USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
PRESUDA
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu Premijera Federacije Bosne i Hercegovine za utvrđivanje ustavnosti Zakona o šumama Kantona 10, na osnovu člana IV.C.3.10.(2) b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici Suda bez javne rasprave, održanoj 23.03.2016. godine donio je
PRESUDU
Utvrđuje se da je Zakon o šumama Kantona 10 ("Narodne novine Kantona 10", broj 4/14) u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Narodnim novinama Kantona 10".
Obrazloženje
1. Predmet zahtjeva i podnosilac zahtjeva
Premijer Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva) podnio je dana 12.02.2015. godine Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) zahtjev za utvrđivanje ustavnosti Zakona o šumama Kantona 10 ("Narodne novine Kantona 10", broj 4/14) (u daljem tekstu: osporeni Zakon), koji je donijela Skupština Kantona 10 na sjednici održanoj 28.02.2014. godine.
Podnosilac zahtjeva je ovlašten za podnošenje zahtjeva na osnovu odredbe člana IV.C.3.10.(2)b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, a prema obavijesti broj 01-26-1127/15 od 02.10.2015. godine, u cijelosti ostaje pri zahtjevu.
2. Stranke u postupku
U skladu sa članom 39. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03) stranke u postupku u ovom predmetu su: Premijer Federacije Bosne i Hercegovine kao podnosilac zahtjeva i Skupština Kantona 10 kao donosilac osporenog Zakona.
3. Bitni navodi zahtjeva
Podnosilac zahtjeva navodi da je Skupština Kantona 10 donijela osporeni Zakon na sjednici održanoj dana 28.02.2014. godine. Osporenim Zakonom se uređuje očuvanje i zaštita šuma i šumskog zemljišta, jačanje njihovih ekoloških funkcija, planiranje u šumarstvu i upravljanje šumama i šumskim zemljištem, ekonomske funkcije, finansiranje biološke obnove i unapređivanje šuma na području Kantona 10, kao i druga pitanja od značaja za šume i šumska zemljišta. Dalje navodi, da osporeni Zakon u cijelosti reguliše pitanje šumarstva na području ovog kantona, iako je utvrđivanje ekonomske politike, uključujući planiranje i obnovu, te politiku korištenja zemljišta na federalnom nivou u isključivoj nadležnosti Federacije Bosne i Hercegovine. Iz navedenih razloga, podnosilac zahtjeva smatra da je osporeni Zakon u suprotnosti sa članom III.1.b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kojim je utvrđeno da je u isključivoj nadležnosti Federacije utvrđivanje ekonomske politike, uključujući planiranje i obnovu, te politiku korištenja zemljišta na federalnom nivou.
Imajući u vidu ekonomsku politiku, odnosno fiskalnu politiku kao jedan njen segment, ukazuje na odredbu člana 69. osporenog Zakona, kojom je propisana obaveza plaćanja naknade za općekorisne funkcije šuma za sva pravna lica registrovana za obavljanje djelatnosti na području Kantona, kao i dijelove pravnih lica čije je sjedište van Kantona, a obavljaju djelatnost na području Kantona, a koje se plaćaju isključivo u korist budžeta Kantona.
Također ukazuje na odredbe člana 53. osporenog Zakona kojim se propisuje naknada za korištenje državnih šuma, zatim odredbe člana 59. kojim se propisuje naknada za promjenu namjene šumskog zemljišta, člana 61. kojim se popisuje naknada za zakup državnog šumskog zemljišta, i člana 62. kojim je propisana naknada za uspostavu prava služnosti na državnom šumskom zemljištu. Napominje da se navedene naknade niti jednim dijelom ne uplaćuju u korist Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine. Ukazuje i na odredbe čl. 5-13. osporenog Zakona, kojima je propisano planiranje na šumi i šumskom zemljištu kroz donošenje šumarskog programa, šumsko-razvojnih planova, formiranja šumskoprivrednih područja i donošenje šumskoprivrednih osnova na osnovu kojih se upravlja šumom i šumskim zemljištem. Odredbama čl. 58.-62. osporenog Zakona propisuje se izdvajanje iz šumskoprivrednog područja, promjena namjene šumskog zemljišta, gradnja u šumi, zakup šumskog zemljišta i uspostava prava služnosti na državnom šumskom zemljištu.
Naglašava da se navedenim odredbama osporenog Zakona o šumama u potpunosti reguliše planiranje, obnova i politika korištenja šumskog zemljišta, iako je nesporno da su to nadležnosti Federacije, a ne Kantona.
Ističe da je osporenim Zakonom u potpunosti politika zaštite čovjekove okoline i korištenja prirodnih bogatstava propisana kao isključiva nadležnost Kantona, što je u suprotnosti sa odredbama člana III.2.c) i h) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kojima je utvrđeno da su, pored ostalih nadležnosti, Federacija i Kantoni nadležni za zaštitu čovjekove okoline i korištenja prirodnih bogatstava.
U skladu sa članom III.3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine ove nadležnosti se mogu ostvarivati zajednički ili odvojeno, ili od strane kantona koordinirano od federalne vlasti, o čemu se kantoni i federalna vlast dogovaraju na trajnoj osnovi. Podnosilac zahtjeva smatra da federalna vlast utvrđuje politiku i donosi zakone u skladu sa utvrđenim nadležnostima, a da kanton utvrđuje politiku i provodi zakone Federacije Bosne i Hercegovine, koji su doneseni na osnovu trajnog dogovora federalne vlasti sa kantonima. Ističe da prilikom donošenja osporenog Zakona, nije provedena procedura propisana odredbama člana III.3. (2) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, a koja se odnosi na međusobno dogovaranje na trajnoj osnovi u pogledu zajedničkih nadležnosti, jer Kanton nije kontaktirao federalnu vlast u postupku donošenja osporenog Zakona, niti je dobio saglasnost za uređivanje zajedničkih nadležnosti koje su predmet osporenog Zakona.
Podnosilac zahtjeva smatra da je osporeni Zakon u suprotnosti i sa Ustavom Kantona 10, kojim nisu propisane nadležnosti za donošenje propisa iz oblasti šumarstva.
Imajući u vidu odredbe čl. 51. i 53. osporenog Zakona kojim se propisuje naknada za korištenje državnih šuma, koja je u svojoj naravi koncesiona naknada, podnosilac zahtjeva smatra da je osporeni Zakon u suprotnosti sa Zakonom o koncesijama ("Službene novine Federacije BiH", br. 40/02 i 61/06) i sa Zakonom o koncesijama ("Službene novine Kantona 10", br. 14/03 i 8/08).
Iz navedenih razloga podnosilac zahtjeva predlaže da Ustavni sud Federacije utvrdi da osporeni Zakon nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
4. Bitni navodi odgovora na zahtjev
Ustavni sud Federacije je u skladu sa članom 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine dana 09.03.2015. godine zatražio od Skupštine Kantona 10 da dostavi odgovor na zahtjev podnosioca.
U odgovoru na zahtjev koji je u ime Skupštine Kantona 10 dostavilo Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva kantona aktom broj 08-04-02-163/15 od 25.03.2015. godine, koji je zaprimljen u Ustavnom sudu Federacije dana 10.04.2015. godine, navode da je Osporeni Zakon donesen zbog činjenice da ne postoji Zakon o šumama na federalnom nivou, te potrebe da se oblast šumarstva kao najvažnija privredna grana ovog kantona, a i Federacije adekvatno pravno uredi.
Navode da materija koju reguliše osporeni Zakon, a koja se odnosi na korištenje prirodnih bogatstava iz oblasti šumarstva, ne spada u isključivu nadležnost Federacije. Poziva se na član III.2.h) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kojim je utvrđeno da su federalna vlast i kantoni nadležni za korištenje prirodnih bogatstava, te zbog toga smatraju da s obzirom na jasna ovlaštenja kantona, treba u cijelosti odbaciti sve navode podnosioca zahtjeva.
Imajući u vidu odredbe člana III.3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine kojim je propisano da nadležnosti iz člana III.2. Ustava, mogu biti ostvarene zajednički ili odvojeno, ili od strane kantona koordinirano od federalne vlasti, navode da je u konkretnom predmetu nadležnost za donošenje osporenog Zakona ostvarena odvojeno.
Smatraju da u skladu sa članom III.4. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine kantoni imaju sve nadležnosti koje nisu izričito povjerene federalnoj vlasti i da je samim tim oblast regulisana osporenim Zakonom u isključivoj nadležnosti kantona.
Zbog nepostojanja federalnog propisa koji reguliše ovu oblast, mišljenja su da se radi o pretpostavljenoj nadležnosti kantona, jer Kanton 10 nije prenio nadležnost iz oblasti koju reguliše osporeni Zakon na federalnu vlast.
Navode da je osporeni Zakon donesen u skladu sa članom 26.e) Ustava Kantona 10.
Predlažu Ustavnom sudu Federacije da nakon provedenog postupka odbije zahtjev podnosioca kao neosnovan.
5. Relevantno pravo
A. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine
Član III.1.b)
U isključivoj su nadležnosti Federacije:
- b)utvrđivanje ekonomske politike, uključujući planiranje i obnovu, te politiku korištenja zemljišta na federalnom nivou,
Član III.2.c) i h)
Federalna vlast i kantoni nadležni su za:
- c)politiku zaštite čovjekove okoline;
- h)korištenje prirodnih bogatstava
Član 3. (1) (2) (3)
(1) U skladu sa potrebama, nadležnosti iz člana III.2. mogu biti ostvarene zajednički ili odvojeno, ili od strane kantona koordinirano od federalne vlasti.
(2) U pogledu ovih nadležnosti kantoni i federalna vlast dogovaraju se na trajnoj osnovi.
(3) U vršenju ovih nadležnosti, kada se radi o zakonima i drugim propisima koji su obavezujući na području cijele Federacije, u skladu sa ovim ustavom i odlukama Parlamenta Federacije, federalna vlast će postupiti uzimajući u obzir kantonalne nadležnosti, različite situacije u pojedinim kantonima i potrebu za fleksibilnošću u provođenju. Federalna vlast ima pravo utvrđivati politiku i donositi zakone koji se tiču svake od ovih nadležnosti.
Član IV.C.3.10.(2) b)
Ustavni sud:
- b)na zahtjev Premijera, kantona ili jedne trećine poslanika u zakonodavnom tijelu kantona, utvrdiće da li su ustav kantona ili amandman na ustav, predloženi zakon ili zakon koga je usvojilo to zakonodavno tijelo, u skladu sa ovim ustavom;
Član IV.C.3.12.
Odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće, posebno kada:
- b)Sud utvrdi da zakon, usvojeni ili predloženi zakon ili drugi propis Federacije ili bilo kog kantona, grada ili bilo koje općine nije u skladu sa ovim ustavom. Taj ili drugi propis neće se primjenjivati, odnosno stupiti na snagu, osim ukoliko se izmijeni na način koji propiše Sud ili ukoliko Sud ne utvrdi prijelazna rješenja, koja ne mogu biti na snazi duže od šest mjeseci.
B. Zakon o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine
("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03)
Član 40. stav 1.
Usvojeni ili predloženi zakon ili drugi propis organa federalne, kantonalne ili općinske vlasti za koje Ustavni sud utvrdi da nije u skladu sa Ustavom neće se primjenjivati od dana objavljivanja presude Ustavnog suda u "Službenim novinama Federacije BiH", odnosno predloženi zakon ili drugi propis neće stupiti na snagu.
C. Ustav Kantona 10
("Narodne novine Kantona 10", br. 3/96, 9/00, 9/04 i 10/05)
Član III.16.
Ovlasti iz člana III.2. Ustava Federacije mogu biti ostvarivane zajednički ili odvojeno, ili od strane kantona uz koordinaciju sa federalnom vlašću u skladu sa odredbama Ustava Federacije i zakona.
Član IV.a) 26.e)
Skupština:
…
- e)donosi zakone i ostale propise neophodne za izvršenje ovlasti kantona.
D. Sudska praksa Ustavnog suda Federacije
Presude broj U-26/08 od 14.04.2009. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 36/09), broj U-28/10 od 23.03.2011. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 34/11), broj U-5/15 od 04.11.2015. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 18/16); broj U-7/15 od 12.01.2016. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 26/16), broj U-8/15 od 27.01.2016. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 29/16) i broj U-12/15 od 27.01.2016. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 23/16).
6. Činjenično stanje i stav Suda
Suština zahtjeva u ovom ustavnosudskom predmetu je osporavanje načina na koji se ostvaruju zajedničke ustavne nadležnosti Federacije Bosne i Hercegovine i kantona u njenom sastavu i to generalno, i u jednoj posebnoj oblasti. U ovom konkretnom slučaju riječ je o Kantonu 10 i zajedničkoj nadležnosti koju Ustav definiše kao "iskorištavanje prirodnih bogatstava", a koja prirodno i logično ima doticaja i sa drugim dvjema zajedničkim nadležnostima, a to su ekološka politika pa, posredno, i turizam.
Kod rješavanja ovog predmeta Ustavni sud Federacije je sem navoda iznesenih u zahtjevu i odgovoru na zahtjev, te dokumentacije u spisu ovog predmeta, imao iznimno važan oslon i na dio argumentacije koji je prethodno razmatran u istovrsnom i po svojoj suštini veoma sličnom predmetu o kojem je odlučeno Presudom broj U-5/15 od 04.11.2015. godine. To se odnosi na navode koje je na javnoj raspravi iznio podnosilac zahtjeva, a posebno na obavještenja Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine broj 01/c-11-1366/15 od 03.11.2015. godine i Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine broj 02-02-1366/15 od 13.10.2015. godine koja su pribavljena u toku priprema za javnu raspravu.
Ta argumentacija, koja je relevantna i za odlučivanje u ovom predmetu nesporno potvrđuje da nije pokrenuta procedura za uspostavljanje trajnog dogovora o vršenju zajedničkih ustavnih ovlasti iz člana III.2. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, te da je zakonodavno djelovanje kantona, u ovom konkretnom slučaju Kantona 10, uslijedila bez postojanja dogovora "na trajnoj osnovi" koji kao uslov za njeno ostvarivanje propisuje član III.3.(2) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.
Stoga ne stoji tvrdnja podnosioca zahtjeva kako: "Kanton nije proveo postupak međusobnog dogovaranja na trajnoj osnovi sa federalnom vlašću propisan Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine". Najprije zato što takva tvrdnja implicite izražava stav da inicijativu u tom smislu treba da pokrenu kantoni, u ovom slučaju Kanton 10, a za koju nije dato niti bi se moglo dati na Ustavu zasnovano obrazloženje, kako je to konstatovano i u obrazloženju Presude ovog Suda broj U-5/15 od 04.11.2015. godine.
Upravo suprotno, opće je poznata činjenica da trajni dogovor između federalne i kantonalnih vlasti, koji je, kako je utvrđeno i Presudom ovog Suda u predmetu U-5/15 "ustavni imperativ za ustavno regulisanje nadležnosti Federacije i kantona" nije nikada uspostavljen, niti ima podataka da je generalno ili barem po pojedinim oblastima, kao takav, uspostavljen između Federacije i svih kantona, kako to nalaže citirana odredba člana III.3.(2) Ustava Federacije.
Logično bi, i pri takvom stanju stvari sasvim očekivano bilo, da upravo federalni nivo vlasti bude inicijator da se Ustavom utvrđeni mehanizam dogovaranja na trajnoj osnovi uspostavi i pokrene sa svim kantonima, kako bi se, primjenile ustavne odredbe iz člana III.3.(1) o razgraničenju nadležnosti u oblastima koje se "prema potrebama" mogu vršiti "zajednički ili zasebno, ili od strane kantona koordinirano od federalne vlasti."
Stoga je Ustavni sud Federacije zauzeo stav, da je za donošenje odluke u ovom predmetu neophodno razjasniti da li je u konkretnom slučaju donošenje osporenog Zakona ustavno zasnovano na odredbi člana III.3.(1) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, to jeste, da li je postojala "potreba" da Kanton 10, zajedničku nadležnost iz člana III.2.h - "iskorištavanje prirodnih bogatstava" ostvari zasebno, donošenjem osporenog Zakona.
Tako je, na osnovu dokumentacije u spisu ovog predmeta, te za ovaj predmet relevantnih činjenica utvrđenih, u presudama ovog Suda broj U-26/08 od 14.04.2009., U-28/10 od 23.03.2011., te U-5/15 od 04.11.2015. godine utvrđeno, a i među strankama je nesporno, da je oblast šuma i šumskog bogatstva na nivou Federacije Bosne i Hercegovine pravno neregulisana još od 2009. godine.
Naime, gore spomenutom Presudom broj U-26/08 od 14.04.2009. godine utvrđeno je da tada važeći Zakon o šumama na federalnom nivou povrjeđuje pravo na lokalnu samoupravu, a kako Parlament Federacije Bosne i Hercegovine nije u ostavljenom roku postupio po nalogu iz te Presude, taj se Zakon prestao primjenjivati sa 27.11.2009. godine. Potom je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine donijela Uredbu o šumama ("Službene novine Federacije BiH", br. 83/09, 26/10, 33/10 i 38/10), kojom je praktično preuzela funkciju zakonodavne vlasti i samostalno pokušala regulisati ovu oblast. To je, na osnovu zahtjeva ovlaštenog podnosioca zahtjeva, bilo razlogom za donošenje Presude ovog Suda broj U-28/10 od 23.03.2011. godine kojom je utvrđeno da osporena Uredba povrjeđuje pravo Općine Konjic na lokalnu samoupravu, pa je Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine spomenutom odlukom dat rok od šest mjeseci da ovu oblast reguliše zakonom. Utvrđeno je da Parlament Federacije nije postupio po nalogu sadržanom u izreci dotične Presude, pa je protekom rečenog roka, oblast šuma i šumskog zemljišta na federalnom nivou ostala bez pravne regulacije.
Evidentno je i izvan svake sumnje, da je odsustvo zakonske regulacije u ovoj sferi, pa time i nemogućnost pravne zaštite, pogubno po šume i šumsko bogatstvo, kao jedan od esencijalnih prirodnih resursa u Federaciji Bosne i Hercegovine. To je zacijelo i bilo razlogom da su vlasti u većini kantona procijenile kako je neophodno potrebno pristupiti donošenju kantonalnih zakona, barem na privremenoj osnovi.
Treba podsjetiti i na činjenicu da je upravo Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, u postupku pred ovim Sudom u predmetu o kojem je odlučeno Presudom broj U-28/10 od 23.03.2011. godine opravdavala donošenje tada osporene Uredbe o šumama, neizmjernim štetnim posljedicama koje bi usljed nepostojanja materijalnih propisa u ovoj oblasti mogle nastupiti po šumsko bogatstvo u Federaciji Bosne i Hercegovine. Gotovo identične razloge sada, s pravom, iznose vlasti Kantona 10 i drugih kantona u prilog svom zakonodavnom djelovanju.
Ustavni sud Federacije zaključio je da je u konkretnom slučaju doista postojala potreba, odnosno da je donosilac osporenog zakona nužno morao zakonodavno intervenisati i, do donošenja propisa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine, samostalno i u cijelosti regulisati ovu oblast imajući u vidu ustavom propisani način ostvarivanja podijeljenih nadležnosti Federacije i Kantona u sferi korištenja prirodnih bogatstava i ekološke zaštite.
Stoga Ustavni sud Federacije smatra da je Skupština Kantona 10, zbog svega iznesenog, u postojećim okolnostima imala ustavno ovlaštenje za donošenje osporenog Zakona, te da isti nije u nesaglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
Očigledna i nedopustiva inertnost federalnog zakonodavca u uspostavljanju adekvatne pravne regulacije u strateški važnoj oblasti šumarstva obesnažuje i prigovore o navodnoj povredi isključive ustavne nadležnosti Federacije Bosne i Hercegovine u pogledu vođenja ekonomske i fiskalne politike. Jer, potpuno i pravovremeno pravno uređenje ove oblasti bilo je nužno i kantonalne vlasti su tu nužnost prepoznale i djelovale u okvirima koje je Ustav Federacije Bosne i Hercegovine postavio propisujući da se zajedničke nadležnosti "prema potrebama" mogu ostvarivati "zajednički ili zasebno". Ovaj Sud je iz svega iznesenog utvrdio da je takva potreba postojala. Federalna vlast, ukoliko jeste zainteresovana za regulisanje ove oblasti i zbog ubiranja određenih naknada i taksi, imala je, počev od 2009. godine, a ima takvu mogućnost i danas, na ustavan način urediti ovu oblast poštujući u cijelosti ustavnu odredbu o ostvarivanju zajedničkih nadležnosti.
Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno u sastavu: Domin Malbašić, predsjednik Suda, Vesna Budimir, Mirjana Čučković, dr. sc. iur. Šahbaz Džihanović, Aleksandra Martinović, prof. dr. Edin Muminović, dr. sc. Kata Senjak i Mladen Srdić, sudije Suda.
Broj U-13/15
23. marta 2016. godine
Sarajevo
Predsjednik
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Domin Malbašić, s. r.