Aktio

Predsjedništvo Bosne i Hercegovine

Odluka o ratifikaciji konvencije o pomirenju i arbitraži u okviru KEBS-a

Na osnovu člana V. tačka 3. (d) Ustava Bosne i Hercegovine, Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, na 75. sjednici održanoj 17. maja 2000. godine, donijelo je

ODLUKU
O RATIFIKACIJI KONVENCIJE O POMIRENJU I ARBITRAŽI U OKVIRU KEBS-a

Član 1.

Ratifikuje se Konvencija o pomirenju i arbitraži u okviru KEBS-a, sačinjena u Štokholmu 15.12.1992. godine na engleskom, francuskom, njemačkom, italijanskom, ruskom i španskom jeziku, po dobijenoj saglasnosti Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine na osnovu Odluke broj PS BiH 38/00 od 27.04.2000. godine.

Član 2.

Tekst Konvencije u prijevodu glasi:

KONVENCIJA
O POMIRENJU I ARBITRAŽI U OKVIRU KEBS-a

Države članice ove konvencije, kao države učesnice Konferencije o sigurnosti i saradnji u Evropi;

Svjesne svoje obaveze, utvrđene članom 2. stav 3. i članom 33. Povelje Ujedinjenih naroda, da rješavaju svoje sporove mirnim putem;

Ističući da nemaju namjeru na bilo koji način ometati druge postojeće institucije i mehanizme, uključujući Međunarodni sud pravde, Evropski sud za ljudska prava, Sud pravde Evropskih zajednica i Stalni sud za arbitražu;

Reafirmirajući svoju svečanu obavezu da rješavaju svoje sporove na miroljubiv način i svoju odluku da unapređuju mehanizme za rješavanje sporova između država učesnica;

Podsjećajući da puna implementacija svih KEBS principa i obaveza predstavlja sama po sebi suštinski element za sprječavanje sporova između država učesnica KEBS-a;

Spremne da unapređuju i jačaju obaveze navedene, naročito, u Izvještaju sa Sastanka eksperata o miroljubivom rješavanju sporova, usvojenom u Valeti, a potvrđenom od strane Savjeta ministara inozemnih poslova KEBS-a na njegovom sastanku u Berlinu 19. i 20. juna 1991. godine,

Složile su se o sljedećem:

POGLAVLJE I - OPĆE ODREDBE

Član 1. Ustanovljenje Suda

Sud pomirenja i arbitraže se osniva s ciljem da kroz pomirenje i, kada je potrebno, arbitražu, rješava sporove koji su mu podneseni u skladu sa odredbama ove konvencije.

Član 2. Mirovne komisije i tribunali arbitraže

  • 1.
    Pomirenje pokreće Mirovna komisija ustanovljena za svaki spor. Komisiju sačinjavaju pomirioci koji se nalaze na spisku utvrđenom u skladu sa odredbama člana 3.
  • 2.
    Arbitražu pokreće Tribunal za arbitražu ustanovljen za svaki spor. Tribunal je sastavljen od sudija koji se nalaze na spisku utvrđenom u skladu sa odredbama člana 4.

Pomirioci i sudije zajedno čine Sud pomirenja i arbitraže u okviru KEBS-a, (u daljem tekstu: Sud)

Član 3. Imenovanje pomirilaca

  • 1.
    Svaka država članica ove konvencije će, u roku od dva mjeseca od njenog stupanja na snagu, imenovati dva pomirioca od kojih je barem jedan državljanin te države. Drugi može biti državljanin neke druge države učesnice KEBS-a. Država koja postane članicom ove konvencije nakon njenog stupanja na snagu, imenuje svoje pomirioce u roku od dva mjeseca nakon stupanja na snagu ove konvencije u toj državi.
  • 2.
    Pomirioci moraju biti osobe koje zauzimaju ili su zauzimale visoke položaje na nacionalnom i međunarodnom planu i koje posjeduju priznate kvalifikacije za oblast međunarodnog prava, međunarodnih odnosa ili rješavanja sporova.
  • 3.
    Pomirioci se imenuju na period od šest godina uz mogućnost ponovnog imenovanja. Država imenovalac ne može prekinuti njihove funkcije u toku trajanja njihovog mandata. U slučaju smrti, ostavke ili nesposobnosti da vrši dužnost u skladu sa pravilima Biroa, zainteresirana država će imenovati novog pomirioca; mandat novog pomirioca je preostali dio mandata njegovog prethodnika.
  • 4.
    Po okončanju njihovog mandata, pomirioci nastavljaju saslušanje u svim predmetima na kojima su već započeli raditi.
  • 5.
    Imena pomirilaca se notificiraju Registraru, koji ih unosi u spisak koji se dostavlja Registrarijatu KEBS-a radi prosljeđivanja državama učesnicama KEBS-a.

Član 4. Imenovanje sudija

  • 1.
    Svaka država članica ove konvencije imenuje, u roku od dva mjeseca od njenog stupanja na snagu, jednog sudiju i jednog zamjenika, koji mogu biti njeni državljani ili državljani bilo koje druge države članice KEBS-a. Država koja postane članicom ove konvencije nakon njenog stupanja na snagu, imenuje svog sudiju i zamjenika u roku od dva mjeseca nakon stupanja na snagu ove konvencije u toj državi.
  • 2.
    Sudije i njihovi zamjenici moraju imati potrebne kvalifikacije u svojim zemljama za imenovanje na najviše sudske funkcije ili moraju biti priznati pravni stručnjaci za međunarodno pravo.
  • 3.
    Sudije i njihovi zamjenici se imenuju za period od šest godina, koji može da se obnovi jedanput. Njihova funkcija ne može biti okončana od strane države imenovanja dok traje njihov mandat. U slučaju smrti, ostavke ili nesposobnosti da vrši dužnost u skladu sa pravilima Biroa, sudija će biti zamijenjen svojim zamjenikom.
  • 4.
    Ako sudija i njegov ili njen zamjenik umre, da ostavku ili su oba nesposobni da vrše dužnost, činjenica koju potvrđuje Biro, vrši se novo imenovanje u skladu sa stavom 1. Novi sudija i njegov ili njen zamjenik će nastaviti do završetka mandata svojih prethodnika.
  • 5.
    Poslovnikom Suda može se predvidjeti djelomična obnova sudija i njihovih zamjenika.
  • 6.
    Nakon isteka mandata, sudije nastavljaju voditi pretres u svim predmetima na kojima su već započeli raditi.
  • 7.
    Imena sudija se notificiraju Registraru, koji ih uvrštava u spisak koji se dostavlja Registrarijatu KEBS-a radi prosljeđivanja državama učesnicama.

Član 5. Nezavisnost članova Suda i Registrara

Pomirioci, sudije i Registrar vrše svoje funkcije potpuno nezavisno. Prije preuzimanja dužnosti, oni daju izjavu da će izvršavati svoja ovlaštenja nepristrasno i savjesno.

Član 6. Privilegije i imuniteti

Pomirioci, sudije, Registrar, zastupnici i pravni savjetnici strana u sporu, za vrijeme vršenja svojih funkcija na teritoriji država članica ove konvencije, uživaju privilegije i imunitete koji pripadaju licima vezanim za Međunarodni sud pravde.

Član 7. Sudski Ured

  • 1.
    Sudski Ured sačinjavaju predsjednik, potpredsjednik i tri druga člana.
  • 2.
    Predsjednika Suda biraju članovi Suda iz svog sastava. Predsjednik predsjedava Uredom.
  • 3.
    Pomirioci i sudije, svako iz svog sastava, biraju dva člana Ureda i njihove zamjenike.
  • 4.
    Ured bira zamjenika predsjednika iz sastava svojih članova. Zamjenik predsjednika je pomirilac ako je predsjednik sudija, i sudija ako je predsjednik pomirilac.
  • 5.
    Poslovnikom Suda utvrđuje se postupak izbora predsjednika kao i drugih članova Ureda i njihovih zamjenika.

Član 8. Postupak donošenja odluka

  • 1.
    Odluke Suda se donose većinom glasova članova koji učestvuju u glasanju. Oni koji se uzdrže od glasanja ne smatraju se učesnicima u glasanju.
  • 2.
    Odluke Ureda donose se većinom glasova njegovih članova.
  • 3.
    Odluke Komisija za pomirenje i Arbitražnih tribunala donose se većinom glasova njihovih članova, koji se ne mogu suzdržavati od glasanja.
  • 4.
    U slučaju da je glasanje neodlučno, glas predsjedavajućeg funkcionera će odlučiti.

Član 9. Registrar

Sud imenuje svog Registrara i može predvidjeti imenovanje takvih drugih službenika koliko bude neophodno. Nacrt pravilnika o službenicima Registrarijata sačinjava Ured, a usvajaju ga države članice ove konvencije.

Član 10. Sjedište

  • 1.
    Sjedište Suda se ustanovljava u Ženevi.
  • 2.
    Na zahtjev strana u sporu a uz saglasnost Ureda, Komisija za pomirenje ili Arbitražni sud se može sastati na nekom drugom mjestu.

Član 11. Poslovnik Suda

  • 1.
    Sud donosi svoj vlastiti poslovnik koji podliježe odobrenju država učesnica ove konvencije.
  • 2.
    Poslovnik Suda utvrđuje, naročito, pravila procedure kojim se rukovode Komisija za pomirenje i Arbitražni sud osnovani u skladu sa ovom konvencijom. Njime se utvrđuje koja od tih pravila ne mogu biti ukinuta sporazumom između strana u sporu.

Član 12. Radni jezici

Poslovnikom Suda utvrđeni su propisi o korištenju jezika.

Član 13. Finansijski protokol

U skladu sa odredbama člana 17. sve troškove Suda snose države članice ove konvencije. Odredbe o obračunu troškova; o utvrđivanju nacrta i usvajanju godišnjeg budžeta Suda; o raspodjeli troškova među zemljama članicama ove konvencije; o kontroli finansijskog poslovanja Suda; kao i o pitanjima koja su s tim u vezi, sadržane su u Finansijskom protokolu koji usvaja Komitet funkcionera. Jedna država postaje obavezna prema Protokolu onda kada postane članica ove konvencije.

Član 14. Periodični izvještaj

Ured podnosi Savjetu KEBS-a putem Komiteta funkcionera godišnji izvještaj o aktivnostima koje proizlaze iz ove konvencije.

Član 15. Obavještavanje o zahtjevima za pomirenjem ili arbitražom

Registrar Suda obavještava Registrarijat KEBS-a o svim zahtjevima za pomirenjem ili arbitražom, kako bi se odmah proslijedili državama učesnicama KEBS-a.

Član 16. Ponašanje strana - privremene mjere

  • 1.
    Za vrijeme postupka, strane u sporu će se suzdržavati od svake radnje koja može otežati situaciju ili dalje kočiti ili spriječiti rješenje spora.
  • 2.
    Komisija za pomirenje može skrenuti pažnju strana u sukobu, koji joj je proslijeđen, na mjere koje strane mogu preduzeti u cilju sprječavanja da spor postane težim ili da njegovo rješenje bude otežano.
  • 3.
    Arbitražni sud ustanovljen za neki spor može ukazati na privremene mjere koje strane u sporu treba da preduzmu u skladu sa odredbama člana 26. stava 4.

Član 17. Troškovi postupka

Strane u sporu i svaka posrednička strana svaka za sebe snosi vlastite troškove.

POGLAVLJE II - NADLEŽNOST

Član 18. Nadležnost Komisije i Tribunala

  • 1.
    Svaka država članica ove konvencije može podnijeti Komisiji za pomirenje svaki spor sa drugom državom članicom koji nije riješen u razumnom vremenskom periodu putem pregovora.
  • 2.
    Sporovi mogu biti podneseni Arbitražnom tribunalu pod uvjetima utvrđenim u članu 26.

Član 19. Zaštita postojećih sredstava rješavanja

  • 1.
    Komisija za pomirenje ili Arbitražni sud ustanovljeni za spor ne preduzima nikakvu dalju radnju u slučaju:

(a) Ukoliko je, prije nego što je podnesen Komisiji ili Tribunalu, spor podnesen Sudu ili Tribunalu čiju su nadležnost u pogledu spora strane u pitanju zakonom obavezne prihvatiti, ili ako je takvo tijelo već donijelo odluku o zasluženoj kazni u sporu;

(b) Ako su strane u sporu unaprijed prihvatile isključivu nadležnost nekog drugog nadležnog tijela a ne Tribunala u skladu s ovom konvencijom koji ima nadležnost da donosi odluke sa obavezujućom snagom u sporu koji mu je podnesen, ili ako strane u pitanju postignu sporazum da traže rješenje spora isključivo drugim sredstvima.

  • 2.
    Komisija za pomirenje ustanovljena za neki spor neće preduzimati nikakvu dalju radnju ako, čak i u slučaju da joj je spor podnesen, jedna ili sve strane prenesu spor na Sud ili Tribunal čiju su nadležnost u pogledu tog spora strane u pitanju zakonom obavezne prihvatiti.
  • 3.
    Komisija za pomirenje će odložiti razmatranje spora ukoliko je spor podnesen nekom drugom tijelu koje je nadležno da daje prijedloge u vezi sa ovim sporom. Ako ti prethodni napori ne dovedu do rješenja spora, Komisija će pristupiti svom poslu na zahtjev strana ili jedne strane u sporu, pod rezervom odredbi člana 26. stav 1.
  • 4.
    Država može, u trenutku potpisivanja, ratificiranja ili pristupanja ovoj konvenciji, staviti rezervu u cilju osiguranja kompatibilnosti mehanizama rješavanja spora koje utvrđuje ova konvencija sa drugim sredstvima rješavanja spora koja proizlaze iz međunarodnih obaveza primjenjivih na tu državu.
  • 5.
    Ako, u bilo koje vrijeme, strane dođu do rješenja njihovog spora, Komisija ili Tribunal će skinuti spor sa svoje liste, po prijemu potvrde u pisanoj formi od svih strana u pitanju da su postigle rješenje spora.
  • 6.
    U slučaju neslaganja među stranama u sporu u pogledu nadležnosti Komisije ili Tribunala, odluka u predmetnoj stvari počiva na Komisiji ili Tribunalu.

POGLAVLJE III - POMIRENJE

Član 20. Zahtjev za ustanovljavanjem Komisije za pomirenje

  • 1.
    Svaka država članica ove konvencije može Registraru uložiti predstavku, zahtijevajući ustanovljavanje Komisije za pomirenje u sporu između nje i jedne ili više drugih država članica. Dvije ili više država članica, također, mogu zajedno uložiti predstavku Registraru.
  • 2.
    Ustanovljavanje Komisije za pomirenje može se, također, zahtijevati sporazumno između dvije ili više država članica ili između jedne ili više država članica, te jedne ili više drugih država učesnica KEBS-a. Sporazum se notificira kod Registrara.

Član 21. Statut Komisije za pomirenje

  • 1.
    Svaka strana u sporu imenovat će, sa liste pomirioca utvrđene u skladu sa članom 3. jednog pomirioca za rad u Komisiji.
  • 2.
    Kada su više od dvije države u istom sporu, države koje brane isti interes mogu da se sporazumiju da imenuju jednog jedinog pomirioca. Ako se tako ne sporazumiju, svaka od dvije strane u sporu imenovat će isti broj pomirilaca do najvišeg broja koji utvrđuje Ured.
  • 3.
    Svaka država koja je strana u sporu podnesenom Komisiji za pomirenje a koja nije članica ove konvencije, može imenovati osobu da radi u Komisiji, ili sa liste pomirilaca utvrđene u skladu sa članom 3., ili iz reda drugih osoba koje su državljani država učesnica KEBS-a. U ovom slučaju, u cilju ispitivanja spora, takve osobe imaju ista prava i iste obaveze kao i drugi članovi Komisije. Oni će vršiti svoje funkcije potpuno nezavisno i dat će izjave koje se zahtijevaju članom 5. prije nego što zauzmu svoja mjesta u Komisiji.
  • 4.
    Čim je primljena predstavka ili sporazum kojim su strane u sporu zahtijevale ustanovljavanje Komisije za pomirenje, predsjednik Suda konsultira strane u sukobu u vezi sa sastavom ostalog dijela Komisije.
  • 5.
    Ured će imenovati još tri pomirioca za rad u Komisiji. Ovaj broj Ured može povećati ili smanjiti, pod uvjetom da bude neparan. Članovi Ureda i njihovi zamjenici, koji se nalaze na listi pomirilaca, imaju pravo biti imenovani u Komisiju.
  • 6.
    Komisija bira svog predsjedavajućeg iz reda svojih članova koje je imenovao Ured.
  • 7.
    Poslovnik Suda utvrđuje proceduru koja se može primijeniti ukoliko se ulaže prigovor jednom od članova imenovanih za rad u Komisiji ili ako taj član nije u stanju ili odbija da radi kao član na početku ili u toku postupka.
  • 8.
    O svakom pitanju u vezi sa primjenom ovog člana odlučuje Ured kao o prethodnom pitanju.

Član 22. Procedura za ustanovljavanje Komisije za pomirenje

  • 1.
    Ako se ustanovljavanje Komisije za pomirenje zahtijeva putem predstavke, predstavka će izjaviti predmet spora, naziv strane ili strana protiv kojih je usmjerena predstavka, te ime jednog pomirioca ili više pomirilaca koje je imenovala strana ili strane u sporu podnosioci zahtjeva. Predstavka će, također, sadržavati kratak opis sredstava rješavanja koja su prethodno upotrijebljena.
  • 2.
    Čim je predstavka primljena, Sekretar obavještava drugu stranu ili strane u sporu navedene u predstavci. U roku od petnaest dana od obavještenja, druga strana ili strane u sporu imenuju jednog pomirioca ili pomirioce po svom izboru za članove Komisije. Ako u navedenom periodu jedna ili više strana u sporu nije imenovala člana ili članove Komisije koje imaju pravo imenovati, Ured će imenovati odgovarajući broj pomirilaca. Takvo imenovanje se vrši iz reda pomirilaca koje je, u skladu sa članom 3. imenovala strana ili svaka od uključenih strana ili, ako te strane još nisu imenovale pomirioce, iz reda pomirilaca koje nije imenovala druga strana ili strane u sukobu.
  • 3.
    Ako se ustanovljavanje Komisije za pomirenje zahtijeva putem sporazuma, taj sporazum izjavljuje predmet spora. Ako nema sporazuma, u cjelini ili djelomično, u vezi sa predmetom spora, svaka strana u pitanju može iskazati svoj vlastiti stav u pogledu takvog predmeta.
  • 4.
    U isto vrijeme, kada strane zahtijevaju ustanovljavanje Komisije putem sporazuma, svaka strana obavještava Registrara o imenu jednog pomirioca ili pomirilaca kojeg je ili koje je imenovala za člana Komisije.

Član 23. Procedura pomirenja

  • 1.
    Postupak pomirenja je povjerljiv i sve strane u sporu imaju pravo da budu saslušane. Pod rezervom odredbi čl. 10. i 11. i Poslovnika Suda, Komisija za pomirenje, nakon konsultacija sa stranama u sporu, utvrđuje proceduru.
  • 2.
    Ako se strane u sporu saglase o tome, Komisija za pomirenje može pozvati svaku državu članicu ove konvencije, koja je zainteresirana za rješavanje spora, da učestvuje u postupku.

Član 24. Cilj pomirenja

Komisija za pomirenje pomaže stranama u sporu da pronađu rješenje u skladu sa međunarodnim pravom i njihovim KEBS obavezama.

Član 25. Rezultat pomirenja

  • 1.
    Ako, u toku postupka, strane u sporu, uz pomoć Komisije za pomirenje, dođu do uzajamno prihvatljivog rješenja, one bilježe uvjete rješenja u zaključnom izvještaju koji potpisuju njihovi predstavnici, kao i članovi Komisije. Potpisivanjem dokumenta okončava se postupak. Savjet KEBS-a je informiran od strane Komiteta funkcionera o uspjehu pomirenja.

Kada Komisija za pomirenje smatra da su istraženi svi aspekti spora, kao i sve mogućnosti iznalaženja rješenja, ona sastavlja nacrt završnog izvještaja. Izvještaj sadrži prijedloge Komisije za rješavanje spora mirnim putem.

  • 2.
    Izvještaj Komisije za pomirenje dostavlja se stranama u sporu, koje imaju period od trideset dana da ga razmotre i obavijeste predsjedavajućeg Komisije da li su spremne da prihvate predloženo rješenje.
  • 3.
    Ako strana u sporu ne prihvati predloženo rješenje, drugu stranu ili strane više ne obavezuje njihovo vlastito prihvaćanje istog.
  • 4.
    Ako, u periodu predviđenom stavom 3., strane u sporu nisu prihvatile predloženo rješenje, izvještaj se dostavlja Savjetu KEBS-a putem Komiteta funkcionera.
  • 5.
    Također će biti sačinjen izvještaj o okolnostima u kojima se jedna strana nije pojavila na pomirenju ili je napustila postupak nakon što je započeo, čime se osigurava blagovremeno obavještavanje Savjeta KEBS-a putem Komiteta funkcionera.

POGLAVLJE IV - ARBITRAŽA

Član 26. Zahtjev za ustanovljavanjem Arbitražnog suda

  • 1.
    Zahtjev za arbitražom može biti podnesen u svako vrijeme na osnovi saglasnosti između dvije ili više država članica ove konvencije i jedne ili više drugih država učesnica KEBS-a.
  • 2.
    Države članice ove konvencije mogu u svako vrijeme, obavještenjem upućenom depozitaru, izjaviti da priznaju kao obaveznu, ipso facto i bez posebnog sporazuma, nadležnost Arbitražnog suda, pod rezervom reciprociteta. Takva izjava može da se da za neograničeno vrijeme ili za određeni period. Ona može da se odnosi na sve sporove ili da isključi sporove koji se tiču teritorijalnog integriteta jedne države, nacionalne odbrane, naslov suvereniteta nad kopnenom teritorijom ili konkurentske zahtjeve u vezi sa jurisdikcijom nad drugim područjima.
  • 3.
    Zahtjev za arbitražom protiv države članice ove konvencije kojim je data izjava, kako je to utvrđeno stavom 2. može biti data putem predstavke Registraru tek poslije perioda od trideset dana nakon što je izvještaj Komisije za pomirenje koja je razmatrala spor proslijeđen Savjetu KEBS-a u skladu sa odredbama člana 25. stav 5.
  • 4.
    Kada je spor podnesen Arbitražnom sudu u skladu sa ovim članom, Sud može, po svojoj vlastitoj nadležnosti ili na zahtjev jedne ili svih strana u sporu, predložiti privremene mjere koje strane u sporu treba da preduzmu da bi se izbjeglo otežavanje spora, veće teškoće u postizanju rješenja, ili mogućnost da buduća odluka Suda postane nesprovodiva zbog ponašanja jedne ili više strana u sporu.

Član 27. Slučajevi izneseni pred Arbitražni sud

  • 1.
    Ako je zahtjev za arbitražom podnesen putem sporazuma, on treba da ukaže na predmet spora. Ako nema sporazuma, u cjelini ili djelomično, u vezi sa predmetom spora, svaka strana u pitanju može formulirati svoj vlastiti stav u vezi sa takvim predmetom.
  • 2.
    Ako je zahtjev za arbitražom podnesen putem predstavke, on treba da ukaže na predmet spora, država članica ili države članice ove konvencije protiv kojih je podnesen, kao i glavne elemente činjeničnog i pravnog stanja na kojima se zahtjev zasniva. Odmah po prijemu predstavke, Registrar obavještava drugu državu članicu ili države članice spomenute u predstavci.

Član 28. Statut Arbitražnog suda

  • 1.
    Kada je zahtjev za arbitražom podnesen, ustanovljava se Arbitražni sud.
  • 2.
    Arbitri, koje su imenovale strane u sporu u skladu sa članom 4. su ex officio članovi Suda. Ako su više od dvije države strane u istom sporu, države koje zastupaju isti interes mogu se saglasiti da imenuju jednog jedinog arbitra.
  • 3.
    Ured imenuje, iz reda arbitara, jedan broj članova zasjedanja Suda, tako da članovi koje imenuje Ured u ukupnom broju premašuju najmanje za jednog člana više od ex officio članova. Članovi Ureda i njihovi zamjenici, koji se nalaze na listi arbitara, imaju pravo da budu imenovani za Sud.
  • 4.
    Ako jedan ex officio član ne može da prisustvuje ili od ranije učestvuje u bilo kojem svojstvu u saslušanju slučaja koji proizlazi iz spora podnesenog Sudu, taj član će biti zamijenjen svojim zamjenikom. Ako je zamjenik u istoj situaciji, država koja je u pitanju imenovat će člana za ispitivanje spora u skladu sa okvirima i uvjetima utvrđenim stavom 5. U slučaju postavljanja pitanja u vezi sa ovlaštenjem člana ili njegovog odnosno njenog zamjenika da zasjeda u Sudu, o ovom pitanju će odlučiti Ured.
  • 5.
    Svaka država, koja je strana u sporu podnesenom Arbitražnom sudu, a koja nije članica ove konvencije, može po svom izboru imenovati osobu koja će biti član Suda, bilo sa liste arbitara utvrđene u skladu sa članom 4. ili iz reda drugih osoba koje su državljani države učesnice KEBS-a. Svaka osoba imenovana na taj način mora ispunjavati uvjete utvrđene članom 4. stav 2. i, u svrhu ispitivanja spora, imat će ista prava i obaveze kao i drugi članovi Suda. Ta osoba će vršiti svoje funkcije potpuno nezavisno i, prije zasjedanja Suda, dat će izjavu utvrđenu članom 5.
  • 6.
    Sud imenuje svog predsjedavajućeg iz reda članova imenovanih od strane Biroa.
  • 7.
    U slučaju da jedan od članova Suda kojeg je imenovao Biro ne može prisustvovati sudskom postupku, taj član neće biti zamijenjen osim ako broj članova imenovanih od strane Biroa nije pao ispod broja ex officio članova, ili članova koje su imenovale strane u sporu u skladu sa stavom 5. U ovom slučaju, Biro će imenovati jednog ili više novih članova u skladu sa st. 3. i 4. ovog člana. Ako je imenovan jedan ili više novih članova, novi predsjedavajući se ne imenuje, osim ako je član koji ne može prisustvovati predsjedavajući Suda.

Član 29. Procedura arbitraže

  • 1.
    Sve strane u sporu imaju pravo da budu saslušane za vrijeme arbitražnog postupka, što je u skladu sa principima pravičnog suđenja. Postupak se sastoji od pisanog dijela i usmenog dijela.
  • 2.
    Arbitražni sud ima, u odnosu prema stranama u sporu, neophodna ovlaštenja za utvrđivanje činjenica i istražne radnje u cilju izvršavanja svojih zadataka.
  • 3.
    Svaka država učesnica KEBS-a koja smatra da ima izgleda da njen naročiti interes pravne prirode bude pogođen odlukom Suda može, u roku od petnaest dana nakon što je Sekretarijat KEBS-a proslijedio obavještenje, kako je to utvrđeno članom 15. uputiti Registraru zahtjev za intervenciju. Ovaj zahtjev će odmah biti proslijeđen stranama u sporu, kao i Sudu ustanovljenom za ovaj spor.
  • 4.
    Ako država koja intervenira ustanovi da ima određeni interes, ona je ovlaštena da učestvuje u postupku u onoj mjeri u kojoj može biti neophodno za zaštitu ovog interesa. Relevantni dio odluke Suda je obavezujući za državu koja intervenira.
  • 5.
    Strane u sporu imaju period od trideset dana u kojem mogu uputiti svoja zapažanja u vezi sa zahtjevom za intervenciju prema Sudu. Sud će donijeti svoju odluku o prihvatljivosti ovog zahtjeva.
  • 6.
    Saslušanja u Sudu se održavaju bez prisustva javnosti, osim ako Sud, na zahtjev strana u sporu, drugačije odluči.
  • 7.
    U slučaju da se jedna ili više strana u sporu ne pojavi, druga strana ili strane u sporu može zahtijevati od Suda da odluči u korist njenog ili njihovih zahtjeva. Prije nego tako postupi, Sud mora sebi potvrditi da je nadležan, te da su zahtjevi strane ili strana koje učestvuju u postupku dobro utemeljeni.

Član 30. Funkcija Arbitražnog suda

Funkcija Arbitražnog suda je da odlučuje, u skladu sa međunarodnim pravom, o onim sporovima koji su mu podneseni. Ova odredba nije na štetu ovlaštenja Suda da odlučuje o slučaju ex aequo et bono, ako se strane u sporu tako dogovore.

Član 31. Arbitražna presuda

  • 1.
    Presuda Arbitražnog suda navodi razloge na kojima se ona zasniva. Ako ona ne predstavlja u cjelini ili djelomično jednoglasno mišljenje članova Arbitražnog suda, svaki član je ovlašten da izrazi izdvojeno mišljenje ili neslaganje.
  • 2.
    Pod rezervom člana 29. stav 4. presuda Suda ima obavezujuću snagu samo među stranama u sporu i u vezi sa slučajem na koji se odnosi.
  • 3.
    Presuda je konačna i ne podliježe žalbi. Međutim, strane u sporu ili jedna od njih mogu zahtijevati da Sud protumači svoju presudu u pogledu značenja ili cilja. Ukoliko se strane u sporu drugačije ne dogovore, takav zahtjev treba uputiti najkasnije u roku od šest mjeseci od saopćavanja presude. Nakon prijema primjedbi strana u sporu, Sud donosi tumačenje u najkraćem mogućem vremenu.
  • 4.
    Predstavka za reviziju presude može da se da jedino kada je zasnovana na otkriću nekih činjenica koje su takve prirode da mogu biti odlučujući faktor i koje, u trenutku objavljivanja presude, nisu bile poznate Sudu i strani ili stranama u sporu koje zahtijevaju reviziju. Predstavka za reviziju mora biti data najkasnije u roku od šest mjeseci po otkriću nove činjenice. Nikakva predstavka za reviziju ne može biti data po isteku perioda od deset godina od datuma presude.
  • 5.
    Koliko je to moguće, razmatranje zahtjeva za tumačenje ili predstavke za reviziju treba da provodi Sud koji je donio presudu u pitanju. Ukoliko Ured utvrdi da je to nemoguće, ustanovljava se drugi sud u skladu sa odredbama člana 28.

Član 32. Objavljivanje arbitražne presude

Presudu objavljuje Registrar. Ovjerena kopija se dostavlja stranama u sporu i Savjetu KEBS-a putem Komiteta funkcionera.

POGLAVLJE V - ZAVRŠNE ODREDBE

Član 33. Potpisivanje i stupanje na snagu

  • 1.
    Ova konvencija otvorena je kod Vlade Švedske za potpisivanje državama učesnicama KEBS-a do 31. marta 1993. Ona podliježe ratifikaciji.
  • 2.
    Države učesnice KEBS-a koje ne potpišu ovu konvenciju mogu joj naknadno pristupiti.
  • 3.
    Konvencija stupa na snagu dva mjeseca nakon datuma deponiranja dvanaestog instrumenta o ratifikaciji ili pristupanju.
  • 4.
    Za svaku državu koja ratificira ili pristupi ovoj konvenciji nakon deponiranja dvanaestog instrumenta o ratifikaciji ili pristupanju, Konvencija stupa na snagu dva mjeseca nakon što je njen instrument o ratifikaciji ili pristupanju deponiran.
  • 5.
    Vlada Švedske služi kao depozitar ove konvencije.

Član 34. Rezerve

Ova konvencija ne može biti predmetom nikakve rezerve koju nije izričito predvidjela.

Član 35. Amandmani

  • 1.
    Amandmani na ovu konvenciju moraju biti usvojeni u skladu sa sljedećim stavovima.
  • 2.
    Amandmani na ovu konvenciju mogu biti predloženi od strane svake države njene članice a Depozitar ih saopćava Sekretarijatu KEBS-a u cilju prosljeđivanja državama učesnicama KEBS-a.
  • 3.
    Ako Savjet KEBS-a usvoji predloženi tekst amandmana, Depozitar dostavlja tekst državama članicama ove konvencije na prihvaćanje u skladu sa njihovim pojedinačnim ustavnim zahtjevima.
  • 4.
    Svaki takav amandman stupa na snagu tridesetog dana nakon što su države članice ove konvencije obavijestile Depozitara o svom prihvaćanju istog.

Član 36. Otkazivanje

  • 1.
    Svaka država članica ove konvencije može, u bilo koje vrijeme, otkazati ovu konvenciju putem notifikacije upućene Depozitaru.
  • 2.
    To otkazivanje postaje pravosnažno godinu dana nakon datuma prijema notifikacije od strane Depozitara.
  • 3.
    Ova konvencija, međutim, nastavlja da se primjenjuje na stranu koja otkazuje u vezi sa postupcima koji su u toku u vrijeme kada otkazivanje stupi na snagu. Ti postupci se nastavljaju do njihovog okončanja.

Član 37. Notifikacije i objavljivanja

Notifikacije i objavljivanja koja vrši Depozitar prosljeđuju se Registraru i Sekretarijatu KEBS-a u cilju daljeg prenošenja državama učesnicama KEBS-a.

Član 38. Nečlanice

U skladu sa međunarodnim pravom, potvrđuje se da ništa u ovoj konvenciji neće biti protumačeno da utvrđuje obaveze ili opredjeljenja za države učesnice KEBS-a koje nisu članice ove konvencije, ukoliko to nije izričiti predviđeno i izričito prihvaćeno u pisanoj formi od strane tih država.

Član 39. Prijelazne odredbe

  • 1.
    Sud će pristupiti, u roku od četiri mjeseca od stupanja na snagu ove konvencije, izboru Ureda, usvajanju svog poslovnika i imenovanju Registrara u skladu sa odredbama čl. 7., 9. i 11. Vlada koja je domaćin Sudu će, u saradnji sa Depozitarom, pružiti prijeko potrebnu organizaciju.
  • 2.
    Do imenovanja Registrara, dužnosti Registrara iz člana 3. stav 5. i člana 4. stav 7. vrši Depozitar.

Sačinjeno u Stockholmu, na engleskom, francuskom, njemačkom, italijanskom, ruskom i španskom jeziku, pri čemu su svih šest jezičkih verzija jednako vjerodostojne, 15. decembra 1992. godine.

Član 3.

Ova odluka bit će objavljena u "Službenom glasniku BiH" na bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku i stupa na snagu danom objavljivanja.

Broj 01-011-152/2000
17. maja 2000. godine
Sarajevo

Predsjedavajući
Predsjedništva BiH
Alija Izetbegović, s.r.