Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

PRESUDA

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu Premijera Federacije Bosne i Hercegovine za utvrđivanje ustavnosti Zakona o šumama, na osnovu člana IV.C.3.10.(2) b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici Suda održanoj dana 27.01.2016. godine, donio je

PRESUDU

Utvrđuje se da je Zakon o šumama ("Narodne novine Posavskog kantona", broj 9/13) u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Narodnim novinama Posavskog kantona".

Obrazloženje
1. Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva

Premijer Vlade Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva), na osnovu člana IV.C.10.2. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kao ovlašteni predlagač, dana 12.02.2015. godine, podnio je Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) zahtjev za ocjenu usklađenosti Zakona o šumama (u daljem tekstu: osporeni Zakon), kojeg je donijela Skupština Posavskog kantona, sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

Podnosilac zahtjeva je ovlašten za pokretanje postupka na osnovu člana IV.C.3.10. (2). b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, a prema Obavijesti broj 01-02-1045/15 od 30.09.2015. godine, u cijelosti ostao pri zahtjevu.

2. Stranke u postupku

Stranke u postupku, u ovom ustavnosudskom predmetu, saglasno članu 39. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/95 i 37/03) su: Premijer Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, kao ovlašteni podnosilac zahtjeva i Skupština Posavskog kantona, kao donosilac osporenog Zakona.

3. Bitni navodi zahtjeva

Podnosilac zahtjeva navodi da je Skupština Posavskog kantona, na sjednici održanoj dana 12.11.2013. godine, donijela osporeni Zakon. Kao predmet zakona propisano je: očuvanje i zaštita šuma i šumskog zemljišta, ekonomske funkcije, planiranje u šumarstvu, upravljanje šumama i šumskom zemljištem, ekonomske funkcije, finansiranje biološke obnove šuma, te kontrola nad primjenom ovog zakona, kaznene odredbe i druga pitanja od značaja za šume i šumsko zemljište.

Međutim, prilikom donošenja osporenog Zakona nije se vodilo računa o odredbama Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Kao primjer, navodi se član III.2. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kojim su propisane zajedničke ovlasti federalne vlasti i kantona, koje se prema potrebama mogu ispunjavati zajednički ili zasebno, ili od strane kantona koordinirano od federalne vlasti, o čemu se kantoni i federalna vlast međusobno dogovaraju na trajnoj osnovi u pogledu svojih ovlasti. Posavski kanton, ne samo da nije ni pokušao da postigne dogovor sa federalnom vlašću, oko zajedničkih nadležnosti, kao što je "zaštita čovjekove okoline i korištenje prirodnih bogatstava" (član III.2.c) i h) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine), nego je osporenim Zakonom regulisao i pitanja, koja su u isključivoj nadležnosti Federacije, što je u suprotnosti sa članom III.1.b Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kojim je propisano da: "U isključivoj su nadležnosti Federacije: utvrđivanje ekonomske politike, uključujući planiranje i obnovu, te politiku korištenja zemljišta na federalnom nivou". Dokaz za ovu tvrdnju su čl. 4. do 6. osporenog Zakona, kojim se propisuje planiranje na šumi i šumskom zemljištu kroz donošenje šumskoprivrednih osnova na osnovu kojih se vrši upravljanje šumom i šumskim zamljištem, te čl. 39. do 43. osporenog Zakona, kojim se propisuje izdvajanja šuma iz kompleksa državnih šuma, promjena namjene šumskog zemljišta, gradnja u šumi, zakup šumskog zemljišta i uspostava prava služnosti na državnom šumskom zemljištu. Stoga, nesporno je da prilikom donošenja osporenog Zakona, od strane Posavskog kantona nije provedena procedura propisana članom III.3.(2) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, koja se odnosi na " međusobno dogovaranje na trajnoj osnovi u pogledu zajedničkih oblasti" kantona i federalne vlasti, a niti je Posavski kanton kontaktirao federalnu vlast prilikom donošenja osporenog Zakona, niti je dobio bilo kakvu saglasnost, koja se tiče uređivanja zajedničkih nadležnosti, a koje su predmetom regulisanja osporenog Zakona. Također, navodi da se odredbom člana 61. osporenog Zakona povrjeđuje odredba člana IV.C.3.12.b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.

Osporeni Zakon je u suprotnosti i sa Ustavom Posavskog kantona, koji u članu 16. propisuje, da ovlasti iz člana III.2. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine mogu biti ostvarene zajednički ili odvojeno ili od strane Kantona uz koordinaciju sa federalnom vlašću, u skladu sa odredbama Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Predlaže, da Ustavni sud Federacije, nakon provedene javne rasprave utvrdi da osporeni Zakon nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

4. Bitni navodi odgovora na zahtjev

Ustavni sud Federacije, saglasno članu 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije, dana 04.03.2015. godine, zatražio je od Skupštine Posavskog kantona, da u roku od 20 dana od dana prijema podneska, dostave odgovor na navode zahtjeva.

Skupština Posavskog kantona je aktom, broj 01-49-6/15-20-III od 25.03.2015. godine, Ustavnom sudu Federacije dostavila odgovor na zahtjev. U zahtjevu se, između ostaloga navodi, da je Skupština Posavskog kantona, provela postupak i dana 12.11.2013. godine, donijela osporeni Zakon, koji je objavljen u "Narodnim novinama Posavskog kantona", broj 9/13. U postupku donošenja osporenog Zakona tražena je saglasnost federalnih vlasti, ali im na zahtjev nije odgovoreno. Osnov za donošenje osporenog Zakona zasnivaju na odredbama Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i Ustava Posavskog kantona (član 26 e). Razlog za donošenje osporenog Zakona je ne donošenje federalnog zakona o šumama, obzirom da je prestala primjena federalnog zakona i uredbe, nakon odluka Ustavnog suda Federacije, broj U- 26/08 od 14.04.2009. godine, i U-28/10 od 23.03.2011. godine. Prilikom donošenja osporenog Zakona iskorištene su ustavne ovlasti kantona, sadržane u članu III.2. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, po kojima kanton može odvojeno regulisati predmetno područje, čime se ne onemogućava Federacije da koristi svoje ovlasti regulisanja odnosa u ovom području. Osporeni Zakon je privremeno rješenje radi pravne sigurnosti u ovom području, sa ograničenim vremenskim važenjem, do donošenja federalnog zakona iz ove oblasti. Navode da su i drugi kantoni u Federaciji donijeli zakone o šumama, sa sličnim zakonskim rješenjima. Pretpostavljaju da su podneseni zahtjevi za ocjenu ustavnosti i drugih kantonalnih zakona o šumama, pa predlažu spajanje postupaka. Predlažu Ustavnom sudu Federacije da, na sjednici bez javne rasprave, donese presudu, kojom se zahtjev Premijera Vlade Federacije odbija kao neosnovan, odnosno da se utvrdi da je osporeni Zakon u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Heregovine.

5. Sjednica Ustavnog suda Federacije bez javne rasprave

Obzirom da u ovome predmetu nema činjenično spornih pitanja koje bi trebalo razjasiti u kontradiktornom postupku na javnoj raspravi, Ustavni sud Federacije je u ovome predmetu stava da se isti može riješiti na sjednici suda bez javne rasprave. Pritom je imao u vidu i da je dana 04.11.2015. godine, u predmetu broj U-5/15, a po suštinski na identičnom, činjenično i pravno zasnovanom zahtjevu za utvrđivanje usklađenosti Zakona o šumama ("Službene novine Tuzlanskog kantona", br. 9/12 i 17/13) održao javnu raspravu i donio ustavnosudsku odluku, a činjenice utvrđene tom prilikom su relevantne i za rješavanje ovog ustavnosudskog predmeta.

6. Relevantno pravo
A. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine

Član III.1.b)

U isključivoj su nadležnosti Federacije:

  • b)
    utvrđivanje ekonomske politike, uključujući planiranje i obnovu, te politiku korištenja zemljišta na federalnom nivou,

Član III.2.c) i h)

Federalna vlast i kantoni nadležni su za:

  • c)
    politiku zaštite čovjekove okoline;
  • h)
    korištenje prirodnih bogatstava

Član III.3.

(1) U skladu sa potrebama, nadležnosti iz člana III.2. mogu biti ostvarene zajednički ili odvojeno, ili od strane kantona koordinirano od federalne vlasti.

(2) U pogledu ovih nadležnosti kantoni i federalna vlast dogovaraju se na trajnoj osnovi.

(3) U vršenju ovih nadležnosti, kada se radi o zakonima i drugim propisima koji su obavezujući na području cijele Federacije, u skladu sa ovim ustavom i odlukama Parlamenta Federacije, federalna vlast će postupiti uzimajući u obzir kantonalne nadležnosti, različite situacije u pojedinim kantonima i potrebu za fleksibilnošću u provođenju. Federalna vlast ima pravo utvrđivati politiku i donositi zakone koji se tiču svake od ovih nadležnosti.

(4) U vršenju ovih nadležnosti, u skladu sa ovim ustavom, i svojim kantonalnim ustavom, kantoni će se obraćati međukantonalnom savjetu za koordinaciju rješavanja međukantonalnih pitanja i za dosljedno rješavanje pitanja koja se tiču interesa van njihovih kantonalnih granica, te provodit će odluke, učestvovati u odlučivanju, i, kad je potrebno, predlagati odluke u zakonodavnim tijelima. Kantoni imaju pravo utvrđivati politiku i provoditi zakone koji se tiču svake od ovih nadležnosti.

Član IV.C. 3.10. (2) b)

Ustavni sud:

  • b)
    na zahtjev Premijera, kantona ili jedne trećine poslanika u zakonodavnom tijelu kantona, utvrdiće da li su ustav kantona ili amandman na ustav, predloženi zakon ili zakon koga je usvojilo to zakonodavno tijelo, u skladu sa ovim ustavom;

Član IV. C. 3. 12.

Odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće, posebno kada:

  • b)
    Sud utvrdi da zakon, usvojeni ili predloženi zakon ili drugi propis Federacije ili bilo kog kantona, grada ili bilo koje općine nije u skladu sa ovim ustavom. Taj ili drugi propis neće se primjenjivati, odnosno stupiti na snagu, osim ukoliko se izmijeni na način koji propiše Sud ili ukoliko Sud ne utvrdi prijelazna rješenja, koja ne mogu biti na snazi duže od šest mjeseci.

B) Zakon o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37 /03)

Član 40. stav 1.

Usvojeni ili predloženi zakon ili drugi propis organa federalne, kantonalne ili općinske vlasti za koje Ustavni sud utvrdi da nije u skladu sa Ustavom neće se primjenjivati od dana objavljivanja presude Ustavnog suda u "Službenim novinama Federacije BiH", odnosno predloženi zakon ili drugi propis neće stupiti na snagu.

C) Ustav Posavskog kantona

Član 16.

"Ovlasti iz člana III.2. Ustava Federacije mogu biti ostvarene zajednički ili odvojeno, ili od strane kantona ili uz koordinaciju sa federalnom vlašću, u skladu sa odredbama Ustava Federacije i zakona".

6. Sudska praksa Ustavnog suda Federacije

Presuda broj U-26/08 od 14.04.2009. godine ("Službene novine Federacije BiH", br. 36/09 i 16/11), U-28/10, od 23.03.2011. godine ("Službene novine Federacije BiH", br. 34/11) i U-5/15 od 04.11.2015. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 18/16).

7. Činjenično stanje i stav Ustavnog suda Federacije

Kako se zahtjev suštinski pretežnim dijelom oslanja na osporavanje načina ostvarivanja zajedničke nadležnosti u oblasti korištenja prirodnih bogatstava između federalne vlasti i ovdje konkretno Posavskog kantona, to je bilo potrebno utvrditi određene činjenice u pogledu načina ostvarivanja ovih nadležnosti u Federaciji Bosne i Hercegovine generalno, ali i u konkretnoj oblasti. Na osnovu navoda obje strane u ovom postupku, te obavještenja Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, broj 01/c-11-1366/15 od 03.11.2015. godine i Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, broj 02-02-1366/15 od 13.10.2015. godine koji su pribavljeni u toku priprema za javnu raspravu u predmetu broj U-5/15, nesporno je potvrđeno da nije pokrenuta procedura za uspostavljanje trajnog dogovora za vršenje ovlaštenja iz člana III.2. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, niti je ova oblast zakonodavno normirana na način da je uspostavljen dogovor o načinu njenog ostvarenja, kako to propisuje član III.3.(2) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Pritom podnosilac zahtjeva navodi da Skupština kantona nije to pitanje ni inicirala niti tražila saglasnost federalnog nivoa, posredno stavljajući do znanja da su stava da inicijativu treba da pokrenu kantoni ili kanton, a da nije dato nikakvo pravno obrazloženja u tom pravcu. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine ne propisuje, u okviru relevantnih odredbi, takvu saglasnost kao nužni element za ostvarivanje "zajedničke" nadležnosti. Naprotiv, relevantne odredbe upućuju na dogovaranje kao instrument kojim bi se oblasti iz ove nadležnosti uredile na ustavan način.

Općepoznata je činjenica da trajni dogovor između federalne i kantonalne vlasti, koji je ustavni imperativ za ustavno regulisanje nadležnosti Federacije i kantona nije nikada uspostavljen, niti ima podataka da je u generalnoj ili barem po pojedinim oblastima, kao takav, uspostavljen između Federacije i svih kantona, kako to nalaže citirana odredba, niti je izvršena podjela o načinu ostvarivanja istih nadležnosti, kako je propisano naprijed citiranim članom Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Praktično, u ovom predmetu podnosilac zahtjeva po prvi put problematizira ustavni osnov za donošenje određenog propisa u najvećem dijelu zbog načina izvršavanja nadležnosti koje su ustavno dodijeljene i Federaciji Bosne i Hercegovine i kantonima iz razloga netraženja saglasnosti, odnosno nepostojanja dogovora između federalne i kantonalnih vlasti. Logično bi pritom bilo da upravo federalni nivo vlasti inicira sa svim kantonima u Federaciji Bosne i Hercegovine uspostavljanje tog ustavnog mehanizma, propisanog upravo da bi se ustavno preciznije razgraničile oblasti koje je potrebno ("u skladu sa potrebama") zakonodavno urediti zajednički, odvojeno ili pak od strane kantona koordinirano putem federalne vlasti, kako je i propisano Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

Stoga je Ustavni sud Federacije, imajući u vidu da je osporeni Zakon temporalnog karaktera (do stupanja na snagu federalnog zakona, a najduže pet godina od dana donošenja) imao zadatak utvrditi šta u stvari predstavlja ustavna sintagma "u skladu sa potrebama", imajući u vidu da kantoni imaju pravo utvrđivati politiku i provoditi zakone koji se tiču svake od ovih nadležnosti. Konkretno, da li je Skupština kantona imala "potrebu" da ovu oblast iz "zajedničke" nadležnosti uredi samostalno. Pritom su bitne dvije činjenice:

Prvo, nesporno je među stranama u postupku, a utvrđeno i iz naprijed navedenih presuda ovog Suda, da je oblast šuma i šumskog bogatstva zakonski neuređena još od 2009. godine. Presudom ovog Suda broj U-26/08 od 14.04.2009. godine je utvrđeno da Zakon o šumama na federalnom nivou povrjeđuje pravo na lokalnu samoupravu, a kako Parlament Federacije Bosne i Hercegovine u ostavljenom roku nije postupio po nalogu iz presude, to se isti zakon prestao primjenjivati sa 27.11.2009. godine. Nadalje, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je donijela Uredbu o šumama "Službene novine Federacije BiH", br. 83/09, 26/010, 33/10 i 38/10) kojom je preuzela funkcije zakonodavne vlasti i samostalno uredila ovu oblast, što je bio osnov za donošenje Presude Ustavnog suda Federacije, broj U-28/10 od 23.03.2011. godine, kojom je osporena uredba ocijenjena na način da povrjeđuje pravo Općine Konjic na lokalnu samoupravu i dat ponovo rok od šest mjeseci da Parlament Federacije Bosne i Hercegovine zakonski uredi ovu oblast. Utvrđeno je da Parlament Federacije Bosne i Hercegovine nije postupio po citiranim presudama.

Drugo, evidentno je da je zakonska neuređenost ove oblasti proizvela i proizvodila bi velike štetne posljedice po šume i šumsko bogatstvo, kao jedan od najznačajnijih resursa u Federaciji Bosne i Hercegovine. U prilog tome je i činjenica da je većina kantona posegnula za donošenjem zakona u ovoj oblasti. Nije bez značaja i činjenica da je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, kada je pred ovim Sudom opravdavala donošenje Uredbe o šumama upravo na način da se, a što proizilazi iz obrazloženja Presude ovog Suda, broj U-28/10 od 23.03.2011. godine, pozivala na nemogućnost da se donese zakon i da je donijela citiranu uredbu imajući u vidu činjenicu o neizmjernim posljedicama koje bi nastale zbog nepostojanja materijalnog propisa iz ove oblasti. Gotovo identično, ali u ovom predmetu zakonodavna vlast, donosilac osporenog Zakona u Posavskom kantonu objašnjava potrebu da samostalno uredi ovu materiju, jer nivo Federacije Bosne i Hercegovine to nije učinio duži niz godina. Nesporna je činjenica da, primjera radi, nepostojanje materijalnog propisa i u praksi i teoretski omogućava nekontrolisanu sječu i korištenje ovog prirodnog bogatstva.

Ustavni sud Federacije je zaključio da je u konkretnom slučaju postojala potreba, odnosno da je donosilac osporenog Zakona nužno morao intervenisati na način da, do donošenja propisa na federalnom nivou, potpuno samostalno i u cijelosti zakonski reguliše ovu oblast, imajući u vidu ustavom propisani način ostvarivanja funkcija federalne i kantonalnih vlasti u oblasti korištenja prirodnih bogastava i ekološke zaštite. Stoga je Skupština kantona imala ustavno ovlaštenje za donošenje osporenog Zakona i isti je u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

Podnosilac zahtjeva je osporio način donošenja zakona i, kako je navedeno na javnoj raspravi u predmetu broj U-5/15, sa stanovišta posrednog uplitanja u isključive nadležnosti Federacije Bosne i Hercegovine. Ustavni sud Federacije smatra da osporeni Zakon u cijelosti reguliše šumsko upravljanje i gazdovanje sa aspekta korištenja prirodnih bogatstava, te da nije niti posredno niti neposredno povrijedio nadležnost Federacije Bosne i Hercegovine u oblasti ekonomske, odnosno fiskalne politike. Potpuno zakonsko regulisanje je bilo nužno, a federalni nivo, ukoliko jeste zainteresovan za regulisanje ove oblasti i zbog ubiranja određenih naknada i taksi, imao je, počev od 2009. godine, a ima takvu mogućnost i danas, da zakonski uredi na ustavan način ovu oblast, poštujući u cijelosti ustavnu odredbu o načinu ostvarivanja "zajedničkih" nadležnosti.

Ustavni sud Federacije je stava da u odnosu na odredbu člana 61. osporenog Zakona koju je podnosilac zahtjeva osporavao sa stanovišta ustavom propisanih pravnih posljedica ustavnosudskih odluka, nije nužno intervenisati u izreci. Naime, navedena odredba se odnosi na način primjene propisa, od kojih je Uredba o šumama, prema naprijed citiranoj odluci ovog Suda mogla da se primjenjuje šest mjeseci od dana objavljivanja presude ovog Suda (Presuda broj U-28/10 od 23.03.2011. godine je objavljena u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 34/11 od 06.06.2011. godine). Protekom tog roka ista se ne može primjenjivati. O navedenoj činjenici će, naravno, voditi računa organi koji u pojedinačnim slučajevima rješavaju sporove proizašle iz ove oblasti. Zbog toga, a kako je Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i drugim relevantnim propisima propisano dejstvo odluka ovog Suda, odnosno pravna "sudbina" propisa o kojima je ovaj Sud odlučivao, nije nužno da se ustavnosudskom odlukom ponovno interveniše u tom pravcu.

Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio jednoglasno u sastavu: Domin Malbašić, predsjednik Suda, Mirjana Čučković, dr. sc. iur. Šahbaz Džihanović, Aleksandra Martinović, dr. sc. Kata Senjak i Mladen Srdić, sudije Suda.

Broj U-11/15
27. januara 2016. godine
Sarajevo

Predsjednik
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Domin Malbašić, s. r.