Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

PRESUDA

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu Predsjednika Federacije Bosne i Hercegovine za utvrđivanje ustavnosti čl. 1., 2., 3., 5., 7. st. 1. do 8., te čl. 9., 10. i 12. Zakona o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti branilačko-invalidske zaštite, na osnovu člana IV.C.10. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, nakon javne rasprave, na sjednici održanoj 20.11.2012. godine, donio je

PRESUDU

  • 1.
    Utvrđuje se da član 9. Zakona o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti branilačko-invalidske zaštite ("Službene novine Federacije BiH", broj: 82/09), u dijelu koji glasi: "ili su izdata u upravnom postupku samo na osnovu izjava svjedoka, potvrde boračkog udruženja ili na osnovu medicinske dokumentacije, a u suprotnosti su sa evidencijama o neisplaćenim vojničkim platama", nije u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
  • 2.
    Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH".

Obrazloženje 1. Podnosilac zahtjeva

Predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva) je Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) 20.02.2012. godine podnio zahtjev, a 20.06.2012. godine precizirani zahtjev za utvrđivanje ustavnosti čl. 1., 2., 3., 5., 7. st. 1. do 8., te čl. 9., 10. i 12. Zakona o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti branilačko-invalidske zaštite (u daljem tekstu: osporeni članovi Zakona).

2. Bitni navodi zahtjeva

Podnosilac zahtjeva u osnovnom zahtjevu od 20.02.2012. godine ističe da je osporenim članovima Zakona, određenom broju branilaca, koji su ostvarili prava iz oblasti branilačko-invalidske zaštite na osnovu propisa pobrojanih u osporenom članu 1. Zakona, povrijeđeno pravo na jednakost pred zakonom iz člana II.A.2.(1) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kao i odredbe čl. 1., 2. i 3. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima iz Aneksa Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.

U odnosu na član 1. osporenog Zakona, podnosilac zahtjeva ističe da je određenom broju branilaca koji su ostvarili prava iz oblasti branilačko-invalidske zaštite na osnovu propisa pobrojanih u osporenom članu 1. Zakona, povrijeđeno pravo na jednakost pred zakonom iz razloga što ovom odredbom nisu obuhvaćeni svi branioci, koji su također ostvarili poseban staž po osnovu učešća u odbrambenom ratu. Ističe da je veliki broj pripadnika Vojske Federacije Bosne i Hercegovine i Oružanih snaga Bosne i Hercegovine penzionisan pod istim povoljnim uslovima, iako su to pravo ostvarili ili će ostvariti u budućnosti u skladu sa Zakonom o službi u Vojsci Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 34/04) i Zakonom o službi u oružanim snagama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 88/05). Također smatra da je pravo na jednakost pred zakonom ovoj kategoriji branilaca povrijeđeno i u odnosu na bivše pripadnike Hrvatskog vijeća odbrane, Armije Bosne i Hercegovine i Ministarstva unutrašnjih poslova, koji su penzionisani u skladu sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službene novine Federacije BiH", br. 29/98, 49/00, 32/01, 73/05, 59/06 i 4/09) koristeći povoljne uslove, a neće biti obuhvaćeni revizijom. Podnosilac zahtjeva navodi da je prema ovoj kategoriji korisnika prava iz ove oblasti izvršena diskriminacija i u odnosu na korisnike prava koja su ostvarena na osnovu drugih propisa koji nisu pobrojani u osporenom članu 1. Zakona. Kao primjer navodi korisnike prava na socijalna davanja, koja su ostvarena na osnovu Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodica sa djecom ("Službene novine Federacije BiH", br. 36/99, 54/04 i 39/06).

U odnosu na osporeni član 2. Zakona navodi isto kao u odnosu na prethodni član i dodaje da zakoni ne mogu imati retroaktivno dejstvo, iz razloga što se ovim članom ne regulišu budući odnosi, već se navedena odredba odnosi na već uspostavljene odnose u oblasti penzijsko-invalidskog osiguranja. Podnosilac zahtjeva smatra da se ovom odredbom ugrožava pravna sigurnost u pogledu stečenih prava. Posebno naglašava da Zakonom o kontroli korištenja prava iz oblasti branilačko-invalidske zaštite nisu stavljene van snage odredbe sukcesivnih zakona koji regulišu iste odnose u oblasti penzijskog i invalidskog osiguranja i branilačko invalidske zaštite. Pored navedenog, podnosilac zahtjeva smatra da su osporeni članovi Zakona u koliziji i sa osnovnim principima Zakona o upravnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 2/98 i 48/99) (princip pravomoćnosti i konačnosti rješenja u upravnom postupku). Podnosilac zahtjeva dalje obrazlaže da u smislu očuvanja sigurnosti pravnog poretka i Ustavom zagarantovanog prava na zaštitu legitimnog očekivanja, treba imati u vidu pretpostavku zakonitosti upravnog akta i rokovima koji su regulisani Zakonom o upravnim sporovima, do kada je nepromjenjivost njegova osnovna osobina u cilju zaštite principa zakonitosti. Iz navedenih razloga, smatra da je osporenim članom 2. Zakona povrijeđen princip pravne sigurnosti, prema kojem nije dopušteno ponovo rješavati o istoj pravnoj stvari o kojoj je riješeno pravomoćnim upravnim aktom. Također, revizija odnosa uspostavljenih samo u oblasti penzijsko-invalidskog osiguranja i branilačko-invalidske zaštite, prema mišljenju podnosioca zahtjeva, ukazuje na povredu prava na jednakost pred zakonom i diskriminaciju u tim oblastima u odnosu na subjekte uspostavljenih odnosa u drugim oblastima društva, kao što je npr. privatizacija, oblast rada i civilne socijalne zaštite. Podnosilac zahtjeva povlači zahtjev u dijelu koji se odnosi na utvrđivanje ustavnosti osporenog člana 7. stav 9. Zakona, iz razloga što je Ustavni sud Federacije odlučio o ovom dijelu zahtjeva u predmetu broj: U-33/11.

U odnosu na osporeni član 9. Zakona podnosilac zahtjeva smatra da je ovom odredbom povrijeđeno pravo na jednakost ped zakonom. Također smatra da se ovim članom koji propisuje stavljanje van snage uvjerenja, čini povreda ustavom zagarantovanog prava na pravično saslušanje u građanskim stvarima i prava na ulaganje pravnog lijeka radi zaštite prava i interesa i da je istovremeno u koliziji sa osnovnim principima Zakona o upravnom postupku, u smislu obaveznog saslušanja stranke u postupku rješavanja u upravnim stvarima. Navodi da je veliki broj provedenih postupaka i donesenih rješenja na osnovu izjave svjedoka uzrokovan činjenicom da protjerani sa područja pod kontrolom Vojske Republike Srpske, nisu sačuvali materijalne dokaze o angažovanju u oružanim snagama (Derventa, Bosanski Brod, Žepa i sl.). Iz navedenih razloga dokazivanje svojstva vojnog lica na osnovu izjava svjedoka u upravnom postupku ili upravnom sporu, bio je jedini način da ta lica ili članovi njihovih porodica ostvare svoja prava iz ove oblasti. Prema mišljenju podnosioca zahtjeva, osporeni član 9. Zakona negira pravilo presumptio iuris upravnih akata, što je već istakao prilikom obrazlaganja osporenog člana 2. Podnosilac zahtjeva smatra da se osporenim članom 9. Zakona teret odgovornosti i sankcija za eventualno nezakonito postupanje sa organa uprave prebacuje na korisnike prava, odnosno na stranku u upravnom postupku, oduzimajući joj pri tome zagarantovano pravo ulaganja pravnog lijeka.

U odnosu na osporeni član 12. Zakona podnosilac zahtjeva smatra da je neustavan iz razloga što zakonodavno tijelo Federacije na osnovu ovih odredaba zadužuje institucije Bosne i Hercegovine za provođenje zakona u oblasti koja nije u nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine. Naime, u skladu sa članom 80. Zakona o odbrani Bosne i Hercegovine evidencije iz oblasti regulisane vojne obaveze sa danom stupanja na snagu navedenog zakona, prenose se u nadležnost entiteta, kantona i općina, dok je socijalna zaštita (penzijsko-invalidsko osiguranje i branilačko-invalidsko osiguranje) u nadležnosti Federacije Bosne i Hercegovine.

U dopuni zahtjeva od 20.06.2012. godine, podnosilac zahtjeva, pored navoda iz osnovnog zahtjeva, ističe još da osporene odredbe čl. 1., 2., 7., 9. i 12. Zakona nisu u skladu sa članom II.A.1. i sa članom II.A.2.(1) d) i k) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Smatra da je osporenim čl. 1., 2., 7. i 9. Zakona uskraćeno pravo na pravnu sigurnost, kao osnovni princip vladavine prava iz člana II.A.1. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Podnosilac zahtjeva obrazlaže da pravna sigurnost podrazumijeva i princip vremenskog važenja zakona, prema kome se propis može primijeniti nakon stupanja na snagu tog zakona i nakon njegovog objavljivanja. Ističe da je neosporan princip u međunarodnom pravu zabrana retroaktivnog djelovanja pravnih normi, čiji je osnovni smisao da se isključi ukidanje zakonito stečenih prava. U konkretnom slučaju, ističe da se princip zabrane povratnog djelovanja odnosi na poštivanje pravomoćnih i konačnih rješenja u upravnom postupku. To znači da princip pravne i društvene sigurnosti nalaže da se poštuju ona prava koja su bila utvrđena pravomoćnim pojedinačnim aktima za vrijeme važenja ranijeg zakona.

Dalje podnosilac zahtjeva navodi da je osporenim čl. 1., 2., 7. i 9. Zakona uskraćeno pravo na imovinu iz člana II.A.2.(1) k) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Ističe da je pravomoćnim i konačnim rješenjima u upravnim postupcima utvrđen novčani iznos za branilačko-invalidsku populaciju, što predstavlja imovinu u smislu člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Podnosilac zahtjeva smatra da je osporenim odredbama zakona ograničeno pravo navedene populacije na mirno uživanje imovine, jer se retroaktivno mijenjaju pravomoćna, konačna i izvršna rješenja u upravnom postupku, na osnovu kojih se vrši isplata novčanih iznosa za branilačko-invalidsku populaciju. U navedenom kontekstu podnosilac zahtjeva smatra da ovakva zakonska rješenja nemaju opravdan cilj, odnosno društveni interes, koji bi opravdao miješanje u pravo na imovinu. Mišljenja je da izvještaj sa 127. sjednice Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, u kome stoji da je cilj zakona "ispunjavanje uslova iz stand by aranžmana MMF", nije argument koji opravdava donošenje ovakvih rješenja kojima se krše imovinska prava i principi pravne sigurnosti.

Podnosilac zahtjeva navodi da je osporenim čl. 1., 2., 7. i 9. Zakona povrijeđeno pravo zabrane svake diskriminacije iz člana II.A.2.(1) d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine što je obrazložio u osnovnom zahtjevu i ovoj dopuni zahtjeva.

Podnosilac zahtjeva u dopunjenom zahtjevu predlaže Ustavnom sudu Federacije da nakon razmatranja zahtjeva donese presudu kojom se utvrđuje da su odredbe čl. 1., 2., 7., 9. i 12. Zakona o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti branilačko-invalidske zaštite u nesaglasnosti sa članom II.A.2.(1) c), d) i k) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.

Također, podnosilac zahtjeva je podneskom broj: 01-02-365/12 od 23.07.2012. godine, Ustavnom sudu Federacije podnio zahtjev za donošenje privremene mjere za obustavu primjene Zakona o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti branilačko-invalidske zaštite, do donošenja presude Ustavnog suda Federacije o rješavanju spora radi poštivanja Odluke o razrješenju Revizorskog tima za koordinaciju broj: 01-02-365/12 od 11.05.2012. godine, primjenom člana 10. navedenog zakona.

3. Ovlaštenje za podnošenje zahtjeva za ocjenu ustavnosti

Na osnovu člana IV.C.10.(2) a) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, podnosilac zahtjeva je ovlašten za podnošenje zahtjeva za utvrđivanje ustavnosti osporenih članova Zakona.

4. Bitni navodi odgovora na zahtjev

U odgovoru na osnovni zahtjev od 16.03.2012. godine i dopunjeni zahtjev, koji je dostavio Odbor za branilačka pitanja Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, između ostalog, navodi se da osporenim čl. 1. i 2. Zakona, nije povrijeđeno pravo na jednakost pred zakonom pojedinih učesnika u odbrambeno-oslobodilačkom ratu, jer kontrola zakonitosti korištenja prava iz oblasti branilačko-invalidske zaštite obuhvata sva lica koja su učešćem u ratu ostvarila poseban staž, na osnovu kojeg su stekli određena prava iz ove oblasti. Pravo na poseban staž je regulisano Zakonom o penzijsko-invalidskom osiguranju i navode da je priznato svim pripadnicima Armije Bosne i Hercegovine, Hrvatskog vijeća odbrane i Ministarstva unutrašnjih poslova na isti način. Smatraju da korisnicima prava iz oblasti branilačko-invalidske zaštite nije povrijeđeno pravo na jednakost pred zakonom u odnosu na pripadnike Vojske Federacije Bosne i Hercegovine i Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, jer se radi o profesionalnim vojnim osiguranicima, koji su ostvarili svoja prava na osnovu Zakona o službi u oružanim snagama Bosne i Hercegovine.

U odnosu na osporeni član 9. Zakona, navode da je osnovano ukazivanje podnosioca zahtjeva na neusklađenost ove odredbe sa Zakonom o upravnom postupku. Ukazuje na činjenicu da je veliki broj korisnika prava došao sa područja koja su bila privremeno okupirana, ili su ostala izvan teritorije Federacije Bosne i Hercegovine, te su iz navedenih razloga, a zbog nepostojanja dokumentacije svoja prava ostvarili na osnovu izjave svjedoka. Naglašavaju da bi nepostojanje dokumentacije sa navedenih područja i neprihvatanja izjava svjedoka kao dokaznog sredstva nepravedno isključilo iz oblasti branilačko-invalidske zaštite veliki broj korisnika prava na porodičnu invalidninu. Prema navodima iz odgovora na zahtjev, osporenom odredbom člana 12. Zakona, pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova, nisu stavljeni u privilegovan položaj u odnosu na pripadnike Armije Bosne i Hercegovine i Hrvatskog vijeća odbrane, zbog činjenice što nije predviđeno potpisivanje Sporazuma o saradnji sa Ministarstvom unutrašnjih poslova Federacije Bosne i Hercegovine, radi korištenja arhivskih podataka. U odgovoru na zahtjev Odbor za branilačka i invalidska pitanja Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine predlaže da Ustavni sud Federacije, nakon provedenog postupka utvrdi da osporene odredbe čl. 1., 2., 3., 5., 7., 10. i 12. Zakona nisu u nesaglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, a da osporenu odredbu člana 9. Zakona treba promijeniti u skladu sa navodima odgovora na zahtjev, odnosno uskladiti sa Zakonom o upravnom postupku.

U odnosu na dopunjeni zahtjev podnosioca, Odbor za branilačka i invalidska pitanja Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine je 15.10.2012. godine dostavio izjašnjenje Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata/Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida domovinskog rata (u daljem tekstu: Federalno ministarstvo).

U navedenom izjašnjenju, Federalno ministarstvo u cijelosti osporava navode iz dopunjenog zahtjeva podnosioca, Takođe, šire obrazlaže zahtjev udruženja koja okupljaju branilačku populaciju, koji se odnosio na zaključak Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine od 13.03.2009. godine, a koji je obavezao Vladu Federacije Bosne i Hercegovine da Parlamentu dostavi Prijedlog Zakona o reviziji svih korisnika prava, kao i uslova, načina i postupka vršenja revizije u oblasti branilačko-invalidske zaštite. Predlaže Ustavnom sudu Federacije da odbije kao neosnovan zahtjev za utvrđivanje ustavnosti osporenih čl. 1., 2., 7., 9. i 12. Zakona.

U odnosu na zahtjev podnosioca za donošenje privremene mjere za obustavu primjene Zakona o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti branilačko-invalidske zaštite, u odgovoru Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine ističu da nije potrebno donositi privremenu mjeru. Smatraju da je potrebno okončati postupak za utvrđivanje ustavnosti osporenih članova Zakona.

Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, nije dostavio odgovor na zahtjev na navode dopunjenog zahtjeva, niti na zahtjev o privremenoj mjeri.

5. Sjednica Suda sa javnom raspravom

U ovom ustavno-sudskom predmetu održana je javna rasprava 20.06.2012. godine i 20.11.2012. godine, kojoj su pristupili ovlašteni predstavnici stranaka.

Podnosilac zahtjeva je u svom izlaganju u cijelosti ostao kod navoda iz zahtjeva i dopune zahtjeva, detaljno obrazlažući navode o doskriminaciji do koje su doveli osporeni članovi Zakona, kako unutar branilačke populacije, tako i u odnosu na druge kategorije korisnika prava u širem smislu. U tom kontekstu je pomenuo i privatizaciju nekih firmi na osnovu certifikata branilačke populacije, kao i druge budžetske korisnike. Ukazao je i na kategoriju branilaca koji svoja prava ostvaruju na osnovu Zakona o civilnim žrtvama rata u Federaciji Bosne i Hercegovine. Istakao je da su u parlamentarnoj proceduri u toku izmjene osporenog člana 9. Zakona, te da bi iz navedenih razloga postupak kontrole ostvarenih prava iz ove oblasti trebalo zaustaviti.

Punomoćnik Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine je u cijelosti ostao kod navoda iz odgovora na zahtjev i dopunu zahtjeva, detaljno obrazlažući sve aspekte odnosa koji se uređuju u ovoj složenoj oblasti.

6. Relevantni propisi za odlučivanje A. Ustavne odredbe

Član IV.A. a)

"a) Zakonodavnu vlast će u Federaciji Bosne i Hercegovine vršiti Predstavnički dom i Dom naroda".

Član IV.A.20.d)

(1) Pored ostalih nadležnosti utvrđenih u ovom ustavu, Parlament Federacije nadležan je i za:

  • d)
    donošenje zakona o vršenju funkcija federalne vlasti...

Član IV.C.1.3.

"Ukoliko ovim ustavom nije drukčije utvrđeno, pravila postupka potrebna da bi se osigurala jednakost u postupanju kao i osnovni principi pravičnosti u postupcima pred sudovima i organizaciji svih sudova, bit će utvrđeni zakonima Federacije...".

Član II.A.2.(1) c), d) i k)

"Federacija će osigurati primjenu najvišeg nivoa međunarodno priznatih prava i sloboda u dokumentima navedenim u Aneksu ovog ustava. Posebno:

(1) sva lica na teritoriji Federacije uživaju pravo na:

  • c)
    jednakost pred zakonom
  • d)
    zabranu svake diskriminacije zasnovane na rasi, boji kože, polu, religiji ili

vjerovanju, političkim uvjerenjima, nacionalnom ili socijalnom porijeklu,

  • k)
    imovinu

7. Činjenično stanje i stav Suda

  • a)
    U provedenom postupku Ustavni sud Federacije je razmotrio navode zahtjeva, odgovora na zahtjev i druge činjenice koje proizlaze iz cjelokupne dokumentacije u ovom predmetu koje se odnose na osporene članove Zakona. Analizirajući osporene čl. 1., 2., 3., 5., 7. st. 1.-8., te čl. 10. i 12. Zakona, utvrđeno je da isti propisuju uslove, način i postupak kontrole zakonitosti korištenja prava svih korisnika prava ostvarenih prema propisima iz oblasti branilačko-invalidske zaštite i povoljnijeg penzionisanja, koji su pobrojani u osporenom članu 1. Zakona. Propisivanjem istih uslova, istog načina i postupka provjere dokumentacije na osnovu koje su ostvarena prava iz oblasti branilačko-invalidske zaštite, osporenim članovima Zakona su osigurani principi jednakosti u postupanju za sva lica čija dokumentacija o utvrđenim pravima podliježe provjeri, kako je to utvrđeno članom IV.C.1.3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Iz navedenih razloga, Ustavni sud Federacije je ocijenio da osporenim članovima 1., 2., 3., 5., 7. st. 1. do 8. i čl. 10. i 12. Zakona, nisu povrijeđene odredbe člana II.A.2.(1) c), d) i k) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kojim je propisano pravo na jednakost pred zakonom, zabrana diskriminacije i pravo na imovinu.

Ustavni sud Federacije konstatuje da su u skladu sa članom IV.A.a) u vezi sa članom IV.A.20.d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine Predstavnički dom i Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine nadležni za uređivanje određenih oblasti društvenog sistema u skladu sa utvrđenom zakonodavnom politikom u ustavnim okvirima. Uvažavajući nadležnost Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Federacije ukazuje da osporenim članom 1. Zakona, nisu pobrojani svi propisi na osnovu kojih se vrši revizija ostvarenih prava pobrojanih u osporenom članu 7. stav 1. istog Zakona. Naime, osporenim članom 7. stav 1. Zakona, utvrđeno je da reviziji podliježu sva rješenja kojima su priznata prava na ličnu invalidninu, dodatak za njegu i pomoć od drugog lica, ortopedski dodatak, porodičnu invalidninu, uvećanu porodičnu invalidninu, mjesečni novčani dodatak za dobitnike ratnih priznanja ili odlikovanja, osnovno osiguranje i penzije pod povoljnim uslovima. Zbog toga bi, prema stavu Ustavnog suda Federacije, osporeni član 1. Zakona, trebao obuhvatiti sve propise koji se odnose na navedena prava iz osporenog člana 7. stav 1. Zakona, koja podliježu provjeri. Shodno tome stav Ustavnog suda Federacije je da sva lica navedena u osporenom članu 7. stav 1., kroz proceduru izmjena i dopuna ovog Zakona, bi morala biti uključena u proces revizije, kako bi se izbjegla eventualna diskriminacija među kategorijama, koje imaju isti ili sličan osnov za sticanje određenih prava.

  • b)
    Uvidom u osporeni član 9. Zakona, Ustavni sud Federacije je utvrdio da su ovom odredbom pobrojana uvjerenja koja se stavljaju van snage u postupku revizije. To su uvjerenja o pripadnosti, okolnostima stradanja, uvjerenja o vršenju komandne dužnosti, kao i ostalih uvjerenja ako se utvrdi da su izdata suprotno Zakonu o upravnom postupku, ili su izdata u upravnom postupku samo na osnovu izjava svjedoka, potvrde boračkog udruženja ili na osnovu medicinske dokumentacije, a u suprotnosti su sa evidencijama o neisplaćenim vojničkim platama.

Analizirajući navednu odredbu, Ustavni sud Federacije je utvrdio da je kontradiktorna, i da isključuje odredbe Zakona o upravnom postupku, koje se odnose na dokazivanje činjenica. U konkretnom slučaju, osporeni član 9. Zakona isključuje dokazivanje činjenica putem svjedoka, čime se lica koja nisu u mogućnosti pribaviti pisanu dokumentaciju dovode u neravnopravan položaj. Dakle, ovako koncipirana odredba, ne omogućava licima da u postupku kontrole njihovih prava, koriste dokazno sredstvo izjavu svjedoka, što može bitno utjecati na sadržaj rješenja, kojim se utvrđuju činjenice od kojih zavisi ostvarivanje njihovih prava. Izjava svjedoka, kao zakonsko dokazno sredstvo ima poseban značaj u svjetlu prava korisnika iz ove oblasti koji dolaze sa područja u kojima iz objektivnih razloga ne postoji pismena dokumentacija.

Na osnovu izloženog, Ustavni sud Federacije je utvrdio da osporeni član 9. Zakona, u dijelu koji glasi: "ili su izdata u upravnom postupku samo na osnovu izjava svjedoka, potvrde boračkog udruženja ili na osnovu medicinske dokumentacije, a u suprotnosti su sa evidencijama o neisplaćenim vojničkim platama", nije u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

Zbog toga je odlučeno kao u izreci ove presude.

Ovu presudu Ustavni sud Federacije je donio većinom od pet glasova sudija u sastavu: dr. Kata Senjak, predsjednica Suda, Sead Bahtijarević, mr. Ranka Cvijić, Domin Malbašić, Aleksandra Martinović i mr. Faris Vehabović, sudije Suda.

Broj U-7/12
20. novembra 2012. godine
Sarajevo

Predsjednica
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Dr. Kata Senjak, s. r.

ODVOJENO MIŠLJENJE
sudije Seada Bahtijarevića u predmetu br. U-7/12

Poštujući većinsko stajalište, mišljenja sam da Zakon o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti branilačko-invalidske zaštite ("Službene novine Federacije BiH", br. 82/09), u osporenom dijelu nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
1. Polazeći od činjenice da je Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine u obavezi o postavljenom zahtjevu odlučiti cjelovito, na jasan i nedvosmislen način, uvjerenja sam da shodno izvedenim dokazima proističe da član 9. osporenog Zakona, pored dijela kako je to navedeno u izreci ove presude i u preostalom dijelu (dakle u cijelosti) nije u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
U skladu sa osporenim članom 9., sva uvjerenja (u okolnostima utvrđenim ovim članom) "za koje se u postupku revizije utvrdi da su izdata suprotno Zakonu o upravnom postupku, stavljaju se van snage sa danom izdavanja novih uvjerenja".
Ovlasti koje su dane komisiji ovim članom da, ne samo cijeni već i stavi van snage sva pravomoćna i konačna rješenja, a koja se zasnivaju na prethodno provedenom upravnom postupku, su u koliziji sa osnovnim principima Zakona o upravnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 2/98 i 48/99). Zakon o upravnom postupku je decidan da se rješenja donijeta u ovom postupku mogu izmijeniti isključivo na način i u rokovima koji su utvrđeni ovim zakonom.
Mijenjanje pravomoćnih rješenja na način kako je to utvrđeno članom 9., osporenog Zakona nije u skladu sa principom pravomoćnosti i konačnosti rješenja u uporavnom postupku, kao i presumpcije zakonitosti upravnih akata, što u krajnjem ishod čini upitnim i princip zakonitosti, a time i sigurnost pravnog poretka i Ustavom zagarantovanih prava.
Ovakvim postupanjem se direktno i indirektno ugrožavaju prava na imovinu (utvrđena primanja su imovina), ali i druga prava stečena na osnovu rješenja u upravnom postupku, primjera radi iz oblasti socijalne zaštite penzijskog i branilačko-invalidskog osiguranja i dr., što nominalne nosioce osporenih prava utvrđenim rješenjem stavlja u položaj lica kojima nije osigurana primjena najvišeg nivoa međunarodno priznatih prava i sloboda utvrđenih u članu II.A.2 (1) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, posebno u odnosu na pravo jednakosti pred zakonom i pravo na pravičan postupak.
2. Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine ma koliko da to nije učinio u izreci presude, u obrazloženju iste iskazao je stav da osporenim članovima, a među kojima su navedene odrednice člana 1., te člana 7., stav 1., osporenog Zakona, nisu povrijeđene odrednice člana II.A. 2 (1) c), d), i k) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.
U odluci je iskazao i mišljenje da osporeni član 1. Zakona treba obuhvatati sve propise koji se odnose na navedena prava iz osporenog člana 7., stav 1., Zakona koji podliježu provjeri, te shodno tome stav da sva lica navedena u osporenom članu 7., stav 1., "kroz proceduru izmjene i dopune ovoga Zakona bi morale biti uključene u proces revizije, kako bi se izbjegla eventualna diskriminacija među kategorijama koje imaju isti ili sličan osnov za sticanje određenih prava".
Iskazano mišljenje potvrđuje činjenicu da Ustavni sud, shodno izvedenim dokazima, prihvata da postoje lica koja bi morala biti uključena u proces revizije i njihovo uključenje u ovaj zakon, a time i proces revizije bi opravdao cilj eventualnog izbjegavanje diskriminacije među kategorijama koje imaju isti ili sličan osnov za sticanje određenih prava, što po mom mišljenju upravo predstavlja potvrdu postojanja diskriminacije u članovima 1., te 7. stav 1. osporenog Zakona, a time i povredu odrednica člana II.A. 2 (1) d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, te osporeni Zakon u ovom dijelu čini neustavnim.
U Sarajevu, 18.12.2012. godine

Sudija
Sead Bahtijarević, s. r.