Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

PRESUDA

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu za zaštitu prava na lokalnu samoupravu Gradonačelnika Grada Mostara u vezi sa Kolektivnim ugovorom za službenike organa uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine na osnovu člana IV.C.3.10. (3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine u vezi sa Amandmanom XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici bez javne rasprave održanoj dana 10.06.2015. godine, donio je

PRESUDU

Utvrđuje se da Kolektivnim ugovorom za službenike organa uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 23/00, 50/00 i 97/13), nije povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu Grada Mostara.

Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH", "Službenim novinama Hercegovačko-neretvanskog kantona" i "Službenom glasniku Grada Mostara".

Obrazloženje

1. Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva

Gradonačelnik Grada Mostara (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva) podnio je dana 24.06.2014. godine Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) zahtjev za zaštitu prava Grada Mostara na lokalnu samoupravu. Smatra da je odredbama čl. 24., 29., 30., 31. i 32. Kolektivnog ugovora za službenike organa uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: osporeni Kolektivni ugovor), Gradu Mostaru povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu iz čl. 53. i 56. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 49/06 i 51/09) i člana 4. stav 6. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi.

U skladu sa Amandmanom XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine podnosilac zahtjeva je ovlašten za pokretanje postupka pred Ustavnim sudom Federacije za zaštitu prava na lokalnu samoupravu.

2. Stranke u postupku

Stranke u postupku u ovom predmetu su, na osnovu Amandmana XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, Gradonačelnik Grada Mostara kao podnosilac zahtjeva i Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona kao donosilac Odluke o davanju saglasnosti za potpisivanje osporenog Kolektivnog ugovora.

3. Bitni navodi zahtjeva

Podnosilac zahtjeva navodi da je osporeni Kolektivni ugovor zaključen između Samostalnog sindikata organa uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine i Vlade Federacije Bosne i Hercegovine dana 11.04.2000. godine, a uz prethodnu saglasnost Vlade Hercegovačko-neretvanskog kantona na osnovu akta broj: 01-460/98 od 25.09.1998. godine. Ističe da su odredbama čl. 24., 29., 30., 31. i 32. osporenog Kolektivnog ugovora Gradu Mostaru povrijeđena prava na lokalnu samoupravu iz čl. 53. i 56. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine i člana 4. stav 6. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi. Obrazlaže ustavno-pravni položaj jedinice lokalne samouprave, u konkretnom slučaju Grada Mostara, koji je definisan Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi i Zakonom o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine. Ističe da je osporeni Kolektivni ugovor donesen na osnovu iskazane volje strana koje su ga zaključile, bez učešća i bez pitanja Grada Mostara kao jedinice lokalne samouprave. Osporenim Kolektivnim ugovorom je prema mišljenju podnosioca zahtjeva, Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona stvorila obavezu u odnosu na Grad Mostar, koji nije imao mogućnost da učestvuje u postupku na bilo koji način. Smatra da je osporeni Kolektivni ugovor nametnuo prekomjeran teret na račun budžeta Grada Mostara i na taj način prekršio odredbe Evropske povelje o lokalnoj samoupravi i odredbe Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine. Navodi da je stvaranje obaveze iz osnova osporenog Kolektivnog ugovora dovelo do diskriminacije u pogledu finansijske snage Grada Mostara u odnosu na finansijsku snagu drugih kantona, kao npr. Kantona Sarajevo. Naglašava da je primjenom osporenog Kolektivnog ugovora onemogućena implementacija Zakona o platama i naknadama u organima vlasti Federacije Bosne i Hercegovine, kao i propisa koje je na osnovu ovog zakona donijelo Gradsko vijeće Grada Mostara. Pored iznesenog navodi da Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona nije imala ni ustavno ovlaštenje za zaključivanje osporenog Kolektivnog ugovora ni u svoje ime, niti u ime Grada Mostara.

Prilikom zaključenja osporenog Kolektivnog ugovora, Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona nije tražila mišljenje ni bivših općina Grada Mostara, iako su se stvorene obaveze po ovom ugovoru ranije odnosile i na njih. Isto tako navodi da je zaključivanje osporenog Kolektivnog ugovora bilo u suprotnosti i sa ranijim Zakonom o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine iz 1995. godine, a da ovaj kanton ni do danas nije vršio nikakve korekcije u smislu odredbe člana 58. sadašnjeg zakona. Na osnovu izloženog podnosilac zahtjeva smatra da je njegov zahtjev osnovan, imajući u vidu ustavno pravni položaj Grada Mostara, kao i odredbe Evropske povelje o lokalnoj samoupravi, odredbe Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine, te odredbe Statuta Grada Mostara i Statuta ranijih općina, kojima su utvrđeni principi na kojima se zasnivaju prava, obaveze i odgovornosti jedinica lokalne samouprave iz njene nadležnosti ustanovljene ustavom i zakonom. Predlaže Ustavnom sudu Federacije da donese presudu kojom će utvrditi da je Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona potpisivanjem osporenog Kolektivnog ugovora, bez saglasnosti Grada Mostara, odnosno ranijih općina u Gradu Mostaru povrijedila pravo Grada Mostara na lokalnu samoupravu, te da naloži Federaciji Bosne i Hercegovine i Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da usklade odredbe osporenog Kolektivnog ugovora sa Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi i Zakonom o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine. Zatim, predlaže da ovaj sud utvrdi da osporeni Kolektivni ugovor prestaje važiti sa danom objavljivanja presude.

4. Bitni navodi odgovora na zahtjev

U skladu sa članom 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/95 i 37/03) Ustavni sud Federacije je dana 30.06.2014. godine pozvao Vladu Hercegovačko-neretvanskog kantona, da se kao druga stranka u postupku izjasni o sadržaju zahtjeva u roku od 30 dana.

Dana 02.09.2014. godine Ustavni sud Federacije je zatražio od Vlade Hercegovačko-neretvanskog kantona izjašnjenje da li su od tadašnjih općina Grada Mostara (Sjever, Stari Grad, Jugoistok, Jug, Jugozapad i Zapad) i Grada Mostara, kao poslodavaca općinskih zaposlenika, tražili i dobili punomoć za zastupanje općina prilikom donošenja Odluke broj: 01-460/98 od 25.09.1998. godine, kojom su Vladi Federacije Bosne i Hercegovine dali saglasnost za zaključenje osporenog Kolektivnog ugovora. Također je zatražio izjašnjenje i o tome da li su od Grada Mostara, kao poslodavca zaposlenika Grada Mostara, tražili i dobili punomoć za zastupanje prilikom donošenja Odluke broj: 01-1-02-558/13 od 26.03.2013. godine, kojom su dali prethodnu saglasnost Vladi Federacije Bosne i Hercegovine za zaključivanje Kolektivnog ugovora o izmjenama Kolektivnog ugovora za službenike organa uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine, u roku od 15 dana.

U odgovoru na zahtjev koji je Ustavnom sudu Federacije dostavilo Kantonalno javno pravobranilaštvo dana 06.10.2014. godine, navode da je Zakon o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine na koji se poziva podnosilac zahtjeva, federalni propis. U odnosu na osporeni Kolektivni ugovor ističu da je zaključen od strane Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, koju je predstavljao federalni ministar pravde, uz pristup pojedinih kantona kao poslodavca, sa Samostalnim sindikatom službenika organa uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine, kao predstavnika svih zaposlenika u organima uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine. U odgovoru na zahtjev ističu da Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona nikada nije donijela odluku kojom se daje saglasnost na osporeni Kolektivni ugovor, niti je ista potpisana od strane predsjednika Vlade, niti je ista uopće razmatrana na sjednici Vlade. Također odluka nikad nije objavljena u "Narodnim novinama Hercegovačko-neretvanskog kantona". Ističu da Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona nije tražila saglasnost od tadašnjih općina Grada Mostara (Sjever, Stari Grad, Jugoistok, Jug, Jugozapad i Zapad), jer Vlada nije potpisala osporeni Kolektivni ugovor. Ugovorne strane u konkretnom slučaju su Vlada Federacije Bosne i Hercegovine i Samostalni sindikat službenika i zaposlenika organa uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine. Nadalje, ukazuju na činjenicu da Zakon o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine nije bio donesen u vrijeme kada je osporeni Kolektivni ugovor objavljen. Ističu da Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona nije tražila saglasnost za zaključivanje Kolektivnog ugovora o izmjenama Kolektivnog ugovora za službenike organa uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine, jer smatraju da regulisanje prava i obaveza državnih službenika i namještenika u jedinicama lokalne samouprave nisu u nadležnosti lokalne samouprave, koja je utvrđena Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi. Smatraju da se prava i obaveze državnih službenika i namještenika regulišu posebnim federalnim i kantonalnim zakonima, a ne Zakonom o lokalnoj samoupravi. Isto tako navode da je Gradsko vijeće Grada Mostara prihvatilo primjenu Kolektivnog ugovora donošenjem Odluke o platama i naknadama u organima vlasti Grada Mostara ("Službeni glasnik Grada Mostara", broj 3/12) i prije potpisivanja izmjena osporenog Kolektivnog ugovora iz 2013. godine. Pozivaju se na član 40. navedene Odluke kojom je propisano da se na prava i obaveze zaposlenih u Gradu Mostaru koja nisu regulisana Odlukom neposredno primjenjuje zakon, podzakonski propisi, kolektivni ugovor i sporazumi zaključeni sa sindikatom. Predlažu Ustavnom sudu Federacije da zahtjev Gradonačelnika Grada Mostara za zaštitu prava na lokalnu samoupravu odbije kao neosnovan.

5. Relevantni propisi za donošenje presude Ustavnog suda Federacije

A. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine

Član III.2e)

Federalna vlast i kantoni nadležni su za:

...
e) socijalnu politiku

Član VI.C. 1) i 2)

  • 1)
    U Hercegovačko-neretvanskom kantonu, Grad Mostar se organizuje kao jedna teritorijalna jedinica uprave i lokalne samouprave.
  • 2)
    Grad Mostar ima nadležnosti općine, osim ako zakonom nije drukčije propisano.

B. Evropska povelja o lokalnoj samoupravi

Član 3.1.

  • 1.
    Lokalna samouprava podrazumijeva pravo i osposobljenost lokalnih vlasti da, u granicama zakona, regulišu i rukovode znatnim dijelom javnih poslova, a na osnovu vlastite odgovornosti i u interesu lokalnog stanovništva.

Član 4. stav 6.

...

  • 6.
    Lokalne vlasti biće konsultovane, u najvećoj mogućoj mjeri, pravovremeno i na odgovarajući način, u procesu planiranja i donošenja odluka o svim stvarima koje ih se direktno tiču.

C. Zakon o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine

("Službene novine Federacije BiH", br. 49/06 i 51/09)

Član 2.

Lokalna samouprava podrazumijeva pravo i osposobljenost jedinica lokalne samouprave da, u granicama zakona, regulišu i upravljaju određenim javnim poslovima na osnovu vlastite odgovornosti i u interesu lokalnog stanovništva.

Član 3.

Lokalna samouprava se organizira i ostvaruje u općinama i gradovima, kao jedinicama lokalne samouprave, a izvršavaju je organi jedinice lokalne samouprave i građani, u skladu sa Ustavom i zakonom i statutom jedinice lokalne samouprave.

Član 8. st. 1. i 2.

Jedinica lokalne samouprave ima vlastite nadležnosti, ustanovljene ustavom i zakonom i ima pravo baviti se svim pitanjima od lokalnog značaja koja nisu isključena iz njezine nadležnosti, niti dodijeljena u nadležnost neke druge vlasti na osnovu ustava i zakona.

Ona će biti samostalna u odlučivanju o pitanjima iz vlastitih nadležnosti, koja ne mogu biti ograničena ili uskraćena od federalnih ili kantonalnih vlasti, osim u slučajevima i u okvirima utvrđenim ustavom i zakonom.

Član 53.

Federalne, odnosno kantonalne vlasti dužne su razmotriti inicijative, prijedloge i sugestije jedinice lokalne samouprave i o svom stavu i preduzetim aktivnostima obavijestiti jedinice lokalne samouprave u roku od 30 dana od dana prijema inicijative, prijedloga ili sugestije.

Član 56.

Federalne, odnosno kantonalne vlasti dužne su u najvećoj mogućoj mjeri konsultovati jedinice lokalne samouprave u postupku donošenja propisa koji ih se direktno tiču.

Konsultovanje, u smislu iz prethodnog stava ovog člana, federalne, odnosno kantonalne vlasti vrše putem saveza općina i gradova.

Član 58. st. 1. i 2.

Danom stupanja na snagu ovog Zakona prestaje da važi Zakon o osnovama lokalne samouprave ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/95).

Federacija Bosne i Hercegovine i kantoni su dužni uskladiti svoje zakone sa ovim Zakonom, te izvršiti prijenos poslova i nadležnosti, kao i odgovornosti dodijeljenih jedinicama lokalne samouprave ovim Zakonom, u roku od 6 mjeseci od dana njegovog stupanja na snagu.

D. Zakon o radu

("Službene novine Federacije BiH", br. 43/99, 32/00 i 29/03)

Član 112.

Na strani zaposlenika kod zaključivanja kolektivnog ugovora može biti sindikat ili više sindikata, a na strani poslodavca može biti poslodavac, više poslodavaca ili udruženje poslodavaca.

Ako je u pregovaranju i zaključivanju kolektivnog ugovora zastupljeno više sindikata, odnosno više poslodavaca, o zaključivanju kolektivnog ugovora mogu pregovarati samo oni sindikati, odnosno poslodavci koji imaju punomoć od svakog pojedinačnog sindikata, odnosno poslodavca, u skladu sa njihovim statutom.

Do formiranja udruženja poslodavaca na strani poslodavca kod zaključivanja kolektivnog ugovora iz člana 111. ovoga zakona, može biti Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno vlada kantona.

Član 115.

Kolektivni ugovor je obavezan za strane koje su ga sklopile, kao i za stranke koju su mu naknadno pristupile.

E. Kolektivni ugovor za službenike organa uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine

("Službene novine Federacije BiH", br. 23/00, 50/00 i 97/13)

Član 75.

Ovaj ugovor je obavezan za strane koje su ga potpisale, kao i za strane koje mu naknadno pristupe.

Sporove u vezi primjene ovog ugovora, koji nisu riješeni arbitražom, rješavat će nadležni Sud u Federaciji.

Troškove izrade ovog ugovora snose ugovorne strane solidarno.

F. Odluka o platama i naknadama u organima vlasti Grada Mostara

("Službeni glasnik Grada Mostara", broj 3/12)

Član 1.

Ovom Odlukom uređuju se plate i naknade izabranih dužnosnika, nosilaca izvršnih dužnosti, imenovanih dužnosnika, državnih službenika i namještenika u Gradskom vijeću i Gradskoj upravi Grada Mostara, gradskim upravnim organizacijama, stručnim i drugim službama i Pravobranilaštvu Grada Mostara, u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom.

Član 40.

Na prava i obaveze zaposlenih u Gradu Mostaru koja nisu regulisana ovom Odlukom neposredno će se primjenjivati zakon, podzakonski propisi, kolektivni ugovor i sporazumi zaključeni sa sindikatom.

Član 41.

U postupku utvrđivanja prijedloga ove Odluke obavezno se osigurava sudjelovanje sindikata u skladu sa zakonom.

6. Činjenično stanje i stav Ustavnog suda

Nakon analize podnesenog zahtjeva, odgovora na zahtjev i činjenica na koje ukazuje cjelokupna dokumentacija u ovom predmetu, Ustavni sud Federacije je utvrdio da je osporeni Kolektivni ugovor zaključen dana 11.04.2000. godine između Samostalnog sindikata službenika organa uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine, kao predstavnika službenika organa uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine s jedne strane i Vlade Federacije Bosne i Hercegovine s druge strane. Navedeni Kolektivni ugovor je zaključen uz prethodno pribavljenu saglasnost na usaglašeni tekst prijedloga Kolektivnog ugovora Vlade Unsko-sanskog kantona, Zeničko-dobojskog kantona, Bosansko-podrinjskog kantona, Hercegovačko-neretvanskog kantona i Vlade Kantona Sarajevo. U konkretnom slučaju, Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona prethodnu saglasnost na usaglašeni tekst osporenog Kolektivnog ugovora dala je Odlukom broj: 01-460/98 od 25.09.1998. godine.

Također, iz priložene dokumentacije u predmetu utvrđeno je da je Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona dala prethodnu saglasnost Odlukom broj: 01-1-02-558/13 od 26.03.2013. godine, na usaglašeni tekst Kolektivnog ugovora o izmjenama Kolektivnog ugovora za službenike organa uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine, koji je po istom postupku zaključen dana 03.12.2013. godine i objavljen u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 97/13.

Nadalje, obzirom da je suštinsko pitanje u ovom predmetu da li je isti potpisan bez konsultacije i/ili saglasnosti Grada Mostara kao jedinice lokalne samouprave, utvrđeno je da je Gradsko vijeće Grada Mostara, na 38. sjednici održanoj dana 27.02. i 02.03.2012. godine, donijelo Odluku o platama i naknadama u organima vlasti Grada Mostara koja je objavljena u "Službenom glasniku Grada Mostara", broj 3/12 (u daljem tekstu: Odluka). Navedena Odluka je donesena na osnovu člana 60. i 62. stav 2. Zakona o platama i naknadama u organima vlasti Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 45/10). Bitno je naglasiti da je članom 1. Odluke propisano da se njom uređuju plate i naknade izabranih dužnosnika, nosilaca izvršnih funkcija, imenovanih dužnosnika, državnih službenika i namještenika u Gradskom vijeću i Gradskoj upravi Grada Mostara, gradskim upravnim organizacijama, stručnim i drugim službama i Pravobranilaštvu Grada Mostara, u skladu sa zakonom i Kolektivnim ugovorom. Takođe, članom 40. Odluke propisano je da će se na prava i obaveze zaposlenih u Gradu Mostaru koja nisu regulisana Odlukom, neposredno primjenjivati zakon, podzakonski propisi, kolektivni ugovori i sporazumi zaključeni sa sindikatom.

Ustavni sud Federacije smatra da je donošenjem Odluke u kojoj je propisano da će se za sve ono što nije regulisano tom odlukom primjenjivati Kolektivni ugovor, Grad Mostar pristupio osporenom Kolektivnom ugovoru saglasno mogućnosti iz člana 75. tog Kolektivnog ugovora. Zbog toga je Grad Mostar na ovaj način kao jedinica lokalne samouprave naknadno prihvatio osporeni Kolektivni ugovor, te se ne može prihvatiti tvrdnja podnosioca zahtjeva da je došlo do povrede prava Grada Mostara na lokalnu samoupravu.

Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je većinom glasova u sastavu: Domin Malbašić, predsjednik Suda, Sead Bahtijarević, Vesna Budimir, Mirjana Čučković, mr. sc. Šahbaz Džihanović, Aleksandra Martinović, prof. dr. Edin Muminović i dr. sc. Kata Senjak, sudije Suda.

Broj U-62/14
10. juna 2015. godine
Sarajevo

Predsjednik
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Domin Malbašić, s. r.