USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
PRESUDA
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu Predsjednika Federacije Bosne i Hercegovine za utvrđivanje ustavnosti člana 2. stav 7., člana 35. stav 1., čl. 43. i 45. Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica, na osnovu člana IV.C.10. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, nakon provedene javne rasprave, na sjednici održanoj 01.10.2013. godine, donio je
PRESUDU
- 1.Utvrđuje se da član 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica ("Službene novine Federacije BiH", broj 70/07), te čl. 43. i 45. Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica ("Službene novine Federacije BiH", br. 33/04, 56/05, 70/07 i 9/10) nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
- 2.Utvrđuje se da je član 35. stav 1. Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
- 3.Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH".
Obrazloženje 1. Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva
Predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva) podnio je Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) dana 07.03.2013. godine zahtjev za utvrđivanje usklađenosti člana 2. stav 7., člana 35. stav 1., člana 43. i člana 45. Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica ("Službene novine Federacije BiH", br. 33/04, 56/05, 70/07 i 9/10) (u daljem tekstu: osporeni zakon) sa odredbama člana II.A.2.(1) c) d) i n) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.
2. Stranke u postupku
Na osnovu člana 39. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije
Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03) stranke u ovom postupku su: Predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine, kao podnosilac zahtjeva i Parlament Federacije Bosne i Hercegovine - Predstavnički dom i Dom naroda, kao donosilac osporenog zakona.
U skladu sa članom IV.C.10.(2) a) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine podnosilac zahtjeva je ovlašteno lice za podnošenje zahtjeva.
3. Bitni navodi podnosioca zahtjeva
Podnosilac zahtjeva je naveo da su članom 2. stav 7. pripadnici vojnih formacija Narodne odbrane Autonomne pokrajine Zapadna Bosna isključeni iz prava predviđenih osporenim zakonom i dodijeljeno im je svojstvo građanskih lica protivno obilježjima takvih lica datih u Četvrtoj ženevskoj konvenciji o zaštiti građanskih lica u vrijeme rata, koje svojstvo imaju "građanska lica koja ne učestvuju u neprijateljstvima i koja se ne odaju nikakvoj djelatnosti vojničke prirode". Ističe da navedena odredba osporenog zakona nije u saglasnosti sa članom II.A.2.(1) c) i d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, koji svim licima na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine garantuje jednakost pred zakonom i zabranjuje svaku diskriminaciju zasnovanu na rasi, boji kože, spolu, jeziku, religiji ili vjerovanju, političkim ili drugim uvjerenjima, nacionalnom ili socijalnom porijeklu. Nadalje se navodi da je članom 2. Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica ("Službene novine Federacije BiH", broj 33/04) definisan pojam branilaca za koji je Ustavni sud Federacije, u Presudi broj U-22/04 od 4. maja 2005. godine utvrdio da nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, jer navedenim članom pripadnici oružanih formacija Narodne odbrane Autonomne pokrajine Zapadna Bosna, kao i članovi njihovih porodica nisu tretirani na jednak način kao i pripadnici drugih oružanih formacija koje su u relevantnom periodu bile u istom ili sličnom položaju, što predstavlja povredu prava na jednakost pred zakonom i odredbi o zabrani diskriminacije. Koristeći mogućnost datu u navedenoj presudi Ustavnog suda Federacije da usaglasi osporeni zakon sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, Parlament Federacije Bosne i Hercegovine je članom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica ("Službene novine Federacije BiH", broj 70/07) dopunio postojeći član 2. sa stavom 7. i izričito iz prava predviđenih odredbama osporenog zakona isključio pripadnike tzv. Narodne odbrane Autonomne pokrajine Zapadna Bosna i propisao da se za njih i članove njihovih porodica prava uređuju Zakonom o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodica sa djecom. Time je, po mišljenju podnosioca zahtjeva, Parlament Federacije isključujući pripadnike tzv. Narodne odbrane Autonomne pokrajine Zapadna Bosna i članove njihovih porodica iz prava predviđenih odredbama osporenog zakona diskriminisao lica iz različitih vojnih formacija koja su u relevantnom periodu bila u istom ili sličnom položaju, kakav je stav bio zauzet i u navedenoj presudi Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine.
Podnosilac zahtjeva osporava član 35. stav 1. kojim se propisuje da prava prema osporenom zakonu koja se stiču na osnovu rane, ozljede, oboljenja, odnosno pogoršanja oboljenja zastarijevaju po proteku prekluzivnog roka zastare od tri godine od dana stupanja na snagu zakona odnosno od dana nastanka rane, ozljede, oboljenja ili pogoršanja oboljenja, tako da je, po njegovom mišljenju, istekom ovog roka onemogućeno uvođenje u ova prava, što nije u saglasnosti sa odredbama člana II.A.(1) c) i n) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kao i Evropskom socijalnom poveljom i Međunarodnim sporazumom o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima i drugim međunarodnim dokumentima. Podnosilac zahtjeva je mišljenja da odredba stava 1. člana 35. osporenog zakona bez objektivnog i razumnog opravdanja ne ostavlja mogućnost svim pripadnicima Oružanih snaga da u slučaju invalidnosti uzrokovane ranom ili oboljenjem ostvare ista prava, jer pripadnik Oružanih snaga koji je ranjen ili obolio vršeći vojnu dužnost u cilju odbrane i kod koga se nakon 2007. godine kao posljedica ranjavanja ili oboljenja manifestira nepovoljan odnos fizičkih i duševnih sposobnosti na svakodnevne obaveze, neće moći ostvariti prava iz socijalne brige predviđena osporenim zakonom. Također ukazuje i na činjenicu da se psihički poremećaji, kao bolesti koje nastaju poslije određene traume, kao što je posttraumatski stresni poremećaj, mogu manifestirati i nakon proteka dugog niza godina poslije stradavanja. Nadalje, podnosilac zahtjeva ukazuje i na činjenicu da je dio branilačke populacije, koji je zadobio teže fizičke traume, uz pomoć međunarodnih organizacija izmješten na liječenje i oporavak u druge države, te fizički nisu bili u mogućnosti prekinuti rok zastare i podnijeti zahtjev u zakonski predviđenom roku. Po mišljenju podnosioca zahtjeva, nesporna je obaveza države da u skladu s međunarodnim instrumentima osigura socijalnu zaštitu i brigu svim licima i da za vremensko ograničavanje ostvarivanja tih prava ne postoji razumno opravdanje.
Podnosilac zahtjeva smatra da ograničavanje sredstava dokazivanja (član 43. osporenog zakona) samo na pisana dokazna sredstva nije u skladu sa odredbama člana II.A.(1) c) i d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine koje garantuju jednakost pred zakonom i zabranu diskriminacije. Navodi da je članom 150. Zakona o upravnom postupku kao dokazno sredstvo predviđeno sve što je podesno za utvrđivanje stanja stvari, kao što su: isprave, svjedoci, izjava stranke, vještaci, uviđaj. Smatra da se uskraćivanjem dokazne snage dokaznim sredstvima navedenim u Zakonu o upravnom postupku posebno diskriminiraju lica koja su u trenutku izbijanja oružanih sukoba u Bosni i Hercegovini imala prebivalište na teritorijima koje su kasnije zaposjednute od strane neke druge vojne formacije (bilo da se radi o teritoriji cijele općine ili pak o njenim dijelovima). Ta lica nisu bila u prilici sačuvati materijalne dokaze o angažiranju u formacijama oružanih snaga i okolnostima stradavanja ili obolijevanja. Pored toga, navodi da je uobičajena pojava bila da ni medicinska ustanova, u kojoj je do tada vršeno zbrinjavanje stradalih, nije uspijevala prilikom povlačenja sa datog teritorija spasiti i evakuirati medicinsku dokumentaciju koja bi kasnije mogla poslužiti kao dokazno sredstvo u postupku dokazivanja stradavanja nekog lica.
Ograničavanje vremenskog perioda propisano članom 45. osporenog zakona u odnosu na medicinsku dokumentaciju, po mišljenju podnosioca zahtjeva, u suprotnosti je sa odredbama člana II.A. član 2. stav 1. tačke c. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, jer se ovakvim odredbama zakona negira pravo na jednakost pred zakonom i na takav način se vrši diskriminacija pojedinih skupina iz kategorije branilaca.
Stoga, predlaže Ustavnom sudu Federacije da nakon provedenog postupka u skladu sa čl. 24. i 37. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine donese presudu kojom će se utvrditi da odredbe člana 2. stav 7., člana 35. stav 1., člana 43. i člana 45. Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica nisu u saglasnosti s odredbama člana II.A.2.c) d) i n) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.
4. Bitni navodi odgovora na zahtjev
Ustavni sud Federacije je dana 15.03.2013. godine u skladu sa članom 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03) zatražio od Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine – Predstavničkog doma i Doma naroda, da kao druga strana u postupku dostave odgovor na zahtjev podnosioca u roku od 30 dana od dana prijema pismenog zahtjeva.
Parlament Federacije Bosne i Hercegovine nije postupio po zahtjevu Ustavnog suda Federacije i nije dostavio traženi odgovor.
5. Sjednica Suda sa javnom raspravom
U ovom ustavno-sudskom predmetu održana je javna rasprava 18.09.2013. godine na kojoj su bili prisutni: podnosilac zahtjeva lično, ovlašteni predstavnici Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine kao punomoćnici, dok u ime Doma naroda Parlamenta nije pristupio niko, iako su uredno pozvani.
Podnosilac zahtjeva je u svom izlaganju ostao u cijelosti kod navoda iz zahtjeva, bliže obrazlažući navode o diskriminaciji.
Punomoćnici Predstavničkog doma su istakli da se prilikom donošenja osporenog zakona vodilo računa o primjeni Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovine i da zbog separatističkih namjera da se dio teritorije izdvoji iz teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine pripadnici tzv. Autonomne pokrajine Zapadna Bosna nisu mogli biti tretirani kao dio strukture Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. Naime, vodilo se računa da ovaj zakon bude pravedan, socijalno odgovoran i osjetljiv prema ratnim stradalnicima, održiv i provodiv u ekonomsko-socijalnom smislu. Iako su pripadnici Narodne odbrane Zapadna Bosna bili na agresorskoj strani, oni su naknadno socijalno zbrinuti dobijajući status civilne žrtve rata i prava po Zakonu o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodica sa djecom.
Punomoćnici osporavaju pozivanje podnosioca zahtjeva na kratak rok od tri godine iz člana 35. stav 1. osporenog zakona jer je u vrijeme donošenja ovog zakona to značilo praktično pozivanje na period od 12. godina nakon rata, što je tada bio i više nego primjeren rok za ostvarivanje prava iz ratnog perioda za svakog pripadnika oružanih i policijskih snaga Armije Bosne i Hercegovine i Hrvatskog vijeća odbrane.
6. Relevantni propisi za odlučivanje A. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine
Član II. A.2.
"Federacija će osigurati primjenu najviše razine međunarodno priznatih prava i sloboda utvrđenih u dokumentima navedenim u dodatku ovog ustava, Posebno:
(1) Sva lica na teritoriji Federacije uživaju prava na:
..............
c) jednakost pred zakonom;
..............
- c)jednakost pred zakonom;
- d)zabranu svake diskriminacije zasnovane na rasi, boji kože, polu, jeziku, religiji ili vjerovanju, političkim ili drugim uvjerenjima, nacionalnom ili socijalnom porijeklu;
- n)socijalnu zaštitu."
Član IV.C.3.12.
"Odluke Ustavnog suda konačne su i obavezujuće, ostaje:
a)................
- b)Sud utvrdi da zakon, usvojeni ili predloženi zakon ili drugi propis Federacije ili
bilo kojeg kantona, grada ili bilo koje općine nije u skladu sa ovim ustavom. Taj ili drugi propis neće se primjenjivati, odnosno stupiti na snagu, osim ukoliko se izmjeni na način koji propiše Sud ili ukoliko Sud ne utvrdi prijelazna rješenja, koja ne mogu biti na snazi duže od šest mjeseci.
- c)............ "
B. Zakon o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine
("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03)
Član 40.
"Usvojeni ili predloženi zakon ili drugi propis organa federalne, kantonalne ili općinske vlasti za koji Ustavni sud utvrdi da nije u skladu sa Ustavom neće se primjenjivati od dana objavljivanja presude Ustavnog suda u "Službenim novinama Federacije BiH", odnosno predloženi zakon ili drugi propis neće stupiti na snagu.
Zakon ili drugi propis iz stava 1. ovog člana primjenjivat će se odnosno stupit će na snagu od dana određenog u tom propisu ukoliko se izmijeni na način koji propiše Ustavni sud.
Uzimajući u obzir sve okolnosti koje su od interesa za zaštitu ustavnosti, a naročito posljedice koje utvrđeni nesklad proizvodi, odnose koji su uspostavljeni na osnovu takvog zakona ili drugog propisa, kao i interes pravne sigurnosti, Ustavni sud može utvrditi prijelazna rješenja koja ne mogu biti na snazi duže od šest mjeseci od dana objavljivanja presude Ustavnog suda u "Službenim novinama Federacije BiH" o utvrđenoj neskladnosti zakona ili drugog propisa sa Ustavom i o prijelaznim rješenjima."
C. Osporene odredbe Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica
("Službene novine Federacije BiH", br. 33/04, 56/05, 70/07 i 9/10)
Član 35. stav 1.
"Prava, prema ovom zakonu, koja se stiču po osnovu rana, povrede, oboljenja, odnosno pogoršanja oboljenja zastarijevaju u roku od tri godine od dana stupanja na snagu ovog Zakona, odnosno od dana nastanka rane, povrede, oboljenja ili pogoršanja oboljenja."
Član 43.
"Utvrđivanje da je rana ili povreda zadobijena pod okolnostima iz člana 3. ovog Zakona vrši se samo pisanim dokaznim sredstvima u skladu sa članom 44. ovog Zakona.
Utvrđivanje da je lice od kojeg članovi porodice izvode prava, prema odredbama ovog Zakona, poginulo, umrlo ili nestalo pod okolnostima iz člana 3. ovog Zakona, vrši se samo pisanim dokaznim sredstvima na način iz stava 1. ovog člana.
Pisanim dokaznim sredstvom prema stavu 1. ovog člana smatra se i izvorna medicinska dokumentacija koja potiče neposredno po zadobijanju rane, povrede ili oboljenja.
Pisanim dokaznim sredstvima, u smislu ovog Zakona, ne smatra se izjava stranke i drugih lica, bez obzira na to u kom obliku je saopćena."
Član 45.
"Utvrđivanje da je bolest nastupila pod okolnostima iz člana 3. ovog Zakona, vrši se samo na osnovu medicinske dokumentacije koja potiče iz vremena službe u Oružanim snagama ili iz perioda od 90 dana od dana otpuštanja iz Oružanih snaga."
D. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica ("Službene novine Federacije BiH", broj 70/07)
Član 1.
U Zakonu o pravima branilaca i članova njihovih porodica (" Službene novine
Federacije BiH", br. 33/04 i 56/05), u članu 2. iza stava 6. dodaje se novi stav 7., koji glasi:
"Shodno Općem okvirnom sporazumu za mir u Bosni i Hercegovini pripadnici tzv. Narodne odbrane Autonomne pokrajine Zapadna Bosna ne smatraju se braniocima u smislu ovog Zakona i njihova prava kao i prava članova njihovih porodica uređuje se Zakonom o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodica sa djecom ("Službene novine Federacije BiH", br. 36/99, 54/05 i 39/06)".
E. Sudska praksa
Presuda Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj U-22/04 od 04.05.2005. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 44/05).
Presuda Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj U-7/12 od 20.11.2012. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 4/13).
7. Činjenično stanje i stav Ustavnog suda Federacije
- 1.a) Članom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica ("Službene novine Federacije BiH", broj 70/07) dopunjen je član 2. osporenog zakona novim stavom 7.
Presudom ovog Suda, broj U-22/04 od 4. maja 2005. godine koja je objavljena u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 44/05 od 20. jula 2005. godine utvrđeno je da članovi 2., 3. i 4., te član 36. tačka 1. Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica ("Službene novine Federacije BiH", broj 33/04) nisu u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, te je kao prijelazno rješenje data mogućnost Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine da u roku od šest mjeseci od dana objavljivanja ove presude u "Službenim novinama Federacije BiH" usaglasi Zakon o pravima branilaca i članova njihovih porodica sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, u kom periodu se ovaj zakon može primjenjivati.
Navedeni rok za usaglašavanje od šest mjeseci istekao je 20. januara 2006. godine, a time je prestala i mogućnost primjene, a samim tim i dopune navedenih zakonskih odredaba uključujući i član 2. na način kako je to regulisano članom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica. Ovo iz razloga što je saglasno članu IV.C.3.12.b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, prestala primjena ovog člana.
U skladu sa navedenim Ustavni sud Federacije je utvrdio da osporeni član nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine ne upuštajuću se pri tom u ocjenu njegove kompatibilnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine na način kako je to predlagao podnosilac zahtjeva.
- b)Članom 43. osporenog zakona propisana su dokazna sredstva za utvrđivanje da li je rana ili povreda zadobijena odnosno da li je lice od kojeg članovi porodice izvode prava po ovom zakonu poginulo, umrlo ili nestalo pod okolnostima iz člana 3. ovog zakona, a to su: pisana dokazna sredstva odnosno, saglasno članu 44. osporenog zakona, pisana vojna dokumentacija, te izvorna medicinska dokumentacija koja potiče neposredno po zadobijanju rane, povrede ili oboljenja. Izričito je navedeno da se pisanim dokaznim sredstvom ne smatra izjava stranke i drugih lica bez obzira na to u kojem je obliku saopćena.
Članom 45. osporenog zakona još više su sužena (ograničena) dokazna sredstva za utvrđivanje da je bolest nastupila pod okolnostima iz člana 3. ovog zakona i to na medicinsku dokumentaciju koja potiče iz vremena službe u Oružanim snagama ili iz perioda od 90 dana od dana otpuštanja iz Oružanih snaga.
Analizirajući navedene odredbe Ustavni sud Federacije utvrdio je da bitno sužavaju odnosno isključuju primjenu odredbi Zakona o upravnom postupku koje se odnose na dokazivanje činjenica a to se u konkretnom slučaju posebno odnosi na izjavu stranke, svjedoke i druge isprave osim pisane vojne dokumentacije i na izvornu medicinsku dokumentaciju koja potiče neposredno po zadobijanju rane, povrede ili oboljenja (član 43.) odnosno iz vremena službe u Oružanim snagama ili iz perioda od 90 dana od dana otpuštanja iz Oružanih snaga (član 45.) Isključenjem mogućnosti upotrebe i drugih dokaznih sredstava predviđenih Zakonom o upravnom postupku branioci i članovi njihovih porodica koji iz niza ratnih i poslijeratnih okolnosti (npr. uništena izvorna medicinska dokumentacija i dr.) nisu u mogućnosti pribaviti dokaze propisane osporenim zakonom dovode se u neravnopravan položaj, jer im nije osigurana mogućnost dokazivanja svojih prava koja, po ocjeni ovog Suda, osigurava primjena Zakona o upravnom postupku odnosno primjena dokaznih sredstava propisanih tim zakonom. Iz tih razloga branioci i članovi njihovih porodica su u nejednakom položaju pred zakonom.
Identičan stav u pogledu ograničavanja dokaznih sredstava i, time, isključivanja odredbi Zakona o upravnom postupku koje se odnose na dokazivanje činjenica, Ustavni sud Federacije je već iznio u Presudi U-7/12 od 20.11.2012. godine.
- 2.Članom 35. stav 1. osporenog zakona propisano je da prava koja se prema ovom zakonu stiču po osnovu rana, povrede, oboljenja odnosno pogoršanja oboljenja zastarijevaju u roku od tri godine od dana stupanja na snagu ovoga zakona, odnosno od dana nastanka rane, povrede, oboljenja ili pogoršanja oboljenja.
Razmatrajući osporenu odredbu Ustavni sud Federacije je utvrdio da je propisan rok zastarjelosti od tri godine koji počinje teći bilo od dana stupanja na snagu ovog zakona bilo od dana nastanka rane, povrede, oboljenja ili pogoršanja oboljenja.
Na ovaj način, a naročito određivanjem početka roka zastare od dana nastanka rane, povrede, oboljenja ili pogoršanja oboljenja Ustavni sud Federacije smatra da su svi branioci izjednačeni pred zakonom jer su u mogućnosti da ostvaruju svoja prava na jednak način u razumnom roku od tri godine, te zbog toga osporena odredba nije u nesaglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
Zbog navedenih razloga Ustavni sud Federacije odlučio je kao u izreci ove presude.
Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno u sastavu: dr. Kata Senjak, predsjednica Suda, Sead Bahtijarević, mr. Ranka Cvijić, Domin Malbašić i Aleksandra Martinović, sudije Suda.
Broj U-8/13
01. oktobra 2013. godine
Sarajevo
Predsjednica
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Dr. Kata Senjak, s. r.