Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

PRESUDA

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu za zaštitu prava na lokalnu samoupravu načelnika Općine Travnik i Općine Novi Travnik u vezi sa Kolektivnim ugovorom za službenike organa uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine na osnovu člana IV.C.10. (3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, u vezi sa Amandmanom XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, nakon sjednice Suda bez javne rasprave održane dana 24.02.2015. godine, donio je

PRESUDU

Utvrđuje se da je Srednjobosanski kanton/Kanton Središnja Bosna davanjem saglasnosti broj: V.P. 01-05-110/02 od 21.02.2002. godine, za pristupanje na usaglašeni tekst zaključenog Kolektivnog ugovora za službenike organa uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 23/00, 50/00 i 97/13), koji su 11.04.2000. godine zaključili Samostalni sindikat državnih službenika i namještenika u Federaciji Bosne i Hercegovine, kao predstavnik službenika organa uprave i sudske vlasti i Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, povrijedio pravo na lokalnu samoupravu Općine Travnik i Općine Novi Travnik, radi čega navedene općine nisu u obavezi primjenjivati odredbe predmetnog Kolektivnog ugovora.

Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenim novinama Srednjobosanskog kantona".

Obrazloženje 1. Predmet zahtjeva i podnosilac zahtjeva za zaštitu prava na lokalnu samoupravu

Načelnik Općine Travnik i Općine Novi Travnik (u daljem tekstu: podnosioci zahtjeva) podnijeli su putem Općinskog pravobranilaštva Travnik Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) dana 24.09.2014. godine zahtjev za zaštitu prava na lokalnu samoupravu (u daljem tekstu: zahtjev). Smatraju da su odredbama čl. 24., 29., 30., 31. i 32. Kolektivnog ugovora za službenike organa uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: osporeni Kolektivni ugovor) Općini Travnik i Općini Novi Travnik povrijeđena prava na lokalnu samoupravu iz čl. 53. i 56. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 49/06 i 51/09) i člana 4. stav 6. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi.

U skladu sa Amandmanom XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, podnosioci zahtjeva su ovlašteni za pokretanje postupka pred Ustavnim sudom Federacije za zaštitu prava na lokalnu samoupravu.

2. Stranke u postupku

Stranke u postupku u ovom predmetu su na osnovu Amandmana XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine općinski načelnici Općine Travnik i Općine Novi Travnik i Vlada Srednjobosanskog kantona/Kantona Središnja Bosna.

3. Bitni navodi zahtjeva

Podnosioci zahtjeva navode da je osporeni Kolektivni ugovor zaključen između Samostalnog sindikata organa uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine s jedne, i Vlade Srednjobosanskog kantona/Kantona Središnja Bosna, kao "poslodavca" s druge strane, dana 21.02.2002. godine i da je zaveden pod poslovnim brojem Vlade ovog kantona V.P.01-05-110/02. Ističu da su odredbama čl. 24., 29., 30., 31. i 32. osporenog Kolektivnog ugovora Općini Travnik i Općini Novi Travnik povrijeđena prava na lokalnu samoupravu iz čl. 53. i 56. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine i člana 4. stav 6. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi. Podnosioci zahtjeva obrazlažu ustavno-pravni položaj općina, koji je definisan Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi i Zakonom o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine. Navode da je Vlada Srednjobosanskog kantona/Kantona Središnja Bosna osporeni Kolektivni ugovor potpisala u ime jedinica lokalne samouprave iako za to nije imala ustavna ovlaštenja. Smatraju da je osporeni Kolektivni ugovor opći pravni akt i to dispozitivne prirode, i da nije kogentne prirode kao zakon ili podzakonski akti, koje donose organi državne vlasti. Mišljenja su da je Vlada Srednjobosanskog kantona/Kantona Središnja Bosna morala imati saglasnost općina i sindikata za zaključivanje osporenog Kolektivnog ugovora. Napominju da je članom 58. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine naloženo usklađivanje svih zakona sa navedenim zakonom, a da je osporeni Kolektivni ugovor iz 2000. godine bio u suprotnosti, u smislu nadležnosti i sa Zakonom o osnovama lokalne samouprave iz 1995. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/95).

Pozivaju se na član 29. osporenog Kolektivnog ugovora kojim je propisano da visinu naknade iz stava 1. ovog člana, i to naknada za prijevoz, ishranu i regres, utvrđuje rukovodilac organa uprave i sindikat. Smatraju da Vlada Srednjobosanskog kantona/Kantona Središnja Bosna nije rukovodilac, niti joj je dato ovlaštenje za potpisivanje osporenog Kolektivnog ugovora. Mišljenja su da je rukovodilac organa uprave u smislu citiranog člana osporenog Kolektivnog ugovora načelnik općine. Predlažu Ustavnom sudu Federacije da donese presudu kojom će utvrditi da je potpisivanjem osporenog Kolektivnog ugovora Vlada Srednjobosanskog kantona/Kantona Središnja Bosna bez saglasnosti Općine Travnik i Općine Novi Travnik, povrijedila pravo ovih općina na lokalnu samoupravu i da nakon objavljivanja presude prestaje da važi osporeni Kolektivni ugovor.

4. Bitni navodi odgovora na zahtjev

U skladu sa članom 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/95 i 37/03) Ustavni sud Federacije je dana 30.09.2014. godine pozvao Vladu Srednjobosanskog kantona/Kantona Središnja Bosna, da se kao druga stranka u postupku izjasni o sadržaju zahtjeva u roku od 30 dana.

U odgovoru na zahtjev od 10.11.2014. godine, koji je dostavila Vlada Srednjobosanskog kantona/Kantona Središnja Bosna, navode da prava i obaveze državnih službenika i namještenika u jedinicama lokalne samouprave nisu predmet lokalne samouprave. Smatraju da regulisanje prava državnih službenika i namještenika po osnovu radnog odnosa u jedinici lokalne samouprave ne spada u djelatnost lokalne samouprave i da navedena prava ne predstavljaju prava i obaveze obuhvaćene Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi, Zakonom o osnovama lokalne samouprave iz 1995. godine i kantonalnim Zakonom o lokalnoj samoupravi iz 1998. godine. Ističu da se propisane konsultacije iz člana 4. stav 6. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi odnose na obavljanje djelatnosti iz djelokruga lokalne samouprave. Dalje navode da su organi općine, koja je nesporno i jedinica lokalne samouprave, saglasno članu 2. stav 1. Zakona o organizaciji organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine, u suštini organi državne uprave, koji se osnivaju za obavljane upravnih, stručnih i drugih poslova, koji se zakonom i drugim propisima stavljaju u njihovu nadležnost. Kad su u pitanju prava i obaveze državnih službenika i namještenika, navode da ista spadaju u oblast socijalne politike koja je u skladu sa članom III. 2. e) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine u zajedničkoj nadležnosti Federacije i kantona, a ne općina i gradova.

U tom kontekstu pozivaju se i na presudu Ustavnog suda Federacije broj: U-27/09 od 20.04.2010. godine, odnosno dio obrazloženja navedene presude koji glasi: "oblast koja je uređena su radni odnosi državnih službenika, što je oblast socijalne politike iz zajedničke nadležnosti federalne i kantonalne vlasti." Dalje ističu da su u vrijeme potpisivanja osporenog Kolektivnog ugovora na snazi bili Zakon o radnim odnosima i platama službenika organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 13/98) i Zakon o radnim odnosima i platama službenika organa uprave u Srednjobosanskom kantonu/Kantonu Središnja Bosna ("Službene novine Srednjobosanskog kantona", broj 7/00), koji nisu regulisali način zaključivanja kolektivnih ugovora. Ističu da Zakon o radu ne spominje organe općina kao organe nadležne za zaključivanje kolektivnih ugovora. U skladu sa članom 112. stav 3. Zakona o radu, do formiranja udruženja poslodavaca, na strani poslodavaca, zaključivanje kolektivnog ugovora može izvršiti Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno vlada kantona. Napominju da u vrijeme zaključivanja osporenog Kolektivnog ugovora nije bilo formirano Vijeće poslodavaca, te su ga u skladu sa spomenutim članom Zakona o radu zaključili Vlada Federacije Bosne i Hercegovine i vlade kantona, među kojima je i Vlada Srednjobosanskog kantona.

U odnosu na zaključivanje Kolektivnog ugovora o izmjenama Kolektivnog ugovora za službenike organa uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 97/13) navode da je zaključen po istom postupku kao i osporeni Kolektivni ugovor.

Na osnovu izloženog smatraju da osporenim Kolektivnim ugovorom nije povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu Općine Travnik i Općine Novi Travnik, te predlažu da se zahtjev odbije.

5. Relevantno pravo A) Ustav Federacije Bosne i Hercegovine

Član III.2e)

Federalna vlast i kantoni nadležni su za:

  • e)
    socijalnu politiku;

B) Evropska Povelja o lokalnoj samoupravi

Član 3.1.

  • 1.
    Lokalna samouprava podrazumijeva pravo i osposobljenost lokalnih vlasti da, u granicama zakona, regulišu i rukovode znatnim dijelom javnih poslova, a na osnovu vlastite odgovornosti i u interesu lokalnog stanovništva.

Član 4. stav 6.

  • 6.
    Lokalne vlasti bit će konsultovane u najvećoj mogućoj mjeri, pravovremeno i na odgovarajući način, u procesu planiranja i donošenja odluka o svim stvarima koje ih se direktno tiču.

C) Zakon o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 49/06 i 51/09)

Član 2.

Lokalna samouprava podrazumijeva pravo i osposobljenost jedinica lokalne samouprave da, u granicama zakona, regulišu i upravljaju određenim javnim poslovima na osnovu vlastite odgovornosti i u interesu lokalnog stanovništva.

Član 3.

Lokalna samouprava se organizira i ostvaruje u općinama i gradovima, kao jedinicama lokalne samouprave, a izvršavaju je organi jedinice lokalne samouprave i građani, u skladu sa Ustavom i zakonom i statutom jedinice lokalne samouprave.

Član 8. st. 1. i 2.

Jedinica lokalne samouprave ima vlastite nadležnosti, ustanovljene ustavom i zakonom i ima pravo baviti se svim pitanjima od lokalnog značaja koja nisu isključena iz njezine nadležnosti, niti dodijeljena u nadležnost neke druge vlasti na osnovu ustava i zakona.

Ona će biti samostalna u odlučivanju o pitanjima iz vlastitih nadležnosti, koja ne mogu biti ograničena ili uskraćena od federalnih ili kantonalnih vlasti, osim u slučajevima i u okvirima utvrđenim ustavom i zakonom.

Član 53.

Federalne, odnosno kantonalne vlasti dužne su razmotriti inicijative, prijedloge i sugestije jedinice lokalne samouprave i o svom stavu i preduzetim aktivnostima obavijestiti jedinice lokalne samouprave u roku od 30 dana od dana prijema inicijative, prijedloga ili sugestije.

Član 56.

Federalne, odnosno kantonalne vlasti dužne su u najvećoj mogućoj mjeri konsultovati jedinice lokalne samouprave u postupku donošenja propisa koji ih se direktno tiču.

Konsultovanje, u smislu iz prethodnog stava ovog članka, federalne, odnosno kantonalne vlasti vrše putem Saveza općina i gradova.

Član 58. st. 1. i 2.

Danom stupanja na snagu ovog Zakona prestaje da važi Zakon o osnovama lokalne samouprave ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/95).

Federacija Bosne i Hercegovine i kantoni su dužni uskladiti svoje zakone sa ovim Zakonom, te izvršiti prijenos poslova i nadležnosti, kao i odgovornosti dodijeljenih jedinicama lokalne samouprave ovim Zakonom, u roku od 6 mjeseci od dana njegovog stupanja na snagu.

D) Zakon o radu

("Službene novine Federacije BiH", br. 43/99, 32/00 i 29/03)

Član 112.

Na strani zaposlenika kod zaključivanja kolektivnog ugovora može biti sindikat ili više sindikata, a na strani poslodavca može biti poslodavac, više poslodavaca ili udruženje poslodavaca.

Ako je u pregovaranju i zaključivanju kolektivnog ugovora zastupljeno više sindikata, odnosno više poslodavaca, o zaključivanju kolektivnog ugovora mogu pregovarati samo oni sindikati, odnosno poslodavci koji imaju punomoć od svakog pojedinačnog sindikata, odnosno poslodavca, u skladu sa njihovim statutom.

Do formiranja udruženja poslodavaca na strani poslodavca kod zaključivanja kolektivnog ugovora iz člana 111. ovoga zakona, može biti Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno vlada kantona.

Član 115.

Kolektivni ugovor je obavezan za strane koje su ga sklopile, kao i za stranke koju su mu naknadno pristupile.

E) Zakon o radnim odnosima i platama službenika organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 13/98)

Član 1.

Ovim zakonom uređuju se osnovna prava, obaveze i odgovornost, plate i druge naknade iz radnog odnosa službenika u organima uprave Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija) i organima uprave kantona, odnosno u službama za upravu grada i općina (u daljem tekstu: organi uprave i službe za upravu) i drugim organima i službama određenim ovim Zakonom.

Član 7.

Na prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa, koja nisu uređena ovim zakonom, primjenjuju se opći propisi o radu i kolektivni ugovori.

Član 138.

Odredbe čl. 1.-137. ovog Zakona primjenjuju se na kantonalne organe uprave, općinske i gradske službe, te upravne ustanove, ako kantonalnim zakonom nije drukčije određeno.

F) Zakon o radnim odnosima i platama službenika organa uprave u Srednjobosanskom kantonu/Kantonu Središnja Bosna ("Službene novine Srednjobosanskog kantona", broj 7/00)

"Član 1.

Ovim Zakonom o radnim odnosima i platama službenika u organima uprave Srednjobosanskog kantona (u daljem tekstu: Zakon), u skladu sa Zakonom o radnim odnosima i platama službenika organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 13/98) – u daljem tekstu: federalni zakon), uređuju se posebne odredbe o radnim odnosima i platama u kantonalnim organima uprave i pitanja koja nisu uređena u Dijelu prvom federalnog zakona".

"Član 29.

Plata se isplaćuje unatrag, jedanput mjesečno, ako propisom Vlade, gradskog, odnosno općinskog vijeća nije drugačije određeno.

Na pitanja plata i primanja drugih naknada na osnovu rada, a koja nisu uređena ovim zakonom, primjenjuju se opći propisi o radu i kolektivni ugovori".

"Član 33.

Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na službenike shodno se primjenjuju i na namještenike u kantonalnim organima uprave i kantonalnim upravnim ustanovama, na službenike i namještenike u Stručnoj službi i drugim službama koje osniva Skupština, predsjednik Kantona i Vlada, na službenike i namještenike gradskih, odnosno općinskih službi za upravu, na službenike i namještenike u sudovima Kantona, tužilaštvima Kantona, pravobranilaštvima Kantona, sudovima za prekršaje Kantona, kantonalnim ustanovama za izvršenje krivičnih sankcija i zatvorima te u drugim kantonalnim, gradskim i općinskim institucijama i službama kantonalnih, gradskih i općinskih organa vlasti, ako zakonom nije drugačije određeno.

Odredbe ovoga zakona o pravima i obavezama rukovodilaca kantonalnih organa uprave, odnosno kantonalnih upravnih ustanova, zamjenika rukovodilaca, rukovodećih službenika i službenika s posebnim ovlaštenjima, shodno se primjenjuju i na rukovodioce, zamjenike rukovodilaca, rukovodeće službenike i službenike s posebnim ovlaštenjima u organima i službama iz prethodnog stava, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno, na općinske načelnike, gradonačelnike, druge rukovodioce, rukovodeće službenike i službenike s posebnim ovlaštenjima u općinama na području Kantona".

G) Ustavno-sudska praksa Ustavnog suda Federacije

  • -
    Presuda Ustavnog suda Federacije broj: U-56/13 od 03.07.2014. godine

6. Činjenično stanje

Nakon analize podnesenog zahtjeva, odgovora na zahtjev i činjenica na koje ukazuje cjelokupna dokumentacija u ovom predmetu, Ustavni sud Federacije je utvrdio da je Kolektivni ugovor za službenike organa uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine, zaključen dana 11.04.2000. godine između Samostalnog sindikata službenika organa uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine, kao predstavnika službenika organa uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine, s jedne strane i Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, s druge strane. Navedeni Kolektivni ugovor je zaključen uz prethodno pribavljenu saglasnost na usaglašeni tekst prijedloga Kolektivnog ugovora Vlada Unsko-sanskog kantona, Zeničko-dobojskog kantona, Bosansko-podrinjskog kantona, Hercegovačko-neretvanskog kantona i Vlade Kantona Sarajevo.

U konkretnom predmetu Vlada Srednjobosanskog kantona/Kantona Središnja Bosna dala je naknadnu saglasnost za pristupanje osporenom Kolektivnom ugovoru dana 21.02. 2002. godine, koja je zavedena pod poslovnim brojem Vlade Srednjobosanskog kantona/Kantona Središnja Bosna pod brojem V.P. 01-05-110/02. Isto tako je utvrđeno, da je Vlada Srednjobosanskog kantona/Kantona Središnja Bosna, Zaključkom broj: 01-05-99/13-35 od 15.03.2013. godine dala saglasnost na tekst prijedloga Kolektivnog ugovora o izmjenama Kolektivnog ugovora za službenike organa uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine, koji je po istom postupku zaključen dana 03.12.2013. godine i objavljen u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 97/13.

7. Stav Suda

Odlučujući o zahtjevu podnosioca, Ustavni sud Federacije je pošao od člana VI.2. (1) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine kojim je utvrđeno da se u općini ostvaruje lokalna samouprava. Članom VI.4.b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine je utvrđeno da Općinsko vijeće usvaja općinski budžet i donosi propise o oporezivanju i na druge načine osigurava potrebno finansiranje koje nisu osigurali kantonalna ili federalna vlast. Članom 2. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine propisano je da lokalna samouprava podrazumijeva pravo i osposobljenost lokalne samouprave da, u granicama zakona, regulišu i upravljaju određenim javnim poslovima na osnovu vlastite odgovornosti i u interesu lokalnog stanovništva. Isto tako, članom 3. navedenog Zakona propisano je da se lokalna samouprava organizuje i ostvaruje u općinama i gradovima, kao jedinicama lokalne samouprave, a izvršavaju je tijela jedinice lokalne samouprave i građani, u skladu sa ustavom, zakonom i statutom jedinice lokalne samouprave. U tom kontekstu, da bi jedinica lokalne samouprave mogla regulisati i upravljati određenim javnim poslovima koji su joj povjereni ustavom i zakonom mora imati zaposlene državne službenike i namještenike i osigurati potrebna finansijska sredstva za te namjene.

Ustavni sud Federacije smatra nespornom činjenicu da jedinice lokalne samouprave imaju vlastite nadležnosti, ustanovljene ustavom i zakonom, kao što imaju i pravo baviti se svim pitanjima od lokalnog značaja, koja nisu izuzeta iz njezine nadležnosti. Iz navedenih razloga, federalne i kantonalne vlasti su dužne u najvećoj mogućoj mjeri konsultovati jedinice lokalne samouprave u postupku donošenja propisa, koji se izravno tiču jedinica lokalne samouprave. Nadalje, Ustavni sud Federacije je utvrdio da Vlada Srednjobosanskog kantona/Kantona Središnja Bosna nije tražila ovlaštenje od Općine Travnik i Općine Novi Travnik za zaključivanje osporenog Kolektivnog ugovora, smatrajući da prava iz radnog odnosa državnih službenika i namještenika u jedinicama lokalne samouprave spadaju u oblast socijalne politike, koja je u zajedničkoj nadležnosti Federacije i kantona. Međutim, pri tome je zanemarena činjenica da su ti državni službenici i namještenici zaposlenici jedinica lokalne samouprave, koje plaćaju te iste jedinice lokalne samouprave iz svojih budžeta.

Također, iz dokaza u predmetu utvrđeno je da je Vlada Srednjobosanskog kantona/Kantona Središnja Bosna dala saglasnost za pristupanje osporenom Kolektivnom ugovoru i samim tim preuzela i finansijske obaveze koje su utvrđene u tom ugovoru. Isto tako, utvrđeno je da u skladu sa članom 73. osporenog Kolektivnog ugovora, Općina Travnik i Novi Travnik nisu ni naknadno pristupile osporenom Kolektivnom ugovoru, pa prema tome nisu ni prihvatile obaveze koje iz njega proizilaze. U prilog ovoj tvrdnji govori i činjenica koja proizilazi iz člana 75. osporenog Kolektivnog ugovora da se isti odnosi samo na stranke koje su ga potpisale, kao i na stranke koje su mu naknadno pristupile.

Obaveza konsultacije jedinice lokalne samouprave o svim stvarima koje ih se direktno tiču proizilazi iz člana 4. stav 6. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi. Ovo iz razloga što je članom VII.3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine propisano, da međunarodni ugovori i drugi sporazumi koji su na snazi u Bosni i Hercegovini i Federaciji Bosne i Hercegovine, te opća pravila međunarodnog prava čine dio zakonodavstva Federacije Bosne i Hercegovine.

Iz navedenih razloga, Vlada Srednjobosanskog kantona/Kantona Središnja Bosna nije mogla bez punomoći u ime Općina Travnik i Novi Travnik pristupiti osporenom Kolektivnom ugovoru, obzirom da je članom 1. osporenog Kolektivnog ugovora propisano da se njime uređuju prava i obaveze službenika iz rada i po osnovu rada na koje se primjenjuju propisi o radnim odnosima, platama i drugim naknadama službenika u organima uprave na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine.

Na navedeni način stvorene su određene finansijske obaveze koje u znatnoj mjeri opterećuju budžet, a da prije pristupanja osporenom Kolektivnom ugovoru Vlada Srednjobosanskog kantona/Kantona Središnja Bosna nije konsultovala niti je za to dobila ovlaštenje, odnosno punomoć za pristupanje od navedenih općina.

Iz navedenih razloga Ustavni sud Federacije je odlučio, kao u izreci ove presude.

Ovu presudu Ustavni sud Federacije je donio jednoglasno u sastavu: dr. sc. Kata Senjak, predsjednica Suda, Sead Bahtijarević, Vesna Budimir, Mirjana Čučković, Domin Malbašić, Aleksandra Martinović i prof. dr. Edin Muminović, sudije Suda.

Broj U-67/14
24. februara 2015. godine
Sarajevo

Predsjednica
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Dr. sc. Kata Senjak, s. r.