USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
PRESUDA
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu jedne trećine poslanika u Skupštini Unsko-sanskog kantona za utvrđivanje ustavnosti i zakonitosti čl. 1., 6. i 7., člana 8. stav 1. i člana 10. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju i člana 1. stav 2., člana 4. st. 1., 2. i 3., člana 5., člana 8. stav 1. člana 9. st. 1. i 2., člana 10., stav 1., člana 11. st. 1. i 2. i člana 12. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Univerzitetu u Bihaću, na osnovu člana IV.C.10. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici bez javne rasprave, održanoj dana 23.10.2013. godine, donio je
PRESUDU
- 1.Utvrđuje se da član 6., član 8. stav 1. i član 10. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju, te član 4. st. 2. i 3., član 5., član 9. st. 1. i 2., član 10. stav 1., član 11. stav 1. i član 12. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Univerzitetu u Bihaću ("Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona", broj 6/13) nisu u nesaglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
- 2.Odbacuje se zahtjev za ocjenu zakonitosti Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Univerzitetu u Bihaću, iz razloga što iz obrazloženja zahtjeva proizilazi da se radi o ocjeni zakonitosti sa Okvirnim Zakonom o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH", broj 59/07) i usaglašenosti sa Ustavom Unsko-sanskog kantona, za što Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine nije nadležan.
- 3.Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Unsko-sanskog kantona".
Obrazloženje 1. Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva za utvrđivanje ustavnosti i zakonitosti
Jedna trećina poslanika u Skupštini Unsko-sanskog kantona (u daljem tekstu: podnosioci zahtjeva) podnijela je Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) dana 06.06.2013. godine zahtjev, a dana 09.08.2013. godine dopunjeni zahtjev za utvrđivanje ustavnosti i zakonitosti Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju (u daljem tekstu: Dopuna Zakona o visokom obrazovanju) i to čl. 1., 6. i 7., člana 8. stav 1. i člana 10. te Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Univerzitetu u Bihaću (u daljem tekstu: Zakon o Univerzitetu) i to član 1. stav 2., član 4. st. 1., 2. i 3., član 5., član 8. stav 1., član 9. st. 1. i 2., član 10. stav 1., član 11. stava 1. i 2., član 12. koji su objavljeni u "Službenom glasniku Unsko-sanskog kantona", broj: 6/13, koje je donijela Skupština Unsko-sanskog kantona, na sjednici održanoj 28.03.2013. godine sa Okvirnim Zakonom o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH", broj 59/07), (u daljem tekstu: Okvirni zakon), Ustavom Unsko-sanskog kantona ("Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona", broj 1/04 i 11/04) i Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
2. Dopustivost zahtjeva i stranke u postupku
U skladu sa članom V.A.1.2.(1) Ustava Unsko-sanskog kantona kojim je propisano da se Skupština Unsko-sanskog kantona sastoji od 30 poslanika, deset poslanika tj. jedna trećina poslanika u Skupštini kantona je ovlaštena da podnese zahtjev za ocjenu ustavnosti.
Druga stranka u postupku, saglasno članu 39. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03) je Skupština Unsko-sanskog kantona.
3. Bitni navodi zahtjeva
Podnosioci zahtjeva navode da traže utvrđivanje ustavnosti i zakonitosti Dopuna Zakona o visokom obrazovanju i Zakona o Univerzitetu na zahtjev akademske zajednice Unsko-sanskog kantona, smatrajući da su ovim izmjenama i dopunama zakona povrijeđene odredbe Ustava Unsko-sanskog kantona i odredbe Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Obrazlažu da je Bosna i Hercegovina 2003. godine potpisala Lisabonsku konvenciju i prihvatila Deklaraciju evropskih ministara visokog obrazovanja iz Bolonje, kao i kasnije njihove preporuke. Na taj način su prihvaćeni principi i preporuke da se oni ugrade kao strateški ciljevi organizacije i razvoja visokog obrazovanja na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine, kako bi i naša država izvršila harmonizaciju propisa sa evropskim propisima, čime bi se ujednačila kvaliteta studiranja i povećala konkurentnost na svjetskom tržištu znanja.
Navode član 63. stav 1. Okvirnog zakona, kojim je propisano da "zakoni Republike Srpske i kantonalni zakoni iz oblasti visokog obrazovanja uskladit će se sa odredbama ovog zakona u periodu od šest mjeseci nakon njegovog stupanja na snagu". U skladu sa istim članom, Skupština Unsko-sanskog kantona dana 29.05.2009. godine donijela je Zakon o visokom obrazovanju ("Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona", broj 8/09), a 23.09.2009. godine Zakon o Univerzitetu u Bihaću ("Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona", broj 16/09), koji su usaglašeni sa Okvirnim zakonom. Smatraju da su Okvirnim zakonom garantovane akademske slobode, na osnovu kojih članovi akademske zajednice imaju pravo da budu birani i da biraju svoje predstavnike u transparentnoj, javnoj i zakonitoj proceduri, da ravnopravno odlučuju o svim akademskim pitanjima, da donose svoja normativno-pravna akta i utvrđuju način nastupa Univerziteta na tržištu, kao i način raspolaganja novčanim sredstvima u okviru planiranog budžeta Univerziteta.
Nadalje, podnosioci zahtjeva navode, da su osporenim izmjenama i dopunama navedenih zakona grubo prekršene odredbe Okvirnog zakona i u značajnoj mjeri narušene akademske slobode, akademska samouprava i autonomija Univerziteta u Bihaću. Osporene izmjene i dopune Zakona, omogućavaju da na "zakonit način", mimo znanja i mogućnosti učešća u javnim raspravama menadžmenta Univerziteta i akademske zajednice, dođe do promjene strukture i članova Upravnog odbora Univerziteta, uvođenja mehanizma imenovanja vršioca dužnosti rektora, prorektora i dekana, isključenja iz rada Naučno-nastavnih vijeća magistara nauka, te na taj način smanjenjem članova vijeća omogući pokretanje smjene rektora, prorektora i dekana fakulteta. Isto tako ističu, da je Skupština Unsko-sanskog kantona, iako je obaviještena o podnesenom zahtjevu za utvrđivanje ustavnosti i zakonitosti osporenih izmjena i dopuna Zakona razriješila legalno izabrani Upravni odbor Univerziteta u Bihaću, bez ikakvog obrazloženja i ovlastila Vladu kantona da imenuje privremeni Upravni odbor Univerziteta u Bihaću, što je Vlada i učinila. Zbog osporavanja legaliteta i legitimiteta privremenog Upravnog odbora Univerziteta u Bihaću od strane menadžmenta Univerziteta, Općinski sud u Bihaću je donio Rješenje o privremenoj mjeri osiguranja, broj: 17 0 Ps 050897 13 Ps od 10.07.2013. godine, kojom se zabranjuje privremenom Upravnom odboru Univerziteta u Bihaću da donosi bilo kakve odluke iz nadležnosti Upravnog odbora Univerziteta u Bihaću.
A. Pojedinačni navodi podnosilaca zahtjeva za utvrđivanje ustavnosti i zakonitosti Dopune Zakona o visokom obrazovanju
- -Kad su u pitanju pojedinačne odredbe Dopune Zakona o visokom obrazovanju, podnosilac zahtjeva je istakao, da je osporeni član 1. Dopune Zakona o visokom obrazovanju, u suprotnosti sa članom 4. stav 2. tačka 1., članom 15. stav 2. i članom 22. tačka 1. Okvirnog zakona, a shodno članu 63. stav 1. Okvirnog zakona. Isto tako je naveo da je neusklađen i sa članom 2. Poglavlja IX Ustava Unsko-sanskog kantona. Kao razloge navode da se osporenim članom 1. Dopune Zakona o visokom obrazovanju, ovlaštenje za imenovanja i razrješenja Upravnog odbora Univerziteta daje Skupštini Unsko-sanskog kantona. Članom 15. stav 2. Okvirnog zakona je propisano da "Senat Univerziteta imenuje i razrješava članove upravnog odbora na mandat od četiri godine, u javnoj i transparentnoj proceduri javnog konkursa". Prema mišljenju podnosioca zahtjeva, navedenom izmjenom i dopunom se ugrožavaju akademske slobode, akademska samouprava i autonomija Univerziteta.
- -Osporeni član 6. Dopuna Zakona o visokom obrazovanju u suprotnosti je sa članom 12. st. 2. i 3., članom 16. stav 2. tač. 2. i 5., te članom 18. stav 1. Okvirnog zakona, a shodno članu 63. stav 1. Okvirnog zakona, te da je neusaglašen sa članom 2. Poglavlje IX Ustava Unsko-sanskog kantona, te članom II.A.2.(1) c) d) i l) i članom II.A.2.(2) b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Ističu, da je osporenim članom 6. stav 1. Dopuna Zakona o visokom obrazovanju kao uslov za donošenje Statuta propisano dobivanje saglasnosti Skupštine Unsko-sanskog kantona. Nadalje navode, da je stavom 2. osporenog člana 6., propisano da se u procesu izbora rektora, direktora i prorektora, sastavlja lista od dva ili više kandidata, na koju saglasnost daje Upravni odbor. Smatraju da je osporeni član u suprotnosti sa osnovnim ljudskim pravima o jednakosti pred zakonom i činjenici da svako može da bira i bude biran, shodno Općoj deklaraciji o pravima čovjeka, Međunarodnom ugovoru o građanskim i političkim pravima i Evropskoj konvenciji o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, odnosno Protokolu br. 12. uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda.
- -Osporeni član 7. Dopuna Zakona o visokom obrazovanju u suprotnosti je sa članom 17. stav 2. Okvirnog zakona, a shodno članu 63. stav 1. Okvirnog zakona, da je neusaglašen sa članom 2. Poglavlje IX Ustava Unsko-sanskog kantona. Osporenim članom je predviđeno, da rektor/rektorica Univerziteta odgovara Upravnom odboru za svoj rad u domenu rada i poslovanja.
- -Osporeni član 8. stav 1. Dopuna Zakona o visokom obrazovanju u suprotnosti je sa članom 16. stav 2. tačka 5. i članom 18. stav 1. Okvirnog zakona, a shodno članu 63. stav 1. Okvirnog zakona, te da je neusaglašen sa članom 2. Poglavlje IX Ustava Unsko-sanskog kantona i članom II.A.2.(1) c) d) i l) i II.A.2. (2) b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Kao razloge za nezakonitost osporenog člana 8. stav 1. navode da je ovom odredbom uvedeno davanje prethodne saglasnosti Upravnog odbora za izbor rektora/rektorice, odnosno direktora/direktorice visokoškolske ustanove. Smatraju da mehanizam prethodne saglasnosti zadire u osnovna ljudska prava, jer ostavlja mogućnost da neki učesnici konkursa za izbor rektora, iako ispunjavaju uslove propisane zakonom ne dobiju saglasnost za izbor, čime su narušena njihova prava jednakosti pred zakonom i prava da biraju i budu birani u skladu sa Općom deklaracijom o pravima čovjeka, Međunarodnim ugovorom o građanskim i političkim pravima, Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, odnosno Protokolom br. 12. uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda.
- -Osporeni član 10. Dopuna Zakona o visokom obrazovanju u suprotnosti je sa članom 18. stav 5. i članom 22. stav 1. Okvirnog zakona, a shodno članu 63. stav 1. Okvirnog zakona, te da je neusaglašen sa članom 2. Poglavlje IX Ustava Unsko-sanskog kantona, te članom II.A.2.(1) c) d) i l) i II.A.2. (2) b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Kao razloge navode da se osporenim članom zadire u osnovna ljudska prava. Smatraju da je namjera zakonodavca da posegne za ovakvom izmjenom u suštini bila u nemogućnosti smjene rektora Univerziteta u Bihaću, koji je izabran u skladu sa Okvirnim zakonom koji je taj postupak i propisao.
B. Pojedinačni navodi podnosioca zahtjeva za utvrđivanje ustavnosti i zakonitosti Zakona o Univerzitetu
- -Osporeni član 1. stav 2. Zakona o Univerzitetu u suprotnosti je s članom 15. stav 2. Okvirnog zakona, a shodno članu 63. stav 1. Okvirnog zakona, te da je neusklađen sa članom 2. Poglavlja IX Ustava Unsko-sanskog kantona. Kao razloge navode, da je osporenim članom 1. stav 2. Zakona o Univerzitetu predviđeno brisanje stava 5. u članu 16. osnovnog Zakona i da je na taj način oduzeto legitimno pravo Senatu Univerziteta da imenuje i razrješava članove Upravnog odbora.
- -Član 4. stav 1. Zakona o Univerzitetu u suprotnosti sa članom 12. st. 2. i 3. i sa članom 16. stav 2. tačka 2. Okvirnog zakona, a shodno članu 63. stav 1. Okvirnog zakona i neusklađen je sa članom 2. Poglavlja IX Ustava Unsko-sanskog kantona. Kao razloge za nezakonitost osporenog člana, navode da je ovom odredbom predviđeno davanje saglasnosti na donošenje Statuta od strane Skupštine kantona, a članom 12. Okvirnog zakona propisano je da statut donosi senat uz prethodno mišljenje upravnog odbora visokoškolske ustanove.
- -Osporeni član 4. st. 2. i 3. Zakona o Univerzitetu u suprotnosti je sa članom 4. stav 2. tačka 1. članom 16. stav 2. tačka 5. i članom 18. stav 1. Okvirnog zakona, a shodno članu 63. stav 1. istog Zakona, i neusaglašen je sa članom 2. Poglavlje IX Ustava Unsko-sanskog kantona, i članom II.A.2.(1) c) d) i l) i II.A.2. (2) b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Navode da je osporenim članom 4. st. 2. i 3. regulisano, da se za izbor rektora odnosno prorektora visokoškolske ustanove uvodi mehanizam prethodne saglasnosti Upravnog odbora Univerziteta. Smatraju da mehanizam prethodne saglasnosti zadire u osnovna ljudska prava, jer ostavlja mogućnost da neki učesnici konkursa za izbor rektora, iako ne ispunjavaju uslove propisane zakonom ne dobiju saglasnost za izbor, čime su narušena njihova prava na jednakost pred zakonom i prava da biraju i da budu birani shodno Općoj deklaraciji o pravima čovjeka i drugim međunarodnim aktima koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
- -Član 5. Zakona o Univerzitetu u suprotnosti je s članom 16. stav 2. tačka 5. i članom 18. stav 1. Okvirnog Zakona, a shodno članu 63. stav 1. istog Zakona i neusaglašen je sa članom 2. Poglavlje IX Ustava Unsko-sanskog kantona i sa članom II.A.2.(1) c) d) i l) i II.A.2. (2) b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Ističu, da je osporenim članom uveden mehanizam prethodne saglasnosti Upravnog odbora Univerziteta za izbor rektora odnosno prorektora visokoškolske ustanove, čime se krše prava na jednakost pred zakonom i prava da biraju i budi birani.
- -Član 8. stav 1. Zakona o Univerzitetu u suprotnosti je s članom 22. stav 1. tačka 1. i 2. Okvirnog zakona, a shodno članu 63. Okvirnog zakona i neusaglašen je sa članom 2. Poglavlje IX Ustava Unsko-sanskog kantona. Kao razlog navode, da osporeni član 8. Zakona o Univerzitetu nije usaglašen sa spomenutim članom Okvirnog zakona, što je bila obaveza kantona, te da zbog toga nije usaglašen ni sa navedenom odredbom Ustava Unsko-sanskog kantona.
- -Osporeni član 9. stav 1. Zakona o Univerzitetu u suprotnosti je sa članom II.A.2.(1) c) d) i l) i II.A.2. (2) b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Ističu, da se navedenom odredbom uskraćuju osnovna ljudska prava asistentima i višim asistentima, zaposlenicima Univerziteta u Bihaću da učestvuju u radu nastavno-naučnog vijeća, donose akta iz svoje nadležnosti, biraju svoje predstavnike i odlučuju o svim akademskim pitanjima iz nadležnosti vijeća.
Osporeni član 9. stav 2. istog Zakona u suprotnosti je sa članom 22. stav 1. tačka 1. i 2. Okvirnog zakona, a shodno članu 63. stav 1., i neusaglašen je sa članom 2. Poglavlja IX Ustava Unsko-sanskog kantona i članom II.A.2. (2) b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Navedenom odredbom oduzeto je legitimno pravo zaposlenicima Univerziteta tj. članovima Nastavno-naučnog vijeća da biraju svog neposrednog rukovodioca u skladu sa članom II.A.2. (2) b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.
- -Osporeni član 10. stav 1. Zakona o Univerzitetu u suprotnosti je sa članom 4. stav 2. tačka 1. i članom 22. stav 1. tačka 1. i 2. Okvirnog zakona, a shodno članu 63. stava 1. Okvirnog zakona, i neusaglašen je i sa članom 2. Poglavlja IX Ustava Unsko-sanskog kantona, odnosno sa članom II.A.2. (2) b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Navedena odredba Zakona o Univerzitetu, koja reguliše izbor i razrješavanje dekana/direktora uvodi superviziju od strane Upravnog odbora kao političkog tijela, kojeg imenuje parlamentarna većina u Skupštini Unsko-sanskog kantona. Također smatraju, da se osporenom odredbom oduzima legitimno pravo zaposlenicima Univerziteta, tj. članovima Nastavno-naučnog vijeća da u okviru akademskih sloboda i autonomije Univerziteta biraju i razrješavaju svog neposrednog rukovodioca.
- -Član 11. stav 1. Zakona o Univerzitetu u suprotnosti je sa članom 4. stav 2. tačka 1. i članom 22. stav 1. tačka 1. i 2. Okvirnog zakona, a shodno članu 63. stav 1. Okvirnog zakona i neusaglašen je sa članom 2. Poglavlja IX Ustava Unsko-sanskog kantona, odnosno sa članom II.A.2. (2) b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Tom odredbom za razrješavanje dekana/direktora prije isteka razdoblja na koji je izabran, uvodi se prethodna saglasnost od strane Upravnog odbora kao političkog tijela, kojeg imenuje parlamentarna većina u Skupštini Unsko-sanskog kantona. Na navedeni način, ističu, da je uvedena pravna mogućnost da Upravni odbor u nekim slučajevima može postupiti protiv volje većine u Naučno-nastavnom vijeću.
Osporeni član 11. stav 2. istog Zakona u suprotnosti je sa članom 4. stav 2. tačka 1. i članom 22. stav 1. tačka 1. i 2. Okvirnog zakona, a shodno članu 63. stav 1. Okvirnog zakona, a neusaglašen je sa članom 2. Poglavlja IX Ustava Unsko-sanskog kantona. Navode da se osporenom odredbom izmjena i dopuna daje mehanizam pokretanja procedure za razrješenje dekana/direktora prije isteka razdoblja na koji je izabran, osnivaču, rektoru, 1/3 članova Senata ili 1/3 članova Nastavno-naučnog vijeća. Mišljenja su da se na taj način daje zakonska mogućnost parlamentarnoj većini u Skupštini Unsko-sanskog kantona ili Vladi kantona da mogu pokretati proceduru razrješenja dekana/direktora.
- -I na kraju je istaknuto, da je član 12. Zakona o Univerzitetu u suprotnosti sa članom 4. stav 2. tačka 1., zatim članom 18. stav 5. i članom 22. stava1. tačka 1. i 2. Okvirnog zakona, a shodno članu 63. stav 1. Okvirnog zakona, i neusaglašen je i sa članom 2. Poglavlja IX Ustava Unsko-sanskog kantona i članom II.A.2.(1) c) d) i l) i II.A.2. (2) b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Ova odredba propisuje, da stupanjem na snagu ovih izmjena i dopuna, zatečeni rukovodni kadrovi na Univerzitetu u Bihaću (rektor, prorektori i dekani) imenuju se za vršioce dužnosti na razdoblje od 6 mjeseci, i da će nadležni organi odnosno tijela najkasnije u roku od mjesec dana raspisati javni konkurs za izbor ovih kadrova. Mišljenja su da je očita namjera zakonodavca da promjenom zakona razriješi menadžment Univerziteta u Bihaću, u skladu sa navedenim promjenama, da imenuje svoje podobne i poslušne kadrove, te na taj način u potpunosti ovlada Univerzitetom u Bihaću. Zbog svega navedenog ističu, da se na ovaj način ugrožavaju osnovna ljudska prava garantovana Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, te međunarodnim aktima koji su navedeni u podnesenom zahtjevu.
4. Bitni navodi odgovora na zahtjev
U skladu sa članom 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Federacije je dana 13.06.2013. godine zatražio od Skupštine Unsko-sanskog kantona da dostavi odgovor na zahtjev podnosilaca, a dana 22.08.2013. godine, dopunu odgovora na dopunjeni zahtjev podnosilaca.
U odgovoru na zahtjev koji je Ustavnom sudu Federacije dostavljen podneskom broj: 01-1-49-6-1316/2013 od 12.07.2013. godine i odgovoru na dopunjeni zahtjev koji je dostavljen podneskom broj: 01/1-49-6-1481-2/13 od 04.09.2013. godine, Skupština Unsko-sanskog kantona navodi, da je za donošenje Dopune Zakona o visokom obrazovanju i Zakona o Univerzitetu imala ustavni osnov u odredbi člana III.4.b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kojom je utvrđeno, da kantoni imaju sve nadležnosti koje nisu izričito povjerene federalnoj vlasti, a posebno za utvrđivanje obrazovne politike, uključujući donošenje propisa o obrazovanju i osiguranju obrazovanja. Također navode da je Skupština Unsko-sanskog kantona za ovakvo postupanje, imala osnov i u odredbi člana V.A.11.b) Ustava Unsko-sanskog kantona.
U odgovorima je navedeno, da je Zakonodavno-pravna komisija Skupštine Unsko-sanskog kantona na svojoj 49. sjednici održanoj 12.07.2013. godine utvrdila tekst odgovora na podneseni zahtjev za ocjenu zakonitosti i ustavnosti Dopune Zakona o visokom obrazovanju i Zakona o Univerzitetu u Bihaću i da je podneseni zahtjev neosnovan. Istaknuto je da Skupština Unsko-sanskog kantona ima ustavne ovlasti propisane Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i Ustavom Unsko-sanskog kantona, da uređuje oblast koja je regulisana Dopunama Zakona o visokom obrazovanju i Zakona o Univerzitetu, te da je u postupku donošenja zakona, ispoštovana propisana procedura za usvajanje zakona, propisana Poslovnikom o radu Skupštine Unsko-sanskog kantona.
Navedeno je, da ni jednom osporenom zakonskom odredbom nije narušen princip legaliteta, jer je u konkretnom slučaju cilj zakonodavca bio uspostaviti pravičnu raspodjelu prava i odgovornosti između Univerziteta i osnivača, a to je Skupština. Zbog toga osnivač smatra da Univerzitet treba biti autonoman u svom radu, ali mora biti i odgovoran, transparentan i polučiti odgovarajuće akademske rezultate. Isto tako je istaknuto da osnivač, a to je Skupština, nije preuzeo nadležnost Univerziteta, već je regulisao da se za pojedine odluke koje donosi Univerzitet traži saglasnost osnivača. U odnosu na navode podnosioca zahtjeva koji se odnose na neusaglašenost Dopune Zakona o visokom obrazovanju i Zakona o Univerzitetu sa Okvirnim zakonom, ističu, da Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine nije nadležan da odlučuje o ovom dijelu zahtjeva, jer se radi o pitanju usaglašenosti kantonalnih i federalnih propisa sa propisima koji se donose na razini Bosne i Hercegovine i spadaju u ustavnopravnu nadležnost Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Isto tako je istaknuto, da Skupština Unsko-sanskog kantona smatra, da osporenim izmjenama i dopunama zakona nisu povrijeđena osnovna ljudska prava, jer principi Bolonjske deklaracije (slično principima o socijalnoj pravdi i dr. socijalnim principima) ne spadaju u međunarodno utvrđene standarde ljudskih prava. Napominju da je Bolonjska deklaracija politički dokument, a ne međunarodni ugovor, koji je izvor međunarodnog prava.
Na osnovu izloženog u odgovoru se navodi, da niti jednom osporenom odredbom nije narušen princip legaliteta, već je namjera zakonodavca bila uspostaviti pravičnu raspodjelu prava i odgovornosti između tijela Univerziteta i osnivača, kako je to uspostavljeno u svakom demokratskom društvu, posebno ako se uzme u obzir činjenica da visoko obrazovanje predstavlja javno dobro i da se za njegovo finansiranje izdvaja novac iz budžeta Unsko-sanskog kantona. Iz navedenih razloga, osnivač smatra da Univerzitet treba biti autonoman, ali mora biti i javno odgovoran, transparentan i polučiti odgovarajuće akademske rezultate. Ističu da osporenim zakonima, suprotno tvrdnjama podnosioca zahtjeva, osnivač nije preuzeo nadležnosti tijela Univerziteta (senata, upravnog odbora, rektora itd.), već je raspodjelom prava i odgovornosti, uredio da se za pojedine odluke, koje su od značaja za funkcionisanje Univerziteta, traži saglasnost osnivača, a da se pritom ne ugrožavaju akademske slobode Univerziteta. Na osnovu izloženog zaključuju, da je intervencija osnivača bila nužna, ali tako da osnivač u segmentu visokog obrazovanja nema upravljačku ulogu, već nadzorne ovlasti. Smatraju da primjena principa autonomije Univerziteta podrazumijeva više slobode, ali i odgovornosti akademskog osoblja, što dosad nije bio slučaj prije donošenja osporenih zakona.
5. Relevantno pravo A. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine
Član II.A.2. (1) c) d) i l)
Federacija će osigurati primjenu najvišeg nivoa međunarodno priznatih prava i sloboda utvrđenih u dokumentima u Aneksu Ustava. Posebno:
(1) Sva lica na teritoriji Federacije uživaju prava na:
- c)jednakost pred zakonom;
d zabranu svake diskriminacije zasnovane na rasi, boji kože, polu, jeziku, religiji i vjerovanju, političkim ili drugim uvjerenjima, nacionalnom ili socijalnom porijeklu;
- l)osnovne slobode: slobodu govora i štampe; slobodu mišljenja, savjesti i uvjerenja; slobodu religije, uključujući privatno i javno vjeroispovijedanje; slobodu okupljanja; slobodu udruživanja, uključujući slobodu osnivanja i pripadanja sindikatima i slobodu neudruživanja; slobodu na rad;
Član II.A.2. (2) b)
(2) Svi građani uživaju sljedeća prava:
- b)politička prava: da učestvuju u javnim poslovima; da imaju jednak pristup javnim
službama; da biraju i da budu birani.
Član III. 4. b)
Kantoni imaju sve nadležnosti koje nisu izričito povjerene federalnoj vlasti. Posebno su nadležni za:
- b)utvrđivanje obrazovne politike, uključujući donošenje propisa o obrazovanju i
osiguranju obrazovanja;
Član IV.C.3.10. (2)
Ustavni sud:
- a)na zahtjev Predsjednika Federacije, Potpredsjednika Federacije, Premijera, zamjenika Premijera ili na zahtjev jedne trećine članova bilo kog doma Parlamenta Federacije, utvrdit će da li je prijedlog zakona koji je usvojio jedan od domova, ili zakon koji su usvojila oba doma, u skladu sa ovim ustavom;
- b)na zahtjev Premijera, kantona ili jedne trećine poslanika u zakonodavnom tijelu kantona, utvrdit će da li su ustav kantona i amandman na ustav, predloženi zakon ili zakon koga je usvojilo to zakonodavno tijelo, u skladu sa ovim ustavom;
- c)na zahtjev Predsjednika Federacije, Potpredsjednika Federacije, Premijera ili zamjenika Premijera, utvrdit će da li je predloženi ili usvojeni propis koji donosi organ federalne vlasti u skladu sa ovim ustavom;
- d)na zahtjev Premijera, ili kantona, utvrđuje da li neki predloženi ili usvojeni propis koje je donijelo neko tijelo kantonalne, gradske ili općinske vlasti u skladu sa ovim ustavom.
6. Činjenično stanje i stav Suda
6.1. Ustavni sud Federacije je u skladu sa članom 13. stav 1. a u vezi sa članom 25. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 40/10) dana 23.10.2013. godine održao sjednicu bez javne rasprave na kojoj je razmotrio činjenice i navode u zahtjevu i odgovoru na zahtjev, kao i osporene odredbe Dopuna Zakona o visokom obrazovanju i Zakona o Univerzitetu.
Analizirajući član 6., član 8. stav 1. i član 10. Dopuna Zakona o visokom obrazovanju, utvrđeno je da isti propisuju procedure za donošenje statuta visokoškolske ustanove, izbor na mjesto rektora/rektorice, direktora/direktorice i prorektora/prorektorice visokoškolske ustanove, kao i proceduru za njihovo biranje i razrješenje, te rješavanje statusa zatečenih rukovodećih kadrova na Univerzitetu u Bihaću, nakon stupanja na snagu Dopuna Zakona o visokom obrazovanju. Isto tako, razmatrane su i odredbe članova 4. st. 2. i 3., člana 5., člana 9. st. 1. i 2. člana 10. stav 1., člana 11. stav 1. i člana 12. Zakona o Univerzitetu i utvrđeno je, da isti propisuju proceduru donošenja statuta, proceduru biranja rektora i prorektora Univerziteta, sastav Nastavno-naučnog vijeća, izbor i razrješenje dekana, te rješavanje statusa zatečenih rukovodećih kadrova poslije stupanja na snagu zakona.
Ocjenjujući ustavnost navedenih odredaba Dopuna Zakona o visokom obrazovanju i Zakona o Univerzitetu, Ustavni sud Federacije je pošao od odredaba člana III.4.b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kojom je propisano, da kantoni imaju sve nadležnosti koje nisu izričito povjerene federalnoj vlasti. Posebno su nadležni za utvrđivanje obrazovne politike, uključujući donošenje propisa o obrazovanju i osiguranju obrazovanja. U skladu sa navedenom ustavnom odredbom, a realizirajući utvrđenu politiku u oblasti obrazovanja, Skupština Unsko-sanskog kantona imala je ustavni osnov da donese zakone iz oblasti obrazovanja.
Navodi podnosilaca zahtjeva da osporeni članovi u Dopuni Zakona o visokom obrazovanju i Zakonu o Univerzitetu, koji regulišu određenu materiju iz oblasti visokog obrazovanja kako je to i navedeno, a za koje podnosilac zahtjeva navodi da su suprotni članu II. A. 2. (1) c) d) i l) i članu II.A.2. (2) b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, po ocjeni Ustavnog suda Federacije nisu potkrijepljeni činjenicama i dokazima iz kojih proizilazi da postoji nejednakost pred zakonom, diskriminacija, a niti su precizirane osnovne slobode koje se povrjeđuju. Isto tako nije utvrđeno, odnosno činjenicama i dokazima potkrijepljeno, da predložene izmjene spomenutih zakona povrjeđuju politička prava lica na koje se odnose izmjene zakona.
Obrazloženje u podnesenom zahtjevu i dopuni zahtjeva zasniva se na činjenici da osporene odredbe u Dopuni Zakona o visokom obrazovanja i Zakona o Univerzitetu nisu usaglašene sa odredbama Okvirnog zakona, pa su samim tim i u suprotnosti sa spomenutim odredbama Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Po ocjeni Ustavnog suda Federacije, neusaglašenost sa spomenutim zakonom nije relevantna činjenica iz koje bi proizilazilo da su iste odredbe u suprotnosti i sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Međunarodne konvencije na koje se poziva podnosilac zahtjeva, imaju pravnu snagu ustavnih odredaba, međutim, analizom osporenih članova u Dopuni Zakona o visokom obrazovanju i Zakonu o Univerzitetu, nije utvrđeno da su osporene odredbe u suprotnosti sa Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, Međunarodnim ugovorom o građanskim i političkim pravima i Općoj deklaraciji o političkim pravima čovjeka, kako je to navedeno u podnesenom zahtjevu.
Iz navedenih razloga, Ustavni sud Federacije je stajališta da navedene odredbe Dopune Zakona o visokom obrazovanju i Zakona o Univerzitetu, nisu u nesaglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
6.2. Polazeći od navedenih ustavnih odredaba, i to člana IV.C.3.10. (2) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, vidljivo je da je Ustavni sud Federacije nadležan za utvrđivanje usaglašenosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, zakona odnosno prijedloga zakona koje donosi Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, ustava i amandmana na ustav kantona, zakona ili prijedloga zakona koje donosi zakonodavno tijelo kantona (kantonalni zakon), predloženih ili usvojenih propisa koje donose tijela federalne vlasti, te predloženih ili usvojenih propisa koje donosi neko tijelo kantonalne, gradske ili općinske vlasti.
Iz navedenog proizilazi, da Ustavni sud Federacije nije nadležan da ocjenjuje usaglašenost kantonalnih zakona sa zakonima koje donosi Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, a niti je nadležan da ocjenjuje usaglašenost kantonalnih zakona sa ustavom kantona. Iz tih razloga, kad su u pitanju osporene odredbe Dopune Zakona o visokom obrazovanju i Zakona o Univerzitetu za koje podnosilac zahtjeva traži ocjenu zakonitosti odnosno usaglašenosti sa Okvirnim zakonom i ocjenu ustavnosti sa Ustavom Unsko-sanskog kantona, Ustavni sud Federacije je odbacio zahtjev i odlučio kao u tački 2. izreke ove presude.
S obzirom na izloženo, odlučeno je kao u izreci presude.
Ovu presudu Ustavni sud Federacije je donio većinom od pet glasova, u sastavu: dr. Kata Senjak, predsjednica Suda, Sead Bahtijarević, mr. Ranka Cvijić, Domin Malbašić, Aleksandra Martinović i prof. dr. Edin Muminović, sudije Suda.
Broj U-26/13
23. oktobra 2013. godine
Sarajevo
Predsjedniva
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Dr. Kata Senjak, s. r.
Na osnovu člana 28. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03), a u vezi sa članom 21. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 40/10), u datom roku, ulažem najavljeno
Izdvojeno mišljenje
Naime, u zahtjevu i dopuni koja je dostavljena u skladu sa pomenutim aktom Suda, neusaglašenost sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i citiranim međunarodnopravnim aktima koji su obavezujući i imaju ustavnu snagu, osim paušalnog navoda podnosioca da smatraju da su pojedine odredbe suprotne istim, nije ni na koji način obrazložena. Pritom nije nebitno istaći da se eventualne ustavne odredbe, koje su spomenute u zahtjevu odnose na širok dijapazon osnovnih ljudskih prava i sloboda, uključujući pravo na jednakost pred zakonom, zabranu svake diskriminacije, kao i politička prava učestvovanja u javnim poslovima, jednak pristup javnim službama i pravo da biraju i budu birani. Suprotno tome, podnosioci zahtjeva naširoko su obrazložili dio zahtjeva za koji ovaj Sud nije nadležan.
Po mom pravnom shvatanju, meritorno odlučivanje podrazumijeva da Sud utvrdi usaglašenost ili neusaglašenost osporenih odredbi zakona, analizirajući ih i ocjenjujući relevantnost navoda, činjenica i dokaza koje prezentuje podnosilac zahtjeva, kao i druga strana u postupku. Zbog toga zahtjev mora sadržavati sve zakonske pretpostavke propisane čl. 7. i 36. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03) da bi se mogla utvrditi valjanost argumentacije podnosioca zahtjeva. Imperativna zakonska odredba decidno kumulativno propisuje obavezni sadržaj zahtjeva za ocjenu ustavnosti. Između ostalih uslova, osim preciziranja koje se odredbe zakona osporavaju i odnosu na koje ustavne povrede, zahtjev da bi bio prihvatljiv za meritorno odlučivanje mora sadržavati i:. "navode, činjenice i dokaze na kojima se zahtjev zasniva". Kako po mom mišljenju toga nije bilo u odnosu ovaj dio zahtjeva, smatram preuranjenom meritornu odluku Suda koja se bazira suštinski isključivo na činjenici da zahtjev ne sadrži gore navedene obavezne elemente.
Zbog toga sam smatrala, suprotno većinskom stavu Suda, da se ovaj ustavnosudski predmet može riješiti u ovoj fazi isključivo donošenjem procesne odluke. U tom pravcu sam predlagala da se podnosioci zahtjeva pozovu da ga urede na način da prezentuju navode, činjenice i dokaze, nakon čega bi Sud, po mom mišljenju, bio u mogućnosti da donese meritornu presudu, odnosno utvrdi činjenično stanje i, u skladu sa njim, odluči o usaglašenosti ili neusaglašenosti zakona sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. U konačnici, ne bi bilo prvi put da Sud upozorava podnosioce zahtjeva da ga urede na način da obuhvate činjenice i dokaze na kojima ga zasnivaju, a pod prijetnjom odbačaja. Pritom ne mislim da je smetnja to što je Sud već jednom tražio dopunu, ali samo u pravcu preciziranja odredbi zakona koje se osporavaju, što je samo jedan od obaveznih sadržajnih elemenata. Drugo moguće rješenje je bilo da se i u tom dijelu zahtjev odbaci, jer ne sadrži sve neophodne elemente za meritorno odlučivanje. Kao krajnju soluciju, bez obzira što to nije bilo u dosadašnjoj praksi Suda, primjenom relevantnih odredbi drugih sudskih postupaka, Sud je mogao razmotriti i mogućnost donošenja procesne odbijajuće presude, iz razloga što podnosilac zahtjeva nije ničim potkrijepio, činjenično obrazložio pa ni pružio dokaze na okolnost tvrdnje o povredi ustavnih odredbi. Nije nebitno imati u vidu širi kontekst, a to je da se ovdje otvorilo i pitanje autonomije univerziteta kao bitnog međunarodnog standarda u jednom demokratskom društvu. Uvažavajući u potpunosti većinski stav Suda i mojih uvaženih kolega, smatram da po mom mišljenju ova preuranjena presuda ima za posljedicu nemogućnost ponovnog pokretanja procesa ustavnosudske zaštite u odnosu na osporene odredbe zakona u vezi sa konkretizovanim ustavnim odredbama (uz veoma restriktivan izuzetak iz člana 43. Poslovnika Ustavnog suda Federacije), jer bi se radilo o pravnoj stvari koja je tačkom 1. izreke presude već presuđena.
Nasuprot tome, u odnosu na dio zahtjeva za čije rješavanje je Sud nadležan, odnosno za traženu ocjenu ustavnosti pojedinih odredbi zakona sa, kako su podnosioci zahtjeva definisali, "članom 2. stav 1. tačke c), d) i l), te stav 2. tačka b) Poglavlje II A. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine" te sa "Općom deklaracijom o pravima čovjeka, Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i Međunarodnim ugovorom o građanskim i političkim pravima", izdvojila sam mišljenje isključivo iz razloga što smatram da nisu ispunjene procesne pretpostavke za meritorno odlučivanje.
Na sjednici Suda bez javne rasprave održanoj 26.10.2013. godine, donijeta je presuda kojom je dio zahtjeva (tačka 1. izreke) meritorno presuđen, dok je dio zahtjeva u kojem se tražila ocjena ustavnosti zakona u odnosu na kantonalni ustav i ocjena zakonitosti u odnosu na Okvirni zakon o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH", broj 59/07), riješen procesnom odlukom o odbačaju zbog nenadležnosti. U tom dijelu sam bila potpuno saglasna sa većinskim stavom Suda.
Jedna trećina poslanika u Skupštini Unsko-sanskog kantona (u daljem tekstu: podnosioci zahtjeva) je dana 06.06.2013. godine dostavila Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Sud) zahtjev za ocjenu ustavnosti i zakonitosti Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Univerzitetu u Bihaću ("Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona", broj 6/13), (u daljem tekstu: zahtjev). U toku priprema za sjednicu, aktom Suda, broj: U-26/13 od 16.07.2013. godine zatraženo je od podnosioca zahtjeva da ga dopune na način da preciziraju koje odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Univerzitetu u Bihaću (u daljem tekstu: zakoni), smatraju neusaglašenim sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. U tom pravcu je zahtjev dopunjen i obrazložen podneskom od 07.08. 2013. godine.
Obrazloženje
U odnosu na tačku 1. Presude Ustavnog suda Federacije, broj: U-26/13 od 23.10.2013. godine, sa prijedlogom da se istovremeno objavi.
Sudija
Martinović Aleksandra, s. r.