USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
PRESUDA
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu Premijera Federacije Bosne i Hercegovine za utvrđivanje ustavnosti Zakona o šumama, na osnovu člana IV.C.3.10.(2) b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici održanoj dana 12.01.2016. godine, donio je
PRESUDU
Utvrđuje se da je Zakon o šumama ("Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona", broj 22/12) u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Unsko-sanskog kantona".
Obrazloženje 1. Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva
Premijer Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva) podnio je Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) dana 12.02.2015. godine, zahtjev za ocjenu usklađenosti Zakona o šumama koji je donijela Skupština Unsko-sanskog kantona (u daljem tekstu: osporeni Zakon) sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
Podnosilac zahtjeva je ovlašten za pokretanje postupka na osnovu člana IV.C.3.10. (2) b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.
2. Stranke u postupku
U skladu sa članom 39. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03) stranke u postupku u ovom ustavnosudskom predmetu su Premijer Federacije Bosne i Hercegovine i Skupština Unsko-sanskog kantona, kao donosilac osporenog Zakona.
3. Bitni navodi podnosioca zahtjeva
Podnosilac zahtjeva navodi da je Skupština Unsko-sanskog kantona (u daljem tekstu: Skupština Kantona), na 26. sjednici održanoj, dana 18.07.2012. godine, donijela osporeni Zakon kojim je propisan: uzgoj, zaštita, korištenje i raspolaganje šumom i šumskim zemljištem kao prirodnim bogatstvom, sa ciljem očuvanja biološke raznolikosti te osiguranja gospodarenja na principima gospodarske održivosti, socijalne odgovornosti i ekološke prihvatljivosti, finansiranje, nadzor nad primjenom, kao i druga pitanja koja su značajna za šume i šumsko zemljište.
Podnosilac zahtjeva navodi odredbu člana III 1. b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kojom je propisano, da je u isključivoj nadležnosti Federacije utvrđivanje ekonomske politike, uključujući planiranje i obnovu, te politika korištenja zemljišta na federalnom nivou, a odredbama člana III.2.c) i h) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, propisano je da su Federalna vlast i kantoni nadležni su politiku zaštite čovjekove okoline i korištenje prirodnih bogatstava. Osporeni Zakon u cijelosti reguliše pitanja iz oblasti šumarstva na području Unsko-sanskog kantona (u daljem tekstu: Kanton), mada je utvrđivanje ekonomske politike, uključujući planiranje i obnovu, te politiku korištenja zemljišta na federalnoj razini u isključivoj nadležnosti Federacije Bosne i Hercegovine, dok je za politiku zaštite čovjekove okoline i korištenje prirodnih bogatstava, utvrđena podijeljena nadležnost između federalne vlasti i kantona.
Isto tako osporenim Zakonom, u potpunosti je regulisana ekonomska politika, planiranje i politika korištenja zemljišta na federalnoj razini i propisana kao isključiva nadležnost Kantona, što je u suprotnosti sa odredbama člana III 1. b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Članom 68. osporenog Zakona propisana je obaveza plaćanja naknade za općekorisne funkcije šuma za sva pravna lica registrirana za obavljanje te djelatnosti na području Kantona, kao i dijelovi pravnih lica čije je sjedište van Kantona, a obavljaju djelatnost na području Kantona, u visini od 0,07% od ukupno ostvarenog prihoda. Ova naknada se uplaćuje isključivo u korist Budžeta Kantona. Također, odredbama člana 53. stav 1. osporenog Zakona, propisana je naknada za korištenje državnih šuma, dok je članom 59. stav 9. propisana naknada za promjenu namjene šumskog zemljišta, članom 61. stav 5. naknada za zakup državnog šumskog zemljišta, a članom 62. stav 3. naknada za uspostavu prava služnosti na državnom šumskom zemljištu. Navedene naknade se niti jednim dijelom ne uplaćuju u korist Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine. Nesporno je, da je pitanje ekonomske politike, u koju spada i fiskalna politika, a čiji je sastavni dio i porezna politika, koja uključuje propisivanje i posebnih naknada u isključivoj nadležnosti Federacije Bosne i Hercegovine, a ne kantona. Pored navedenog osporenim Zakonom se propisuje izdvajanje iz šumskoprivrednog područja, promjena namjene šumskog zemljišta, gradnja u šumi, zakup šumskog zemljišta i uspostava prava služnosti na državnom šumskom zemljištu. Osporenim Zakonom u potpunosti se reguliše planiranje, obnova i politika korištenja šumskog zemljišta, a pitanje planiranja i obnove politike korištenja zemljišta na federalnoj razini, u isključivoj je nadležnosti Federacije Bosne i Hercegovine, a ne kantona.
U postupku donošenja osporenog Zakona, Kanton nije tražio saglasnost Federacije Bosne i Hercegovine, nego je oblast šumarstva samostalno uredio kantonalnim zakonom kojim se u potpunosti isključuju nadležnosti Federacije Bosne i Hercegovine. Isto tako, osporenim Zakonom u potpunosti je politika zaštite čovjekove okoline i korištenja prirodnih bogatstava, propisana kao isključiva nadležnost Kantona, a što je u suprotnosti sa odredbama člana III.2.c) i h) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.
Pored navedenog, u podnesenom zahtjevu je istaknuto da prilikom donošenja osporenog Zakona od strane Kantona, nije provedena procedura propisana odredbama člana III.3.(2) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, koja se odnosi na međusobna dogovaranja na trajnoj osnovi u pogledu zajedničkih nadležnosti, niti je Kanton kontaktirao federalnu vlast prilikom donošenja predmetnog zakona niti je od nje dobio bilo kakvu saglasnost, koja se tiče uređivanja zajedničkih nadležnosti, a koje su predmet osporenog zakona.
Isto tako je navedeno, da je osporeni Zakon u suprotnosti sa Ustavom Unsko-sanskog kantona, koji u Odjeljku IV. čl. 3. i 4. propisuje, da su Kanton i federalna vlast, u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine ovlašteni za korištenje prirodnih bogatstava u skladu sa potrebama, ova nadležnost može biti ostvarivana zajednički ili odvojeno, ili od strane Kantona koordinirano od federalne vlasti, o čemu se federalne vlasti i Kanton dogovaraju na trajnoj osnovi. Postupajući na ovaj način u vrijeme donošenja osporenog Zakona, Kanton nije proveo postupak međusobnog dogovaranja na trajnoj osnovi sa federalnom vlašću propisan, Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
Podnosilac zahtjeva istakao je kao pravno relevantan i član 6. stav 1. tačka 7. Zakona o koncesijama ("Službene novine Federacije BiH", br. 40/02 i 61/06) kojim je propisano, da je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine nadležna za odlučivanje o dodjeli koncesije za korištenje šuma i šumskog zemljišta. Polazeći od odredbe čl. 51. i 53. osporenog Zakona, kojim se propisuje naknada za korištenje državnih šuma, koja u svojoj naravi jeste koncesiona naknada, nesporno je da je osporeni Zakon u suprotnosti sa Zakonom o koncesijama Federacije Bosne i Hercegovine, pa i sa Zakonom o koncesijama ("Službene novine Unsko-sanskog kantona", broj 10/03) koji je donijela Skupština Unsko-sanskog kantona i, koji u članu 3. kao predmet koncesije, propisuje šumu i šumsko zemljište.
Nadalje je navedena i odredba člana 89. stav 2. osporenog Zakona, kojim je propisano, da postupci koji su započeti do dana prestanka primjene Uredbe o šumama ("Službene novine Federacije BiH", br. 83/09, 26/10, 33/10, 38/10 i 60/11), rješavat će se u skladu sa istim odredbama. Na osnovu presude Ustavnog suda Federacije broj: U-28/10 od 23.03.2011. godine, objavljene u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 34/11 od 07.12.2012. godine, prestala je primjena Uredbe o šumama, a osporeni Zakon je stupio na snagu 18.08.2012. godine. Na ovaj način povrijeđen je član IV.C.12.b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine koji propisuje, da su odluke Ustavnog suda konačne i obavezujuće, posebno kada Sud utvrdi da zakon, usvojeni ili predloženi zakon ili drugi propis Federacije ili bilo kojeg kantona ili grada ili bilo koje općine, nije u skladu sa ovim ustavom.
Na osnovu svega navedenog podnosilac zahtjeva predlaže, imajući u vidu pomenute odredbe Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, da Ustavni sud Federacije utvrdi, da osporeni Zakon nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
4. Bitni navodi odgovora na zahtjev
Ustavni sud Federacije je u skladu sa odredbama člana 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, aktom broj: U-7/15 od 05.03.2015. godine, zatražio od Skupštine Unsko-sanskog kantona, kao donosioca osporenog Zakona, da dā odgovor na podneseni zahtjev za ocjenu ustavnosti.
Predsjedavajući Skupštine Unsko-sanskog kantona je aktom broj: 01/1-49-6-288-5/15 od 03.04.2015. godine, dostavio odgovor Zakonodavno-pravne komisije broj: 01/1-49-6-288-4/15 od 03.04.2015. godine. U odgovoru je navedeno da je presudom Ustavnog suda Federacije broj: U-26/08 od 14.04.2009. godine, objavljena u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 36/09, utvrđeno da je Zakonom o šumama ("Službene novine Federacije BiH", br. 20/02, 29/03 i 37/04), povrijeđena Evropska povelja o lokalnoj samoupravi i Zakon o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 49/06 i 51/09). Također, istom presudom naloženo je Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno Federalnom ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva kao predlagaču Zakona, da u roku od šest mjeseci od dana objavljivanja presude u "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", uz konsultaciju sa Savezom općina i gradova Federacije Bosne i Hercegovine, usaglasi Zakon o šumama sa Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi i Zakonom o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine. Navedeni rok je istekao 27.11.2009. godine, do kada se shodno navedenoj presudi i mogao primjenjivati Zakon o šumama.
U dostavljenom aktu se nadalje navodi, da zbog problema u poslovima gospodarenja šumama, Šumsko-privrednog društva, ali i Kantonalne uprave za šumarstvo, te neizvjesnosti oko donošenja federalnih propisa iz ove oblasti, ukazala se potreba za hitno rješavanje ovog problema. Kako u trenutku donošenja osporenog Zakona na području Kantona nije bilo propisa koji uređuje oblast šumarstva, te postojanje problema oko nekontrolisane sječe i devastacije prirodnih resursa šuma, Vlada Unsko-sanskog kantona je u cilju uređivanja oblasti šumarstva, a postupajući po zaključku Skupštine Unsko-sanskog kantona, uputila u skupštinsku proceduru osporeni Zakon po hitnom postupku. Isto tako je istaknuto da, svi nadležni organi u Federaciji Bosne i Hercegovine moraju imati u vidu stanje u oblasti šumarstva u Federaciji Bosne i Hercegovine, u vremenu nepostojanja propisa iz oblasti šumarstva na razini Federacije Bosne i Hercegovine, a stav Skupštine Unsko-sanskog kantona bio je da ne smije nastati pravna praznina, da prirodni resursi šume ne mogu da ostanu bez adekvatne zakonske i podzakonske legislative, a sve u cilju zaštite šuma i pravilnog i racionalnog upravljanja šumama na području Unsko-sanskog kantona i Federacije Bosne i Hercegovine.
Obzirom da je Uredba o šumama krajem 2011. godine, prestala da se primjenjuje, te da prestankom njene primjene ne postoji niti jedan pravni propis koji u cijelosti reguliše oblast šumarstva, smatraju opravdanim i predlažu da osporeni Zakon na području Unsko-sanskog kantona ostane na snazi, dok se ne donese Zakon o šumama na nivou Federacije Bosne i Hercegovine, a sve u cilju zaštite šuma, kao jednog najvrednijeg prirodnog bogatstva.
Obzirom da je došlo do personalne promjene na mjestu Premijera Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Federacije je aktom U-7/15 od 18.09.2015. godine, dostavio Obavijest Premijeru Federacije Bosne i Hercegovine zajedno sa podnesenim zahtjevom za ocjenu ustavnosti i odgovorom na podneseni zahtjev. Premijer Federacije Bosne i Hercegovine je dostavio akt broj: 01-02-1046/15 od 30.09.2015. godine, u kojem je naveo, da ostaje kod zahtjeva za ocjenu usklađenosti osporenog Zakona sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
5. Sjednica Ustavnog suda Federacije bez javne rasprave
Obzirom da u ovome predmetu nema činjenično spornih pitanja koje bi trebalo razjasniti na javnoj raspravi, Ustavni sud Federacije je u ovome predmetu stava da se isti može riješiti na sjednici suda bez javne rasprave. Pritom je imao u vidu i da je dana 04.11.2015. godine, u predmetu broj: U-5/15 od 10.02.2015. godine, a suštinski na identičan, činjenično i pravno utemeljenom zahtjevu za utvrđivanje usaglašenosti Zakona o šumama ("Službene novine Tuzlanskog kantona" br. 9/12 i 17/13) održao javnu raspravu i donio ustavnosudsku odluku, a činjenice utvrđene tom prilikom su relevantne i za rješavanje ovog ustavnosudskog predmeta.
6. Relevantno pravo A. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine
Član III.1.b)
U isključivoj su nadležnosti Federacije:
- b)utvrđivanje ekonomske politike, uključujući planiranje i obnovu, te politiku korištenja zemljišta na federalnom nivou,
Član III.2.c) i h)
Federalna vlast i kantoni nadležni su za:
- c)politiku zaštite čovjekove okoline;
- h)korištenje prirodnih bogatstava
Član III.3.
(1) U skladu sa potrebama, nadležnosti iz člana III.2. mogu biti ostvarene zajednički ili odvojeno, ili od strane kantona koordinirano od federalne vlasti.
(2) U pogledu ovih nadležnosti kantoni i federalna vlast dogovaraju se na trajnoj osnovi.
(3) U vršenju ovih nadležnosti, kada se radi o zakonima i drugim propisima koji su obavezujući na području cijele Federacije, u skladu sa ovim ustavom i odlukama Parlamenta Federacije, federalna vlast će postupiti uzimajući u obzir kantonalne nadležnosti, različite situacije u pojedinim kantonima i potrebu za fleksibilnošću u provođenju. Federalna vlast ima pravo utvrđivati politiku i donositi zakone koji se tiču svake od ovih nadležnosti.
(4) U vršenju ovih nadležnosti, u skladu sa ovim ustavom, i svojim kantonalnim ustavom, kantoni će se obraćati međukantonalnom savjetu za koordinaciju rješavanja međukantonalnih pitanja i za dosljedno rješavanje pitanja koja se tiču interesa van njihovih kantonalnih granica, te provodit će odluke, učestvovati u odlučivanju, i, kad je potrebno, predlagati odluke u zakonodavnim tijelima. Kantoni imaju pravo utvrđivati politiku i provoditi zakone koji se tiču svake od ovih nadležnosti.
Član IV.C. 3.10. (2) b)
Ustavni sud:
- b)na zahtjev premijera, kantona ili jedne trećine poslanika u zakonodavnom tijelu kantona, utvrdiće da li su ustav kantona ili amandman na ustav, predloženi zakon ili zakon koga je usvojilo to zakonodavno tijelo, u skladu sa ovim ustavom;
Član IV. C. 3. 12.
Odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće, posebno kada:
- b)Sud utvrdi da zakon, usvojeni ili predloženi zakon ili drugi propis Federacije ili bilo kog kantona, grada ili bilo koje općine nije u skladu sa ovim ustavom. Taj ili drugi propis neće se primjenjivati, odnosno stupiti na snagu, osim ukoliko se izmijeni na način koji propiše Sud ili ukoliko Sud ne utvrdi prelazna rješenja, koja ne mogu biti na snazi duže od šest mjeseci.
B) Zakon o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37 /03)
Član 40. stav 1.
Usvojeni ili predloženi zakon ili drugi propis organa federalne, kantonalne ili općinske vlasti za koje Ustavni sud utvrdi da nije u skladu sa Ustavom neće se primjenjivati od dana objavljivanja presude Ustavnog suda u "Službenim novinama Federacije BiH", odnosno predloženi zakon ili drugi propis neće stupiti na snagu.
C) Zakon o koncesijama ("Službene novine Federacije BiH", br. 40/02 i 61/06);
Član 6.
Vlada Federacije odlučuje o dodjeli koncesije za:
- 7.korištenje šuma i šumskog zemljišta;
D) Ustav Unsko-sanskog kantona ("Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona", br. 1/04 i 11/04);
Član 3.
Kanton i federalna vlast, u skladu sa Ustavom Federacije, ovlašteni su za:
(a) garantovanje i provođenje ljudskih prava;
(b) zdravstvo;
(c) politika zaštite čovjekove okoline;
(d) komunikacijsku i transportnu infrastrukturu, u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine;
(e) socijalnu politiku;
(f) provođenje zakona i drugih propisa o državljanstvu i putnim ispravama državljana Bosne i Hercegovine sa teritorije Federacije, i o boravku i kretanju stranaca;
(g) turizam;
(h) korištenje prirodnih bogatstava.
Član 4.
(1) U skladu sa potrebama, ovlaštenja iz prethodnog člana mogu biti ostvarivana zajednički ili odvojeno, ili od strane Kantona koordinirano od federalne vlasti.
(2) O načinu ostvarivanja ovih ovlaštenja Kanton i federalna vlast dogovaraju se na trajnoj osnovi.
(3) U obavljanju ovih ovlaštenja, u skladu sa Ustavom Federacije i ovim Ustavom, Kanton će se obraćati međukantonalnom savjetu za koordinaciju rješavanja međukantonalnih pitanja i za dosljedno rješavanje pitanja koja se tiču interesa van njihovih kantonalnih granica te provoditi odluke, sudjelovati u odlučivanju i kad je potrebno, predlagati odluke u zakonodavnim tijelima. Kanton će utvrđivati politiku i provoditi zakone koji se tiču svakog od ovih ovlaštenja.
E) Zakon o šumama ("Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona", broj: 22/12) 7. Sudska praksa Ustavnog suda Federacije
Presuda broj: U-26/08 od 14.04.2009. godine ("Službene novine Federacije BiH", br. 36/09 i 16/11); Presuda broj: U-28/10 od 23.03.2011. godine ("Službene novine Federacije BiH", br. 34/11 i 27/12) i Presuda broj: U-5/15 od 04.11.2015. godine.
8. Činjenično stanje i stav Ustavnog suda Federacije
Podneseni zahtjev suštinski se pretežnim dijelom oslanja na osporavanje načina ostvarenja zajedničke nadležnosti u oblasti korištenja prirodnih bogatstava između federalne vlasti i ovdje konkretno Unsko-sanskog kantona, te je bilo potrebno utvrditi određene činjenice u pogledu načina ostvarivanja ovih nadležnosti u Federaciji Bosne i Hercegovine generalno, ali i u konkretnoj oblasti. Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, članom III.3. (1) i (2) propisano je da se ovlasti iz člana III.2. (to su ovlasti koje su prema Ustavu zajedničke za federalnu vlast i kantone) mogu ostvarivati zajednički ili posebno ili od strane kantona koordinirano od federalne vlasti. U skladu s tim, kantoni i federalna vlast međusobno se dogovaraju na trajnoj osnovi glede svojih ovlaštenja. Međutim, Ustav Federacije Bosne i Hercegovine ne propisuje u relevantnim odredbama saglasnost kao nužni element kod ostvarivanja zajedničke nadležnosti između Federacije i kantona (član III.2.), nego samo upućuje na dogovaranje kao instrument kojim bi se oblasti iz ove nadležnosti uredile na ustavan način (član III.3. (2))
Činjenica je, da trajni dogovor između federalne i kantonalne vlasti, koji je ustavni imperativ za ustavno regulisanje nadležnosti Federacije i kantona nije nikada uspostavljen, niti ima podataka da je u generalnoj ili barem po pojedinim oblastima, kao takav, uspostavljen između Federacije i svih kantona, kako to nalaže citirana odredba, niti je izvršena podjela o načinu ostvarivanja istih nadležnosti, kako je propisano pomenutim članom Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Praktično, u ovom predmetu podnosilac zahtjeva po prvi put problematizuje ustavni osnov za donošenje određenog propisa u najvećem dijelu zbog načina izvršavanja nadležnosti koje su Ustavom dodijeljene Federaciji Bosne i Hercegovine i kantonima iz razloga ne traženja saglasnosti, odnosno ne postojanja dogovora između federalne i kantonalnih vlasti. Logično bi pritom bilo da upravo federalni nivo vlasti inicira sa svim kantonima u Federaciji Bosne i Hercegovine uspostavljanje tog ustavnog mehanizma, propisanog upravo da bi se ustavno preciznije razgraničile oblasti koje je potrebno u skladu sa potrebama zakonodavno urediti zajednički, odvojeno ili pak od strane kantona koordinirano putem federalne vlasti, kako je i propisano Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
Stoga je Ustavni sud Federacije, imajući u vidu da je osporeni Zakon temporalnog karaktera (do stupanja na snagu federalnog zakona, odnosno dok se ne postigne trajni dogovor o podjeli zajedničkih nadležnosti), imao zadatak utvrditi što u stvari predstavlja ustavna sintagma "u skladu sa potrebama", imajući u vidu da kantoni imaju pravo utvrđivati politiku i provoditi zakone koji se tiču svake od ovih nadležnosti. Konkretno, da li je Skupština Unsko-sanskog kantona imala "potrebu" da ovu oblast iz "zajedničke" nadležnosti uredi samostalno. Pritom je potrebno istaći sljedeće:
Nesporno je među stranama u postupku, a utvrđeno je i iz naprijed navedenih presuda ovog Suda, da je oblast šuma i šumskog bogatstva zakonski neuređena još od 2009. godine. Presudom ovog Suda broj U-26/08 od 14.04.2009. godine je utvrđeno, da Zakon o šumama na federalnom nivou povrjeđuje pravo na lokalnu samoupravu, a kako Parlament Federacije Bosne i Hercegovine u ostavljenom roku nije postupio po presudi, to se isti zakon prestao primjenjivati sa 27.11.2009. godine. Nadalje, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je donijela Uredbu o šumama "Službene novine Federacije BiH", br. 83/09, 26/010, 33/10 i 38/10) kojom je preuzela funkcije zakonodavne vlasti i samostalno uredila ovu oblast, što je bio osnov za donošenje presude Ustavnog suda Federacije broj: U-28/10 od 23.03.2011. godine, kojom je osporena uredba ocijenjena na način da povrjeđuje pravo Općine Konjic na lokalnu samoupravu i dat ponovo rok od šest mjeseci da Parlament Federacije Bosne i Hercegovine zakonski uredi ovu oblast. Nakon provedenog postupka utvrđeno je da Parlament Federacije Bosne i Hercegovine nije postupio po citiranim presudama o čemu su donesena i rješenja da iste presude nisu izvršene.
Evidentno je da je zakonska neuređenost ove oblasti proizvela i proizvodi velike štetne posljedice po šume i šumsko bogatstvo, kao jedan od najznačajnijih resursa u Federaciji Bosne i Hercegovine. U prilog tome je i činjenica da je većina kantona donijela zakone u ovoj oblasti. Nije bez značaja i činjenica, da je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, kada je pred ovim Sudom obrazlagala donošenje Uredbe o šumama (obrazloženje Presude ovog Suda broj: U-28/10 od 23.03.2011. godine), pozivala se na nemogućnost da se donese zakon i da je donijela istu uredbu imajući u vidu činjenicu o neizmjernim posljedicama koje bi nastale zbog nepostojanja materijalnog propisa iz ove oblasti. Gotovo identično, ali u ovom predmetu Skupština Unsko-sanskog kantona, objašnjava potrebu da samostalno uredi ovu materiju donoseći osporeni Zakon, jer nivo Federacije Bosne i Hercegovine to nije učinio dugi niz godina. Nesporna je činjenica da, primjera radi, nepostojanje materijalnog propisa i u praksi i teoretski, omogućava nekontrolisanu sječu i korištenje ovog prirodnog bogatstva, kako se to i navodi u odgovoru Skupštine Unsko-sanskog kantona.
Ustavni sud Federacije je zaključio, da je u konkretnom slučaju postojala potreba, odnosno da je donosilac osporenog Zakona nužno morao intervenisati na način da, do donošenja propisa na federalnom nivou, potpuno samostalno i u cijelosti zakonski reguliše ovu oblast, imajući u vidu ustavom propisani način ostvarivanja funkcija federalne i kantonalnih vlasti u oblasti korištenja prirodnih bogatstava i ekološke zaštite. Stoga je Skupština Unsko-sanskog kantona imala ustavno ovlaštenje za donošenje osporenog Zakona i isti je u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
Podnosilac zahtjeva je osporio način donošenja zakona sa stanovišta posrednog uplitanja u isključive nadležnosti Federacije Bosne i Hercegovine. Ustavni sud Federacije smatra da osporeni Zakon u cijelosti reguliše šumsko upravljanje i gazdovanje sa aspekta korištenja prirodnih bogatstava, te da nije niti posredno niti neposrednio povrijedio nadležnost Federacije Bosne i Hercegovine u oblasti ekonomske, odnosno fiskalne politike. Potpuno zakonsko regulisanje ove materije je nužno i Parlament Federacije Bosne i Hercegovine ima obavezu da zakonski uredi na ustavan način ovu oblast, poštujući u cijelosti ustavnu odredbu o načinu ostvarivanja "zajedničkih" nadležnosti između Federacije i kantona.
Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno u sastavu: Domin Malbašić, Predsjednik Suda, Vesna Budimir, Mirjana Čučković, dr. sc. iur. Šahbaz Džihanović, Aleksandra Martinović, prof. dr. Edin Muminović, dr. sc. Kata Senjak, i Mladen Srdić, sudije Suda.
Broj U-7/15
12. januara 2016. godine
Sarajevo
Predsjednik
Ustavnog suda
Federacije Bosne i Hercegovine
Domin Malbašić, s. r.