Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

PRESUDA

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o ustavnom pitanju koje mu je predočio Kantonalni sud u Sarajevu, u vezi sa utvrđivanjem ustavnosti odredaba čl. 4. i 9., člana 10. stav 1. i člana 27. Zakona o porezu na dohodak, na osnovu člana IV.C.3.10.(4) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, nakon javne rasprave, na sjednici održanoj dana 09. 12.2014. godine, donio je

PRESUDU

Utvrđuje se da odredbe čl. 4. i 9., člana 10. stav 1. i člana 27. Zakona o porezu na dohodak ("Službene novine Federacije BiH", br. 10/08, 9/10, 44/11, 7/13 i 65/13), nisu u nesaglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenim novinama Kantona Sarajevo".

Obrazloženje 1. Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva

Kantonalni sud u Sarajevu predočio je Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) dana 08.04.2014. godine ustavno pitanje koje se odnosi na utvrđivanje ustavnosti čl. 4. i 9., člana 10. stav 1. i člana 27. Zakona o porezu na dohodak (u daljem tekstu: osporene odredbe Zakona). Kantonalni sud u Sarajevu je ovo ustavno pitanje predočio na osnovu ovlaštenja iz člana IV.C.3.10.(4) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, a nakon odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj: AP-2840/13 od 12.02.2014. godine.

2. Stranke u postupku

Stranke u postupku u ovom predmetu su, na osnovu člana 39. stav 2. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03), Kantonalni sud u Sarajevu, Katarina Tomić iz Vareša, ulica Zvijezda 37., Kanton Sarajevo, te Predstavnički dom i Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, kao donosioci Zakona čije su odredbe osporene.

3. Bitni navodi na kojima se zasniva ustavno pitanje

Općinski sud u Sarajevu je svojom presudom od 28.02.2013. godine (broj: 65 0 Rs 263733 12 Rs) obavezao tuženog, Kanton Sarajevo, da tužiteljici Katarini Tomić, sudinici Kantonalnog suda u Sarajevu, isplati iznos od 5.196,07 KM, sa pripadajućim zateznim kamatama, a na ime umanjenja plate tužiteljici nastalo akontativnom naplatom poreza na dohodak kako je to propisano osporenim Zakonom, počevši od plate za mjesec maj 2009. godine, pa zaključno sa platom za mjesec decembar 2011. godine, što je po mišljenju tužiteljice i po ocjeni prvostepenog suda, protivno zaštitnim odredbama o platama sudija iz Amandmana LX i CVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine.

Postupajući u drugom stepenu, po žalbi tuženog, Kantona Sarajevo, Kantonalni sud u Sarajevu je donio 05.06.2013. godine odluku (broj: 65 0 Rs 263733 13 Rsž), kojom je žalba tuženog odbijena kao neosnovana, a prvostepena presuda potvrđena.

Tuženi je potom, protiv drugostepene presude uložio apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, koji je svojom odlukom od 12.02.2014.godine broj AP-2840/13 ukinuo drugostepenu presudu i vratio predmet drugostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

U tom, ponovljenom postupku, Kantonalni sud u Sarajevu je 14.03.2014. godine donio rješenje o prekidu postupka broj: 65 0 Rs 263733 14 Rsž 2 i uputio ovom Sudu zahtjev za ocjenu ustavnosti osporenih odredbi Zakona.

U zahtjevu se navodi da je tuženi, Kanton Sarajevo, umanjivao plate sudija primjenom osporenih članova Zakona, što nije u skladu sa Zakonom o platama i drugim naknadama sudija i tužilaca u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 72/05, 22/09 i 55/13). Kantonalni sud u Sarajevu u navedenoj pravnoj stvari, rješavajući, u ponovljenom postupku po žalbi tuženog protiv presude Općinskog suda u Sarajevu, broj: 65 0 Rs 263733 12 Rs od 28.02.2013. godine, a nakon odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, broj AP-2840/13 od 12.02.2014. godine, donio je rješenje kojim postupak u ovoj pravnoj stvari prekida do okončanja postupka pred Ustavnim sudom Federacije o utvrđivanju ustavnosti osporenih članova Zakona. Prvostepenom presudom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice da joj se po osnovu umanjenja plate, počevši od maja 2009. godine pa zaključno sa platom za decembar 2011. godine isplati spomenuti iznos, sa zakonskim zateznim kamatama, kako je to specificirano u spomenutoj presudi. Tuženi, Kanton Sarajevo, je protiv prvostepene presude uložio žalbu, koju je Kantonalni sud u Sarajevu odbio i potvrdio prvostepenu presudu svojom presudom broj: 65 0 Rs 263733 13 Rsž od 05.06.2013. godine. Protiv navedene presude Kantonalnog suda u Sarajevu, tuženi je uložio apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, koji je donio odluku broj: AP-2840/13 od 12.02.2014. godine, kojom se ukida drugostepena presuda i predmet vraća Kantonalnom sudu na ponovni postupak. Kantonalni sud u Sarajevu navodi da Ustavni sud Bosne i Hercegovine u navedenoj odluci smatra da su redovni sudovi u parničnom postupku radi naknade razlike plata, izašli izvan okvira svoje stvarne nadležnosti i bavili se ocjenom saglasnosti Zakona o porezu na dohodak sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Iz navedenih razloga Kantonalni sud u Sarajevu je, nakon spomenute odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, na sjednici održanoj dana 14.03.2014. godine donio rješenje o prekidu postupka u navedenoj pravnoj stvari i predočio ustavno pitanje Ustavnom sudu Federacije, a koje se odnosi na utvrđivanje ustavnosti osporenih članova Zakona, imajući u vidu odredbe člana IV.C.7. stav 3., zatim člana V.4.11. i člana VI. 7. stav 4. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.

4. Bitni navodi odgovora na zahtjev

Kako su, na osnovu člana 39. stav 2. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, stranke u ovom postupku sve strane u sudskom postupku povodom kojeg je ustavno pitanje predočeno ovom Sudu, te Predstavnički dom i Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, kao donosioci Zakona čije su odredbe osporene, slijedom odredbe člana 16. istog Zakona, Ustavni sud Federacije je pozvao stranke da dostave odgovore na zahtjev, a što je u ostavljenom roku učinio samo Kanton Sarajevo, dana 20.06. 2014. godine.

U odgovoru na zahtjev, što ga je na poziv Ustavnog suda Federacije, a putem Kantonalnog pravobranilaštva u Sarajevu dostavio Kanton Sarajevo, najprije se ukazuje na dio obrazloženja spominjane odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u kojem taj Sud konstatuje "da niti jednom odredbom Zakona o porezu na dohodak nije predviđena mogućnost isključenja bilo koje kategorije zaposlenih iz obaveze plaćanja poreza na dohodak, pa tako niti obaveze da ga plaćaju sudije, između ostalih i kantonalnih sudova, niti je propisana bilo kakva drugačija procedura naplate ovog poreza od navedene kategorije zaposlenih".

Takođe se ističe, kako je stvarni cilj i smisao zaštitnih ustavnih odredbi o visini plata sudija i tužilaca u tome, da se onemogući mijenjanje postojećih propisa kojima je visina tih plata utvrđena, a da se to nikako ne može odnositi na propise o oporezivanju, posebno ne na sistemski zakon u ovoj sferi, Zakon o porezu na dohodak, koji je za sve poreske obaveznike u Federaciji uveo akontativni način naplate poreza, kao novi i u odnosu na ranija rješenja drugačiji model naplate poreza na dohodak.

Prema tome, ističe se dalje, Zakon čije su odredbe osporene imao je za cilj samo uvođenje novog načina naplate poreza u okviru usvajanja evropskih standarda u provođenju fiskalne i finansijske politike, i dosljedno sprovođenje principa po kojem je plaćanje poreza uvijek obaveza onog ko ostvaruje prihode (dakle zaposlenika), a njegov cilj nije, niti s obzirom na njegov ratio legis može biti, umanjenje plate bilo koje kategorije obaveznika poreza na dohodak.

Dakle, smatra se u odgovoru, Zakon o porezu na dohodak dužan je primjenjivati svaki poslodavac, pa tako i Kanton Sarajevo, obzirom na to da se sudije Kantonalnog suda u Sarajevu finansiraju iz Budžeta Kantona Sarajevo, a pritom njihovi prihodi nisu Zakonom svrstani u prihode koji se ne smatraju dohotkom, niti u prihode na koje se ne plaća porez na dohodak, prema odredbama čl. 5. i 6. tog Zakona.

Završni je stav ove stranke, u skladu sa iznesenim, da u konkretnom slučaju, primjenom osporenog Zakona nisu povrijeđene zaštitne odredbe Amandmana CVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine.

5. Sjednica Suda sa javnom raspravom

U ovom ustavnosudskom predmetu održana je, dana 09.12.2014. godine, javna rasprava kojoj su pristupili: punomoćnica Kantonalnog suda u Sarajevu, sudinica tog Suda Svjetlana Milišić-Veličkovski, Maida Šuško-Gluho, zamjenica pravobranioca u Kantonalnom pravobranilaštvu u Sarajevu, te advokat Mustafa Bračković, punomoćnik tužiteljice Katarine Tomić.

Punomoćnica Kantonalnog suda u Sarajevu je istakla da u cijelosti ostaje kod podnesenog zahtjeva. Ukratko je pojasnila da taj Sud u konkretnom slučaju u postupku odlučivanja o zahtjevu tužiteljice radi isplate plate za određeni period nije smatrao da se radi o ocjeni usaglašenosti osporenih odredbi Zakona sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Naglasila je da je taj Sud smatrao kako se radi o pitanju tumačenja i primjene, kako Zakona o platama i drugim naknadama sudija i tužilaca u Federaciji BiH, tako i Zakona o porezu na dohodak, a imajući u vidu ustavne odredbe o zabrani smanjenja plata sudija. Međutim, u skladu sa mišljenjem i stavom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine iz odluke broj: AP-2840/13 od 12.02.2014. godine, Kantonalni sud je postupio, kako to proizlazi iz navedene odluke. Iz navedenih razloga je predočio ovo ustavno pitanje Ustavnom sudu Federacije.

Napominje da se u konkretnom slučaju, prilikom rješavanja ove pravne stvari pred Kantonalnim sudom nije postavilo pitanje da li sudije uopće mogu biti obaveznici poreza na dohodak, i tužbeni zahtjevi nisu ni išli u tom smislu, pa Sud nije ni cijenio navedeno pitanje u tom svjetlu. Međutim, u konkretnom slučaju je postojala razlika u iznosu plate koju sudije primaju nakon početka primjene Zakona o porezu na dohodak, u odnosu na iznose plata sudija prije početka primjene ovog Zakona. Drugostepeni sud je izveo sve relevantne dokaze i pravilno utvrdio činjenično stanje, iz koga se moglo utvrditi da te razlike u visini plate postoje. Spomenutim Zakonom o platama i naknadama sudija i tužilaca utvrđen je neto iznos plata koje sudije imaju. Do početka primjene Zakona o porezu na dohodak, sudije su imale plate u tom iznosu, uvećane za procenat minulog rada. Nakon početka primjene tog Zakona, kako proizlazi iz dokaza u spisu, posebno nalaza i mišljenja vještaka, taj iznos je manji.

Punomoćnica Kantona Sarajevo je u cijelosti ostala kod odgovora na zahtjev, ističući da nema više ništa dodati.

Punomoćnik tužiteljice, Mustafa Bračković, advokat iz Sarajeva je istakao da nikada u tužbi pred nadležnim sudom u Sarajevu, tako i u raspravama pred tim Sudom, niti u žalbenim postupcima, tužiteljica u ovom sporu nije isticala činjenicu da sudije nisu obaveznici poreza na dohodak. To nikada nije bilo sporno. Prema Zakonu o porezu na dohodak, sudije, kao rezidenti Federacije Bosne i Hercegovine, koji obavljaju nesamostalnu djelatnost, jesu obaveznici poreza na dohodak. Nikada ni jednim navodom nije istaknuto da, na bilo koji način dovode u pitanje ustavnost Zakona o porezu na dohodak. Kad je u pitanju ustavna odredba koja govori o tome da se sudijama ne može umanjiti plata, obrazlaže da postoji pravni okvir da se izvrši isplata zagarantovane plate kako je to propisano. Ističe da je to član 20. Pravilnika o načinu obračuna i uplate doprinosa koji nalaže, da u obračunu osnovice, pored doprinosa iz plate, treba biti uključen i iznos poreza. Smatra, da je u konkretnoj situaciji sporno samo ustavnopravno pitanje koje se tiče načina primjene osporenih ustavnih odredbi u odnosu na plate sudija i tužilaca.

6. Relevantno pravo A. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine

Član IV.C.3.10.(4)

(4) Ustavni sud odlučuje i o ustavnim pitanjima koja mu predoči Vrhovni sud ili neki kantonalni sud a koja se pojave u toku postupka pred tim sudom.

B. Amandmani na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine

Amandman LX

Član IV.C.7., mijenja se i glasi:

"1. Plata i druge naknade sudiji ne mogu biti umanjeni za vrijeme vršenja sudske funkcije, osim kao posljedica disciplinskog postupka u skladu sa Zakonom.

  • 2.
    Plata i drugi uslovi obavljanja funkcije, uključujući i imunitet, za sve sudije sudova Federacije utvrđuju se zakonom".

Amandman LXII

Član V.11. Ustava Federacije mijenja se i glasi:

"3... Plata i druge naknade sudiji ne mogu biti umanjeni za vrijeme vršenja sudijske funkcije, osim kao posljedica disciplinskog postupka u skladu sa zakonom".

Amandman LXIII

Član VI.7. Ustava Federacije mijenja se i glasi:

"4..... Plata i druge naknade sudiji ne mogu biti umanjeni za vrijeme vršenja sudijske funkcije, osim kao posljedica disciplinskog postupka u skladu sa zakonom".

Amandman CVI

Iza člana IX.11.e, dodaje se novi član IX.11.f, koji glasi:

"Član 11.f

(1) Kao izuzetak od principa iz stava 1. člana IV.C.7., stava 3. člana V.4.11. i stava 4. člana VI.7. ovog Ustava, plata i/ili druge naknade sudiji mogu biti umanjeni zakonom donesenim do 10. januara 2006. godine.

(2) Umanjenje iz stava 1. ovog člana može se izvršiti samo jednom.

(3) Stavovi 1. i 2. ovog člana ne mogu se tumačiti tako da je na bilo koji način ili u bilo kojem obliku, direktno ili indirektno, dozvoljeno neko drugo umanjenje plate i/ili drugih naknada sudiji zaštićenih stavom 1. člana IV.C.7., stavom 3. člana V.4.11. i stavom 4. člana VI.7. ovog Ustava."

C. Zakon o porezu na dohodak ("Službene novine Federacije BiH", br. 10/08, 9/10, 44/11, 7/13 i 65/13)

Član 4.

Porezom na dohodak oporezuju se dohoci koje porezni obaveznik ostvari:

  • 1)
    od nesamostalne djelatnosti;
  • 2)
    od samostalne djelatnosti;
  • 3)
    od imovine i imovinskih prava
  • 4)
    od ulaganja kapitala

Član 9.

Porez na dohodak plaća se po stopi od 10%.

Član 10.

(1) Prihodom od nesamostalne djelatnosti smatra se bruto plata koju zaposleniku isplaćuje poslodavac po osnovu ugovora o radu odnosno radnog odnosa ili daje u stvarima, koristima, protuuslugama ili u vidu premija i drugih prihoda, za rad obavljen po njegovim uputama, osim prihoda iz čl. 5. i 6. ovog zakona.

Član 27.

(1) Akontacija poreza na dohodak od nesamostalne djelatnosti obračunava se i obustavlja pri svakoj isplati plate i/ili oporezive naknade, prema propisima koji se primjenjuju na dan isplate, a uplaćuje se istog dana ili prvog dana po izvršenoj isplati plate i/ili oporezive naknade.

(2) Obračun, obustavu i uplatu akontacije poreza na dohodak od nesamostalne djelatnosti vrši poslodavac ili sam obaveznik poreza. Obaveznik poreza na dohodak je zaposlenik.

(3) Akontacija poreza na dohodak od nesamostalne djelatnosti, koji se ostvaruje kod poslodavca kojem je zaposlenik dostavio svoju poreznu karticu, obračunava se mjesečno od porezne osnovice koju čine svi oporezivi prihodi od nesamostalne djelatnosti koje je zaposlenik ostvario kod tog poslodavca u tom mjesecu, umanjeni za plaćene rashode iz člana 11. ovoga zakona, i za iznos mjesečnih ličnih odbitaka iz člana 24. st. (1) i (2) ovoga zakona, primjenom stope iz člana 9. ovoga zakona.

(4) Akontacija poreza na dohodak od nesamostalne djelatnosti, koji se ostvaruje kod poslodavca kojem zaposlenik nije dostavio svoju poreznu karticu, obračunava se mjesečno od porezne osnovice koju čine svi oporezivi prihodi od nesamostalne djelatnosti koje je zaposlenik ostvario kod tog poslodavca u tom mjesecu, umanjeni za plaćene rashode iz člana 11. ovoga zakona, primjenom stope od 10%.

(5) Iznimno, zaposlenicima - rezidentnim poreznim obaveznicima iz člana 2. stav (4) ovog zakona, koji dohodak ostvaruju kod poslodavaca pravnih i fizičkih lica koja imaju sjedište na području Federacije, akontacija poreza na dohodak od nesamostalne djelatnosti obračunava se i plaća na poreznu osnovicu koju čine svi oporezivi prihodi od nesamostalne djelatnosti koje je zaposlenik ostvario kod tog poslodavca u tom mjesecu, a umanjeni za plaćene rashode iz člana 11, ovog zakona i za iznos mjesečnih ličnih odbitaka iz člana 24. st.(1) i (2) ovog zakona.

(6) Porez na dohodak po osnovi nesamostalne djelatnosti koji se obračunava na ostvareni dohodak za rad koji u jednom mjesecu nije trajao dulje od 10 dana, odnosno 80 sati, a za koji isplaćeni dohodak ne iznosi više od 250,00 KM, obračunava se po stopi od 10%, bez umanjenja za lične odbitke iz člana 24. ovoga zakona.

(7) Obustavljeni, odnosno odbijeni i uplaćeni porez iz stava (5) ovoga člana smatra se konačno utvrđenim porezom za porezno razdoblje, te porezni obaveznik za taj dohodak nije dužan podnijeti godišnju poreznu prijavu. Porezni obaveznik, ukoliko želi ostvariti pravo na lični odbitak, može taj dohodak i uplaćene iznose akontacije poreza unijeti u godišnju poreznu prijavu.

(8) Strane organizacije koje ne uživaju diplomatski imunitet u Federaciji i zaposlenici tih organizacija koji imaju sjedište, odnosno prebivalište u Federaciji dužni su pri isplati dohotka od nesamostalne djelatnosti zaposlenim građanima ili stranim državljanima obračunati porez po odbitku u skladu sa st. (1) do (6) ovoga člana i uplatiti ga u zakonom propisanome roku.

(9) Porezni obaveznik koji je zaposlen u diplomatskom ili konzularnom predstavništvu druge države, u međunarodnoj organizaciji ili u predstavništvu ili organizaciji koja na teritoriju Federacije ima diplomatski imunitet, kada je obaveznik poreza i prema ovom zakonu, dužan je sam obračunati akontaciju poreza na dohodak od nesamostalne djelatnosti prema odredbama st. (1) do (5) ovoga člana i uplatiti je na propisani račun u zakonom propisanom roku.

(10) Porezni obaveznik koji dohodak od nesamostalne djelatnosti ostvaruje izravno iz inostranstva dužan je na taj dohodak sam obračunati akontaciju poreza od nesamostalne djelatnosti na način iz st. (1) do (6) ovoga člana i uplatiti je u roku od pet dana od dana kada je primio dohodak.

7. Činjenično stanje i stav Ustavnog suda Federacije

U provedenom postupku Ustavni sud Federacije je razmotrio navode zahtjeva, odgovora na zahtjev, te činjenice na koje ukazuje dokumentacija u spisu predmeta.

Ustavni sud Federacije je potom, analizirao i činjenice, tvrdnje i argumente, koje su stranke iznijele na javnoj raspravi održanoj 09.12.2014. godine, a koji ukazuju na to da Kantonalni sud u Sarajevu nije smatrao da se u konkretnom slučaju radilo o ocjeni usaglašenosti osporenih odredaba Zakona sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, već da je taj Sud smatrao kako je riječ o tumačenju i primjeni, s jedne strane Zakona o platama i drugim naknadama sudija i tužilaca u Federaciji Bosne i Hercegovine, a sa druge strane Zakona o porezu na dohodak, a imajući pritom u vidu ustavne odredbe o zaštiti plata sudija.

Međutim, upravo je takvo shvatanje i odlučivanje na njemu zasnovano, od strane Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u gore spomenutoj odluci ocijenjeno kao izlaženje iz okvira stvarne nadležnosti i prvostepenog i drugostepenog suda i bilo razlogom da se apelacija tuženog usvoji, a predmet vrati podnosiocu zahtjeva na ponovno odlučivanje. Prema tome je predočavanje ovog ustavnog pitanja, sa prijedlogom da se utvrdi ustavnost osporenih odredaba Zakona o porezu na dohodak, direktna posljedica pominjane odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Naime, nesporna je činjenica da podnosilac zahtjeva u prvobitnom postupku po žalbi nije cijenio potrebnim prekinuti postupak i predočiti predmetno ustavno pitanje Ustavnom sudu Federacije, već je žalbu tuženog odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, donesena povodom apelacije tuženog međutim jasno kazuje da takav stav suda nije bio pravno korektan, već da je, kao i postupak prvostepenog suda, bio zasnovan na "arbitrarnoj primjeni procesnog prava", preciznije odredaba o stvarnoj nadležnosti, jer su odluke tih sudova bile zasnovane na njihovoj ocjeni da tuženi nije imao pravo umanjiti platu tužiteljici primjenom Zakona o porezu na dohodak, jer su osporene odredbe tog Zakona u nesaglasnosti sa Amandmanom CVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, a ta ocjena je, prema pravnom stanovištu Ustavnog suda Bosne i Hercegovine iz spomenute odluke, bila izvan stvarne nadležnosti redovnih sudova, čime je apelantu povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

Ustavni sud Federacije, kao isključivo nadležan za takvu ocjenu, takođe konstatuje da zahtjev počiva na ocjeni i shvatanju redovnih sudova, po kojem je primjena osporenih odredaba Zakona o porezu na dohodak prouzročila umanjenje plate tužiteljici, a koje umanjenje protuslovi odredbama Amandmana CVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine.

Pritom se, međutim, gubi iz vida kako je riječ o sistemskom zakonu kojim se provodi finansijska i fiskalna politika u Federaciji Bosne i Hercegovine, te da njegov ratio legis niti njegov cilj nije ni izravno ni neizravno umanjenje plata bilo koje kategorije obaveznika poreza na dohodak, pa tako ni plata sudija. Predmet regulisanja tog Zakona nije određivanje visine plata poreskih obaveznika, već određivanje visine i načina naplate poreza na dohodak. Visina plata sudija u Federaciji Bosne i Hercegovine utvrđena je posebnim zakonom, a to je Zakon o platama i drugim naknadama sudija i tužilaca u Federaciji Bosne i Hercegovine i na taj se Zakon referiše u prvom stavu Amandmana CVI, pa se upravo zato zaštitne odredbe tog Amandmana i odnose na taj Zakon, odnosno na zakone čiji bi predmet regulisanja bile plate sudija i tužilaca u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Taj je Amandman naime i donesen kako bi se stvorio ustavni osnov za korekciju plata sudija i tužilaca, nakon što je Upravni odbor za implementaciju mira u svom kominikeu od 24. juna 2005. godine iskazao zabrinutost "zbog izazova fiskalne održivosti sa kojim se suočavaju vlasti u Bosni i Hercegovini, naročito na entitetskom nivou", te nakon što je Visoki predstavnik UN za Bosnu i Hercegovinu, prihvatajući preporuke Radne grupe, koju su činili predstavnici ministarstava pravde entiteta i Bosne i Hercegovine, Pravosudne komisije Brčko Distrikta, Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine, kao i udruženja sudija i tužilaca u oba entiteta, prema kojima bi plate za sudije i tužioce trebale biti "umjereno umanjene", odlučio donijeti Zakon o platama i drugim naknadama sudija i tužilaca u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Amandman je, dakle, bilo neophodno donijeti kako bi se, sa ustavne razine, omogućilo jednokratno umanjenje plata sudija i tužilaca, koje je u odnosu na raniji Zakon o sudskoj i tužilačkoj funkciji u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH, br. 22/00, 20/01, 37/01, 57/01, 63/03 i 78/04) nastupilo donošenjem Zakona o platama i drugim naknadama sudija i tužilaca u Federaciji. Da je tome tako, jasno svjedoči činjenica da su oba akta Visokog predstavnika UN, onaj kojim je donesen Amandman CVI i onaj kojim je donesen Zakon, objavljena jedan iza drugog, respektivno, u istom službenom glasilu i to u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 72/05.

Stoga su odredbe amandmana, razlogom njihova donošenja, pa time i svojim smislom, u cijelosti spregnute sa Zakonom o platama sudija i tužilaca u Federaciji: stav prvi zato što se u njemu govori o umanjenju "zakonom donesenim do 10. januara 2006. godine", a to je nedvosmisleno Zakon o platama sudija i tužilaca, a drugi i treći stav zato što se u njima referira na stav prvi. Prema tome se i buduće umanjenje ("na bilo koji način ili u bilo kojem obliku, direktno ili indirektno") od kojeg amandman zaštićuje plate sudija očigledno odnosi na umanjenje koje bi nastalo izmjenama tog Zakona ili donošenjem novog zakona, ali zakona čiji bi predmet regulisanja bile plate nosilaca sudijske i tužilačke funkcije, a ne zakona kojim se reguliše način naplate poreza na dohodak za sve obaveznike tog poreza u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Imajući u vidu sve izloženo, Ustavni sud Federacije smatra da se matematički efekti koji nastaju u pogledu visine plata sudija primjenom osporenih odredaba Zakona o porezu na dohodak, ne mogu smatrati umanjenjem plata u smislu u kojem o tome govore zaštitne odredbe Amandmana CVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine. Utoliko prije, što je do faktičkog umanjenja plata sudija, samo na godišnjoj razini i time naizgled neizravno, dolazilo i za primjene ranijih propisa o oporezivanju.

Ustavni sud Federacije nije se upuštao u metodologiju i način obračuna poreza na dohodak, jer za to nije nadležan, a niti je to bilo predmet zahtjeva.

Na osnovu svega iznesenog, Ustavni sud Federacije je odlučio kao u izreci ove presude.

Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno u sastavu: dr. sc. Kata Senjak, Predsjednica Suda, Sead Bahtijarević, Vesna Budimir, Mirjana Čučković, Domin Malbašić i prof. dr. Edin Muminović, sudije Suda.

Broj U-12/14
09. decembra 2014. godine

Predsjednica
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Dr. s.c. Kata Senjak, s. r.