lokalne samouprave pripadaju i drugi javni prihodi kako slijedi:
- c)naknade i takse u skladu sa propisima jedinica lokalne samouprave;
C. Zakon o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 49/06 i 51/09)
Član 36.
U zakonom propisanim okvirima, jedinice lokalne samouprave donose propise o naknadama i taksama, kao i provedbene propise o oporezivanju.
Član 37. stav 1. tačka a) alineja 2.
Jedinicama lokalne samouprave pripadaju prihodi:
- a)vlastiti prihodi:
- -lokalne takse i naknade čije iznose utvrđuje vijeće u skladu sa zakonom;
- -
D. Zakon o komunalnim djelatnostima ("Službene novine Zeničko-dobojskog kantona", br. 17/08 i 9/11 – autentično tumačenje)
Član 1.Predmet
Ovim zakonom određuju se komunalne djelatnosti, načela, način obavljanja i finansiranja, te druga pitanja od značaja za uspješno obavljanje komunalnih djelatnosti na području Zeničko-dobojskog kantona (u daljem tekstu: Kanton).
Član 2. st. (1), (2) i (4)
(Značenje pojma komunalnih djelatnosti)
(1) Pod komunalnim djelatnostima, u smislu ovog zakona, podrazumijeva se pružanje komunalnih usluga od interesa za fizička i pravna lica, te finansiranje građenja i održavanje objekata i uređaja komunalne infrastrukture kao cjelovitog sistema na području Kantona i opština na području Kantona (u daljem tekstu: opština) kada je to propisano ovim zakonom.
(2) Komunalne djelatnosti dijele se na:
- a)Komunalne djelatnosti individualne komunalne potrošnje;
- b)Komunalne djelatnosti zajedničke komunalne potrošnje.
(4) Pod pojmom komunalne djelatnosti zajedničke komunalne potrošnje podrazumijeva se komunalni proizvod i usluga koje nije moguće izmjeriti i naplatiti od svakog korisnika usluga.
Član 3. stav (2)
(Komunalna potrošnja)
(2) Komunalne djelatnosti zajedničke komunalne potrošnje u smislu ovog zakona su:
- a)Odvođenje atmosferskih voda;
- b)Održavanje čistoće na javnim površinama i gradskim ulicama;
- c)Održavanje javnih površina;
- d)Održavanje grobalja i njihove prateće infrastrukture;
- e)Održavanje javne rasvjete;
- f)Obavljanje kafilerijskih usluga;
- g)Dekorisanje;
- h)Održavanje javnih česmi i fontana, javnih kupatila i javnih nužnika;
- i)Održavanje javnih satova
- j)Zbrinjavanje komunalnog otpada nastalog u okviru djelatnosti zajedničke komunalne potrošnje;
- k)Čišćenje i razgrtanje snijega i leda sa javnih gradskih površina i lokalnih puteva i posipanje abrazivnim materijalom ulica i lokalnih puteva;
- l)Održavanje pasivnih mezarluka - grobalja, spomenika i spomen kosturnica i prateće infrastrukture u užem urbanom dijelu grada.
Član 5. st. (1) i (2)
(Javni interes komunalne djelatnosti)
(1) Komunalne djelatnosti su od javnog interesa i obavljaju se kao javne službe.
(2) Pod pojmom javnog interesa u komunalnim djelatnostima podrazumijeva se zadovoljavanje onih potreba urbanog društva koje su nezamjenjiv uslov života i rada građana, državnih organa, privrednih i drugih subjekata na području Kantona.
Član 21.
Za pokrivanje cijena iz segmenta zajedničke komunalne potrošnje, kao izvor sredstava uvodi se komunalna naknada.
Član 22.Obaveznici komunalne naknade
(1) Komunalnu naknadu plaćaju, u naseljima sa uređenim građevinskim zemljištem, vlasnik stambenog, proizvodnog i poslovnog prostora, te građevinskog zemljišta ili korisnik kada je to vlasnik ugovorom ovjerenim od nadležne poreske uprave prenio na korisnika.
(2) Komunalnu naknadu za iskorišteno ili rezervisano grobno mjesto plaća lice koje je izvršilo rezervaciju grobnog mjesta. Naplata će se vršiti putem nadležnog komunalnog preduzeća.
(3) Naseljima sa uređenim građevinskim zemljištem, prema stavu (1) ovog člana, smatraju se naselja opremljena najmanje pristupnom cestom, objektima za snabdijevanje električnom energijom i snabdijevanje vodom i odvođenje otpadnih voda prema mjesnim prilikama.
(4) Obaveza plaćanja komunalne naknade nastaje prvog dana sljedećeg mjeseca od početka korištenja objekta ili prostora.
(5) Od obaveze plaćanja komunalnih naknada izuzimaju se javna komunalna preduzeća, slobodne zone i korisnici slobodnih zona.
Član 24.Način utvrđivanja komunalne naknade
Komunalna naknada utvrđuje se u zavisnosti od stepena opremljenosti naselja objektima i uređajima komunalne infrastrukture, razvijenosti javnog prijevoza putnika, namjene objekta, odnosno prostora i pripadnosti građevine, odnosno korisne površine te građevine u određenoj zoni građevinskog zemljišta.
Član 25.
Komunalna naknada određuje se za stambeni, proizvodni i prostor za druge privredne djelatnosti prema jedinici mjere izgrađene korisne površine (m2), a za otvoreni prostor - skladišta, stovarišta, pijace kao i za drugi otvoreni prostor koji neposredno služi za obavljanje djelatnosti, prema jedinici mjere /m2/ građevinskog zemljišta.
E. Odluka o komunalnim djelatnostima zajedničke potrošnje ("Službene novine Opštine Zenica", broj 7/01)
Član 1.
Ovom Odlukom određuju se djelatnosti zajedničke komunalne potrošnje na području Opštine Zenica, utvrđuje organizacija obavljanja tih djelatnosti, propisuje obaveza plaćanja komunalne naknade za korištenje objekata i uređaja zajedničke komunalne potrošnje i određuju osnove i mjerila na osnovu kojih se utvrđuje visina naknade.
Član 2.
Kao djelatnosti zajedničke komunalne potrošnje na području Opštine Zenica smatraju se:
- 1.Čišćenje javnih saobraćajnih površina u naselju koje obuhvata prikupljanje, održavanje, deponovanje i uništavanje otpadaka i padavina sa saobraćajnih površina,
- 2.Održavanje i uređivanje javnih zelenih površina kao što su parkovi, drvoredi, skverovi, travnjaci, rekreacioni centri, zelenilo uz saobraćajnice i zelene površine uz stambene zgrade koje obuhvata reproduktivnu sadnju drveća, trave i drugog rastinja,
- 3.Održavanje javnih saobraćajnih površina u naselju koje obuhvata popravke i modernizaciju ulica, pločnika, trgova, objekata za javnu rasvjetu i vertikalne i horizontalne signalizacije,
- 4.Odvođenje atmosferskih voda iz naselja,
- 5.Javna rasvjeta u naseljima kojom se osvjetljavaju saobraćajne i druge javne površine,
- 6.Održavanje javnih parkirališta bez naplate,
- 7.Djelatnost zimske službe u gradu i na nekategorisanim putevima i pravcima,
- 8.Dekoracija grada,
- 9.Čišćenje i održavanje regulisanih i neregulisanih vodotokova,
- 10.Održavanje spomen-obilježja, javnih česmi i fontana, panoa za javno plakatiranje,
- 11.Učešće u izgradnji objekata zajedničke komunalne potrošnje.
Član 5. alineja 1.
Sredstva za finansiranje zajedničke komunalne potrošnje obezbjeđuju se iz:
- -komunalne naknade,
Član 6.
Obaveznici komunalne naknade su vlasnici stanova i individualnih stambenih objekata, vlasnici motornih vozila, vlasnici poslovnog i drugog prostora, te korisnici prostora kojima je vlasnik nepoznat ili nedostupan, vlasnici zemljišta koje se koristi u poslovne svrhe, vlasnici pokretnih i nepokretnih stvari koji podliježu plaćanju poreza na promet, obaveznici plaćanja boravišne takse kao i sva druga fizička i pravna lica koja su korisnici objekata i uređaja zajedničke komunalne potrošnje.
Vlasnici zemljišta koje se koristi u poslovne svrhe u ljetnoj sezoni plaćaju komunalnu naknadu za površinu koja se koristi po cijeni poslovnog prostora u čijoj je funkciji zemljište, umanjenu za 20%. Vrijeme trajanja plaćanja kao i površina za koje se plaća utvrđuje se urbanističkim rješenjem Službe za prostorno uređenje.
Član 9.
Komunalne naknade određuju se prema broju jedinica mjere (1m2) izgrađene korisne površine stambenog, poslovnog i drugog prostora, odnosno prema površini zemljišta koje se koristi u poslovne svrhe (skladišta i sl.), a pripadaju određenom vlasniku odnosno korisniku ako vlasnik nije definisan (nepoznat, nedostupan...).
F. Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o komunalnim djelatnostima zajedničke potrošnje ("Službene novine Opštine Zenica", broj 2/11)
Član 1.
U Odluci o komunalnim djelatnostima zajedničke potrošnje ("Službene novine Opštine Zenica", br. 7/01, 4/07 i 1/10) u članu 6. iza st. 1. dodaje se novi stav 2. koji glasi:
"Od plaćanja komunalnih naknada izuzimaju se javna komunalna preduzeća, slobodne zone i korisnici slobodnih zona. Komunalna naknada je prihod opštine, pa se Opština Zenica, kao jedinica lokalne samouprave izuzima od obaveze plaćanja komunalne naknade".
Dosadašnji stav 2 postaje stav 3.
G. Odluka o dopuni Odluke o komunalnim djelatnostima zajedničke potrošnje ("Službene novine Opštine Zenica", broj 4/13)
Član 2.
U članu 6. Odluke dodaje se novi stav tri koji glasi:
"Komunalna naknada se određuje i za nadzemne i podzemne instalacije elektroprijenosne mreže, telekomunikacijske mreže, plinske mreže i TV kablovske mreže". (osporena odredba)
H. Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o komunalnim djelatnostima zajedničke potrošnje ("Službene novine Grada Zenica", broj 1/18)
Član 1.
U Odluci o komunalnim djelatnostima zajedničke potrošnje ("Službene novine Opštine Zenica", br. 7/01, 4/07, 3/08, 1/10, 2/11, 4/13, 2/14 i "Službene novine Grada Zenica", broj 1/16) u članu 6. stav 3. riječi "elektroprijenosne mreže" zamjenjuju se riječima "elektrodistributivne mreže", a riječi "TV kablovske mreže" brišu se.
Član 3.
Član 9. mijenja se i glasi:
"Komunalna naknada određuje se za stambeni, proizvodni i prostor za druge privredne djelatnosti prema jedinici mjere izgrađene korisne površine (m2), a za otvoreni prostor- skladišta, stovarišta, pijace kao i za drugi otvoreni prostor koji neposredno služi za obavljanje djelatnosti, prema jedinici mjere (m2) građevinskog zemljišta.
Površina otvorenog prostora koji neposredno služi za obavljanje djelatnosti za položene elektrodistributivne, telekomunikacijske i plinske mreže, utvrđuje se kao proizvod dužine mreže i širine zauzetog građevinskog zemljišta, koji obuhvata i zaštitni pojas prema vrsti položenog kabla ili cijevi. (osporena odredba)
Standardna širina zauzetog građevinskog zemljišta koja obuhvata i zaštitni pojas prema vrsti položenog kabla ili cijevi, određuje se kako slijedi:
- -za elektrodistributivnu, telekomunikacijsku mrežu 0,4 m
- -za plinsku mrežu 0,5 m. (osporena odredba)
I. Odluka o izmjenama Odluke o komunalnim djelatnostima zajedničke potrošnje ("Službene novine Grada Zenica", broj 5/18)
Član 1.
U svim odredbama Odluke o komunalnim djelatnostima zajedničke potrošnje ("Službene novine Opštine Zenica", br. 7/01, 4/07, 3/08, 1/10, 2/11, 4/13 i 2/14 i "Službene novine Grada Zenica", br. 1/16, 1/18 i 4/18) koje sadrže riječ "opština", ista riječ zamjenjuje se riječju "Grad".
Član 2.
U svim odredbama Odluke koje sadrže riječ "Opštinsko vijeće" ista riječ zamjenjuje se riječju "Gradsko vijeće".
Član 3.
U svim odredbama Odluke koje sadrže riječ "opštinski" ista riječ zamjenjuje se riječju ̋gradski ̋.
6. Sudska praksa Ustavnog suda Federacije
Presude br.: U-17/20 ("Službene novine Federacije BiH", broj 92/21), U-13/20 ("Službene novine Federacije BiH", broj 97/21), U-11/22 ("Službene novine Federacije BiH", broj 80/22), i dr.
7. Činjenično stanje i stav Ustavnog suda Federacije
Nakon razmatranja zahtjeva i odgovora na zahtjev, osporenih i s njima vezanih odredbi osporene Odluke i cjelokupne dokumentacije u spisu predmeta, imajući u vidu relevantno pravo, posebno odredbe Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i praksu ovog suda, utvrđeno je kako slijedi u nastavku.
Podnosilac zahtjeva je u skladu sa članom IV.C.3.10.(2) d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, lice ovlašteno za pokretanje postupka ocjene ustavnosti pred ovim sudom.
Osporenom Odlukom određuju se djelatnosti zajedničke komunalne potrošnje na području Opštine Zenica, sada Grada Zenica, te utvrđuje organizacija i način obavljanja tih djelatnosti i, što je u ovom predmetu bitno, propisuje se obaveza plaćanja komunalne naknade za korištenje objekata i uređaja, odnosno usluga zajedničke komunalne potrošnje, te određuju osnove i mjerila na osnovu kojih se visina te naknade utvrđuje. Djelatnosti zajedničke komunalne potrošnje definisane su članom 2. osporene Odluke, a riječ je o čišćenju javnih saobraćajnih površina, održavanju i uređivanju zelenih površina, odvođenju atmosferskih voda, javnoj rasvjeti, djelatnostima zimske službe, dekoraciji grada i tome slično. Sredstva za finansiranje zajedničke komunalne potrošnje prema članu 5. osporene Odluke obezbjeđuju se, između ostalog i ubiranjem komunalne naknade.
Podnosilac zahtjeva smatra da osporena Odluka u dijelu u kojem se utvrđuje obaveza plaćanja komunalne naknade za nadzemne i podzemne instalacije elektrodistributivne mreže, telekomunikacijske mreže i plinske mreže nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, tačnije sa ustavnom garancijom prava na jednakost pred zakonom, koja je utvrđena odredbom člana II.A. 2.(1) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.
Međutim, ispravna i precizna identifikacija osporenih odredbi nužno iziskuje nekoliko prethodnih napomena iz tri bitna razloga. Najprije zato, što je osporena Odluka više puta mijenjana i dopunjavana, potom zato što se u jednoj od tih izmjena i dopuna potkrala pravno-tehnička omaška koja ima neposredan utjecaj na numeraciju odredbi u članu 6., a koju je i sam podnosilac zahtjeva, označavajući osporene odredbe, čini se, previdio. U zahtjevu su, naime, kao osporene odredbe Odluke označeni član "6. stav 3. i član 9. st. 2. i 3." Problem o kojem se ovdje radi odnosi se samo na član 6. stav 3. Iz navoda zahtjeva nesumnjivo proističe da je podnosilac zahtjeva, označavajući član "6. stav 3." kao osporenu odredbu, mislio na odredbu kojom se obaveza plaćanja komunalne naknade proširuje "i za nadzemne i podzemne instalacije elektrodistributivne mreže, telekomunikacijske mreže, plinske mreže". Ta je odredba doista uvedena kao "stav 3." članom 2. Odluke o dopuni Odluke o komunalnim djelatnostima zajedničke potrošnje ("Službene novine Opštine Zenica", broj 4/13), te je ista i mijenjana kao takva članom 1. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o komunalnim djelatnostima zajedničke potrošnje ("Službene novine Grada Zenica", broj 1/18). Pritom su i donosilac te Odluke i podnosilac zahtjeva izgubili iz vida da je član 6. osporene Odluke već imao tri stava, pravnim dejstvom ranije Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o komunalnim djelatnostima zajedničke potrošnje ("Službene novine Opštine Zenica", broj 2/11). Tom Odlukom (u članu 1.) je dvostavnoj baznoj odredbi člana 6. Odluke o komunalnim djelatnostima zajedničke potrošnje "u članu 6. iza stava 1." dodat "novi stav 2.", a dotadašnji "stav 2. postao je stav 3." Prema tome se, toj odredbi naknadnom dopunom nikako nije mogao ponovo dodati "stav tri.", već jedino stav 4. Pošto ne postoji zvaničan prečišćeni tekst osporene Odluke, Ustavni sud Federacije će, tu odredbu označavati kao član 6. stav 3., a kako bi se izbjegla svaka zabuna, uz to će biti citiran i njen sadržaj.
U ovom predmetu sporna naknada nije propisana opštim aktom kojim se uređuju komunalne takse što je u dosadašnjoj praksi najčešće bio slučaj, kada se naplata komunalne takse nije mogla dovesti u vezu sa uslugama koje jedinica lokalne samouprave zauzvrat pruža obaveznicima. Ovdje je obaveza na plaćanje komunalne naknade propisana opštinskom odnosno gradskom odlukom o komunalnim djelatnostima zajedničke potrošnje. To ima značiti da je plaćanje te komunalne naknade u direktnoj vezi sa komunalnim djelatnostima zajedničke potrošnje koje su metodom enumeracije pobrojane u samoj osporenoj Odluci, i da ta naknada nije ništa drugo do protuvrijednost za komunalne usluge odnosno aktivnosti koje lokalna zajednica pruža odnosno preduzima, s ciljem da doprinese kvalitetu života stanovništva i lica koje privremeno borave u opštini, te boljim uslovima za rad privrednih subjekata.
Ne radi se dakle o taksi za istaknutu firmu ili za korištenje uređaja i opreme, propisanim na godišnjem nivou, koje su upravo stoga gubile obilježja takse i pretvarale se u parafiskalnu obavezu sa obilježjima poreza, nego o naknadi koju obaveznici mjesečno plaćaju jedinici lokalne samouprave kao konzumenti proizvoda i usluga komunalnih djelatnosti zajedničke potrošnje, dakle onih koje nije moguće izmjeriti i u odgovarajućem iznosu naplatiti od svakog korisnika ponaosob. Drugim riječima, ovaj predmet ima drugačiju činjeničnu podlogu, gdje se pravo jedinica lokalne samouprave da naplaćuju mjesečnu naknadu za komunalne usluge koje pruža licima koja žive, privremeno borave ili imaju poslovni nastan na njenoj teritoriji teško može dovesti u pitanje, sve dotle dok su obaveznici doista i konzumenti usluga iz sfere "komunalnih djelatnosti zajedničke potrošnje".
Otud je sasvim logično i pravno osnovano da jedinice lokalne samouprave propisuju tu komunalnu naknadu i da na plaćanje te naknade, na mjesečnom nivou, obavezuju korisnike ili konzumente usluga koje spadaju u domen zajedničke komunalne potrošnje, u skladu sa definicijom tih djelatnosti koja je sadržana u samoj odluci kojom se naknada propisuje. Jer, ako je riječ o uspostavljanju obaveze na plaćanje komunalne naknade, onda bi obaveznici morala biti lica na čiji kvalitet života se odnose aktivnosti koje potpadaju pod definiciju komunalnih djelatnosti zajedničke potrošnje. Sama causa obavezivanja na plaćanje ove komunalne naknade je zapravo u tome, da u sufinansiranju usluga (kao i objekata i uređaja) iz domena komunalnih djelatnosti zajedničke potrošnje, participiraju lica koja te usluge i koriste.
Prema tome je donosilac osporene Odluke i sa aspekta nadležnosti i u pogledu materijalne sadržine odredbi (premda ne sasvim i u pogledu pravno-tehničke perfekcije) ispravno postupio kada je u članu 6. stav 1. na plaćanje ove naknade obavezao "fizička i pravna lica koja su korisnici objekata i uređaja zajedničke komunalne potrošnje", odnosno usluga koje iz tih djelatnosti proističu, izdvajajući, jasnoće radi, vlasnike stanova i individualnih stambenih objekata, vlasnike motornih vozila, vlasnike poslovnog prostora i zemljišta koje se koristi u poslovne svrhe, ili njihove korisnike ukoliko je vlasnik nepoznat ili nedostupan.
Suprotno tome, donošenjem Odluke o dopuni Odluke o komunalnim djelatnostima zajedničke potrošnje ("Službene novine Opštine Zenica", broj 4/13), odnosno Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o komunalnim djelatnostima zajedničke potrošnje ("Službene novine Grada Zenica", broj 1/18), kojom se komunalna naknada određuje i "za nadzemne i podzemne instalacije elektrodistributivne mreže, telekomunikacijske mreže, plinske mreže", donosilac osporene Odluke izašao je iz domena komunalnih djelatnosti zajedničke potrošnje i iz okvira koji je određen predmetom regulisanja osporene Odluke, a time i iz kruga vlastite nadležnosti.
Djelatnost koju vrše vlasnici pomenutih instalacija ne samo da je na opštu korist i u javnom interesu, nego se bez tih djelatnosti i javne usluge koje pružaju (pa tako i bez za to neophodnih instalacija) ni većina komunalnih djelatnosti zajedničke potrošnje definisanih osporenom Odlukom ne bi mogla uspješno ostvarivati. K tome, instalacije koje služe za snabdijevanje električnom energijom i plinom, te omogućuju telekomunikaciju, de facto su funkcionalni dio opštinske/gradske infrastrukture i doprinose kvalitetu života stanovništva, premda kao energetska i telekomunikacijska mreža, nadilaze lokalnu pravnu regulaciju, čega bi donosilac osporene Odluke morao biti svjestan, a kako očigledno nije, potrebno je uputiti ga na ranije odluke ovog suda u predmetima ove vrste.
Dakle, energetski subjekti i operateri telekomunikacija koji pružaju javne usluge, ne mogu se, nikako podvesti pod definiciju obaveznika ove komunalne naknade i dovesti u istu ravan sa vlasnicima stanova i individualnih stambenih objekata, vlasnicima motornih vozila, te vlasnicima poslovnih prostora i vlasnicima zemljišta koje se koristi u poslovne svrhe i sl. Zapravo, njih bi se prije moglo smatrati "akterima" komunalnih djelatnosti zajedničke komunalne potrošnje, negoli njihovim konzumentima, jer svojom djelatnošću i sami bitno doprinose kvalitetu života stanovništva i rezidenata opštine odnosno grada.
Pogotovo nema nikakvog pravnog, niti razumnog osnova, da im se komunalna naknada, pod plaštom djelatnosti zajedničke komunalne potrošnje, mjesečno naplaćuje "za nadzemne i podzemne instalacije" na teritoriji opštine ili grada, čijem stanovništvu i privrednim subjektima de facto služe. Stoga se može zaključiti da u ovom slučaju nema elementarnih pretpostavki za naplatu komunalne naknade ove vrste. Naime nikakva usluga obaveznicima od kojih se traži komunalna naknada za već postojeće energetske, telekomunikacione i plinske instalacije se ne pruža od strane jedinice lokalne samouprave, te pravni subjekti koji pomoću predmetnih instalacija vrše djelatnost i pružaju javne usluge nisu redovni konzumenti usluga koje proističu iz djelatnosti zajedničke komunalne potrošnje koje preduzimaju opština ili grad.
U Zeničko-dobojskom kantonu u primjeni je i Zakon o komunalnim djelatnostima kojim se određuju komunalne djelatnosti, principi, način obavljanja i finansiranja, te druga pitanja od značaja za uspješno obavljanje komunalnih djelatnosti na području Zeničko-dobojskog kantona. Navedenim Zakonom se jasno definiše pojam djelatnosti zajedničke komunalne potrošnje, zatim komunalna naknada kao izvor finansiranja za iste, te se u članu 22. Zakona precizno navode obaveznici komunalne naknade, među kojima nema privrednih subjekata koji se bave djelatnostima distribucije i prijenosa električne energije, pružanjem telekomunikacionih usluga i distribucijom plina.
Očigledno je, prema tome, da telekom operateri, te privredni subjekti koji se bave distribucijom električne energije i plina, ne mogu biti obavezani na plaćanje predmetne komunalne naknade po pravnom osnovu po kojem su na to obavezana lica navedena u članu 6. stav 1. osporene Odluke, koja su konzumenti usluga iz domena zajedničke komunalne potrošnje. Kako se ni u osporenoj Odluci nikakav drugi osnov za to ne nalazi, preostaje zaključiti da su ta lica "odabrana" po kriteriju djelatnosti koju obavljaju.
Ustavni sud Federacije je, odlučujući u predmetima ove vrste, u više ranijih presuda od kojih su neke navedene u tački 6. ove presude, zauzeo stanovište da sredstva za rad privrednih subjekata koji obavljaju djelatnost od javnog interesa čije je obavljanje regulisano državnim zakonom i/ili zakonima Federacije Bosne i Hercegovine ne mogu biti dodatno oporezovana kantonalnim zakonima, odnosno da se ne mogu od strane jedinice lokalne samouprave propisivati porezi, komunalne takse i druge naknade ukoliko za to ne postoji ovlaštenje u zakonu Bosne i Hercegovine ili Federacije Bosne i Hercegovine. U pogledu šire argumentacije u tom smislu, Ustavni sud Federacije upućuje stranke na ranije odluke ovog suda.
U vezi sa navodima podnosioca zahtjeva o navodnoj nezakonitosti osporenih odredbi Odluke, Ustavni sud Federacije napominje da nije nadležan da ocjenjuje zakonitost osporenog akta, imajući u vidu nadležnosti koje su mu propisane članom IV.C.3.10. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, ali potrebno je naglasiti sljedeće: u skladu sa odredbama Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine, donosilac osporene Odluke jeste nadležan da donese propis kojim se uređuje režim naplaćivanja komunalnih naknada na području Grada Zenica. Međutim, to mu ne daje za pravo da propisuje naknade bez ikakvih ograničenja, posebno u situacijama kada su posebnim zakonima i drugim propisima na nivou Federacije Bosne i Hercegovine i/ili na državnom nivou propisane posebne naknade za obavljanje djelatnosti od javnog interesa, kao što je to ovdje slučaj. Tome u prilog govore i odredbe člana 37. stav 1. tačka a) alineje 1. i 2. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine, gdje je propisano da jedinicama lokalne samouprave pripadaju vlastiti prihodi, među kojima i porezi i lokalne takse u skladu sa zakonom. Dakle, propisivanje vrste i visine naknade ili takse od strane jedinica lokalne samouprave, mora biti u skladu sa zakonom koji je donesen na državnom ili federalnom nivou, kao i sa kantonalnim zakonom. Ova obaveza organa jedinica lokalne samouprave, da kod propisivanja vrsta i visine komunalnih taksi ili naknada moraju voditi računa o zakonima viših nivoa vlasti, kao i propisima donesenim na osnovu tih zakona, iziskuje maksimalnu pažnju kada su u pitanju privredne djelatnosti od javnog interesa, koje građanima obezbjeđuju uslove za normalan život (snabdijevanje energijom, vodom, omogućavanje komunikacije i dostupnost informacijama).
Kako se ovdje radi o naknadi za obavljanje komunalnih djelatnosti zajedničke potrošnje, a te su djelatnosti metodom enumeracije navedene u članu 2. osporene Odluke i ima ih ukupno 11, Ustavni sud Federacije primjećuje i to, da bi se de facto samo dvije od njih i to samo povremeno mogle odnositi na vlasnike energetskih i telekomunikacionih mreža: "Odvođenje atmosferskih voda iz naselja" (član 2. stav 1. tačka 4.) i "Djelatnosti zimske službe u gradu i na nekategorisanim putevima i pravcima" (član 2. stav 1. tačka 7.).
Ustavni sud Federacije konstatuje i to, da je u Gradu Zenica na snazi i Odluka o komunalnim taksama ("Službene novine Grada Zenica", br.: 2/15, 4/15 i 1/17) kojom je za "preduzetnike i lica" čija je registrovana djelatnost proizvodnja i distribucija električne energije (šifra djelatnosti 35.1) propisana i godišnja taksa za istaknutu firmu, u rasponu od 1200-3000 KM zavisno o gradskoj zoni (član 11. tarifni broj 1. B) I)).
Iz svega izloženog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je u sastavu: predsjednica Suda Aleksandra Martinović, te sudije Suda: Vesna Budimir, Mirjana Čučković, Mirko Milićević, prof. dr. Edin Muminović, Branimir Orašanin, dr. sc. Kata Senjak, Ajša Softić i mr. sc. Alen Taletović.
Broj U-9/23
12. marta 2024. godine
Sarajevo
Predsjednica
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine