Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

PRESUDA

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu Općinskog načelnika Općine Velika Kladuša za zaštitu prava na lokalnu samoupravu u vezi sa Zakonom o dopunskim pravima branilaca i članova njihovih porodica, na osnovu člana IV.C.3.10.(3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, u vezi sa Amandmanom XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici bez javne rasprave, održanoj dana 08.07.2016. godine, donio je

PRESUDU

  • 1.
    Utvrđuje se da je članom 28.(3). i članom 55. Zakona o dopunskim pravima branilaca i članova njihovih porodica ("Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona", broj 3/05, 1/09 i 29/12), u dijelu u kojem se propisuje: "i Budžetu općina", povrijeđeno pravo Općine Velika Kladuša na lokalnu samoupravu.
  • 2.
    Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Unsko-sanskog kantona".

Obrazloženje

  • 1.
    Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva

Općinski načelnik Općine Velika Kladuša (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva) je podneskom broj: 02-02-3592/14 od 11.11.2014. godine, podnio zahtjev za zaštitu prava na lokalnu samoupravu Općine Velika Kladuša (u daljem tekstu: zahtjev), koji je zaprimljen u Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) dana 14.11.2014. godine. Smatra da su ova prava povrijeđena Zakonom o dopunskim pravima branilaca i članova njihovih porodica (u daljem tekstu: osporeni Zakon). Na traženje Ustavnog suda Federacije, podnosilac je dana 11.12.2014. godine, dostavio precizirani zahtjev, koji je u suštini ostao isti. U skladu sa Amandmanom XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine podnosilac zahtjeva je ovlašten za pokretanje postupka pred Ustavnim sudom Federacije za zaštitu prava na lokalnu samoupravu.

  • 2.
    Stranke u postupku

Stranke u postupku u ovom predmetu, na osnovu Amandmana XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, su: Općinski načelnik Općine Velika Kladuša, kao podnosilac zahtjeva i Skupština Unsko-sanskog kantona, kao donosilac osporenog Zakona.

  • 3.
    Bitni navodi podnosioca zahtjeva

Podnosilac zahtjeva navodi da je Skupština Unsko-sanskog kantona osporenim Zakonom povrijedila pravo općine, kao jedinice lokalne samouprave da samostalno upravlja i raspolaže dobrima i imovinom općine u smislu odredbe člana VI.2. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kojim je utvrđeno da se u općini ostvaruje lokalna samouprava. Poziva se i na član VI.2. st. (1) i (2) Ustava Unsko-sanskog kantona ("Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona", br. 1/04 i 11/04), kojim je utvrđeno da se u općini ostvaruje lokalna samouprava obavljanjem ovlaštenja utvrđenih zakonom kantona, u skladu sa Ustavom kantona i prema principima lokalne samouprave, utvrđene federalnim zakonodavstvom. Ističe da osporava svim organima vlasti, da donose propise kojima se "dira ili zadire u vlastita sredstva lokalne zajednice, bez prethodnog učestvovanja organa lokalne zajednice u kreaciji tih propisa". Podnosilac zahtjeva citira član 2. osporenog Zakona, kojim su utvrđene kategorije lica na koja se odnose odredbe osporenog Zakona, zatim član 27. stav 1., kojima je propisano koja se lica oslobađaju obaveze plaćanja naknada i taksa za dodijeljeno zemljište, te član 28. kojim je propisano na što se odnosi oslobađanje taksa i naknada, i na koji način će se osigurati sredstva po osnovu oslobađanja taksa i naknada.

Naglašava da se zakonsko regulisanje materije oslobađanja taksa i naknada za lica iz osporenog člana 2. Zakona, direktno tiče Općine Velika Kladuša, kojoj nije data mogućnost da učestvuje ili da na bilo koji način utječe na utvrđivanje prenesenih obaveza i miješanje u vlastite izvore sredstava. Podnosilac zahtjeva smatra da bi delegiranje obaveza, kao što je obaveza osiguranja sredstava koja bi se odnosila na iznose oslobođenih taksa i naknada iz člana 28. osporenog Zakona, podrazumijevalo obavezu Kantona da predviđena sredstva iz svog budžeta, doznači općinama za navedenu svrhu, a ne da obavezuje Budžet općine za ta sredstva, obzirom da općine nemaju izvorne prihode kojima bi ravnomjerno mogle pokriti rashode za te namjene.

Podnosilac zahtjeva citira član 12. Zakona o lokalnoj samoupravi Unsko-sanskog kantona ("Službene novine Unsko-sanskog kantona", broj 8/11), kojim je propisano da su jedinice lokalne samouprave samostalne u odlučivanju po pitanjima iz vlastitih nadležnosti, koje ne mogu biti ograničene ili uskraćene od kantonalnih vlasti, osim u slučajevima i u okvirima utvrđenim Ustavom i zakonom. Poziva se i na član 9. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi, kojim je propisano da će lokalni organi vlasti, u skladu sa ekonomskom politikom zemlje, imati pravo na odgovarajuće izvore finansiranja, kojima će raspolagati slobodno, u okviru svojih ovlasti, da će izvori finansiranja lokalnih organa vlasti biti primjereni njihovim dužnostima, koje propisuje ustav ili zakon, te da će lokalni organi vlasti, na odgovarajući način biti konsultovani u pogledu metoda preraspodjele izvora finansiranja.

Preciziranim zahtjevom od 11.12.2014. godine podnosilac zahtjeva predlaže da Sud donese presudu, kojom se utvrđuje da je Zakonom o dopunskim pravima branilaca i članova njihovih porodica povrijeđeno pravo općine na lokalnu samoupravu, i da prestaju da važe odredbe člana 28. navedenog Zakona, u dijelu kojim je propisano da se sredstva za oslobađanje taksa i naknada, koja se odnose na izmirenja obaveze osiguraju u budžetu općina.

  • 4.
    Bitni navodi odgovora na zahtjev

U skladu sa članom 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03) Ustavni sud Federacije, dana 15.12.2014. godine, pozvao je Skupštinu Unsko-sanskog kantona da u roku od 30 dana od dana dostavljanja zahtjeva da odgovor na zahtjev podnosioca.

U ostavljenom roku Skupština Unsko-sanskog kantona nije dostavila odgovor na zahtjev podnosioca.

  • 5.
    Postupak pred Ustavnim sudom Federacije

Ustavni sud Federacije, nakon što je konstatovao da su ispunjene procesne pretpostavke za odlučivanje, više puta je zakazivao javnu raspravu i to: dana 05.05.2015., te 19.05.2015. i 07.10.2015. godine, na koje pozvane stranke nisu pristupile ili su tražili odlaganje zakazane rasporave. Nakon toga, Ustavni sud Federacije je 20.10.2015. godine održao sjednicu, bez javne rasprave, te sjednicu o vijećanju i glasanju, koja je odložena. Nastavak sjednice o vijećanju i glasanju, održan je 27.10.2015. godine, na kojoj nije donesena odluka, već je odlučeno da se sjednica o vijećanju i glasanje ponovi, u skladu sa članom 37. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine. Odlučeno je također da se od podnosioca zahtjeva zatraže dodatna izjašnjenja u vezi navoda iz zahtjeva. U tom cilju, Ustavni sud Federacije, dopisom od 28.10.2015. godine, zatražio je od podnosioca zahtjeva da se izjasni, da li je Općina Velika Kladuša i na koji način konsultovana u postupku donošenja Zakona o dopunskim pravima branilaca i članova njihovih porodica, kao i izmjenama i dopunama navedenog zakona. Također, zatraženo je i da se izjasni o tome, šta su prihodi Općine Velika Kladuša a šta prihodi Unsko-sanskog kantona, prema članu 14. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o dopunskim pravima branilaca i članova njihovih porodica ("Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona", broj 29/12), te da li postoji umanjenje finansijskih sredstava i koliko ona iznose u Budžetu Općine Velika Kladuša, a da su rezultat primjene osporenog Zakona.

Podnosilac zahtjeva, na traženje Ustavnog suda Federacije, odgovorio je da u smislu člana 14. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o dopunskim pravima branilaca i članova njihovih porodica, takse i naknade koje spadaju u direktne prihode Općine Velika Kladuša, a koje su predmet oslobađanja za lica iz navedenog zakona, se odnose na izmirenje obaveza na takse i naknade za: izdavanje kopija katastarskog plana, zahtjev za izdavanje urbanističke saglasnosti, za izdavanje posjedovnih listova, za rentu iz osnove prirodnih pogodnosti gradskog građevinskog zemljišta i pogodnosti već izgrađene infrastrukture, na ime izdavanja situacije terena sa već ucrtanim položajem građevinskog objekta, za uređenje zemljišta, za izdavanje građevinske dozvole, te ostale takse i naknade vezane za izdavanje odobrenja za gradnju. Naglašava da je članom 55.osporenog Zakona utvrđeno da se sredstva za finansiranje prava utvrđenih ovim zakonom osiguravaju u budžetu Kantona i budžetu općina u skladu sa njihovim nadležnostima, i da iz navedene odredbe jasno proizilazi da bi općine trebale u svojim budžetima planirati sredstva za finansiranje navedenih prava koja su iz okvira općinskih nadležnosti. Podnosilac zahtjeva ističe da bi općine trebale osigurati sredstva za lica iz člana 2. osporenog Zakona, odnosno navedena lica osloboditi svih taksa i naknada koje su prihod općine. Navodi da je teško procijeniti o kolikom finansijskom iznosu je riječ, iz razloga što svi pripadnici branilačkih populacija nisu registrovani. Kad su u pitanju pripadnici Armije Republike Bosne i Hercegovine, navodi da je na području Općine Velika Kladuša registrovan određen broj ovih lica, koji na godišnjem nivou ostvaruju dopunska prava. Međutim, pored pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine, postoji veliki broj pripadnika vojnih formacija Narodne obrane AP Zapadna Bosna, koji po ovom osnovu nemaju nikakva prava, odnosno Zakonom nije predviđena mogućnost dopunskih prava za ovu branilačku populaciju, kao što je pravo na oslobađanje od taksa i naknada.

Nadalje, podnosilac zahtjeva je istakao da prema okvirnim budžetskim iznosima naknada i taksa po jednom predmetu za građevinsku dozvolu iznosio bi, za stambeni objekt od 100 m2 u prvoj građevinskoj zoni 4.979 KM. U ovom iznosu su sadržane sljedeće stavke: kopija katastarskog plana 11 KM, takse za zahtjev za izdavanje urbanističke saglasnosti 45 KM, takse i naknade za izdavanje posjedovnih listova 8 KM, naknade za rentu iz osnove prirodnih pogodnosti gradskog građevinskog zemljišta i pogodnosti već izgrađene infrastrukture (u slučaju da je zemljište dodijeljeno) 3.600 KM, naknade za uređenje zemljišta 1.245 KM, takse za izdavanje građevinske dozvole 60 KM.

Da bi se približno utvrdio finansijski utjecaj osporenog Zakona na prihode općine, potrebno je ukupan iznos od 4.979 KM, ili ako nije riječ o dodijeljenom građevinskom zemljištu, iznos 1.379 KM, pomnožiti sa brojem potencijalnih korisnika prava iz Zakona.

Podnosilac zahtjeva navodi da u postupku donošenja osporenog Zakona, Općina Velika Kladuša nije konsultovana, čime je prekršen član 56. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Ustavni sud Federacije, dana 04.02.2016. godine, zatražio je izjašnjenje od podnosioca zahtjeva i Skupštine Unsko-sanskog kantona, u odnosu na donošenje novog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica, obzirom na njihov zajednički akt, broj: 01/1-49-6-1003-2/15 od 05.10.2015. godine, kojim su zatražili odlaganje javne rasprave, zakazane za dan 07.10.2015. godine i to odlaganje na period od šest mjeseci, navodeći: "Obzirom da je u pripremi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o dopunskim pravima branilaca i članova njihovih porodica, a zbog usaglašavanja zajedničkih stavova sa Općinskim načelnikom Općine Velika Kladuša po pitanju primjene spornih članova predmetnog Zakona,... kako bi imali dovoljno vremena i mogućnosti za rješavanje spornih odredaba Zakona".

Podnosilac zahtjeva je aktom broj: 03-02-280/16 od 10.02.2016. godine, obavijestio Ustavni sud Federacije da nije došlo do bilo kakvog dogovora, niti je Skupština Unsko-sanskog kantona donijela novi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o dopunskim pravima branilaca i članova njihovih porodica. Iz navedenih razloga u cijelosti ostaje kod zahtjeva za zaštitu prava na lokalnu samoupravu, i predlaže da se postupak po podnesenom zahtjevu nastavi.

Skupština Unsko-sanskog kantona, aktom broj: 01/1-49-6-1003-5/15 od 11.02.2016. godine, obavijestila je Ustavni sud Federacije, da je donijela Zaključak, broj: 01-02-4-223/15 od 09.11.2015. godine, kojim je zadužila Ministarstvo za pitanja branilaca i ratnih vojnih invalida da izradi izmjene i dopune Zakona o dopunskim pravima branilaca i članova njihovih porodica na način da se izmjenama i dopunama pojednostavi primjena odredaba osporenog Zakona i da se otklone nedostaci zbog kojih pojedini pripadnici branilačkih kategorija nisu u mogućnosti ostvariti utvrđena prava, uz obavezu donošenja podzakonskih akata, i da se isti u roku od 90 dana uputi u skupštinsku proceduru. Ističu da je Programom rada Skupštine Unsko-sanskog kantona za 2016. godinu ("Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona", broj 3/16) utvrđeno da će Ministarstvo dostaviti Skupštini Nacrt Zakona u mjesecu martu/ožujku, dok će Prijedlog zakona dostaviti u aprilu.

Ukazuju još i na činjenicu, da je u izradi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica Federacije Bosne i Hercegovine s kojim je neophodno uskladiti i kantonalni zakon, te da iz tih razloga može doći do eventualnih promjena rokova.

U prilog navedenog akta, dostavljeno je mišljenje Zakonodavno-pravne komisije u vezi ovog predmeta, zatim Zaključak broj: 01-02-4-223/15 od 09.11.2015. godine koji je donijela Skupština ovog kantona, te Program rada Skupštine.

U mišljenju Zakonodavno-pravne komisije Unsko-sanskog kantona broj: 01/1-49-6-535-6/15 od 10.02.2016. godine, ističe se da osnovna prava branilaca/branitelja i članova njihovih porodica su regulisana federalnim zakonima i podzakonskim aktima i da se ostvaruju na osnovu tih propisa u upravnom postupku. Pored osnovnih prava branilaca i članova njihovih porodica njima pripadaju i dopunska prava koja ostvaruju u kantonima i čija regulativa spada u nadležnost kantona. Navedenoj kategoriji lica iz člana 2. osporenog Zakona, priznata su članom 5. dopunska prava u dvadeset i jednom slučaju, a koja su detaljnije regulisana odredbama člana 6. do 48. osporenog Zakona. Navode da je radi zaštite i ostvarivanja svih dvadeset i jednog dopunskog prava, odredbama čl. 49. i 50. osporenog Zakona regulisana nadležnost Odjeljenja za branilačku-invalidsku zaštitu, koji će rješavati zahtjeve spomenute kategorije lica u upravnom postupku u kojem je osigurana dvostepenost postupka. Protiv konačnih rješenja donesenih u tom postupku može se voditi upravni spor.

Naglašavaju da je zaštita i ostvarivanje prava branilaca i članova njihovih porodica regulisana na federalnom i kantonalnom nivou u upravnom postupku, a potom i u upravnom sporu u slučaju donošenja negativne konačne odluke u upravnom sporu, a da njihova prava proizilaze iz njihovog pravnog statusa stečenog u odbrambeno-oslobodilačkom ratu i zakonskoj obavezi Federacije odnosno Kantona da im osigurava i prizna osnovna odnosno dopunska prava po tom pravnom osnovu. Osporenim Zakonom su priznata dopunska prava članom 5. tač. 10., 11. i 14., koja su definisana kao oslobađanje obaveza plaćanja naknada za dodijeljeno ili vlastito građevinsko zemljište, b) oslobađanje taksa i naknada i c) oslobađanje obaveza plaćanja naknada za pogodnosti i naknade za uređenje građevinskog zemljišta, koja su detaljnije regulisana odredbama čl. 27., 28., 34. i 35. osporenog Zakona.

Imajući u vidu relevantne propise, navode da je Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine utvrđeno da međunarodni ugovori i drugi sporazumi koji su na snazi u Bosni i Hercegovini i Federaciji Bosne i Hercegovine, te opća pravila međunarodnog prava, čine dio zakonodavstva Federacije Bosne i Hercegovine (član VII.3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine).

Evropska Povelja o lokalnoj samoupravi, kao akt međunarodnog prava, ratifikovana 1994. godine, kada je i stupila na pravnu snagu, čini dio zakonodavstva Federacije Bosne i Hercegovine. Ističu da se sadržaj lokalne samouprave definiše kao pravo i osposobljenost jedinica lokalne samouprave da regulišu i upravljaju određenim javnim poslovima u granicama zakona.

Kad je u pitanju osporeni Zakon, navode da je nesporno da Unsko-sanski kanton, u skladu sa Ustavom Unsko-sanskog kantona ("Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona", br. 1/04 i 11/04) ima nadležnost za donošenje zakona iz ove oblasti. Međutim, općine kao jedinice lokalne samouprave mogu vršiti samo one nadležnosti koje su u skladu sa Ustavom i zakonom i koje im povjeri neki drugi nivo vlasti.

U konkretnom slučaju navode, da iz osporenog Zakona, odnosno pojedinih njegovih odredaba, proizilazi da su općinama Unsko-sanskog kantona utvrđene obaveze, prije svega u pogledu provođenja postupka i oslobađanja obaveza plaćanja naknada za dodijeljeno ili vlastito građevinsko zemljište, oslobađanja obaveza plaćanja pojedinih taksa i naknada, te oslobađanje obaveza plaćanja naknada za pogodnosti i naknada za uređenje građevinskog zemljišta. Ističu, da je iz osporenih odredbi Zakona jasno utvrđena obaveza u vidu poboljšanja materijalnih uvjeta branilačke populacije na području Unsko-sanskog kantona, koja proizvodi finansijske obaveze za općine ovog kantona. Međutim, navode da, u konkretnom slučaju, nije moguće predvidjeti potrebe finansijskih sredstava, u smislu člana 11. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine, kojim je propisano da će prijenos i povjeravanje novih poslova jedinicama lokalne samouprave biti praćeni dodjelom sredstava potrebnih za njihovo obavljanje. Naglašavaju da iz odredaba osporenog Zakona nije izvjesno da dodijeljene nadležnosti proizvode finansijske obaveze za sve općine Unsko-sanskog kantona. Tako da je osporenim Zakonom predviđena neka vrsta fakultativne obaveze za općine na području Unsko-sanskog kantona, ali nije izvjesno da, povjerene nadležnosti moraju proizvesti finansijske obaveze za općine. Takođe, nije ni moguće iznijeti procjenu o obimu finansijskih sredstava potrebnih za izvršenje danih obaveza.

Stoga, iz tih razloga, osporeni Zakon nije mogao unaprijed predvidjeti način finansiranja općina za obavljanje ove nadležnosti. Međutim Ministarstvo za pitanja branilaca i ratnih vojnih invalida u Budžetu Unsko-sanskog kantona, za svaku budžetsku godinu osigurava finansijska sredstva namijenjena isključivo za provođenje osporenog Zakona, koja isplaćuje-regresira finansijska sredstva općinama Unsko-sanskog kantona, po osnovu ostvarenih obaveza koje proizlaze iz osporenog Zakona. U konkretnom slučaju, nemaju saznanja da li je Općina Velika Kladuša ispunjavala obaveze utvrđene u osporenom Zakonu, obzirom da nikada nije podnijela zahtjev za doznačavanje sredstava koja su utrošena za ovu namjenu, dok su ostale općine Unsko-sanskog kantona uredno svake godine podnosile zahtjeve za doznačavanje (regresiranje) osiguranih sredstava koja su im uredno isplaćivana.

Smatraju da, imajući u vidu prirodu dodijeljene nadležnosti jedinici lokalne samouprave, nesporno se može zaključiti da osporeni Zakon ne povrjeđuje pravo na lokalnu samoupravu, iz razloga što nije izvjesno da oni proizvode finansijske obaveze i da će proizvedene finansijske obaveze, ukoliko do njih dođe biti veće od osiguranih sredstava u Budžetu Kantona, koja se doznačavaju općinama po ovom osnovu.

Ustavni sud Federacije, dana 25.04.2016. godine, zatražio je dodatno izjašnjenje od stranaka u postupku u ovom ustavno sudskom predmetu, iz razloga što je Zakonodavno-pravna komisija Skupštine Unsko-sanskog kantona, aktom broj: 01/1-49-6-535-6/15 od 10.02.2016. godine, dostavila Ustavnom sudu Federacije nove činjenice, koje se odnose na odredbe osporenog Zakona. Naime, citiranim aktom se navodi "da u pogledu osporenog Zakona, odnosno njegovih pojedinih odredaba nije izvjesno da dodijeljene nadležnosti proizvode finansijske obaveze za sve općine Unsko-sanskog kantona".

Osporenim članovima Zakona je predviđena neka vrsta fakultativne obaveze za općine na području Unsko-sanskog kantona, ali nije izvjesno da povjerene nadležnosti moraju proizvesti finansijske obaveze za općine. Istovremeno nije ni moguće iznijeti procjenu o obimu finansijskih sredstava potrebnih za izvršenje danih obaveza. Iz tih razloga osporenim Zakonom se nije mogao predvidjeti način finansiranja općina za obavljanje ove nadležnosti, ali Ministarstvo za pitanja branilaca i ratnih vojnih invalida u Budžetu Unsko-sanskog kantona, za svaku budžetsku godinu osigurava finansijska sredstva, namijenjena isključivo za provođenje ovoga Zakona, koja isplaćuje općinama Unsko-sanskog kantona, po osnovu stvorenih obaveza koje proizilaze iz osporenog Zakona.

U konkretnom slučaju nemamo saznanja da li je Općina Velika Kladuša ispunjavala obaveze utvrđene u Zakonu o dopunskim pravima branilaca i članova njihovih porodica, obzirom da nikada do sada nije podnijela zahtjev za doznačavanje sredstava koja su utrošena za ovu namjenu, dok su ostale općine sa Unsko-sanskog kantona uredno, svake godine podnosile zahtjeva za doznačavanje osiguranih sredstava, koja su im uredno isplaćivana.

Obzirom da su navedene činjenice od značaja za rješavanje ovog predmeta, od Skupštine Unsko-sanskog kantona je naknadno zatraženo da Ustavnom sudu Federacije dostavi sljedeće dokaze:

  • 1.
    Izvod iz Budžeta Unsko-sanskog kantona iz koga je vidljivo da su za 2014. godinu (godinu u kojoj je sudu podnesen zahtjev), te 2015. predviđena sredstva Ministarstvu za pitanja branilaca i ratnih vojnih invalida u Budžetu za 2014. godinu, "namijenjena isključivo za provođenje ovog Zakona, koja isplaćuje.. kanton po osnovu stvorenih obaveza koje proizilaze iz Zakona".
  • 2.
    Spisak općina Unsko-sanskog kantona, koje su podnijele zahtjeve i kojim općinama su isplaćena ta sredstva za 2014. i 2015. godinu.

Takođe i od Općine Velika Kladuša zatraženo je da, u odnosu na navedene činjenice Ustavnom sudu Federacije dostave sljedeće dokaze:

  • 1.
    Da li se Općina Velika Kladuša u 2014. godini (godini u kojoj je sudu podnesen zahtjev), te 2015. obraćala Vladi Unsko-sanskog kantona, Ministarstvu za pitanja branilaca i ratnih vojnih invalida, za regresiranje sredstava, namijenjenih isključivo za provođenje osporenog Zakona, koja isplaćuje... kanton po osnovu stvorenih obaveza, koje proizilaze iz Zakona".
  • 2.
    Koliko je Općina Velika Kladuša imala takvih zahtjeva u 2014. i 2015. godini, koji proizilaze iz primjene člana 28. osporenog Zakona i u kojem iznosu novčanih sredstava su oslobođeni podnosioci zahtjeva.

Podnosilac zahtjeva, aktom broj: 02-02-3592/14 od 04.05.2016. godine, obrazlaže da se Općina Velika Kladuša u 2014. i 2015. godini nije obraćala Vladi Unsko-sanskog kantona, odnosno Ministarstvu za pitanja branilaca i ratnih vojnih invalida, radi regresiranja sredstava namijenjenih isključivo za provođenje osporenog Zakona, iz razloga što je članom 5. stav 5. Uredbe o provođenju Zakona o dopunskim pravima branilaca i članova njihovih porodica ("Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona", broj 11/06) propisano da će općine Unsko-sanskog kantona osigurati sredstva za izmirivanje naknada u svojim budžetima. Imajući u vidu navedenu odredbu, ističu da bi bilo bespredmetno tražiti regresiranje sredstava, jer bi Ministarstvo postupilo protivno pozitivnim propisima, ukoliko bi Općini doznačilo sredstva.

Podsjeća da je članom 55. osporenog Zakona, propisano da se sredstva za finansiranje prava utvrđenih tim Zakonom osiguravaju u budžetu kantona i budžetu općina, te ostalih institucija i ustanova, u skladu sa njihovim nadležnostima, što jasno ukazuje da, općine u svojim budžetima trabaju planirati sredstva za finansiranje navedenih prava, koja su iz okvira općinske nadležnosti. Iz navedenih razloga, mišljenje je, da su osporenim Zakonom Općini Velika Kladuša jednostrano nametnute finansijske obaveze i da joj je kao jedinici lokalne samouprave povrijeđeno pravo da samostalno upravlja i raspolaže svojim dobrima i imovinom, što joj je zagarantovano Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavom Unsko-sanskog kantona, kao i Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi. Naglašava, da je Skupština Unsko-sanskog kantona, odredbama člana 28. osporenog Zakona, kojim je propisano oslobađanje taksa i naknada, kao donosilac Zakona, direktno povrijedila pravo Općine Velika Kladuša na lokalnu samoupravu, tako da se navedena povreda ogleda u jednostranom nametanju obaveze Općini da u svom budžetu osigura sredstva za finansiranje prava utvrđenih osporenim Zakonom, bez davanja mogućnosti Općini Velika Kladuša da učestvuje ili na bilo koji način da utječe na utvrđivanje prenesenih obaveza i zadiranje u vlastite izvore sredstava.

Podnosilac zahtjeva smatra da je zbog nametanja obaveza jedinicama lokalne samouprave, bilo neophodno normirati i obavezu Kantona da u svom budžetu planira sredstva koja će doznačiti općinama, uzimajući u obzir činjenicu da u budžetu općine nema izvornih prihoda kojima bi se ravnomjerno mogli pokriti rashodi za te namjene.

Navodi, da se jednostrano nametanje obaveza Općini Velika Kladuša iskristaliziralo i kroz konkretnu primjenu osporenog Zakona od strane drugostepenog organa. Kao primjer navodi se, da je Ministarstvo za pitanja branilaca i ratnih vojnih invalida, ranijih godina, kroz drugostepeni postupak nalagalo ovom organu plaćanje naknada, naravno bez mogućnosti regresiranja. Tako je Rješenjem broj: 12-41-1-UP-2/2011 od 14.02.2011. godine određeno da je Općina Velika Kladuša dužna uplatiti naknadu, odnosno rentu za prirodnu pogodnost gradskog građevinskog zemljišta za investitora Ismeta Ćatića u iznosu od 4.942,50 KM.

Napominju da se investitori ovom organu u razdoblju od 2014.-2015. godine nisu pismeno obraćali zahtjevima za oslobađanje od obaveze plaćanja naknada, djelimično i zbog toga što su kod nadležne Službe mogli dobiti informaciju da Općinsko vijeće nije donijelo odluku o utvrđivanju prava za oslobađanje izmirivanja naknada za lica iz člana 2. osporenog Zakona, niti su budžetom za tu svrhu osigurana sredstva. Investitori su obaviješteni da bez obzira na navedenu činjenicu imaju pravo podnijeti zahtjev, o kom će se odlučivati upravnim aktom.

U prilogu navedenog izjašnjenja, dostavljeno je Rješenje broj: 12-41-1-UP-2/2011 od 14.02.2011. godine i Uredba o provođenju Zakona o dopunskim pravima branilaca i članova njihovih porodica.

Skupština Unsko-sanskog kantona, aktom broj: 01/1-49-6-535-10/16 od 11.05.2016. godine, dostavila je traženo izjašnjenje, koje je sačinilo Ministarstvo za pitanja branilaca i ratnih vojnih invalida ovog kantona.

U izjašnjenju navode, da su u Budžetu Unsko-sanskog kantona za 2013. godinu, za budžetske korisnike Ministarstva za pitanja branilaca i ratnih vojnih invalida, utvrđena finansijska sredstva u iznosu od 200.000 KM za grant Općinama za provođenje osporenog Zakona. Za dodjelu ovih sredstava aplicirala je jedino Općina Cazin, kojoj je u 2013. godini na ime podrške kroz nepovratna sredstva dodijeljen iznos od 96.079,00 KM radi implementacije osporenog Zakona, o čemu su dostavljeni dokazi (izvod iz budžeta Unsko-sanskog kantona za 2013. godinu, nalog za plaćanje, obavijest o doznaci i dr.). U Budžetu Unsko-sanskog kantona za 2014. godinu, za ove namjene Ministarstvu je dodijeljeno 100.000 KM na ime sredstva - granta općinama za provođenje osporenog Zakona, za koja nije aplicirala niti jedna općina Unsko-sanskog kantona. U budžetu za 2015. godinu, zbog nepodnošenja niti jednog zahtjeva za dodjelu sredstava za provođenje osporenog Zakona, za ovu namjenu nisu bila predviđena sredstva, a u 2016. godini utvrđena sredstva za ovu namjenu iznosu 70.000 KM. Međutim, navode da do dana dostavljanja ovih podataka Ustavnom sudu Federacije, u 2016. godini nije aplicirala niti jedna Općina na području Unsko-sanskog kantona.

Obrazlažu da grantovi općinama za provođenje osporenog Zakona, kako je to definisano Budžetom Unsko-sanskog kantona, predstavlja specifičnu vrstu podrške, odnosno prihoda, koja se osigurava Ministarstvu za pitanja branilaca i ratnih vojnih invalida, a koje se općini/gradu kroz nepovratna sredstva dodjeljuju kao podrška implementaciji ovog Zakona. Navode da svaka općina može podnijeti zahtjev za ovaj grant, s tim da se moraju stvoriti odgovarajući uslovi da im ova sredstva budu dostupna putem sveukupne općinske/gradske politike u izvršavanju osporenog Zakona, gdje je neizbježno dokazati da će im u izvršavanju osporenog Zakona prikupljanje prihoda u budžetu, koje se zasniva na primjeni Zakona o raspodjeli prihoda, Zakona o porezima i provedbi općinskih odluka koje regulišu prikupljanje prihoda stvorenih na lokalnoj razini, biti umanjeni.

Napominju da osporeni Zakon, iako teži zajedničkom dobru, prema saznanjima ovog Ministarstva ne zadire u suprotne interese i sveukupnu općinsku politiku Općine Velika Kladuša, koja u pravilu, kao jasan pravac djelovanja preduzima djelatnost usmjerenu na neizvršavanje osporenog Zakona, pošto Općina Velika Kladuša, obzirom da ne provodi osporeni Zakona, iz tih razloga i ne aplicira za ova sredstva predviđena u Budžetu Unsko-sanskog kantona, iako su joj ta sredstva bila na raspolaganju i u vrijeme podnošenja zahtjeva Ustavnom sudu Federacije. Oslobađanje od plaćanja naknada i taksa nisu i jedine obaveze, koje ovo Ministarstvo predviđa za izvršenje danih obaveza općinama i javnim preduzećima. Iz navedenih razloga, daju kratak osvrt i na jedan dio drugih obaveza koje proizilaze iz osporenog Zakona i za koja su potrebna veća finansijska sredstva, a koja se odnose na oslobađanje od plaćanja taksa i naknada, kao npr. za izgradnju atomskog skloništa, pretvorbu poljoprivrednog u građevinsko zemljište, za priključak na vodovodnu mrežu i za priključke električne energije. U postupku za oslobađanje naknade za izgradnju atomskog skloništa, podnosiocu zahtjeva po mjestu prebivališta općina/grad donosi rješenje kojim se investitoru utvrđuje visina naknade za izgradnju skloništa osnovne zaštite ili se utvrđuje naknada za izgradnju i održavanje javnih skloništa zavisno od pravne situacije. Nakon dobivanja takvog rješenja investitor - pripadnik branilačke populacije se obraća Odjeljenju za branilačko-invalidsku zaštitu općine prema mjestu svog prebivališta sa zahtjevom za oslobađanje obaveze plaćanja naknade za izgradnju skloništa, nakon čega ovo odjeljenje donosi rješenje o oslobađanju plaćanja navedene naknade, i to rješenje dostavlja kantonalnom ministarstvu, koje na osnovu tog rješenje vrši uplatu općini/gradu cjelokupnog iznosa utvrđenog u rješenju, te spisak imena sa naznačenim plaćenim iznosom dostavlja nadležnoj općini/gradu. Kao dokaz prednjih navoda Ministarstvo za pitanja branilaca i ratnih vojnih invalida navodi rješenja Općine Velika Kladuša, sa imenima lica za koje se nalaže Ministarstvu finansija Unsko-sanskog kantona da izvrši uplatu Općini Velika Kladuša iznose na ime naknada za izgradnju atomskog skloništa sa propratnim aktom i spiskom korisnika za uplatu naknade, po drugim vidovima oslobađanja, upućen Općini Velika Kladuša.

Na osnovu svega izloženog zaključuju da se izvršenjem osporenog Zakona ne povećava broj zaposlenih u općinama/gradu Unsko-sanskog kantona, niti se već zaposlenima povećava obim posla. Smatraju da se u konkretnom slučaju ne radi o klasičnom prijenosu i povjeravanju novih poslova jedinicama lokalne samouprave, s obzirom da one i dalje obavljaju samo poslove iz svoje nadležnosti koje su obavljali i prije donošenja osporenog Zakona, a rješenjima kao pojedinačnim aktom donesenim u upravnom postupku o upravnoj stvari utvrđuje se i dalje finansijska obaveza za stranku. Navode da se specifičnost u vezi osporenog Zakona odnosi na činjenicu da kod branilačke populacije Ministarstvo za pitanja branilaca i ratnih vojnih invalida preuzima obavezu plaćanja utvrđenog iznosa od strane općine/grada. U konkretnom slučaju, ističu da kod plaćanja obaveza nije bitno da li će plaćanje izvršiti stranka ili Ministarstvo, već je bitno to da općina/grad ne budu uskraćeni za finansijska sredstva koja im pripadaju po zakonu, koji reguliše pripadnost javnih prihoda.

Navode da su na navedeni način, a gledajući u širem smislu, povjereni poslovi praćeni i dodjelom sredstava potrebnih za njihovo efikasno obavljanje i da se osporenim Zakonom ne povrjeđuje pravo općine na lokalnu samoupravu.

  • 6.
    Relevantno pravo
    A. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine

Član IV.C.3.10.(3)

(3) Zaštitu prava na lokalnu samoupravu osigurava Ustavni sud. Takav postupak pred Ustavnim sudom mogu pokrenuti općine i gradovi, kao i udruženja općina i gradova Federacije Bosne i Hercegovine. Ustavni sud odlučuje o sporovima između jedinica lokalne samouprave i kantona ili Federacije na zahtjev općinskog ili gradskog vijeća, načelnika općine ili gradonačelnika grada ili udruženja općine i gradova Federacije Bosne i Hercegovine.

Član VI.2.(1)

(1) U općini se ostvaruje lokalna samouprava

B. Evropska povelja o lokalnoj samoupravi

Član 4.

Djelokrug lokalne samouprave

  • 1.
    Osnovna prava i dužnosti lokalnih vlasti bit će utvrđeni ustavom ili statutom, time se, međutim ne sprječava prenošenje na lokalne vlasti prava i odgovornosti za specifične zadatke, u skladu sa sa zakonom.
  • 2.
    Lokalne vlasti će, u granicama zakona, imati puno diskreciono pravo da provode svoje inicijative u vezi sa svim stvarima koje nisu isključene iz njihove nadležnosti, niti stavljene u nadležnost neke druge vlasti.
  • 3.
    Javni poslovi će se po pravilu, vršiti prije svega od strane onih vlasti koje su najbliže građanima. Prilikom prenošenja odgovornosti na neku drugu vlast vodit će se računa o obimu i prirodi posla, kao i o zahtjevima efikasnosti i ekonomičnosti.
  • 4.
    Prava povjerena lokalnim vlastima će po pravilu biti puna i isključiva. Ona ne smiju biti uskraćena ili ograničena od strane neke druge - centralne ili regionalne vlasti, osim u slučajevima predviđenim zakonom.
  • 5.
    U slučajevima prenošenja ovlaštenja sa centralnih i regionalnih na lokalne vlasti, lokalnim vlastima će, u što je moguće većoj mjeri, biti dozvoljeno da prilagođavaju njihovo provođenje u lokalnim uslovima.
  • 6.
    Lokalne vlasti će biti konsultovana, u najvećoj mogućoj mjeri, pravovremeno i na odgovarajući način, u procesu planiranja i donošenja odluka o svim stvarima koje ih se direktno tiču.

Član 9.

Izvori finansiranja lokalnih vlasti

  • 1.
    Lokalne vlasti će, u skladu sa ekonomskom politikom zemlje, imati pravo na odgovarajuće vlastite izvore finansiranja, kojima će raspolagati slobodno, u okviru svojih ovlaštenja.
  • 2.
    Izvori finansiranja lokalnih vlasti će biti primjereni njihovim dužnostima koje propisuju ustav ili zakon.
  • 3.
    Najmanje jedan dio sredstava lokalnih vlasti će poticati od lokalnih taksi i naknada za koje lokalne vlasti, u mjeri utvrđenoj statutom, imaju pravo da utvrđuju stope.
  • 4.
    Sistemi finansiranja na kojima se zasnivaju izvori sredstava lokalnih vlasti treba da budu dovoljno raznoliki i elastični kako bi omogućili usklađivanje, u najvećoj mogućoj mjeri, sa stvarnom procjenom troškova za obavljanje njihovih aktivnosti.
  • 5.
    Potreba zaštite finansijski slabijih lokalnih vlasti nalaže uspostavljanje odgovarajućih postupaka ili mjera finansijskog ujednačavanja, sa ciljem ispravljanja posljedica nejednake distribucije izvora finansiranja odnosno finansijskog opterećenja lokalnih vlasti. Takvim postupcima ili mjerama se ne mogu sužavati prava lokalnih vlasti koje one imaju u okvirima svoje nadležnosti.
  • 6.
    Lokalne vlasti će, na odgovarajući način, biti konsultovane u pogledu metoda na osnovu kojeg će im biti dodijeljeni redistribuirani izvori finansiranja.
  • 7.
    Koliko god je to moguće, sredstva koja se prenose lokalnim vlastima neće imati karakter namjenskih sredstava. Dodjelom tih sredstava ne može se ugroziti diskreciono pravo lokalnih vlasti da vode politiku u okviru svojih ovlaštenja.
  • 8.
    Kako bi im se omogućilo uzimanje kredita za kapitalne investicije, lokalnim vlastima je prijeko potrebno omogućiti pristup nacionalnom tržištu kapitala, u skladu sa zakonom.

C. Zakon o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine
("Službene novine Federacije BiH", br. 49/06 i 51/09)

Član 2.

Lokalna samouprava podrazumijeva pravo i osposobljenost jedinica lokalne samouprave da, u granicama zakona, regulišu i upravljaju određenim javnim poslovima na osnovu vlastite odgovornosti i u interesu lokalnoga stanovništva.

Član 8.

Jedinica lokalne samouprave ima vlastite nadležnosti, ustanovljene ustavom i zakonom, i ima pravo baviti se svim pitanjima od lokalnoga značaja koja nisu isključena iz njezine nadležnosti, niti dodijeljena u nadležnost neke druge vlasti na osnovu ustava i zakona.

Ona će biti samostalna u odlučivanju o pitanjima iz vlastitih nadležnosti, koja ne mogu biti ograničena ili uskraćena od federalnih ili kantonalnih vlasti, osim u slučajevima i u okvirima utvrđenim ustavom i zakonom.

U vlastite nadležnosti jedinice lokalne samouprave posebebno ulaze:

  • -
    donošenje programa i planova razvitka jedinice lokalne samouprave i stvaranje uslova za gospodarski razvitak i zapošljavanje;
  • -
    utvrđivanje i provođenje politike uređenja prostora i zaštite čovjekove okoline;
  • -
    donošenje prostornih, urbanističkih i provedbenih planova, uključujući zoniranje;
  • -
    utvrđivanje politike korištenja i utvrđivanje visine naknada za korištenje javnih dobara;
  • -
    utvrđivanje i vođenje politike raspolaganja, korištenja i upravljanja građevnim zemljištem;
  • -
    utvrđivanje politike upravljanja i raspolaganja imovinom jedinice lokalne samouprave;
  • -
    donošenje propisa o porezima, naknadama, doprinosima i taksama iz nadležnosti jedinice lokalne samouprave.

Član 10.

Poslovi federalnih i kantonalnih vlasti mogu biti povjereni jedinici lokalne samouprave zakonom, nakon konsultovanja tijela lokalnih vlasti kojima se navedeni poslovi povjeravaju, poštujući princip supsidijarnosti i sposobnost lokalnih vlasti i njihove administracije da te poslove djelotvorno obavljaju.

Član 11.

Prijenos i povjeravanje novih poslova jedinicama lokalne samouprave bit će praćeni dodjelom sredstava potrebnih za njihovo djelotvorno obavljanje.

Član 33.

Jedinice lokalne samouprave imaju pravo na pokretnu i nepokretnu imovinu i na odgovarajuće izvore finansiranja kojima slobodno raspolažu, u okviru svojih ovlasti, kao i na sredstva za vršenje izaslanih ili prenesenih poslova iz okvira prava i dužnosti viših tijela vlasti.

Član 34. st. 3. i 4.

"Finansijska sredstva jedinica lokalne samouprave bit će srazmjerna njihovim nadležnostima koje su im dodijeljene zakonom. Svaki prijenos novih funkcija bit će praćen finansijskim sredstvima potrebnim za njihovo efikasno izvršavanje.

Zakonodavac je dužan pribaviti mišljenje od Saveza općina i gradova o svim pitanjima koja se odnose na dodjelu sredstava, kao i o svim promjenama zakona koje mogu utjecati na finansijske obaveze jedinica lokalne samouprave".

Član 56.

Federalne, odnosno kantonalne vlasti dužne su u najvećoj mogućoj mjeri konsultovati jedinice lokalne samouprave u postupku donošenja propisa koji ih se izravno tiču.

Konsultovanje u smislu prethodnoga stava ovoga člana federalne, odnosno kantonalne vlasti vrše putem saveza općina i gradova.

D. Zakon o dopunskim pravima branilaca i članova njihovih porodica
("Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona", br. 3/05, 1/09 i 29/12)

Član 2.

(1) Demobilisanim braniocem, u smislu ovog Zakona, smatra se pripadnik Armije Republike Bosne i Hercegovine, Hrvatskog vijeća odbrane i policije nadležnog organa unutrašnjih poslova (u daljem tekstu: Oružane snage) koji je učestvovao u odbrani Bosne i Hercegovine (početak agresije na Općinu Ravno) od 18.09.1991. godine do 23.12.1996. godine, odnosno do prestanka neposredne ratne opasnosti i koji je demobilisan rješenjem nadležnog vojnog organa, kao i lice koje je učestvovalo u pripremi za odbranu i u odbrani Bosne i Hercegovine u periodu prije 18.09.1991. godine, a koje je angažovano od nadležnih organa.

(2) Pod učešćem u odbrani Bosne i Hercegovine, u smislu stava (1) ovog člana, smatra se učešće u oružanom otporu i djelovanje koje je u direktnoj vezi sa pružanjem otpora, a da nije dezertirao u toku i nakon ovog perioda."

(3) Organizatorom otpora, u smislu ovog Zakona, smatra se lice koje je kao takvo učestvovalo u organiziranju i pripremi za odbranu i odbrani Bosne i Hercegovine u periodu od 18.09.1991. godine do 19.06.1992. godine i ostao neprekidno do kraja rata ili je ranije demobilisan od strane nadležnog vojnog organa.

(4) Dobrovoljac u smislu ovog Zakona smatra se lice koje nije bilo vojni obaveznik u vrijeme dobrovoljnog stupanja u Oružane snage i ostao neprekidno u jedinicama do kraja rata ili je ranije demobilisan od vojnog organa. Dobrovoljcem se smatra i lice koje je sa slobodne teritorije došlo na prostore Unsko-sanskog kantona i uključilo se u oružane snage Armije Bosne i Hercegovine i ostalo do kraja rata ili je ranije demobilisan od strane vojnog organa.

(5) Veteranom, u smislu ovog Zakona, smatra se lice koje je stupilo u jedinice iz stava 1) ovog člana od 18.09.1991. do 31.12.1992. godine i ostalo neprekidno do 23.12.1995. godine, ili je ranije demobilisan od nadležnog vojnog organa.

(6) Učesnikom rata, u smislu ovog Zakona, smatra se svako lice koje je u sastavu Oružanih snaga iz stava (1) ovog člana provelo najmanje jednu godinu dana neprekidno u periodu od 20.06.1992. godine do 23.12.1995. godine. Učesnik rata je i ono lice koje nije bilo vojni obaveznik u vrijeme početka ratnih dejstava i koje je nakon mobilizacije ostalo neprekidno do 23.12.1995. godine ili je ranije demobilisano od strane nadležnog vojnog organa.

(7) Ratni vojni invalid je državljanin Bosne i Hercegovine koji je, vršeći vojne dužnosti, druge dužnosti za ciljeve odbrane u sastavu Oružanih snaga, učestvujući u odbrani Bosne i Hercegovine u periodu i pod uslovima i okolnostima iz stava (1) ovog člana, zadobio ranu, povredu, bolest ili pogoršanje bolesti, pa je zbog toga nastupilo oštećenje njegovog organizma najmanje za 20%.

(8) Član porodice poginulog, umrlog, nestalog branioca i umrlog ratnog vojnog invalida, u smislu ovog zakona, je korisnik prava na porodičnu invalidninu, na osnovu konačnog rješenja nadležnog organa, izdanog u skladu sa važećim federalnim propisima iz oblasti branilačko-invalidske zaštite.

(9) Dobitnik ratnog priznanja ili odlikovanja i član uže porodice poginulog, umrlog ili nestalog dobitnika ratnog priznanja ili odlikovanja,u smislu ovog Zakona, je korisnik prava na mjesečni novčani dodatak, na osnovu konačnog rješenja nadležnog organa, u skladu sa odredbama Zakona o posebnim pravima dobitnika ratnih priznanja i odlikovanja i članova njihovih porodica ("Službene novine Federacije BiH", broj 70/05 i 70/06).

(10) Sa braniocima u smislu ovog Zakona, izjednačen je u pravima i branilac narodnooslobodilačkog antifašističkog rata od 1941.-1945. godine, čiji je status utvrđen rješenjem nadležnog organa, pod uslovom da je na dan 23.12.1995. godine boravio na području Kantona.

Član 27.

Lica iz člana 2. ovog zakona oslobađaju se obaveze plaćanja naknada i taksa za dodijeljeno zemljište, građevinsko zemljište površine do 500 m² na kome pravo raspolaganja ima kanton ili općina, i lica koja grade objekat na vlastitom građevinskom zemljištu površine do 500 m², za izgradnju porodične stambene zgrade za vlastite potrebe, kada prvi put rješavaju svoje stambeno pitanje odnosno površine do 150 m² za izgradnju poslovnog prostora.

Izuzetno od odredaba stava 1. ovog člana, pravo mogu ostvariti i lica iz člana 2. ovog Zakona, koja imaju neadekvatno riješeno stambeno pitanje (starost, trošnost, dotrajalost stambenog objekta i sl.) pod uslovima da je ovakvo stanje utvrđeno od strane komisije koju imenuje Direktor J.U. Kantonalni fond za pomoć u stambenom zbrinjavanju porodica šehida i poginulih branilaca, ratnih vojnih invalida, demobilisanih branilaca, prognanih lica i socijalno ugroženih kategorija.

Član 28.

Oslobađanje taksa i naknada odnosi se na izmirenje obaveza:

(a) Pretvorbe poljoprivrednog u građevinsko zemljište,

(b) Kopija katastarskog plana,

(c) Takse na zahtjev za izdavanje urbanističke saglasnosti,

(d) Takse i naknade za izdavanje posjedovnih listova i izvoda iz zemljišnih knjiga,

(e) Naknade za rentu iz osnove prirodnih pogodnosti gradsko građevinskog zemljišta i pogodnosti već izgrađene infrastrukture - renta,

(f) Davanja na ime izdavanja situacije terena sa već ucrtanim položajem građevinskog objekta,

(g) Naknade za uređenja zemljišta,

(h) Davanja po osnovu sanitarne suglasnosti,

(i) Takse za izdavanje građevinske dozvole,

(j) Naknade za izgradnju atomskog skloništa,

(k) Ostalih taksa ili naknada vezanih za izdavanje odobrenja za gradnju.

(1) Lica iz člana 2. ovog Zakona oslobađaju se davanja za priključke električne energije i to u visini cijene priključka nadzemne monofazne 35 A angažirane snage 7,5 KW.

(2) Lica iz člana 2. ovog Zakona oslobađaju se davanja za priključak na vodovodnu mrežu.

(3) Sredstva za oslobađanja iz ovog člana osigurat će se u Budžetu Kantona i Budžetu općina.

(4) Lokacije građevinskog zemljišta na kome pravo raspolaganja ima Kanton ili općina za koja se lica iz člana 2. ovog Zakona oslobađaju se obaveza plaćanja pobrojanih u prethodnim stavovima ovog člana, oglašavat će se putem sredstava javnog informisanja.

Član 55.

Sredstva za finansiranje prava utvrđenih ovim Zakonom obezbjeđuju se u Budžetu Kantona i budžetu općina, te ostalih institucija i ustanova u skladu sa njihovim nadležnostima.

E. Uredba o provođenju Zakona o dopunskim pravima branilaca i članova njihovih porodica
("Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona", broj 11/06)
Oslobađanje taksa

Član 5. stav 5.

Općine Unsko-sanskog kantona - općinska vijeća donijet će odluke o utvrđivanju prava za oslobađanje izmirivanja naknada za lica iz člana 2. Zakona, koja su se zahtjevom obratila općini po pitanju oslobađanja iz člana 28. tač. 2., 3., 4., 5., 6., 7., 8., 9., 10. i 11. i osigurati sredstva u svojim budžetima za izmirivanje ovih naknada.

  • 7.
    Činjenično stanje i stav Ustavnog suda Federacije

Ustavni sud Federacije utvrdio je da u ovom ustavnosudskom predmetu nema činjeničnih pitanja koja bi bilo potrebno neposredno razjasniti na javnoj raspravi, pa je u skladu sa članom 13. stav 1. u vezi člana 25. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 40/10 i 18/16) održao sjednicu bez javne rasprave, na kojoj je razmotrio sve činjenice koje proizilaze iz cjelokupne dokumentacije, relevantne odredbe Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, međunarodnog prava i zakona Federacije Bosne i Hercegovine.

Odlučujući o zahtjevu, Ustavni sud Federacije utvrdio je da je osporenim Zakonom povrijeđeno pravo općine na lokalnu samoupravu, te da prestaju da važe odredbe člana 28. istog Zakona, u dijelu kojim je propisano da se sredstva od taksa i naknada, koja se odnose na izmirenje obaveza obezbjeđuju u budžetu općina.

Nadalje, Ustavni sud Federacije konstatuje da je Skupština Unsko-sanskog kantona na 29. sjednici održanoj dana 03. februara 2005. godine donijela osporeni Zakon, kojim se uređuju uslovi, način i postupak za ostvarivanje dopunskih prava ratnih vojnih invalida i članova njihovih porodica, članova porodica šehida, članova porodica poginulih, umrlih i nestalih branilaca, lica zaslužnih u odbrambeno-oslobodilačkom ratu, kao i druga pitanja iz oblasti branilačko-invalidske zaštite.

Član 28. osporenog Zakona, djelimično je bio promijenjen članom 11. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o dopunskim pravima branilaca i članova njihovih porodica ("Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona", broj 1/09), a kasnijim izmjenama, član 28. je potpuno izmijenjen (članom 14. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o dopunskim pravima branilaca i članova njihovih porodica) ("Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona", broj 29/12).

Ustavni sud Federacije, odlučujući o zahtjevu podnosioca, pošao je od odredbe člana VI.2.(1) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kojom je utvrđeno da se u općinama ostvaruje lokalna samouprava. Članom VII.3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine utvrđeno je da međunarodni ugovori i drugi sporazumi, koji su na snazi u Bosni i Hercegovini i Federaciji Bosne i Hercegovine, te opća pravila međunarodnog prava, čine dio zakonodavstva Federacije Bosne i Hercegovine. Evropska povelja o lokalnoj samoupravi, kao akt međunarodnog prava, ratifikovana 1994. godine, kada je i stupila na snagu, sastavni je dio zakonodavstva u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Imajući u vidu značaj lokalne samouprave koja podrazumijeva pravo i osposobljenost jedinica lokalne samouprave da, u granicama zakona, regulišu i upravljaju određenim javnim poslovima na osnovu vlastite odgovornosti i u interesu lokalnog stanovništva, Ustavni sud Federacije smatra da rješenja iskazana u članu 28.(3), osporenog Zakona, mogu značajno utjecati na realizovanje prava na lokalnu samoupravu. Naime, odredbom člana 28.(3) osporenog Zakona, propisano je da se sredstva za oslobađanje od plaćanja taksi i naknada obezbjeđuju, pored ostalog, u budžetu općine čime se povrjeđuje pravo na lokalnu samoupravu Općine Velika Kladuša, jer prijenos ove obaveze nije praćen prijenosom finansijskih sredstava potrebnih za njeno provođenje.

Ovo dodatno potvrđuje i član 5. stav 5. Uredbe o provođenju Zakona o dopunskim pravima branilaca i članova njihovih porodica, jer se u navedenom stavu propisuje: "Općine Unsko-sanskog kantona - općinska vijeća donijet će odluke o utvrđivanju prava za oslobađanje izmirenja naknada za lica iz člana 2. Zakona, koja su se zahtjevom obratila općini po pitanju oslobađanja iz člana 28. tač. 2., 3., 4., 5., 6., 7., 8., 9., 10. i 11. i osigurati sredstva u svojim budžetima za izmirenje ovih naknada". Sve ovo je u suprotnosti sa članom 33. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine, kojim je propisano da jedinice lokalne samouprave imaju pravo na pokretnu i nepokretnu imovinu i na odgovarajuće izvore finansiranja, kojima slobodno raspolažu u okviru svojih ovlasti, kao i na sredstva za obavljanje delegiranih ili prenesenih poslova iz okvira prava i dužnosti viših organa vlasti, a članom 34. stav 3. propisano je da će finansijska sredstva jedinica loklane samouprave biti srazmjerna njihovim nadležnostima koje su im dodijeljene zakonom, a da će svaki prijenos novih funkcija biti praćen finansijskim sredstvima za njihovo efikasno izvršenje. U ovakvim slučajevima, donosilac Zakona je u skladu sa stavom 4. člana 34. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine dužan pribaviti mišljenje Saveza općina i gradova o svim pitanjima koja se odnose na dodjelu sredstava, kao i o svim promjenama zakona koje mogu utjecati na finansijske obaveze jedinice lokalne samouprave.

Slična rješenja su propisana u članu 4. stav 6. i članu 9. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi.

Obzirom da je podnosilac u zahtjevu tražio da Ustavni sud Federacije utvrdi da se osporenim Zakonom povrjeđuje pravo na lokalnu samoupravu Općine Velika Kladuša, Ustavni sud Federacije je, analizirajući odredbe osporenog Zakona, utvrdio da se i članom 55. osporenog Zakona, kojim se propisuje da se sredstva za finansiranje prava utvrđenih osporenim Zakonom osiguravaju u budžetu kantona i budžetu općina,..... što nedvosmisleno upućuje da se i članom 55. osporenog Zakona povrjeđuje pravo na lokalnu samoupravu Općine Velika Kladuša, radi čega je Ustavni sud Federacije i donio presudu kao u dispozitivu.

Takođe, ni navodi iz podnesaka Skupštine Unsko-sanskog kantona koji se odnose na činjenicu da "iz odredaba osporenog Zakona nije izvjesno da dodijeljene nadležnosti proizvode finansijske obaveze za sve općine Unsko-sanskog kantona, odnosno da nije izvjesno da povjerene nadležnosti moraju proizvoditi finansijske obaveze za općine, te da iz tih "razloga osporeni Zakon nije mogao predvidjeti način finansiranja općina za obavljanje ove nadležnosti", nisu osnovani, jer se u članu 28.(3) i članu 55. osporenog Zakona propisuje da se sredstva za finansiranje prava utvrđenih osporenim Zakonom obezbjeđuju iz Budžeta Kantona i budžeta općina, te ostalih institucija i ustanova.

Ustavni sud Federacije konstatuje da je Zakon o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine (čl. 33. i 34. Zakona) u tom smislu nedvosmislen i jasno propisuje da jedinice lokalne samouprave imaju pravo na sredstva za obavljanje delegiranih ili prenesenih poslova iz okvira prava i dužnosti viših organa vlasti, odnosno da će svaki prijenos novih funkcija biti praćen finansijskim sredstvima za njihovo efikasno obavljanje, a što se gotovo identično propisuje i u članu 4. stav 6. i članu 9. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi.

Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno u sastavu: Aleksandra Martinović, predsjednica Suda, Vesna Budimir, Mirjana Čučković, dr. sc. iur. Šahbaz Džihanović, Domin Malbašić, prof. dr. Edin Muminović, dr. sc. Kata Senjak i Mladen Srdić, sudije Suda.

Broj U-76/14
08. jula 2016. godine
Sarajevo

Predsjednica
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Aleksandra Martinović, s. r.