USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
PRESUDA
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu premijera Federacije Bosne i Hercegovine za utvrđivanje ustavnosti Zakona o šumama, na osnovu člana IV.C.3.10.(2) b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici održanoj dana 27.01.2016. godine, donio je
PRESUDU
Utvrđuje se da je Zakon o šumama ("Narodne novine Zapadnohercegovačkog kantona", broj 8/13) u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Narodnim novinama Zapadnohercegovačkog kantona".
Obrazloženje 1. Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva
Premijer Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva) podnio je Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) dana 10.02.2015. godine zahtjev za ocjenu usklađenosti Zakona o šumama (u daljem tekstu: osporeni Zakon) sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
Podnosilac zahtjeva je ovlašten za pokretanje postupka na osnovu člana IV.C.3.10. (2). b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.
Prema Obavijesti broj: 01-26-994/15, od 28.09.2015. godine, podnosilac zahtjeva je u cijelosti ostao pri zahtjevu.
2. Stranke u postupku
Stranke u postupku u ovom predmetu su na osnovu člana 39. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03) podnosilac zahtjeva za ocjenu usklađenosti osporenog Zakona sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i Skupština Zapadnohercegovačkog kantona, (u daljem tekstu Skupština kantona), kao donosilac osporenog Zakona.
3. Bitni navodi zahtjeva
Podnosilac zahtjeva navodi da je Skupština kantona dana 26.04.2013. godine donijela osporeni Zakon, kojim je propisano: očuvanje i zaštita šuma i šumskog zemljišta, jačanje njihovih funkcija, planiranje u šumarstvu i upravljanje šumama i šumskim zemljištem, ekonomske funkcije, finansiranje biološke obnove šuma, nadzor nad primjenom tog zakona, kaznene odredbe kao i druga pitanja od značaja za šume i šumsko zemljište.
Nadalje ističe, odredbe člana III 1.b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kojima je propisano da su u isključivoj nadležnosti Federacije utvrđivanje ekonomske politike, uključujući planiranje i obnovu, te politiku korištenja zemljišta na federalnom nivou, dok je odredbama člana III. 2,c) i h) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine propisano je da su federalna vlast i kantoni nadležni za politiku zaštite čovjekove okoline i korištenje prirodnih bogatstava osporenim Zakonom u potpunosti regulisano pitanje šumarstva u tom kantonu, iako je utvrđivanje ekonomske politike, planiranje i obnova, te politika korištenja zemljišta na federalnom nivou u isključivoj nadležnosti Federacije Bosne i Hercegovine, a za politiku zaštite čovjekove okoline i korištenje prirodnih bogatstava. Prema navodima podnosioca zahtjeva, osporenim Zakonom se u cijelosti reguliše pitanje i oblast šumarstva, mada je utvrđivanje ekonomske politike uključujući i planiranje i obnovu, te politiku korištenja zemljišta na federalnoj razini u isključivoj nadležnosti Federacije Bosne i Hercegovine, dok je za politiku zaštite čovjekove okoline i korištenje prirodnih bogatstava, utvrđena podijeljena nadležnost između federalne vlasti i kantona.
Osporenim Zakonom u potpunosti je ekonomska politika, planiranje i politika korištenja zemljišta na federalnom nivou propisana kao da je isključiva nadležnost Zapadnohercegovačkog kantona, a što je prema podnosiocu zahtjeva u suprotnosti sa odredbama člana III 1. b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.
Podnosilac zahtjeva, tako navodi da se odredbama člana 74. osporenog zakona propisuje obaveza plaćanja naknade za općekorisne funkcije šuma, za sva pravna lica registrovana za obavljanje djelatnosti na području kantona kao i za pravna lica čije je sjedište van ovog kantona, a obavljaju djelatnost na području kantona, u visini od 0, 07 % od ukupno ostvarenog prihoda, a sva naknada se uplaćuje isključivo u korist Budžeta Zapadnohercegovačkog kantona. Dalje ističe odredbe člana 45. osporenog Zakona kojim je propisana naknada za korištenje državnih šuma, člana 65. u vezi naknade za promjenu namjene šumskog zemljišta, člana 67. u vezi naknade za zakup državnog šumskog zemljišta, te člana 68. u vezi naknade za uspostavu prava služnosti na državnom šumskom zemljištu, ističući da se navedene naknade niti jednim dijelom ne uplaćuju u korist Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine. Prema podnosiocu zahtjeva, nije sporno da je pitanje ekonomske politike, u koju spada i fiskalna politika, a čiji sastavni dio je porezna politika, u isključivoj nadležnosti Federacije Bosne i Hercegovine.
U vezi odredaba čl. 17.-25. osporenog Zakona, koje se odnose na planiranje na šumama i šumskom zemljištu, navedene odredbe osporenog Zakona u potpunosti reguliraju planiranje, obnovu i politiku korištenja šumskog zemljišta, a pitanje planiranja i obnove politike korištenja zemljišta, na federalnoj razini u isključivoj je nadležnosti Federacije Bosne i Hercegovine, a ne kantona.
U vezi postupka donošenja osporenog Zakona, podnosilac zahtjeva ističe da Zapadnohercegovački kanton nije tražio saglasnost Federacije Bosne i Hercegovine, te je oblast šumarstva samostalno uredio osporenim Zakonom, kojim je u potpunosti isključio nadležnost Federacije Bosne i Hercegovine. Smatra da je time učinjena povreda odredaba člana III 2. c) i h) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, jer je politika zaštite čovjekove okoline i korištenje prirodnih bogatstava osporenim Zakonom propisana kao isključiva nadležnost Zapadnohercegovačkog kantona, što je u suprotnosti sa navedenim ustavnim odredbama.
Prema podnosiocu zahtjeva, odredbama čl. 26.-41. osporenog Zakona propisana je zaštita protiv biotičkih i abiotičkih agenasa, a odredbama čl. 60.-63. osporenog Zakona način proglašenja šume i šumskog zemljišta posebnim režimom gospodarenja, a to znači da se radi o poslovima koji predstavljaju zaštitu čovjekove okoline, koji su u zajedničkoj nadležnosti Federacije Bosne i Hercegovine i kantona. Podnosilac zahtjeva navodi odredbe člana 49. osporenog Zakona, ističući da je istim propisano između ostalog korištenje nedrvnih šumskih proizvoda, što također predstavlja poslove korištenja prirodnih bogatstava iz zajedničke nadležnosti. U tom kontekstu elaborira i član 43. osporenog Zakona.
Prema članu III 2. c) i h) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, pored ostalih nadležnosti kantoni su nadležni i za zaštitu čovjekove okoline i korištenje prirodnih bogatstava. Ove nadležnosti se prema članu III.3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, mogu ostvarivati zajednički ili odvojeno, ili od strane kantona koordinirano od federalne vlasti, o čemu se kantoni i federalna vlast dogovaraju na trajnoj osnovi. Pri donošenju osporenog Zakona nije provedena procedura propisana odredbama člana III 3. (2). Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno nije bilo međusobnog dogovora na trajnoj osnovi u pogledu zajedničkih ovlasti. Zapadnohercegovački kanton nije kontaktirao federalnu vlast, niti od iste dobio saglasnost u vezi uređenja zajedničkih nadležnosti, koje su predmetom osporenog Zakona, te nije niti pokušao da postigne dogovor.
Podnosilac zahtjeva na kraju ističe, da je osporeni Zakon u suprotnosti sa odredbama člana 16. Ustava Zapadnohercegovačkog kantona ("Narodne novine Zapadnohercegovačkog kantona", br. 1/96, 2/99, 14/00, 1/03, 10/04 i 17/11), kojim je propisano da je u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Federacija i kanton su nadležni za korištenje prirodnih bogatstava i u skladu s potrebama, ova nadležnost može biti ostvarena zajednički ili odvojeno, ili od strane kantona koordinirano od federalne vlasti, o čemu se federalna vlast i kantoni dogovaraju na trajnoj osnovi. Nesporno je da Zapadnohercegovački kanton nije postigao dogovor sa federalnim vlastima, te je time osporeni Zakon u suprotnosti i sa Ustavom Zapadnohercegovačkog kantona. Također ističe, da je osporeni Zakon u suprotnosti sa članom 6. stav 1. tačka 7. Zakona o koncesijama ("Službene novine Federacije BiH", br. 40/02 i 60/06), jer osporenim Zakonom u odnosu na šume Zapadnohercegovački kanton neustavno ostvaruje koncesionu naknadu.
Također, podnosilac zahtjeva problematizuje član 94. stav 2. osporenog Zakona sa stanovišta ustavnih posljedica odluka ovog Suda, dakle u odnosu na član IV.C.3.12. b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.
U konačnici predlaže se da Ustavni sud Federacije utvrdi da je osporeni Zakon u nesaglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
4. Bitni navodi odgovora na zahtjev
U skladu sa odredbama člana 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine Ustavni sud Federacije je dana 05.03.2015. godine, zatražio odgovor od Skupštine kantona, kao donosioca osporenog Zakona, kako bi se očitovala na navode podnosioca zahtjeva.
Dana 02.04.2015. godine, u odgovoru na zahtjev je istaknuto da je osporeni Zakon donesen iz razloga nepostojanja propisa i neuređene oblasti šumarstva, kao i nepostojanja dogovora na trajnoj osnovi između Federacije Bosne i Hercegovine i kantona. Osnov za donošenje osporenog Zakona bio je član III 2.i), III 3. i III 4.c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, te u čl. 15. i 26. e) Ustava Zapadnohercegovačkog kantona. Dalje se navode odredbe člana 4. Zakona o vlasničkopravnim odnosima ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/98), kojim je propisano da se kako u javnom interesu, radi zaštite prirodnih bogatstava, okoline i kulturno-historijske baštine, može posebno urediti način korištenja i raspolaganja određenim stvarima. U odgovoru se pozivanju na sudsku praksu Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine i Rješenje ovog suda broj: Rev. 65/99, od 12.05.1999. godine, u kojem se između ostalog konstatuje da "kada između Federacije i kantona ne postoji dogovor o ostvarivanju zajedničke nadležnosti, korištenje prirodnih bogatstava i kada federalnim zakonom ova oblast nije regulisana, kanton može u svrhu zaštite javnih dobara zakonom urediti raspolaganje i gazdovanje šumama u vlasništvu države, na svom području".
Dalje se u odgovoru ističe, da je osporeni Zakon donesen kao privremeno rješenje, što je i regulisano članom 96. osporenog Zakona, sve dok se ne postigne trajan dogovor o raspodjeli nadležnosti između Federacije i ovog kantona.
U vezi sa članom 74. osporenog Zakona, isti ne utvrđuje ekonomsku, niti fiskalnu politiku, na federalnom nivou, nego se njime osiguravaju sredstva za finansiranje javne šimarske službe i unapređenje šuma, što je u skladu sa članom III.4.1. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, jer kantonima pripadaju sve ovlasti koje nisu izričito dodijeljene federalnoj vlasti. Vezano za čl. 17.-25. osporenog Zakona, isti su privremenog karaktera i rješenja, sve do postizanja dogovora sa Federacijom na trajnoj osnovi. Vezano za osporavanje postojanja šumskog privrednog preduzeća, isto je dobilo saglasnost na šumskoprivrednu osnovu, od Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, aktom broj: 07-26-157-1/09, od 21.10.2010. godine, što je i priloženo u odgovoru kao dokaz. Ističe se da za donošenje osporenog Zakona, nije tražena saglasnost Federacije, samo iz razloga što se radi o privremenom rješenju ove oblasti, do konačnog donošenja Zakona o šumama na federalnom nivou. U vezi navoda podnosioca koje se odnose na Zakon o koncesijama, u odgovoru, se ističe da je neosnovano da se naknada za korištenje šuma izjednačava sa koncesijskom naknadom, jer ni na jedan dio šume nije dodijeljena koncesija u Federaciji Bosne i Hercegovine, te na osnovu svega navedenog osporeni Zakon nije u suprotnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
5. Sjednica Ustavnog suda Federacije bez javne rasprave
Obzirom da u ovom predmetu nema činjenično spornih pitanja, koja bi trebalo razjasniti u kontradiktornom postupku na javnoj raspravi, Ustavni sud Federacije je u ovom predmetu zauzeo stav da se isti može riješiti na sjednici Suda bez javne rasprave, koja je održana dana 27.01.2016. godine. Pritom je imao u vidu da je dana 04.11.2015. godine u predmetu broj: U-5/15, a po suštinski na istovrsnom, činjeničnom i pravno zasnovanom zahtjevu za utvrđivanje usklađenosti Zakona o šumama ("Službene novine Tuzlanskog kantona", br. 9/12 i 17/13), održao javnu raspravu i donio ustavnosudsku odluku, a činjenice utvrđene tom prilikom su relevantne i za rješavanje ovog ustavnosudskog predmeta.
6. Relevantno pravo A. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine
Član III.1.b)
U isključivoj su nadležnosti Federacije:
- b)utvrđivanje ekonomske politike, uključujući planiranje i obnovu, te politiku korištenja zemljišta na federalnom nivou,
Član III.2.c) i h)
Federalna vlast i kantoni nadležni su za:
- c)politiku zaštite čovjekove okoline;
- h)korištenje prirodnih bogatstava
Član III.3.
(1) U skladu sa potrebama, nadležnosti iz člana III.2. mogu biti ostvarene zajednički ili odvojeno, ili od strane kantona koordinirano od federalne vlasti.
(2) U pogledu ovih nadležnosti kantoni i federalna vlast dogovaraju se na trajnoj osnovi.
(3) U vršenju ovih nadležnosti, kada se radi o zakonima i drugim propisima koji su obavezujući na području cijele Federacije, u skladu sa ovim ustavom i odlukama Parlamenta Federacije, federalna vlast će postupiti uzimajući u obzir kantonalne nadležnosti, različite situacije u pojedinim kantonima i potrebu za fleksibilnošću u provođenju. Federalna vlast ima pravo utvrđivati politiku i donositi zakone koji se tiču svake od ovih nadležnosti.
(4) U vršenju ovih nadležnosti, u skladu sa ovim ustavom, i svojim kantonalnim ustavom, kantoni će se obraćati međukantonalnom savjetu za koordinaciju rješavanja međukantonalnih pitanja i za dosljedno rješavanje pitanja koja se tiču interesa van njihovih kantonalnih granica, te provodit će odluke, učestvovati u odlučivanju, i, kad je potrebno, predlagati odluke u zakonodavnim tijelima. Kantoni imaju pravo utvrđivati politiku i provoditi zakone koji se tiču svake od ovih nadležnosti.
Član IV.C. 3.10. (2) b)
Ustavni sud:
- b)na zahtjev premijera, kantona ili jedne trećine poslanika u zakonodavnom tijelu kantona, utvrdiće da li su ustav kantona ili amandman na ustav, predloženi zakon ili zakon koga je usvojilo to zakonodavno tijelo, u skladu sa ovim ustavom;
Član IV. C. 3. 12.
Odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće, posebno kada:
- b)Sud utvrdi da zakon, usvojeni ili predloženi zakon ili drugi propis Federacije ili bilo kog kantona, grada ili bilo koje općine nije u skladu sa ovim ustavom. Taj ili drugi propis neće se primjenjivati, odnosno stupiti na snagu, osim ukoliko se izmijeni na način koji propiše Sud ili ukoliko Sud ne utvrdi prijelazna rješenja, koja ne mogu biti na snazi duže od šest mjeseci.
B) Zakon o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37 /03)
Član 40. stav 1.
Usvojeni ili predloženi zakon ili drugi propis organa federalne, kantonalne ili općinske vlasti za koje Ustavni sud utvrdi da nije u skladu sa Ustavom neće se primjenjivati od dana objavljivanja presude Ustavnog suda u "Službenim novinama Federacije BiH", odnosno predloženi zakon ili drugi propis neće stupiti na snagu.
7. Sudska praksa Ustavnog suda Federacije
Presuda broj: U-5/15, od 04.11.2015. godine, U-26/08, od 14.04.2009. godine ("Službene novine Federacije BiH", br. 36/09 i 16/11), Presuda broj: U-28/10, od 23.03.2011. godine ("Službene novine Federacije BiH", br. 34/11 i 27/12).
8. Činjenično stanje i stav Ustavnog suda Federacije
Kako se zahtjev suštinski pretežnim dijelom oslanja na osporavanje načina ostvarenja zajedničke nadležnosti u oblasti korištenja prirodnih bogatstava između federalne vlasti i ovdje konkretno Zapadnohercegovačkog kantona, to je bilo potrebno utvrditi određene činjenice u pogledu načina ostvarivanja ovih nadležnosti u Federaciji Bosne i Hercegovine generalno, ali i u konkretnoj oblasti. Na osnovu navoda obe strane u ovom postupku, te obavještenja Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine broj: 01/c-11-1366/15 od 03.11.2015. godine i Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine broj: 02-02-1366/15 od 13.10.2015. godine koji su pribavljeni u toku priprema za javnu raspravu, u predmetu broj: U-5/15, a relevantni i u ovom postupku, nesporno je potvrđeno da nije pokrenuta procedura za uspostavljanje trajnog dogovora za vršenje ovlaštenja iz člana III.2. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, niti je ova oblast zakonodavno normirana na način da je uspostavljen dogovor o načinu njenog ostvarenja, kao propisuje član III.3.(2) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine ne propisuje u okviru relevantnih odredbi, davanje "saglasnosti" od strane federalnog nivoa kao nužni element za ostvarivanje zajedničke nadležnosti. Naprotiv, relevantne odredbe upućuju na dogovaranje kao instrument kojim bi se oblasti iz ove nadležnosti uredile na ustavni način.
Općepoznata je činjenica da trajni dogovor između federalne i kantonalne vlasti, koji je ustavni imperativ za ustavno regulisanje nadležnosti Federacije i kantona nije nikada uspostavljen, niti ima podataka da je generalno ili barem po pojedinim oblastima, kao takav, uspostavljen između Federacije i svih kantona, kako to nalaže citirana odredba, niti je izvršena podjela o načinu ostvarivanja istih nadležnosti, kako je propisano naprijed citiranim članom Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Praktično, u ovom predmetu podnosilac zahtjeva po prvi put problematizira ustavni osnov za donošenje određenog propisa u najvećem dijelu zbog načina izvršavanja nadležnosti koje su ustavno dodijeljene i Federaciji Bosne i Hercegovine i kantonima iz razloga netraženja saglasnosti, odnosno nepostojanja dogovora između federalne i kantonalnih vlasti. Logično bi pritom bilo da upravo federalni nivo vlasti inicira sa svim kantonima u Federaciji Bosne i Hercegovine uspostavljanje tog ustavnog mehanizma, propisanog upravo da bi se ustavno preciznije razgraničile oblasti koje je potrebno (" u skladu sa potrebama") zakonodavno urediti zajednički, odvojeno ili pak od strane kantona koordinirano putem federalne vlasti, kako je i propisano Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
Stoga je Ustavni sud Federacije, imajući u vidu da je osporeni Zakon u suštini temporalnog karaktera (dok se ne postigne trajni dogovor o raspodjeli zajedničkih nadležnosti kako to definiše član 96. osporenog Zakona) imao zadatak utvrditi šta u stvari predstavlja ustavna sintagma " u skladu sa potrebama", imajući u vidu da kantoni imaju pravo utvrđivati politiku i provoditi zakone, koji se tiču svake od ove nadležnosti. Konkretno, da li je Skupština kantona imala "potrebu" da ovu oblast iz "zajedničke" nadležnosti uredi samostalno. Pritom su bitne dvije činjenice:
Prvo, nesporno je među stranama u postupku, a utvrđeno i iz naprijed navedenih presuda ovog Suda, da je oblast šuma i šumskog bogatstva zakonski neuređena još od 2009. godine. Presudom ovog Suda broj U-26/08 od 14.04.2009. godine je utvrđeno da Zakon o šumama na federalnom nivou povrjeđuje pravo na lokalnu samoupravu, a kako Parlament Federacije Bosne i Hercegovine u ostavljenom roku nije postupio po nalogu iz presude, to se isti zakon prestao primjenjivati sa 27.11.2009. godine. Nadalje, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je donijela Uredbu o šumama ("Službene novine Federacije BiH", br. 83/09, 26/010, 33/10 i 38/10) kojom je preuzela funkcije zakonodavvne vlasti i samostalno uredila ovu oblast, što je bio osnov za donošenje presude Ustavnog suda Federacije broj: U-28/10 od 23.03.2011. godine, kojom je osporena uredba ocijenjena na način da povrjeđuje pravo Općine Konjic na lokalnu samoupravu i dat ponovo rok od šest mjeseci da Parlament Federacije Bosne i Hercegovine zakonski uredi ovu oblast. Utvrđeno je da Parlament Federacije Bosne i Hercegovine nije postupio po citiranim presudama.
Drugo, evidentno je da je zakonska neuređenost ove oblasti proizvela i proizvodila bi velike štetne posljedice po šume i šumsko bogatstvo, kao jedan od najznačajnijih resursa u Federaciji Bosne i Hercegovine. U prilog tome je i činjenica da je većina kantona posegnula za donošenjem zakona u ovoj oblasti. Nije bez značaja i činjenica da je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, kada je pred ovim Sudom opravdavala donošenje Uredbe o šumama upravo na način da se, a što prozilazi iz obrazloženja presude ovog Suda broj: U-28/10 od 23.03.2011. godine, pozivala na nemogućnost da se donese zakon i da je donijela citiranu Uredbu imajući u vidu činjenicu o neizmjernim posljedicama koje bi nastale zbog nepostojanja materijalnog propisa iz ove oblasti. Gotovo identično, ali u ovom predmetu zakonodavna vlast, donosilac osporenog Zakona u Zapadnohercegovačkom kantonu objašnjava potrebu da samostalno uredi ovu materiju, jer nivo Federacije Bosne i Hercegovine to nije učinio duži niz godina. Nesporna je činjenica da, primjera radi, nepostojanje materijalnog propisa i u praksi omogućava nekontrolisanu sječu i korištenje ovog prirodnog bogatstva.
Ustavni sud Federacije je zaključio da je u konkretnom slučaju postojala potreba, odnosno da je donosilac osporenog Zakona nužno morao intervenisati na način da, do donošenja propisa na federalnom nivou, potpuno samostalno i u cijelosti zakonski reguliše ovu oblast, imajući u vidu ustavom propisani način ostvarivanja funkcija federalne i kantonalnih vlasti u oblasti korištenja prirodnih bogastava i ekološke zaštite. Stoga je Skupština kantona imala ustavno ovlaštenje za donošenje osporenog Zakona i isti je u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
Podnosilac zahtjeva je osporio način donošenja zakona i, kako je navedeno u zahtjevu, sa stanovišta posrednog uplitanja u isključive nadležnosti Federacije Bosne i Hercegovine. Ustavni sud Federacije smatra da osporeni Zakon u cijelosti reguliše šumsko upravljanje i gazdovanje sa aspekta korištenja prirodnih bogststava, te da nije niti posredno niti neposredno povrijedio nadležnost Federacije Bosne i Hercegovine u oblasti ekonomske, odnosno fiskalne politike. Potpuno zakonsko regulisanje je bilo nužno, a federalni nivo, ukoliko jeste zainteresovan za regulisanje ove oblasti i zbog ubiranja određenih naknada i taksi, imao je, počev od 2009. godine, a ima takvu mogućnost i danas, da zakonski uredi na ustavan način ovu oblast, poštujući u cijelosti ustavnu odredbu o načinu ostvarivanja "zajedničkih" nadležnosti.
Ustavni sud Federacije je stava da u odnosu na odredbu člana Zakona koju je podnosilac zahtjeva osporavao sa stanovišta ustavom propisanih pravnih posljedica ustavnosudskih odluka, nije nužno intervenisati u izreci. Naime, navedena odredba se odnosi na način primjene propisa, od kojih je Uredba o šumama, prema naprijed citiranoj odluci ovog Suda mogla da se primjenjuje šest mjeseci od dana objavljivanja presude ovog Suda (Presuda broj: U-28/10 od 23.03.2011. godine je objavljena u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 34/11 od 06.06.2011. godine). Protekom tog roka ista se ne može primjenjivati. O navedenoj činjenici će, naravno, voditi računa organi koji u pojedinačnim slučajevima rješavaju sporove proizašle iz ove oblasti. Zbog toga, a kako je Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i drugim relevantnim propisima propisano dejstvo odluka ovog Suda, odnosno pravna "sudbina" propisa o kojima je ovaj Sud odlučivao, nije nužno da se ustavnosudskom odlukom ponovno interveniše u tom pravcu.
Konačno, Ustavni sud Federacije zaključuje da je činjenično stanje i stav Ustavnog suda Federacije sa argumentacijom koja je već obrazložena u Presudi ovog Suda broj: U-5/15, 04.11.2015. godine, primjenjiva i za rješavanje ovog ustavnosudskog predmeta i predstavlja obavezujući stav Suda po suštinski jednakom zahtjevu podnosioca istog, a u odnosu na ustavni osnov za zakonsko regulisanje ove oblasti od strane kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine, u situacijama kada ne postoji dogovor, niti je donijet zakon na federalnom nivou.
Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno u sastavu: Domin Malbašić, predsjednik Suda, Mirjana Čučković, dr. sc. iur. Šahbaz Džihanović, Aleksandra Martinović, dr. sc. Kata Senjak i Mladen Srdić, sudije Suda.
Broj U-12/15
27. januara 2016. godine
Sarajevo
Predsjednik
Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine
Domin Malbašić, s. r.