USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
PRESUDA
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine odlučujući o zahtjevu Premijera Federacije Bosne i Hercegovine za utvrđivanje ustavnosti Zakona o šumama, na osnovu člana IV.C.3.10.(2) b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici Suda održanoj dana 18.05.2016. godine, donio je
PRESUDU
Utvrđuje se da je Zakon o šumama ("Službene novine Zeničko-dobojskog kantona", br. 08/13 i 01/15) u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenim novinama Zeničko-dobojskog kantona".
Obrazloženje
- 1.Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva
Premijer Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva) podnio je Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) dana 12.02.2015. godine, zahtjev za ocjenu usklađenosti Zakona o šumama koji je donijela Skupština Zeničko-dobojskog kantona (u daljem tekstu: osporeni Zakon) sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
Podnosilac zahtjeva je ovlašten za pokretanje postupka na osnovu člana IV.C.3.10. (2) b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.
- 2.Stranke u postupku
U skladu sa članom 39. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03) stranke u postupku u ovom ustavnosudskom predmetu su Premijer Federacije Bosne i Hercegovine, kao podnosilac zahtjeva i Skupština Zeničko-dobojskog kantona kao donosilac osporenog Zakona.
- 3.Navodi podnosioca zahtjeva
Podnosilac zahtjeva navodi da je Skupština Zeničko-dobojskog kantona (u daljnem tekstu: Skupština Kantona) dana 04.07.2013. godine. godine donijela osporeni Zakon kojim je propisano: čuvanje i zaštita šuma i šumskog zemljišta, jačanje njihovih funkcija, planiranje u šumarstvu i upravljanje šumama i šumskim zemljištem, ekonomske funkcije, finansiranje biološke obnove šuma, nadzor nad primjenom tog zakona, kaznene odredbe, kao i druga pitanja od značaja za šume i šumsko zemljište.
Poziva se na odredbu člana III 1. b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kojom je propisano da su u isključivoj nadležnosti Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija) utvrđivanje ekonomske politike, uključujući planiranje i obnovu, te politika korištenja zemljišta na federalnom razini, a odredbom člana III.2.c) i h) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine propisano je da su Federalna vlast i kantoni nadležni za politiku zaštite čovjekove okoline i korištenje prirodnih bogatstava, očuvanje i zaštitu šuma i šumskog zemljišta, ekonomske funkcije i planiranje u šumarstvu, upravljanje šumama i šumskim zemljištem. Smatra da osporeni Zakon u cijelosti reguliše oblast šumarstva iako je utvrđivanje ekonomske politike, uključujući planiranje i obnovu, te politiku korištenja zemljišta na federalnoj razini u isključivoj nadležnosti Federacije, dok je za politiku zaštite čovjekove okoline i korištenje prirodnih bogatstava utvrđena podijeljena nadležnost između federalne vlasti i kantona.
Isto tako osporenim Zakonom u potpunosti je regulisana ekonomska politika, planiranje i politika korištenja zemljišta na federalnoj razini i propisana kao isključiva nadležnost Kantona, a što je u suprotnosti sa odredbama člana III 1. b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.
Ističe da je odredbom člana 52. osporenog Zakona propisana obaveza plaćanja naknade za općekorisne funkcije šuma za sva pravna lica registrovana za obavljanje te djelatnosti na teritoriju Kantona u visini od 0,07% od ukupno ostvarenog prihoda, a ova naknada se uplaćuje isključivo u korist Budžeta Kantona. Također, odredbom člana 38. osporenog Zakona propisana je naknada za korištenje državnih šuma, dok je članom 43. propisana naknada za promjenu namjene šumskog zemljišta, članom 45. propisana je naknada za zakup državnog šumskog zemljišta, a članom 46. naknada za uspostavu prava služnosti na državnom šumskom zemljištu. Navedene naknade se niti jednim dijelom ne uplaćuju u korist Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine. Nesporno je, da je ekonomska politika u koju spada i fiskalna politika, u isključivoj nadležnosti Federacije Bosne i Hercegovine, a ne kantona. Pored navedenog osporenim Zakonom se propisuje planiranje na šumi i šumskom zemljištu kroz donošenje šumsko-razvojnih planova, formiranje šumskoprivrednih područja, donošenje šumskoprivrednih osnova na osnovu kojih se upravlja šumom i šumskim zemljištem, izdvajanje iz šumskoprivrednog područja, promjena namjene šumskog zemljišta, gradnja u šumi, zakup šumskog zemljišta i uspostava prava služnosti na državnom šumskom zemljištu. Osporenim zakonom se u potpunosti reguliše planiranje, obnova i politika korištenja šumskog zemljišta, a pitanje planiranja i obnove politike korištenja zemljišta na federalnoj razini, u isključivoj je nadležnosti Federacije Bosne i Hercegovine, a ne kantona.
Smatra da u postupku donošenja osporenog Zakona Kanton nije tražio saglasnost Federacije Bosne i Hercegovine, te da je oblast šumarstva samostalno uredio kantonalnim zakonom i takvim postupanjem isključio nadležnosti Federacije Bosne i Hercegovine u ovoj oblasti propisanu odredbom člana III.2.c) i h) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.
Odredbama čl. 4.-8. osporenog Zakona propisano je planiranje na šumi i šumskom zemljištu kroz donošenje šumsko-razvojnih planova, formiranja šumskoprivrednih teritorija i donošenje šumskoprivrednih osnova na osnovu kojih se upravlja šumom i šumskim zemljištem. Odredbama čl. 42.-46. tog Zakona propisuje se izdvajanje iz šumskoprivrednog područja, promjena namjene šumskog zemljišta, gradnja u šumi, zakup šumskog zemljišta i uspostava prava služnosti na državnom šumskom zemljištu, a članom 16. propisan je postupak obnove šumskog zemljišta. Zaključuje da se navedenim odredbama osporenog Zakona u potpunosti reguliše planiranje, obnova i politika korištenja šumskog zemljišta, ali da je nesporno da je planiranje, obnova i korištenje zemljišta na federalnom nivou u isključivoj nadležnosti Federacije, a ne kantona.
U postupku donošenja osporenog Zakona Kanton nije tražio saglasnost Federacije, te je oblast šumarstva samostalno uredio kantonalnim zakonom kojim se u potpunosti isključuje nadležnost Federacije u ovoj oblasti. Ovim zakonom, po mišljenju podnosioca zahtjeva, u potpunosti je politika zaštite čovjekove okoline i korištenja prirodnih bogatstava propisana kao isključiva nadležnost Kantona, a što je u suprotnosti sa odredbom člana III.2.c) i h). Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Zaštita čovjekove okoline je zajednička nadležnost Federacije i kantona. Ovakvim postupanjem Kanton je postupio suprotno odredbi člana II. 2. c) i h) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.
Odredbama člana 15. osporenog Zakona propisana je zaštita protiv biotičkih i abiotičkih agenasa, dok se odrebama čl. 18.-25. i člana 27. istog zakona propisuje način proglašenja šume i šumskog zemljišta za oblasti posebnog režima gospodarenja i zaštita šuma i njenih funkcija. I ovi poslovi predstavljaju poslove zaštite čovjekove okoline koji su zajednička nadležnost Federacije i kantona.
Odredbom člana 26. osporenog Zakona propisano je korištenje nedrvnih proizvoda. Korištenje nedrvnih šumskih proizvoda i poslovi gospodarenja državnim šumama spadaju u poslove korištenja prirodnih bogatstava, koji su u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine zajednička nadležnost Federacije i kantona.
Članom III. 2. c) i h) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine propisano je da su pored ostalih nadležnosti, Federacija i kantoni nadležni za zaštitu čovjekove okoline i korištenje prirodnih bogastava. Ove nadležnosti se prema članu III.3.(1) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine mogu ostvarivati zajednički ili odvojeno, ili od strane kantona koordinirano od federalne vlasti o čemu se federalna vlast i kantoni dogovaraju na trajnoj osnovi.
Federalna vlast ima pravo utvrđivati politiku i provoditi zakone koji se tiču svake od ovih nadležnosti. Dakle, federalna vlast je ovlaštena da utvrđuje politiku i donosi zakone, a kantoni da utvrđuju politiku i sprovode zakone Federacije koji su doneseni na osnovu trajnog dogovora federalne vlasti sa kantonima.
Ističe, da je nesporno da prilikom donošenja osporenog Zakona nije sprovedena procedura propisana odredbom člana III.3.(2) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, a koja se odnosi na međusobna dogovaranja na trajnoj osnovi u pogledu zajedničkih nadležnosti. Kanton nije kontaktirao federalnu vlast prilikom donošenja osporenog Zakona, niti je od nje dobio bilo kakvu saglasnost koja se odnosi na uređivanje zajedničkih nadležnosti, a koje su predmet ovog zakona.
Po mišljenju podnosioca zahtjeva osporeni Zakon je u suprotnosti sa Ustavom Kantona koji u članu 37. stav 1. tačka f) propisuje da je Skupština Kantona nadležna da donosi zakone i ostale propise za izvšavanje kantonalnih nadležnosti. Međutim, Ustavom Kantona nisu propisane nadležnosti za donošenje propisa iz oblasti šumarstva i zbog toga je ovaj Zakon donesen bez izričitih ustavnih ovlaštenja.
Ističe kao pravno relevantnu i odredbu člana 6. stav 1. tačka 7. Zakona o koncesijama ("Službene novine Federacije BiH," br. 40/42 i 61/01) kojom je propisano da je Vlada Federacije nadležna za odlučivanje o dodjeli koncesija za korištenje šuma i šumskog zemljišta. Polazeći od odredbe člana 51. i 53. osporenog Zakona kojim se propisuje naknada za korištenje državnih šuma, koja u svojoj naravi jeste koncesiona naknada, nesporno je da da je osporeni Zakon u suprotnosti sa Zakonom o koncesijama Federacije Bosne i Hercegovine, pa i sa Zakonom o koncesijama ("Službene novine Zeničko-dobojskog kantona", broj 5/03) koji u članu 5. kao predmet koncesije propisuje šumu i šumsko zemljište.
Smatra da je povrijeđena i odredba člana 64. osporenog Zakona kojom je propisano da postupci koji su započeti do dana prestanka važenja Uredbe o šumama ("Službene novine Federacije BiH", br. 83/09, 26/10, 33/10, 38/10 i 60/11) rješavat će se u skladu sa istim odredbama. Na osnovu Presude Ustavnog suda Federacije, broj U-28/10 od 23. 03. 2011. godine objavljene u ("Službenim novinama Federacije BiH," broj 34/11) od 07.12.2012. godine prestala je primjena Uredbe o šumama, a osporeni Zakon je stupio na snagu 28.11.2013. godine. Na ovaj način povrijeđen je član IV.C.12b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine koji propisuje da su odluke Ustavnog suda Federacije konačne i obavezujuće, osobito kada Sud utvrdi da predloženi ili usvojeni zakon ili drugi propis Federacije ili bilo kog kantona ili grada ili bilo koje općine nije u skladu sa ovim ustavom.
Na osnovu svega navedenog podnosilac zahtjeva predlaže, imajući u vidu odredbe Ustava Federacije Bosne i Herecegovine koje propisuju isključivu nadležnost Federacije i zajedničke nadležnosti federalne vlasti i kantona, da Ustavni sud Federacije utvrdi da osporeni Zakon nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
- 4.Navodi iz odgovora na zahtjev
Na osnovu odredbe člana 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Federacije je dana 09.03.2015. godine zatražio od Skupštine Kantona kao donosioca osporenog Zakona da da odgovor na podneseni zahtjev za ocjenu ustavnosti.
Skupština Kantona je dana 06.04.2015. godine dostavila traženi odgovor u kojem navodi da je pravni osnov za donošenje osporenog Zakona član 37. stav 1. tačka f) Ustava Katona, da su kantoni nadležni, a na osnovu odredbe osporenog člana III.2. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine imaju pravo utvrđivati politiku i provoditi zakone koji se odnose na politiku zaštite čovjekove okoline i korištenja prirodnih bogatstava, jer su te politike u zajedničkoj nadležnosti federalne vlasti i kantona.
Navode također, da su prilikom donošenja osporenog Zakona svoju nadležnost zasnivali na Odluci Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Rev-65/99 od 12.05.1999. godine, a kojom je utvrđeno da "kada između Federacije i kantona ne postoji dogovor o ostvarivanju zajedničke nadležnosti - korištenje prirodnih bogastava i kada federalnim zakonom ova oblast nije regulisana, kanton može u svrhu zaštite javnih dobara, zakonom urediti raspolaganje i gazdovanje šumama u vlasništvu države na svom teritoriju".
Smatraju da će prestankom primjene osporenog Zakona nastupiti nesagledive posljedice u ovoj oblasti, a koje će se ogledati u nemogućnosti provođenja neposredne zaštite šuma od požara, gašenje požara, utvrđivanje stepena oštećenosti šuma, izrada planova obnove, provođenja neposredne zaštite šuma putem organizirane čuvarske službe, zaštita šuma od svih bespravnih aktivnosti kao što su bespravna sječa, bespravni promet, nelegalno zauzimanje zemljišta, bespravna gradnja u šumi, pustošenje šuma, vlasnicima šuma će biti onemogućeno korištenje vlastitih dobara, podnošenje zahtjeva za sječu u privatnim šumama, bit će onemogućeno funkcionisanje sistema upravljanja i gospodarenja šumama kao najbitnijeg prirodnog resursa.
Smatraju da bi stavljanjem van snage osporenog Zakona u ovom kantonu prestala primjena 15 donesenih podzakonskih akata iz oblasti šumarstva, te s obzirom na iznijeto predložili da Ustavni sud Federacije donese presudu kojom će se utvrditi da je osporeni Zakon saglasan sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
- 5.Relevantno pravo
A. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine
Član III.1.b)
U isključivoj su nadležnosti Federacije:
- b)utvrđivanje ekonomske politike, uključujući planiranje i obnovu, te politiku korištenja zemljišta na federalnoj razini,
Član III.2.c) i h)
Federalna vlast i kantoni nadležni su za:
- c)politiku zaštite čovjekove okoline;
- h)korištenje prirodnih bogatstava
Član III. 3
(1) Prema potrebama, ovlasti iz člana III.2 mogu se ispunjavati zajednički ili zasebno, ili od strane kantona koordinirano od federalne vlasti.
(2) U skladu s tim kantoni i federalna vlast međusobno se dogovaraju na trajnoj osnovi.
(3) U vršenju ovih nadležnosti, kada se radi o zakonima i drugim propisima koji su obavezujući na teritoriju cijele Federacije, u skladu sa ovim ustavom i odlukama Parlamenta Federacije, federalna vlast će postupiti uzimajući u obzir kantonalne nadležnosti, različite situacije u pojedinim kantonima i potrebu za fleksibilnošću u provođenju. Federalna vlast ima pravo utvrđivati politiku i donositi zakone koji se tiču svake od ovih nadležnosti.
Član IV.C.12. b)
Odluke Ustavnog suda konačne su i obavezujuće ako:
- b)Sud utvrdi da neki zakon ili pak prijedlog zakona ili drugi propis Federacije, nekog od kantona, grada ili bilo koje općine nije u skladu sa ovim ustavom, takav zakon ili drugi propis neće se primjenjivati i ne stupa na snagu, ukoliko se izmijeni na način koji odredi Sud, ili pak dok Sud ne odredi neke prijelazne mjere, koje ne mogu biti na snazi duže od šest mjeseci.
B. Zakon o koncesijama
("Službene novine Federacije BiH", br. 40/02 i 61/06)
Član 6.
Vlada Federacije odlučuje o dodjeli koncesije za:
- 7.korištenje šuma i šumskog zemljišta;
C. Ustav Zeničko-dobojskog kantona
("Službene novine Zeničko-dobojskog kantona", br. 01/96, 07/96, 10/00, 08/04 i 10/04);
Član 19.
U skladu sa Ustavom Federacije, Federacija i Kanton nadležni su za:
- a)garantovanje i ostvarivanje ljudskih prava,
- b)zdravstvo,
- c)politiku zaštite čovjekove okoline,
- d)komunikacijsku i transportnu infrastrukturu,
- e)socijalnu politiku,
- f)primjenu zakona i drugih propisa o državljanstvu,
- g)imigraciju i azil,
- h)turizam,
- i)korištenje prirodnih bogatstva.
Član 20.
Nadležnosti iz člana 19. ovog Ustava mogu biti ostvarivane zajednički ili odvojeno, ili od strane Kantona uz koordinaciju sa federalnom vlašću, u skladu sa odredbama Ustava Federacije ili Zakonom.
Član 37.
Skupština:
- a)usvaja Ustav Kantona,
- b)bira i smjenjuje predsjednika,
- c)bira predsjedavajućeg i druge funkcionere Skupštine,
- d)potvrđuje imenovanje Vlade Kantona,
- e)bira delegate Kantona u Dom naroda Parlamenta Federacije iz svojih redova, u skladu sa Ustavom Federacije,
- f)bira sudije kantonalnih sudova,
- g)utvrđuje nadležnost kantonalnih i općinskih sudova, u skladu sa federalnim zakonima,
- h)donosi zakone i ostale propise za izvršavanje kantonalnih nadležnosti,
- i)usvaja budžet Kantona i donosi zakone o oporezivanju i na druge načine osigurava potrebno finansiranje,
- j)odobrava zaključivanje međunarodnih sporazuma sa državama i međunarodnim organizacijama, uz saglasnost zakonodavnog tijela Federacije, u skladu sa Ustavom Federacije,
- k)razmatra izvještaje ombudsmena,
- l)provodi istrage i u tu svrhu može zahtijevati svjedočenja, dokaze i dokumenata, ne ulazeći u nadležnosti sudske vlasti,
- m)donosi Poslovnik Skupštine,
- n)vrši i druge nadležnosti koje su joj povjerene.
D. Zakon o šumama
("Službene novine Zeničko-dobojskog kantona", br. 08/13 i 01/15)
- 6.Sudska praksa Ustavnog suda Federacije
Presuda broj U-5/15 od 04.11.2015. godine, U-26/08 od 14.04.2009. godine ("Službene novine Federacije BiH", br. 36/09 i 16/11).
Presuda broj U-28/10, od 23.03.2011. godine ("Službene novine Federacije BiH", br. 34/11 i 27/12).
- 7.Činjenično stanje i stav Ustavnog suda Federacije
Podneseni zahtjev suštinski se pretežnim dijelom oslanja na osporavanje načina ostvarenja zajedničke nadležnosti u oblasti korištenja prirodnih bogatstava između federalne vlasti i ovdje konkretno Zeničko-dobojskog kantona, te je bilo potrebno utvrditi određene činjenice u pogledu načina ostvarivanja ovih nadležnosti u Federaciji Bosne i Hercegovine generalno, ali i u konkretnoj oblasti. Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, članom III.3. (1) i (2) propisano je da se ovlasti iz člana III.2. (to su ovlasti koje su prema Ustavu zajedničke za federalnu vlast i kantone) mogu ostvarivati zajednički ili posebno ili od strane kantona koordinirano od federalne vlasti. U skladu s tim, kantoni i federalna vlast međusobno se dogovaraju na trajnoj osnovi u pogledu svojih ovlaštenja. Međutim, Ustav Federacije Bosne i Hercegovine ne propisuje u relevantnim odredbama saglasnost kao nužni element kod ostvarivanja zajedničke nadležnosti između Federacije i kantona (član III.2.), nego samo upućuje na dogovaranje kao instrument kojim bi se oblasti iz ove nadležnosti uredile na ustavan način (član III.3. (2)).
Činjenica je, da trajni dogovor između federalne i kantonalne vlasti, koji je ustavni imperativ za ustavno regulisanje nadležnosti Federacije i kantona nije nikada uspostavljen, niti ima podataka da je u generalnoj ili barem po pojedinim oblastima, kao takav, uspostavljen između Federacije i svih kantona, kako to nalaže citirana odredba, niti je izvršena podjela o načinu ostvarivanja istih nadležnosti, kako je propisano pomenutim članom Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Praktično, u ovom predmetu podnosilac zahtjeva po prvi put problematizuje ustavni osnov za donošenje određenog propisa u najvećem dijelu zbog načina izvršavanja nadležnosti koje su Ustavom dodijeljene Federaciji Bosne i Hercegovine i kantonima iz razloga ne traženja saglasnosti, odnosno ne postojanja dogovora između federalne i kantonalnih vlasti. Logično bi pritom bilo da upravo federalni nivo vlasti inicira sa svim kantonima u Federaciji Bosne i Hercegovine uspostavljanje tog ustavnog mehanizma, propisanog upravo da bi se ustavno preciznije razgraničile oblasti koje je potrebno u skladu sa potrebama zakonodavno urediti zajednički, odvojeno ili pak od strane kantona koordinirano putem federalne vlasti, kako je i propisano Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
Stoga je Ustavni sud Federacije, imajući u vidu da je osporeni Zakon temporalnog karaktera (do stupanja na snagu federalnog zakona, odnosno dok se ne postigne trajni dogovor o podjeli zajedničkih nadležnosti), imao zadatak utvrditi što u stvari predstavlja ustavna sintagma "u skladu sa potrebama", imajući u vidu da kantoni imaju pravo utvrđivati politiku i provoditi zakone koji se tiču svake od ovih nadležnosti. Konkretno, da li je Skupština Zeničko-dobojskog kantona imala "potrebu" da ovu oblast iz "zajedničke" nadležnosti uredi samostalno. Pritom je potrebno istaći sljedeće:
Nesporno je među stranama u postupku, a utvrđeno i iz naprijed navedenih presuda ovog Suda, da je oblast šuma i šumskog bogatstva zakonski neuređena još od 2009. godine. Presudom ovog Suda broj U-26/08 od 14.04.2009. godine je utvrđeno da Zakon o šumama na federalnom nivou povrjeđuje pravo na lokalnu samoupravu, a kako Parlament Federacije Bosne i Hercegovine u ostavljenom roku nije postupio po presudi, to se isti zakon prestao primjenjivati sa 27.11.2009. godine. Nadalje, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je donijela Uredbu o šumama ("Službene novine Federacije BiH", br. 83/09, 26/010, 33/10 i 38/10) kojom je preuzela funkcije zakonodavne vlasti i samostalno uredila ovu oblast, što je bio osnov za donošenje Presude Ustavnog suda Federacije broj U-28/10 od 23.03.2011. godine, kojom je osporena uredba ocijenjena na način da povrjeđuje pravo Općine Konjic na lokalnu samoupravu i dat ponovo rok od šest mjeseci da Parlament Federacije Bosne i Hercegovine zakonski uredi ovu oblast. Nakon provedenog postupka utvrđeno je da Parlament Federacije Bosne i Hercegovine nije postupio po citiranim presudama o čemu su donesena i rješenja da iste presude nisu izvršene.
Evidentno je da je zakonska neuređenost ove oblasti proizvela i proizvodi velike štetne posljedice po šume i šumsko bogatstvo, kao jedan od najznačajnijih resursa u Federaciji Bosne i Hercegovine. U prilog tome je i činjenica da je većina kantona donijela zakone u ovoj oblasti. Nije bez značaja i činjenica, da je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, kada je pred ovim Sudom obrazlagala donošenje Uredbe o šumama (obrazloženje Presude ovog Suda broj U-28/10 od 23.03.2011. godine), pozivala na nemogućnost da se donese zakon i da je donijela istu uredbu imajući u vidu činjenicu o neizmjernim posljedicama koje bi nastale zbog nepostojanja materijalnog propisa iz ove oblasti. Gotovo identično, ali u ovom predmetu Skupština Zeničko-dobojskog kantona, objašnjava potrebu da samostalno uredi ovu materiju donoseći osporeni Zakon, jer nivo Federacije Bosne i Hercegovine to nije učinio dugi niz godina. Nesporna je činjenica da, primjera radi, nepostojanje materijalnog propisa i u praksi i teoretski, omogućava nekontrolisanu sječu i korištenje ovog prirodnog bogatstva, kako se to i navodi u odgovoru Skupštine Zeničko-dobojskog kantona.
Ustavni sud Federacije je zaključio, da je u konkretnom slučaju postojala potreba, odnosno da je donosilac osporenog Zakona nužno morao intervenisati na način da do donošenja propisa na federalnoj razini, potpuno samostalno i u cijelosti zakonski reguliše ovu oblast, imajući u vidu ustavom propisani način ostvarivanja funkcija federalne i kantonalnih vlasti u oblasti korištenja prirodnih bogastava i ekološke zaštite. Stoga je Skupština Zeničko-dobojskog kantona imala ustavno ovlaštenje za donošenje osporenog Zakona i isti je u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
Podnosilac zahtjeva je osporio i način donošenja zakona sa stanovišta posrednog uplitanja u isključive nadležnosti Federacije Bosne i Hercegovine. Ustavni sud Federacije smatra da osporeni Zakon u cijelosti reguliše šumsko upravljanje i gazdovanje sa aspekta korištenja prirodnih bogststava, te da nije niti posredno niti neposrednio povrijedio nadležnost Federacije Bosne i Hercegovine u oblasti ekonomske, odnosno fiskalne politike. Potpuno zakonsko regulisanje ove materije je nužno i Parlament Federacije Bosne i Hercegovine ima obavezu da zakonski uredi na ustavan način ovu oblast, poštujući u cijelosti ustavnu odredbu o načinu ostvarivanja "zajedničkih" nadležnosti Federacije i kantona.
Imajući u vidu iznijeto Ustavni sud Federacije je odlučio kao u izreci Presude.
Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je u sastavu: Domin Malbašić, predsjednik Suda, Vesna Budimir, Mirjana Čučković, dr. sc. iur. Šahbaz Džihanović, Aleksandra Martinović, prof. dr. Edin Muminović, dr. sc. Kata Senjak, i Mladen Srdić, sudije Suda.
Broj U-9/15
18. maja 2016. godine
Sarajevo
Predsjednik
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Domin Malbašić, s. r.