USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
PRESUDA
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o ustavnom pitanju koje je predočio Kantonalni sud u Mostaru u vezi utvrđivanja ustavnosti člana 52. stav 1. Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica, na osnovu člana IV.C.10.(4) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, u vezi sa Amandmanima LII i XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, nakon javne rasprave, na sjednici održanoj 11.02.2014. godine, donio je
PRESUDU
Utvrđuje se da je član 52. stav 1. Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica ("Službene novine Federacije BiH", br. 33/04, 56/05, 70/07 i 9/10) u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Narodnim novinama Hercegovačko-neretvanskog kantona".
Obrazloženje
1. Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva
Kantonalni sud u Mostaru (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva) u postupku rješavanja upravnog spora, broj 07 0 U 007431 13 U po tužbi tužioca Vlatka Dugandžića iz Mostara, protiv rješenja tuženog Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata/Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida domovinskog rata (u daljem tekstu: Federalno ministarstvo), broj UP-II-03-41-1520/11 od 06.07.2012. godine, na osnovu člana IV.C.10.(4) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, predočio je Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) ustavno pitanje u vezi utvrđivanja ustavnosti člana 52. stav 1. Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica (u daljem tekstu: osporeni član Zakona).
2. Stranke u postupku
Stranke u postupku u ovom predmetu su na osnovu člana 39. stav 2. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03) Kantonalni sud u Mostaru, Vlatko Dugandžić iz Mostara, Federalno ministarstvo i Predstavnički dom i Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, kao donosilac Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica.
3. Bitni navodi podnosioca zahtjeva
Podnosilac zahtjeva smatra da je osporeni član u suprotnosti sa odredbama Glave II.A. 2. (1) c) ("jednakost pred zakonom"), e) ("pravo na pravičan postupak"), k) ("pravo na imovinu") Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kao i člana 6. stav 1. Evropske konvencije o ljudskim pravima ("pravo na pravično suđenje).
U vezi s tim, istakli su da je članom 41. stav 1. i 2. Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica određeno da prvostepeno rješenje, kojim je priznato pravo na ličnu invalidninu podliježe reviziji, a reviziju, u roku od tri mjeseca od dana primitka predmeta, obavlja kantonalni organ uprave nadležan za branilačko-invalidsku zaštitu. Nadalje, članom 41. stav 4. predmetnog Zakona propisano je da, ukoliko protiv prvostepenog rješenja nije uložena žalba, a revizija ne bude obavljena u roku od tri mjeseca, od dana kada je kantonalni organ, nadležan za reviziju, primio predmet, smatra se da je revizija obavljena i da je dana saglasnost na rješenje. Praksa je pokazala, da se u postupku revizije i unutar ova tri mjeseca roka za reviziju, obavljaju nova medicinska vještačenja po revizijskoj liječničkoj komisiji iz člana 47. stav 3. predmetnog Zakona. Podnosilac zahtjeva smatra da upravo iz ove definicije i zakonske odredbe proizlazi da je, u ovom slučaju riječ o prekluzivnom zakonskom roku od tri mjeseca unutar kojega se mora završit postupak revizije. Odredbom osporenog člana propisano je da nalaz i mišljenje revizijske komisije iz člana 47. stav 3. predmetnog Zakona može poslužiti kao razlog za obnovu postupka ako nije upotrijebljen u postupku revizije, radi toga što je izdan po isteku roka za reviziju rješenja, propisanog u članu 41. Zakona. Primjena člana 52. stav 1. Zakona bi se mogla tolerisati samo u slučaju da je revizijski organ dostavio liječničkoj komisiji nalog za pregled sa predmetnim spisom unutar zakonskog roka od tri mjeseca za vršenje revizije, te da liječnička komisija unutar toga roka obavi pregled, a nalaz i mišljenje izda nakon toga roka. Podnosilac zahtjeva smatra da upravo i sama norma člana 52. propisuje da "nije upotrijebljen u postupku revizije, radi toga što je izdan po proteku roka za reviziju". Tačkom 1. Uputstva o primjeni člana 52. Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica nije propisano da je pribavljanje nalaza i mišljenja revizijske liječničke komisije obavezno, nego je propisano da će se obavezno pribaviti i takav nalaz i mišljenje u "svim predmetima lične i porodične invalidnine u kojima je u dokaznom postupku potrebno pribaviti nalaz i mišljenje nadležne liječničke komisije u postupku zakonske revizije", iz čega se da zaključiti da se nalaz i mišljenje neće pribavljati ukoliko to nije potrebno, s obzirom na stanje provedenog dokaznog postupka.
Slanje predmeta na revizijske liječničke komisije nakon tri ili četiri godine i izvan zakonskog prekluzivnog roka za reviziju apsolutno je nedopustivo i predstavlja kršenje osnovnih ljudskih prava, vezano za pravično suđenje i pravičnu primjenu prava, što jednu veliku grupaciju ljudi stavlja u nejednak položaj pred zakonom i onemogućava im pravičan postupak, a što sve za direktnu posljedicu ima onemogućavanje korištenja i uživanja njihovih imovinskih prava, koja su stekli pravomoćnim i rješenjima u upravnom postupku. Stoga smatraju da je član 52. stav 1. osporenog Zakona nekompatibilan sa ostalim članovima istog Zakona, odnosno da nije u skladu sa osnovnim ustavnim odredbama.
4. Bitni navodi odgovora na zahtjev
Ustavni sud Federacije, u skladu sa članom 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine je dana 25.03.2013. godine, zahtjev dostavio na odgovor drugoj stranci u postupku, tj. tužiocu u upravnom sporu Dugandžić Vlatku, Federalnom ministarstvu i Predstavničkom domu i Domu naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine da u ostavljenom roku daju odgovor na zahtjev.
Odgovor je dao tužilac Dugandžić Vlatko i tuženo Ministarstvo.
U odgovoru na zahtjev tužilac Dugandžić Vlatko, putem punomoćnika Darislava Paponje, advokata iz Mostara, između ostaloga istakao je da, Uputstvo o primjeni člana 52. Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica je u suprotnosti sa članom 52. stav 4. navedenog Zakona, u kojem je propisano da je nalaz i mišljenje revizijske liječničke komisije dat po proteku roka propisanog za reviziju, osnov za obnovu postupka. Osporenim članom Zakona propisano je da u slučaju kada revizijska liječnička komisija donese drugačiji nalaz i mišljenje u odnosu na prvostepenu liječničku komisiju, nalaz i mišljenje revizijske komisije može poslužiti kao razlog za obnovu postupka, što ukazuje da se Uputstvom o primjeni člana 52. Zakona mijenja zakon, što je nedopustivo. To potvrđuje tačka 1. Uputstva o primjeni člana 52. Zakona, kojom je propisano:".... u postupku zakonske revizije nadležni organ koji vrši reviziju obavezan je pribaviti nalaz i mišljenje Revizijske ljekarske komisije".
Primjenjujući te propise upravni organi su u postupku vršenja revizije počinili diskriminaciju, na način da su ranije donesena pravomoćna rješenja retroaktivno ukidali i u cijelosti poništavali, odbijali zahtjeve podnosilaca ili su pak retroaktivno umanjivali stečena prava, radi čega su podnosioci zahtjeva bili suočavani sa vraćanjima isplaćenih invalidnina u cijelosti ili u srazmjernom dijelu. Smatraju da član 52. stav 1. predmetnog Zakona nije u skladu sa ostatkom odredaba Zakona, jer omogućava nedopuštenu retroaktivnu primjenu prava, što nije u skladu sa ustavnim odredbama, čime se krše zakonski principi i osnovi ljudskih prava.
U odgovoru na zahtjev tuženo Federalno ministarstvo, između ostaloga, je istaklo da primjenom člana 52. Zakona nema povrede ljudskih prava, vezano za pravično suđenje i pravičnu primjenu prava. Navedene odredbe ne omogućavaju kršenje ljudskih prava iz Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Odredba člana 52. stav 1. Zakona predstavlja pravni slijed člana 46. stav 3., 47. i 41. Zakona kao i člana 246. stav 1. tačka 1. ZUP-a.
Suprotno navodima zahtjeva, postavljaju kontra pitanje, što je sa korisnicima kojima je prvostepena liječnička komisija utvrdila manji postotak invaliditeta nego što mu pripada, ili je propustila da utvrdi ortopedski dodatak ili dodatak za njegu i pomoć drugog lica. Imaju li ta lica pravo na pravično suđenje i pravičnu primjenu prava?
Smisao pribavljanja nalaza i mišljenja Revizijske liječničke komisije, odnosno smisao odredaba čl. 46., 47. i 52. upravo je u tome da se revidira (provjeri) da li je nalaz i mišljenje prvostepene liječničke komisije dat u skladu sa Zakonom, Pravilnikom o utvrđivanju procenta vojnog invaliditeta i Pravilnikom o radu ljekarskih komisija ("Službene novine Federacije BiH", broj 41/04). Smatraju da je pravično suđenje, odnosno pravična primjena prava upravo omogućavanje korisnicima prava da to pravo nesmetano uživaju u obimu, koji im pripada, u skladu sa normama koje se primjenjuju u obimu i na način propisan za sve građane.
Na osnovu navedenoga, predlažu Ustavnom sudu Federacije donošenje presude, kojom će se utvrditi da osporeni član Zakona nije u neskladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda.
5. Javna rasprava
Javna rasprava u ovom ustavnosudskom predmetu održana je dana 18.09.2013. godine. Na javnu raspravu su pristupili: Predsjednik Kantonalnog suda u Mostaru, punomoćnici Federalnog ministarstva, punomoćnik tužioca Vlatka Dugandžića iz Mostara i punomoćnici Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine.
Predsjednik Kantonalnog suda u Mostaru je obrazložio i u cijelosti ostao kod navoda zahtjeva, s tim što je precizirao zahtjev ukazujući samo na povredu prava na pravičan postupak.
Punomoćnici Federalnog ministarstva su u cijelosti ostali kod odgovora na zahtjev, pojašnjavajući njegove navode.
Predstavnici Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine su istakli da se prilikom donošenja integralnog teksta Zakona, članom 41. pokušao zaštititi institut prava pojedinca na korištenje prava iz oblasti branilačko-invalidske zaštite, jer su prije stupanja na snagu navedenog zakona invalidi bili podvrgnuti višestrukoj reviziji po starim propisima. Ranije se smatralo da administrativne procedure moraju završiti u razumnom roku koji je procijenjen na tri mjeseca i isti rok je i u ovom zakonu propisan. Naveli su da je primjena člana 52. Zakona u kontekstu sa članom 41. Zakona. Smatraju da je zakonodavac u potpunosti omogućio i korisniku prava i organima koji prate provođenje tih prava, da se ponašaju u skladu sa zakonom. Ukazuju i na član 246. Zakona o općem upravnom postupku, koji omogućava da se zbog promijenjenih okolnosti provede novi upravni postupak.
Odvjetnik tužioca Vlatka Dugandžića se pridružio izlaganju podnosioca zahtjeva, ističući da je navedeno Ministarstvo donošenjem pomenutog Uputstva zloupotrijebilo pravo, jer je njime izmijenjen osporeni član Zakona.
6. Relevantni propisi
6.1. Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda
Član 6. stav 1.
"Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Presuda se izriče javno, ali se novinari i javnost mogu isključiti s čitavog ili jednog dijela suđenja u interesu morala, javnog reda ili nacionalne sigurnosti u demokratskom društvu, kada to nalažu interesi maloljetnika ili zaštite privatnog života strana u sporu ili kada to sud smatra izričito neophodnim zato što bi u posebnim okolnostima publicitet mogao nanijeti štetu interesima pravde".
6.2. Zakon o pravima branilaca i članova njihovih porodica
("Službene novine Federacije BiH", br. 33/04, 56/05, 70/07 i 9/10)
Član 41.
"Rješenje kojim je priznato pravo na ličnu invalidninu, dodatak za njegu i pomoć od drugog lica, ortopedski dodatak, porodičnu invalidninu, uvećanu porodičnu invalidninu donijeto u prvom stepenu - podliježe reviziji.
Reviziju prvostepenih rješenje obavlja kantonalni organ uprave nadležan za branilačko-invalidsku zaštitu u roku od tri mjeseca od dana primitka predmeta. U obavljanju revizije kantonalni organ uprave nadležan za branilačko-invalidsku zaštitu može dati saglasnost na prvostepeno rješenje, može ga izmijeniti, poništiti, ukinuti i sam riješiti upravnu stvar ili vratiti predmet prvostepenom organu na ponovni postupak.
Revizija odgađa izvršenje rješenja.
Ako protiv rješenja prvostepenog organa nije podnijeta žalba, a revizija ne bude obavljena u roku od tri mjeseca, od dana kada je kantonalni organ primio predmet, smatra se da je revizija obavljena i da je dana saglasnost na rješenje".
Član 47. stav 3.
"Liječničku komisiju koja daje nalaz i mišljenje u postupku revizije prvostepenih rješenja o pravima prema ovom Zakonu, čine tri člana od kojih su najmanje dva člana komisije liječnici specijalisti".
Član 52.
"Nalaz i mišljenje liječničke komisije iz člana 47. stav 3. ovoga Zakona može poslužiti kao razlog za obnovu postupka, ako nije upotrijebljen u postupku revizije, radi toga što je izdan po proteku roka za reviziju rješenja propisanom u članu 41. ovoga Zakona".
6.3. Uputstvo o primjeni člana 52. Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica/Zakona o pravima branitelja i članova njihovih obitelji po kojem su dužni postupati organi nadležni za bran
("Službene novine Federacije BiH", broj 77/08)
"1. U svim predmetima lične i porodične invalidnine u kojima je u dokaznom postupku potrebno pribaviti nalaz i mišljenje ljekarske komisije u postupku zakonske revizije (radi provjere: procenta invaliditeta, dodatka za njegu i pomoć od drugog lica, ortopedskog dodatka, nesposobnosti za privređivanje, uzročno-posljedične veze), ukoliko je prethodno utvrđeno da je dokazni postupak pravilno proveden u skladu sa Zakonom, u postupku zakonske revizije nadležni organ koji vrši reviziju obavezan je pribaviti nalaz i mišljenje Revizijske ljekarske komisije".
7. Činjenično stanje i stav Ustavnog suda Federacije
Nakon provedenog postupka Ustavni sud Federacije je razmotrio činjenice iz postavljenog zahtjeva, odgovora na zahtjev, činjenice iznesene na javnoj raspravi, kao i cjelokupnu dokumentaciju u spisu. Osporeni član Zakona, Ustavni sud Federacije je analizirao u svjetlu člana 46. sa svim izmjenama i dopunama Zakona, kojim je propisano da se prava navedena u ovom članu (vojni invaliditet, pravo na dodatak za njegu i pomoć od drugog lica, ortopedski dodatak, nesposobnost za privređivanje i dr.) utvrđuju na osnovu nalaza i mišljenja nadležnih ljekarskih komisija. To znači da bi određena lica koristila prava propisana navedenim članom, potrebno je da nalaz i mišljenje o utvrđenom pravu ocijeni prvostepena i reviziona liječnička komisija, koje daju nalaze i mišljenja u postupku revizije prvostepenih rješenja o pravima po ovom zakonu. Kad je u pitanju osporeni član Zakona, isti reguliše mogućnost korištenja nalaza i mišljenja revizione komisije za obnovu postupka ako nije upotrijebljen u postupku revizije zbog toga što je izdan po proteku roka za reviziju. Prema mišljenju Ustavnog suda Federacije, istim članom dana je mogućnost strankama u postupku da mogu pokrenuti obnovu postupka u smislu člana 246. stav 1. tačka 1. Zakona o upravnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 2/98 i 48/99) samo ako taj nalaz predstavlja nove činjenice i nove dokaze koji se do tada nisu mogli koristiti. Imajući u vidu navedeno ne bi se moglo govoriti o povredi bilo kakvih prava ostvarenih prema članu 41. Zakona, iz razloga što se ovaj nalaz može koristiti samo u određenim slučajevima u obimu i na način propisan ovim zakonom. Iz navedenih razloga, Ustavni sud Federacije je ocijenio da osporenim članom Zakona u konkretnom slučaju nije povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana 6. stava1. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda.
S obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci ove presude.
Ovu presudu Ustavni sud Federacije je donio jednoglasno u sastavu: dr. Kata Senjak, predsjednica Suda, Sead Bahtijarević, Domin Malbašić, Aleksandra Martinović i prof. dr. Edin Muminović, sudije Suda.
Broj U-10/13
11. februara 2014. godine
Sarajevo
Predsjednica
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Dr. Kata Senjak, s. r.