Federalno ministarstvo zdravstva
Prilog 1. planovi i programi specijalizacija za doktore medicine
Veliki dokument · tekst, dio 19 od 61
mijastenije gravis, Sindrom Eaton-Lambert, SSPE, Subakutne spongioformne encefalopatije - neurološki poremećaji kod SIDE. Specijalizant se upoznaje i obučava za izvođenje sljedećih laboratorijskih imunoloških metoda: - specifičnosti oligoklonalnskih imunoglobulina u cerebrospinalnom likvoru - primjena odgovarajćih testova celularne imunosti u praćenju toka ovih bolesti. ORL Specijalizant stiče znanje o imunopatogenezi, imunodijagnozi i imunoterapiji sljedećih bolesti: - Rinitis - Sinusitis - Nosni polipi - Bolesti larynxa Specijalizant se upoznaje i obučava za izvođenje sljedećih dijagnostičkih metoda: - Anteriornu rinoskopiju (spekulima) - nazalnu endoskopiju Načini liječenja Specijalista kliničke imunologije mora poznavati i usvojiti sljedeće teorijske osnove, te praktično samostalno primjenjivati sljedeće terapijske postupke: - Izbjegavanje alergena (smanjenje izloženosti) (3) - Alergen-specifična imunoterapija (3) - Farmakoterapija (3) - Bolesti gornjih dišnih puteva: rinitis, sinusitis, nosni polipi, otitis media (bakterijski i serozni), bolesti grkljana (3) - Konjunktivitis, iritis, iridociklitis, keratoconjuctivitis sicca (3) - Urtikarija i angioedem, atopijski dermatitis, kontaktni dermatitis, mastocitoza, osipi uzrokovani lijekovima, hipersenzitivne reakcije (3) - Bolesti donjih dišnih puteva: astma, alergijska bronhopulmonalna aspergiloza (3) hipersenzitivni pneumonitis, hronična opstruktivna bolest pluća (KOPB), cistična fibroza, sindom nepokretnih cilija, sarkoidoza, sindrom hroničnog kašlja (3) - Preosjetljivost na lijekove: antibiotici, NSAID, anestetici (lokalni, opći) i miorelaksansi, radiološka kontrastna sredstva, drugi lijekovi (3) - Alergijske reakcije na hranu i dodatke hrani: alergija na hranu i intolerancija hrane, reakcije na aditive hrani, senzitivnost na gluten (glutenska enteropatija), garstointestinalne eozinofilne bolesti (3) - Anafilaksija (3) - Alergijska preosjetljivosti na otrove insekata(3) - Imunodeficijencije (3) - Deficijencije komplementa: hereditarni i stečeni angioedem, deficijencija komponenata komplementa (3) - Primarne imunodeficijencije (3) - Stečene imunodeficijencije (3) - Poremećaji funkcije fagocita (3) - Bolesti poremećene imunološke regulacije (3) - Autoimune bolesti: sistemski eritemski lupus (SLE), reumatoidni artritis,antifosfolipidni sindrom, sklerodermija (PSS), Sjögrenov sindrom, seronegativne spondiloartropatije, dermatomiozitis, nediferencirana bolest veziva, - Miješana bolest vezivnog tkiva, osteoartritis, sindromi preklapanja, juvenilni idiopatski artritis; organ specifične autoimune bolesti (imunološke bolesti bubrega, tiroidne autoimune bolesti, šećerna bolest i srodne autoimune bolesti, imunološke bolesti probavnog trakta, autoimune bolesti jetre, mijastenija gravis, imunološke bolesti živčanog sistema, bulozne autoimune bolesti kože) (3) - Vaskulitis (3) - Modulacija imunološkog odgovora: imunosupresivi, imunostimulatori, gamaglobulini i monoklonska protutijela, agonisti i antagonisti citokinskih receptora, cijepljenje, plazmafereza i citofereza, rekombinantne molekule (3) - Transplantacija i GVHR (2) - Imunološki vezane maligne bolesti (2) - Poremećaji imunološkog sistema u reprodukciji (2) Uvjeti za ustanovu u kojoj se provodi specijalizacija Ustanova mora ispunjavati uvjete iz Pravilnika. Posebni uvjeti: Ustanova mora ispunjavati sljedeće uvjete u odnosu na prostor, opremu i opseg rada. Specijalizacija se može provoditi u zdravstvenoj ustanovi koja ima status kliničke ustanove, a mora ispunjavati sljedeće uvjete u odnosu na prostor, opremu i opseg rada: - potpuno opremljen imunološki i alergološki odjel od najmanje šest postelja, te odgovarajući poliklinički dio, - potpuno opremljene odjele intenzivne njege, koji obavljaju sve stručne poslove i postupke potrebne za savladavanje odgovarajućeg dijela specijalističkog usvršavanja, - prostor za praktični rad u domeni provokacijskih in vivo alergoloških testova, testova plućne funkcije, patohistološku obradu bioptata raznih tkiva, - imunološki laboratorij opremljen dijagnostičkom opremom, - obavljati sve stručne poslove i postupke predviđene programom specijalizacije, na odgovarajućoj nivou kvalitete i u dovoljnom broju (odgovarajući broj hospitalizacija s odgovarajućim brojem ambulantnih bolesnika po specijalizantu godišnje), - odgovarajući prostor za stručne sastanke i edukaciju te pristup međunarodnoj medicinskoj literaturi iz područja interne medicine i kardiologije, - mogućnost redovnih konsultacija sa specijalistima drugih medicinskih specijalnosti. KLINIČKA MIKROBIOLOGIJA Naziv specijalizacije Klinička mikrobiologija Naziv koji se stiče polaganjem specijalističkog ispita Specijalista kliničke mikrobiologije Trajanje specijalizacije 60 mjeseci (5 godina) Program specijalizacije Oblast Trajanje (mjeseci) Mjesto obavljanja staža Osnovna teorijska nastava ˝ FMZ i ZZJZ FBIH Klinički odjeli 11 ˝ intenzivno liječenje 3 Bolnički odjel intenzivnog liječenja hirurgija 2 ˝ Bolnički odjel hirurgije interna medicina 1 Bolnički odjel interne medicine pedijatrija 1 Bolnički odjel pedijatrije ginekologija i opstetricija 1 Bolnički odjel ginekologije i opstetricije infektologija 3 Bolnički odjel infektologije Mikrobiologija u bolničkom laboratoriju 16 Mikrobiološki laboratorij Bakteriologija u referentnim laboratorijima 4 Bakteriološki laboratorij Virologija 6 Virološki laboratorij Parazitologija 3 Parazitološki laboratorij Mikologija 3 Mikološki laboratorij Molekularna mikrobiologija 3 Laboratorij molekularne mikrobiologije Bolničke infekcije 6 Bolnica Mikrobiologija hrane i vode 1 Mikrobiološki laboratorij zavoda za javno zdravstvo Epidemiologija i statistika 1 Zavod za javno zdravstvo Godišnji odmor 5 Kompetencije koje polaznik stiče završetkom specijalizacije Nivo usvojene kompetencije: 1 Specijalizant je savladao tematsko područje na osnovnom nivou i potrebna mu je pomoć i stručni nadzor u radu i rješavanju problema iz tematskog područja 2 Specijalizant je djelimično savladao tematsko područje i uz djelimični stručni nadzor u mogućnosti je raditi i rješavati probleme iz tematskog područja 3 Specijalizant je u potpunosti savladao tematsko područje, poznaje odgovarajuću literaturu i u mogućnosti je samostalno raditi i rješavati probleme iz tematskog područja Za sticanje kompetencija odgovoran je specijalizant, glavni mentor i mentor. Opće kompetencije Završetkom specijalističkog usavršavanja specijalizant kliničke mikrobiologije mora imati u potpunosti usvojene opće kompetencije. Posebna pažnja mora se usmjeriti sticanju općih kompetencija važnih za određenu granu specijalizacije. Završetkom specijalizacije specijalizant kliničke mikrobiologije mora: - poznavati i primjenjivati načela medicinske etike i deontologije (3) - posjedovati profesionalnost, humanost i etičnost uz obavezu očuvanja privatnosti i dostojanstva pacijenta (3) - poznavati vještinu ophođenja s pacijentima, kolegama i ostalim stručnjacima - komunikacijske vještine (3) - poznavati važnost i primjenjivati načela dobre saradnje s drugim radnicima u zdravstvu (3) - biti sposoban razumljivo i na prikladan način prenijeti relevantne informacije i objašnjenja pacijentu (usmeno i pisano), njegovoj porodici, kolegama i ostalim stručnjacima s ciljem zajedničkog učestvovanja u planiranju i provedbi zdravstvene zaštite (3) - biti sposoban definirati, probrati i pravilno dokumentirati relevantne podatke o pacijentu, informirati se i uvažiti stavove pacijenta i njegove porodice, stavove drugih kolega te drugih stručnjaka (3) - kroz neprekidno učenje i samoprocjenu unaprijediti kompetencije i stavove nužne za podizanje kvalitete stručnog rada (3) - usvojiti principe upravljanja svojom praksom i karijerom s ciljem profesionalnog razvoja (3) - imati razvijenu vještinu prenošenja znanja na mlađe kolege i druge radnike u zdravstvu (3) - razumjeti važnost naučnog pristupa struci (3) - sudjelovati u naučno-istraživačkom radu poštujući etička načela naučno-istraživačkog rada i kliničkih ispitivanja te sudjelovati u pripremi radova za objavu (3) - biti sposoban doprinijeti stvaranju, primjeni i prenosu novih medicinskih znanja i iskustava te sudjelovati u provedbi programa specijalizacije i uže specijalizacije (3) - znati i primjenjivati principe medicine bazirane na dokazima (3) - poznavati važnost i način efiksanog vođenja detaljne dokumentacije te isto primjenjivati u svom radu u skladu sa važećim propisima (3) - biti sposoban koordinirati i utvrditi prioritete u timskom radu, odnosno efiksano sudjelovati u radu multidisciplinarnog tima zdravstvenih radnika i saradnika (3) - procijeniti potrebu uključivanja drugih stručnjaka u proces pružanja zdravstvene zaštite (3) - biti upoznat s važnošću saradnje te aktivno sarađivati s javnozdravstvenim službama i ostalim tijelima uključenim u sistem zdravstva (3) - poznavati organizaciju sistema zdravstva i biti osposobljen za odgovorno učestvovanje u upravljanju aktivnostima procjene potreba, planiranja mjera unapređenja i povećanja efiksanosti te razvoja i unapređenja sistema kvalitete zdravstvene zaštite (3) - poznavati regulativu iz područja zdravstva, posebno iz područja zaštite prava pacijenata (3) - razumjeti značenje vlastite odgovornosti i zaštitu podataka i prava pacijenata (3) - poznavati tok, raspored i kontrolu radnih procesa i osnove upravljanja resursima posebno finansijskim (3) - razumjeti i kritički koristiti dostupna sredstva zdravstvene zaštite vodeći se interesima svojih pacijenata i zajednice (3) - biti osposobljen procijeniti i adekvatno odgovoriti na individualne zdravstvene potrebe i probleme pacijenata (3) - identificirati zdravstvene potrebe zajednice i u skladu s njima poduzimati odgovarajuće mjere usmjerene očuvanju i unapređenju zdravlja te prevenciji bolesti (3) - promicati zdravlje i zdrave stilove života svojih pacijenata, zajednice i cjelokupne populacije (3) Posebne kompetencije Opće kompetencije kliničke mikrobiologije 1. dati liječničko mišljenje o dijagnozi, liječenju i prevenciji bolesti uzrokovanih mikroorganizmima i parazitima (3) 2. dati naučne osnove za laboratorijsku dijagnozu, liječenje i sprječavanje zaraznih bolesti; sastaviti protokole i održavati standarde u laboratoriju, kao i izvoditi mikrobiološku dijagnostiku najčešćih uzročnika zaraznih bolesti iz humanih kliničkih uzoraka (3) 3. preuzeti odgovornosti voditelja kliničkog mikrobiološkog laboratorija (3) 4. preuzeti brigu o kontroli i prevenciji bolničkih infekcija (3) 5. predložiti mjere za racionalnu primjenu antibakterijskih, antivirusnih, antifungalnih i antiparazitnih lijekova u bolnici (3) 6. sarađivati s državnim i entitetskim relevantnim službama (3) 7. sudjelovati u programima specijalizacije za kliničke mikrobiologe, liječnike na području kontrole i prevencije infekcija, druge liječnike i eksperte na području bolesti uzrokovanih mikroorganizmima (3) 8. sudjelovati u istraživanjima i razvoju iz područja kliničke mikrobiologije i zaraznih bolesti (3) Posebne kompetencije koje se stiču specijalizacijom kliničke mikrobiologije 1. Naučni osnovi kliničke mikrobiologije (3) Specijalizant mora usvojiti razumijevanje sljedećih načela, zajedno s načinima na koje se ona primjenjuju u rješavanju kliničkih i istraživačkih problema: - struktura, fiziologija i genetika mikroorganizama - taksonomija i klasifikacija mikroorganizama te metode tipizacije mikroorganizama - mehanizmi odbrane domaćina, imuni sistem, imunitet na infekciju i imunodeficijencije - patogenost mikroorganizama i osjetljivost na patogene i nastanak bolesti - epidemiologija zaraznih bolesti - praćenje i kontrola zaraznih bolesti - antimikrobni lijekovi, mehanizmi djelovanja i mehanizmi rezistencije mikroorganizama 2. Mjere sigurnosti u laboratoriju (3) Prije praktičnog rada u laboratoriju, specijalizant mora biti osposobljen za provođenje osnovnih mjera sigurnosti u laboratoriju (zaštitna odjeća i higijena), pravilno rukovanje uzorcima i kontaminiranim predmetima (npr.: eza, pipeta) u laboratoriju te opasnošću koja postoji pri nastanku aerosola i postupcima prilikom nezgoda kod kojih dođe do prosipanja zaraznog materijala. Po završetku specijalizacije specijalist kliničke mikrobiologije treba: - znati primijeniti načela standardnih mjera zaštite, prema grupama mikroorganizama prema riziku i stepenima biološke sigurnosti - moći primijeniti postupke za siguran transport uzoraka ili kultura unutar zdravstvene ustanove, kao i postupke za njihovo pakiranje i slanje unutar, te van granica države - znati primijeniti trenutno važeće mjere i preporuke za siguran rad u mikrobiološkim laboratorijima - znati raditi u mikrobiološkim sigurnosnim kabinetima, te postupati u skladu sa osiguranjem, dekontaminacijom i kontrolom protoka zraka 3. Sterilizacija i dezinfekcija (3) Po završetku specijalizacije specijalista kliničke mikrobiologije mora biti sposoban primijeniti principe i upotrebu postupaka sterilizacije i dezinfekcije prilikom pripreme podloga, laboratorijskog pribora, te odlaganja mikrobiološkog otpada. Specijalizant treba moći primijeniti metode kontrole, te treba znati napraviti plan sterilizacije i dezinfekcije u laboratoriju, ali i u bolnici. Specijalizant treba znati primijeniti metode i sredstva prikladna za sterilizaciju i dezinfekciju u laboratoriju, u zdravstvenoj ustanovi, kao i za higijenu ruku zdravstvenih radnika. 4. Rukovanje uzorcima (3) Po završetku specijalizacije specijalista kliničke mikrobiologije treba: - odrediti optimalan način uzimanja, transporta (uključujući transportne podloge), čuvanja, preuzimanja, identificiranja i dokumentiranja za sve vrste uzoraka, uključujući i zahtjeve kod uzoraka visokog rizika - primijeniti kontinuitet koji postoji kod obrade uzorka od uzimanja uzorka, preko kultivacije, daljnjeg testiranja pa sve do izdavanja konačnog nalaza. Također, treba poznavati koje su osjetljive tačke u obradi uzoraka, odnosno gdje ovaj kontinuitet može biti narušen te kako taj rizik svesti na najmanju moguću mjeru - moći odrediti stepen hitnosti za obradu pojedinih uzoraka, uključujući osiguravanje službe i van radnog vremena te javljati preliminarne rezultate obrade ako su primjenjivi s obzirom na daljnji tok liječenja bolesnika - moći odlučiti o daljnjem testiranju i obradi uzoraka ako je to potrebno - poznavati postojeće referentne centre i laboratorije te pravilno koristiti njihove usluge - razumjeti dokaze za standardne operativne postupke (SOP) 5. Mikroskopiranje (3) Po završetku specijalizacije specijalista kliničke mikrobiologije treba: - razumjeti principe mikroskopiranja mikroskopom sa svijetlim poljem, mikroskopom s tamnim poljem, fazno-kontrastnim mikroskopom i fluorescentnim mikroskopom te razumjeti tehniku elektronskog mikroskopiranja izvoditi rutinske tehnike bojenja, uključujući i one s fluorescentnim bojama pregledavati obojene preparate te prepoznati moguće artefakte te njihovo podrijetlo 6. Metode kultivacije (3) Po završetku specijalizacije specijalista kliničke mikrobiologije treba: - razumjeti osnovne razlike u metabolizmu među mikroorganizmima - poznavati široku paletu selektivnih, obogaćenih i inhibitornih podloga dostupnih za opću i specijalnu upotrebu u kliničkom laboratoriju i laboratoriju za mikrobiologiju okoliša te znati odabrati odgovarajuću podlogu - poznavati fizikalne uvjete rasta mikroorganizama, uključujući atmosferske uvjete, optimalnu temperaturu, kao i kinetiku rasta na krutim i tekućim podlogama. U tom kontekstu mora biti sposoban odrediti za koje mikroorganizme i u kojim kliničkim slučajevima je potrebna produžena inkubacija - moći odrediti postupke pripreme podloga u općenitoj primjeni, kao i unutarnju kontrolu tih postupaka - biti sposoban obraditi najčešće vrste uzoraka, prepoznati moguće patogene među kolonijama u miješanoj kulturi te ih izdvojiti u svrhu dobivanja čiste kulture neophodne za daljnju obradu - poznavati načela i metode kultiviranja uzoraka iz okoliša 7. Daljnja obrada kultura (3) Po završetku specijalizacije specijalista kliničke mikrobiologije treba: - moći izvoditi testove za identifikaciju najčešćih patogena, uključujući komercijalno dostupne testove, kao i testove za brzu dijagnostiku (EIA, latex aglutinaciju i slično) - razumjeti principe identifikacijskih podloga, kako bi ih mogao ispravno upotrebljavati - razumjeti principe kromogenih agara - razumjeti principe i moći primijeniti metode molekularne identifikacije i epidemiološke tipizacije primijenjene za dijagnozu, istraživanje epidemije i epidemiološko praćenje - poznavati dostupne referentne centre i referentne laboratorije za daljnju identifikaciju uključujući serotipizaciju i druge sheme tipizacije, kako fenotipske tako i genotipske 8. Testiranje osjetljivosti i ispitivanja antimikrobnih lijekova (3) Po završetku specijalizacije specijalista kliničke mikrobiologije treba: - imati detaljno razumijevanje i znanje o svim lijekovima dostupnima za liječenje infekcija, kliničkim indikacijama za njihovu upotrebu i njihove nuspojave - u potpunosti poznavati klasifikaciju antimikrobnih lijekova i njihov način djelovanja - znati izvoditi testiranja osjetljivosti izolata na antibiotike koristeći uobičajenu tehniku disk-difuzije i zona inhibicije te poznavati ostale tehnologije ispitivanja osjetljivosti - znati izvoditi i interpretirati testove minimalne inhibitorne koncentracije (MIK) i minimalne baktericidne koncentracije (MBC) kada je to potrebno, koristeći internacionalne važeće standarde za interpretaciju - izvoditi ispitivanja antimikrobnih lijekova koristeći automatizirane metode te poznavajući snagu i slabosti tih metoda - razumjeti farmakokinetiku, farmakodinamiku i terapijski i toksički učinak antimikrobnih lijekova i biti sposoban savjetovati prikladno doziranje antimikrobnog lijeka - razumjeti načela interpretativnog očitavanja antibiograma i upotrebe software-a s ekspertnim sistemom za tu namjenu - znati odrediti klinički značajne fenotipove prirodno i stečeno rezistentnih uobičajenih bakterijskih patogena, virusa, parazita i gljiva i) poznavati epidemiologiju antimikrobne rezistencije na lokalnoj i globalnoj nivou i njezin klinički i finansijski uticaj na testiranje osjetljivosti, izbor terapije i kontrolu bolničkih infekcija 9. Molekularna mikrobiologija i nove tehnologije (3) Po završetku specijalizacije specijalista kliničke mikrobiologije treba: - imati osnovno razumijevanje i biti sposoban izvoditi tehnike molekularne biologije (npr. priprema DNA/RNA, hibridizacija, tehnike amplifikacije i druge tehnike (Nucleic Acid Techniques-NAT, kao što su PCR (uključujući real-time PCR), LCR, RT-PCR, NASBA, TMA i druge) - biti sposoban interpretirati nalaze dobivene molekularnim dijagnostičkim tehnikama kao i moguće izvore pogrešaka u izvođenju - poznavati automatizirane i brze tehnike dostupne u mikrobiološkom laboratoriju - biti sposoban kritički procijeniti potrebu za novim metodama u laboratoriju, uključujući analizu koristi s obzirom na trošak, kao i učinke na način rada i broj osoblja u laboratoriju - biti svjestan o mogućoj ulozi tehnika testiranja uz postelju bolesnika 10. Obrada podataka (3) Po završetku specijalizacije specijalista kliničke mikrobiologije treba: - imati osnovno razumijevanje informacijskih tehnologija, a posebno računalnu obradu podataka. Mora razumjeti prednosti i mane takvih sistema i potrebu zaštite podataka - biti svjestan dostupnih tehnika za širenje podataka - biti svjestan razvoja koji donosi upotreba kompjuterske tehnologije u odnosu na povjerljivost podataka, arhiviranje, izvještaje i validaciju (elektronski potpis) - biti sposoban upotrebljavati osnovne postupke u radu na kompjutoru - baze podataka, rad u Microsoft Wordu, Microsoft Excelu, korištenje Interneta - i kako to svakodnevno upotrebljavati 11. Kliničko iskustvo (3) Treba naglasiti da kliničko iskustvo specijalizanta mora biti integrirano s laboratorijskim iskustvom. Stoga su bitan dio programa ove specijalizacije kliničke obaveze povezane s laboratorijem. Po završetku specijalizacije specijalista kliničke mikrobiologije treba: - steći iskustvo u bliskoj saradnji s kliničarima kroz svakodnevni rad na kliničkim odjelima te učestvovanjem u kliničkim vizitama i zajedničkom rješavanju kliničkih slučajeva. Pri tome je posebno važan rad na odjelima kojima je mišljenje mikrobiologa od posebne važnosti (npr.: jedinice za intenzivno liječenje) te na specijaliziranim odjelima (hematologija, pedijatrija, odjeli za transplantaciju itd.) tamo gdje takvi odjeli postoje - steći iskustvo u bliskoj saradnji s doktorima opće/porodične medicine - sudjelovati na sastancima koji služe edukaciji kao npr.: velike vizite, prikazi slučajeva - biti sposoban dati stručno mišljenje o cijepljenju i imunizaciji te svim pripravcima koji se u tu svrhu koriste u FBIH - razumjeti patogenezu bolesti uzrokovanih mikroorganizmima - imati temeljito razumijevanje procjene, dijagnostike, liječenja i praćenja sljedećih infekcija te biti sposoban savjetovati o uzimanju i slanju uzoraka za dijagnostiku, te o antimikrobnom liječenju: a) infekcija mokraćnog sistema b) infekcija dišnog sistema c) gastrointestinalnih infekcija d) infekcija kože, mekih tkiva, kostiju i zglobova postoperativnih infekcija e) encefaliti sa/meningitisa f) hepatitisa g) infekcija u bolesnika s osipom kože i njihovih kontakata (trudnica i drugih osoba) h) infekcija u trudnoći (i majke i čeda) infekcija u imunokompromitiranih bolesnika i) infekcija putnika j) spolnomokraćnih infekcija, infekcija koje se prenose spolnim putem infekcij a virusom humane imunodeficijencije k) infekcija koje spadaju u hitna medicinska stanja l) infekcija povezanih sa specifičnim poslom m) infekcija koje se prenose hranom i vodom n) bolničkih infekcija o) infektivnog endokarditisa p) sistemnih infekcija, uključujući infekcije krvi (bakterijemije, fungemije), infekcije vaskularnog grafta i slično q) infekcija povezane s trajnim medicinskim pomagalima r) prionskih bolesti s) novonastalih infekcija i „starih" koje se ponovo javljaju 12. Kontrola infekcija u bolnicama i općoj populaciji (3) Po završetku specijalizacije specijalista mikrobiologije treba: - biti sposoban rješavati lokalne probleme kontrole infekcija, uključujući izbijanje epidemija i njihovo suzbijanje - poznavati način rada komisije za kontrolu infekcija na lokalnom i regionalnom nivou - biti upoznat s bolničkim odjelima, kao i dijelovima opće populacije koji zahtijevaju posebne mjere za kontrolu infekcija - usko sarađivati s medicinskom sestrom za kontrolu bolničkih infekcija u obavljanju svakodnevnih poslova, kao i u edukaciji svih onih koji sudjeluju u kontroli infekcija - sudjelovati u obilasku kliničkih i ostalih dijelova bolnice u svrhu kontrole infekcija. Ovdje treba uključiti i obilazak bolničke kuhinje što ga obavljaju epidemiolozi, operacijske sale i centralnu sterilizaciju. Potrebno je sarađivati s vodećim osobljem centralne jedinice za sterilizaciju, bolničke ljekarne te praonice rublja - upoznati principe izolacije bolesnika te moći odrediti njenu pravilnu primjenu - biti upoznat sa svim dokumentima donesenima na lokalnoj i internacionalnoj nivou koji se odnose na kontrolu infekcija i poznavati preporuke donesene od pojedinih radnih grupa (npr.: preporuke koje se odnose na kontrolu hirurških infekcija, infekcija povezanih s trajnim pomagalima, MRSA, Clostidium difficile, norovirus, ptičju gripu, dezinfekciju, dijalizu itd.) - steći određeno iskustvo u javnozdravstvenoj mikrobiologiji radeći u laboratoriju zavoda za javno zdravstvo - steći iskustvo u kontroli zaraznih bolesti u vanbolničkoj populaciji radeći s epidemiolozima - upoznati fizikalne i hemijske agense koji se upotrebljavaju u kontroli bolničkih infekcija te moći odrediti kako se i kada primjenjuju - razumjeti načela obaveznog javljanja i epidemiološkog praćenja zaraznih bolesti i antimikrobne rezistencije i biti upoznat sa zakonskim propisima o obaveznom javljanju slučajeva prenosivih bolesti institucijama javnog zdravstva - biti svjestan pitanja koja se odnose na bioterorizam - sarađivati s odnosnim referentnim centrima u rješavanju problema bolničkih odnosno vanbolničkih infekcija 13. Upotreba antimikrobnih lijekova (3) - Po završetku specijalizacije specijalista mikrobiologije treba moći: - savjetovati primjenu empirijske, ciljane i profilaktičke upotrebe antimikrobnih lijekova - biti sposoban odrediti načine sprječavanja razvoja rezistencije - biti sposoban odrediti metode praćenja rezistencije na antimikrobne lijekove 14. Virologija (3) Po završetku specijalizacije specijalista mikrobiologije treba moći: - primijeniti osnovne dijagnostičke i probirne metode u virologiji - interpretirati virološke rezultate, kako u kliničke svrhe tako i u svrhu kontrole bolničkih infekcija - odrediti virološke postupke u slučaju probira u zdravstvenih radnika, trudnica, bolesnika koji se pripremaju za transplantaciju i u drugim slučajevima - odlučiti kada se za mišljenje, odnosno slanje kliničkog materijala obratiti virologu u referentnom centru odnosno referentnom laboratoriju - savjetovati upotrebu antivirusnih lijekova Indirektna virološka dijagnostika Poznavanje principa uobičajenih seroloških metoda, uključujući: a) reakciju vezanja komplementa - RVK („respiratorni" virusi, enterovirusi, LCM) b) imunoenzimni test - EIA (HSV1 i 2, VZ, CMV, v. rubele, v. morbila, arbovirusi: KMEV, VWest Nile v., v. dengue, HBV, HCV, HIV) c) imunofluorescenciju-IFA (v. mumpsa, EBV) d) test IgG aviditeta (v. rubele, VZV, CMV, EBV) e) test inhibicije hemaglutinacije - IH (v. rubele) f) test neutralizacije-NT (enterovirusi) g) imunoblot test (vvestern blot- HSV 1 i 2, CMV) Direktna virološka dijagnostika: Izolacija virusa na staničnoj kulturi: Poznavanje principa izolacije virusa upotrebom staničnih kultura uključujući: a) pripremu i održavanje staničnih linija (MRC-5, HeLa, Hep-2, MDCK, Vero, GMK, RD, L20B, LLCMK2, McCoy i dr), izbor stanične linije b) obradu i inokulaciju kliničkih uzoraka (likvor, stolica, urin, obrisak ždrijela, nasofaringealni sekret, obrisak konjunktive, vezikule i dr.) c) prepoznavanje citopatičnog učinka - CPE enterovirusa, herpes simplex virusa, CMV-a, paramiksovirusa, adenovirusa, d) upotrebu testa hemadsorpcije (virus mumpsa, v. parainfluence, virusi influence) tipizaciju izoliranog virusa upotrebom NT (enterovirusi, adenovirusi), izravne i neizravne imunofluorescencije (CMV, HSV, adenov., RSV, parainfluenca v., influenca v., v. mumpsa, v. ospica), IHAD (paramiksovirusi), molekularnih metoda (influenca v., poliovirus). h) izolacija virusa u oplođenom kokošjem jajetu. Poznavanje principa izolacije virusa upotrebom oplođenih kokošjih jaja, uključujući inokulaciju kliničkih uzoraka te tipizaciju izoliranog virusa upotrebom testa IH (v. influence) i) Detekcija virusa. Elektronska mikroskopija - EM: imuno EM-IEM; poznavanje principa elektronske mikroskopije, uključujući detekciju, metode koncentriranja i indikacije za njihovu upotrebu (poksvirusi). j) Imunodetekcija. Poznavanje principa detekcije virusnih antigena upotrebom: imunofluorescencije (CMV, HSV, adenov., RSV, parainfluenca v., influenca v., VZV, v. mumpsa, v.ospica) imunokromatografskih testova (rotavirusi, adenovirusi) testova aglutinacije (rotavirusi, adenovirusi), EIA (norovirusi, astrovirusi). k) molekularne metode. Poznavanje principa detekcije virusnih DNA/RNA upotrebom npr.: PCR (CMV, HSV, HBV), RT-PCR (HMPV, RSV, influenca v., kalicivirusi, enterovirusi, HCV, KM EV) l) antivirusni lijekovi, ispitivanje rezistencije, strategije liječenja virusnih infekcija 15. Mikologija (3) Po završetku specijalizacije specijalista mikrobiologije treba moći: - primijeniti osnovne dijagnostičke metode u mikologiji - interpretirati rezultate mikoloških pretraga u kliničke svrhe, kao i u svrhu kontrole bolničkih infekcija - dijagnosticirati površinske i duboke gljivične infekcije - interpretirati specifične probleme gljivičnih infekcija povezane s imunokompromitiranim bolesnicima; - odlučiti kada se za mišljenje, odnosno slanje kliničkog materijala obratiti mikologu u referentnom centru odnosno nacionalnom referentnom laboratoriju - savjetovati upotrebu antifungalnih lijekova i strategije liječenja: a) osnovne mikološke pretrage (direktna mikroskopija, izolacija, identifikacija izolata) iz uzoraka primarno sterilnih i nesterilnih kliničkih materijala imunokompetentnih i imunokompromitiranih bolesnika b) kvasci (Candida albicans, C. parapsilosis, C. tropicalis, C. glabrata, C. krusei, Cryptococcus neoformans) c) dermatofiti (Trichophyton spp., Microsporum spp., Epidermophyton spp.) d) oportunističke plijesni (Aspergillus fumigatus) e) poznavanje indikacija i vrsta seroloških i imunodijagnostičkih metoda te interpretiranje rezultata ovih pretraga f) iskustvo u kliničkom liječenju bolesnika s gljivičnim infekcijama g) poznavanje potrebe za slanjem uzoraka kliničkih materijala i izolata kvasaca i plijesni radi identifikacije drugih uzročnika oportunističkih mikoza h) antifungalni lijekovi, ispitivanje rezistencije i strategije liječenja gljivičnih infekcija i) dokaz i identifikacija Pneumocytis jiroveci u bronhoalveolarnom lavatu i bioptatu metodom bojenja po Giemsi direktnom imunofluorescencijom - PCR 16. Parazitologija (3) Po završetku specijalizacije specijalista mikrobiologije treba moći: - primijeniti osnovne dijagnostičke metode u parazitologiji - interpretirati rezultate u kliničke svrhe, kao i u svrhu kontrole bolničkih infekcija - interpretirati epidemiologiju i kliničke posebnosti endemskih i importiranih parazitoza - interpretirati specifične probleme povezane s imunokompromitiranim bolesnicima - odlučiti kada se za mišljenje, odnosno slanje kliničkog materijala obratiti parazitologu u referentnom centru