Aktio

Predsjedništvo Bosne i Hercegovine

Odluka o ratifikaciji okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime

Na osnovu člana V. tačka 3. (d) Ustava Bosne i Hercegovine, Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, na 75. sjednici održanoj 17. maja 2000. godine, donijelo je

ODLUKU
O RATIFIKACIJI OKVIRNE KONVENCIJE UJEDINJENIH NARODA O PROMJENI KLIME

Član 1.

Ratifikuje se Okvirna konvencija Ujedinjenih naroda o promjeni klime, sačinjena u New Yorku, 9.05.1992. godine u originalu na arapskom, kineskom, engleskom, francuskom, ruskom i španskom jeziku, po dobijenoj saglasnosti Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine na osnovu Odluke broj PS BiH 35/00 od 27.04.2000. godine.

Član 2.

Tekst Konvencije u prijevodu glasi:

OKVIRNA KONVENCIJA
UJEDINJENIH NARODA O PROMJENI KLIME

Stranke ove konvencije;

Potvrđujući da su promjena klime na našoj Zemlji i njene negativne posljedice zajednička briga čovječanstva;

Svjesne da su ljudske aktivnosti znatno povećale atmosferske koncentracije stakleničkih plinova, da to povećava prirodni efekat staklenika, te da će to rezultirati prosječnim dodatnim zagrijavanjem Zemljine površine i atmosfere što može loše djelovati na prirodne ekosisteme i čovječanstvo;

Uviđajući da najveći dio prijašnjih i sadašnjih emitiranja stakleničkih plinova dolazi iz razvijenih zemalja, da je emisija po glavi stanovnika u zemljama u razvoju još uvijek razmjerno niska, i da će udio u općoj emisiji koja dolazi iz zemalja u razvoju sve više rasti kako se udovoljavaju njihove društvene i razvojne potrebe;

Svjesne uloge i važnosti odlagališta i spremišta stakleničkih plinova u kopnenim i morskim ekosistemima;

Primjećujući da ima mnogo nesigurnosti i u predviđanjima promjene klime, naročito što se tiče utvrđivanja vremena, veličine i regionalnih varijanti istih;

Potvrđujući da globalna promjena klime zahtijeva najširu moguću saradnju svih zemalja i njihovo sudjelovanje u efikasnim međunarodnim aktivnosima, u skladu s njihovim zajedničkim ali različitim odgovornostima i dotičnim mogućnostima, te društvenim i ekonomskim uvjetima;

Pozivajući se na relevantne odredbe Deklaracije Konferencije Ujedinjenih naroda o ljudskom okolišu, usvojene u Stocholmu 16. juna 1972. godine;

Podsjećajući da u skladu s Poveljom Ujedinjenih naroda i načelima međunarodnog prava, države imaju suvereno pravo iskorištavati svoje vlastite izvore u skladu s vlastitom politkom za okoliš i razvoj, kao i obavezu osigurati da aktivnosti koje se vrše pod njihovom jurisdikcijom ili kontrolom ne izazovu štete po okoliš drugih država ili područja izvan granica nacionalne jurisdikcije;

Potvrđujući načelo suverenosti država u međunarodnoj saradnji na rješavanju problema promjene klime;

Priznajući da države trebaju donijeti djelotvoran zakon za okoliš, da standardi za okoliš, ciljevi i prioriteti odlučivanja trebaju odražavati sklop okoliša i razvoja na koje se odnose, i da standardi koje neke zemlje primjenjuju mogu biti neodgovarajući i predstavljati neopravdane ekonomske i društevene troškove drugim zemljama, a posebno zemljama u razvoju;

Pozivajući se na odredbe Rezolucije 44/228 Opće skupštine od 22. decembra 1989. godine na Konferenciji Ujedinjenih naroda o okolišu i razvoju, te rezolucija 43/53 od 6. decembra 1988. godine, 44/207 od 22. decembra 1989. godine, 45/212 od 21. decembra 1990. godine i 46/169 od 19. decembra 1991. godine o zaštiti klime na Zemlji za sadašnju i buduće generacije ljudskog roda;

Pozivajući se također na odredbe Rezolucije 44/2006 Opće skupštine od 22. decembra 1989. o mogućim lošim utjecajima podizanja razine mora na otocima i u obalnim područjima, a posebno niskim obalnim područjima, te dotične odredbe Rezolucije 44/172 Opće skupštine od 19. decembra 1989. godine o ispunjenju plana aktivnosti u borbi protiv dezretifikacije;

Pozivajući se nadalje na Bečku konvenciju o zaštiti ozonskog omotača iz 1985. godine i Montrealski protokol o tvarima koje oštećuju ozonski omotač iz 1987. godine, koji su prilagođeni i izmijenjeni 29. juna 1990. godine,

Imajući na umu Ministarsku deklaraciju Druge svjetske konferencije o klimi koja je usvojena 7. novembra 1990. godine,

Svjesne vrijednosti analitičkog rada u vezi s promjenom klime, kojeg su obavljale mnoge države kao i važnosti doprinosa Svjetske meteorološke organizacije, Programa za okoliš Ujedinjenih naroda i drugih organa, organizacija i tijela sistema Ujedinjenih naroda, kao i ostalih međunarodnih i međuvladinih tijela na razmjeni rezultata znanstvenih istraživanja u koordinaciji istraživanja;

Priznajući da će koraci koji su potrebni za razumijevanje i rješavanje problema promjene klime biti okolišno, društveno i ekonomski najdjelotvorniji ako se temelje na relevantnim znanstvenim, tehničkim i ekonomskim razmišljanjima, i ako se kontinuirano revaloriziraju u svjetlu novih otkrića na ovom području;

Priznajući da različite aktivnosti na rješavanju problema promjene klime mogu biti ekonomski opravdane po njihovom vlastitom pravu, te da mogu biti također od pomoći u rješavanju drugih problema po pitanju okoliša;

Uočavajući također potrebu da razvijene zemlje odmah poduzmu na fleksibilan način aktivnosti na osnovi jasnih prioriteta kao prvi korak prema sveobuhvatnim strategijama na globalnoj, nacionalnoj i, gdje je dogovoreno, na regionalnoj razini, a koje obuhvaćaju sve stakleničke plinove, s dužnom pažnjom njihovim relativnim doprinosima povećanju efekta staklenika;

Priznajući nadalje da su nizinske i druge male otočne zemlje, zemlje sa niskim priobaljem, sušnim i polusušnim područjima ili područjima izloženim poplavama, suši i dezertifikaciji, te zemlje s krhkim planinskim ekosistemima, naročito osjetljive na negativne posljedice promjene klime;

Uvažavajući specijalne poteškoće onih zemalja, a posebno zemalja u razvoju, čija je privreda posebno ovisna o proizvodnji fosilnih goriva, njihovom korištenju i izvozu, kao posljedicu aktivnosti poduzete na ograničavanju emisije stakleničkih plinova;

Potvrđujući da reakcije na promjenu klime trebaju biti koordinirane sa društvenim i ekonomskim razvojem na način da se upotpunjavaju, sa ciljem da se izbjegne negativni utjecaj na putanji, u cijelosti uvažavajući legitimne prioritetne potrebe zemalja u razvoju za postizanjem održivog privrednog rasta i iskorjenjivanjem siromaštva;

Priznajući da sve zemlje, a naročito zemlje u razvoju trebaju pristup izvorima prijeko potrebnim za ostvarenje državno društvenog i privrednog razvoja, a da bi razvijene zemlje napredovale prema tom cilju, njihova potrošnja energije trebala bi rasti, vodeći računa o mogućnostima da se postigne veća energetska efikasnost i da se kontrolira emitiranje stakleničkih plinova općenito, uz primjenu novih tehnologija pod uvjetima koji tu primjenu čine ekonomski i društveno korisnom.

Odlučne da zaštite klimatski sisteme za sadašnju i buduće generacije,

Dogovorile su sljedeće:

Član 1. Definicije

U smislu ove konvencije:

  • 1.
    "Negativne posljedice promjene klime" znači promjene u fizičkom okruženju ili biote kao rezultat promjene klime, koje imaju značajne pogubne posljedice na sastav, elastičnost ili produktivnost prirodnih ili vođenih ekosistema ili na funkcioniranje društveno-ekonomskih sistema te na ljudsko zdravlje i blagostanje.
  • 2.
    "Promjena klime" znači promjenu klime koja se pripisuje direktno ili indirektno aktivnostima čovjeka koje mijenjaju sastav globalne atmosfere, te koja se pored prirodne promjenjivosti klime promatra kroz uporediva vremenska razdoblja.
  • 3.
    "Klimatski sistem" znači ukupnost atmosfere, hidrosfere, biosfere i geosfere i njihovo međusobno djelovanje.
  • 4.
    "Emisije" znači otpuštanje u atmosferu stakleničkih plinova i/ili njihovih prethodnika iznad određenih područja kroz uporediva vremenska razdoblja.
  • 5.
    "Staklenički plinovi" označava one plinovite sastavne dijelove atmosfere, kako prirodne tako i antropogentske, koji apsorbiraju i ponovno emitiraju infracrvenu radijaciju.
  • 6.
    "Organizacija regionalne ekonomske integracije" označava organizaciju utemeljenu od strane suverenih država određenog područja, koja ima nadležnost nad predmetima koji se reguliraju ovom konvencijom ili njenim protokolima, te koja u skladu sa svojim unutrašnjim postupkom ima sva ovlašćenja za potpisivanje, potvrđivanje, prihvaćanje, odobrenje ili pristupanje instrumentima o kojima je riječ.
  • 7.
    "Spremnik" označava komponentu ili komponente klimatskog sistema gdje se uskladištava staklenički plin ili prethodnik stakleničkog plina.
  • 8.
    "Odlagalište" označava svaki proces, aktivnost ili mehanizam kojim se iz atmosfere uklanjaju staklenički plinovi aerosoli ili prethodnici stakleničkog plina.
  • 9.
    "Izvor" znači svaki proces ili aktivnost kojima se oslobađaju u atmosferu staklenički plinovi, aerosoli ili prethodnici stakleničkog plina.

Član 2. Cilj

Krajnji je cilj ove konvencije i svih dotičnih pravnih instrumenata, koje Konferencija stranaka može usvojiti, da se u skladu s relevantnim odredbama Konvencije uspostavi stabilnost koncentracije stakleničkih plinova u atmosferi na nivou koji će spriječiti opasno antropogentsko uplitanje u klimatski sistem. Takav nivo trebalo bi postići u vremenskom roku koji je dovoljan da se ekosistemima omogući prirodno adaptiranje na promjenu klime, da se osigura da proizvodnja hrane ne bude ugrožena i da se omogući daljnji ekonomski razvoj na održivi način.

Član 3. Načela

U svojim aktivnostima na postizanju cilja Konvencije i provođenju njenih odredbi, stranke će se, između ostalog rukovoditi sljedećim:

  • 1.
    Stranke trebaju štititi klimatski sistem na dobrobit sadašnje i budućih generacija ljudskog roda, na temelju pravednosti a u skladu s njihovim zajedničkim ali različitim obavezama i dotičnim mogućnostima. Prema tome stranke koje su razvijene zemlje trebaju preuzeti vodstvo u borbi protiv promjene klime i negativnih posljedica iste.
  • 2.
    Specifičnim potrebama i posebnim okolnosima kod stranaka koje su zemlje u razvoju, posebno kod onih koje su naročito osjetljive na negativne posljedice promjene klime, ako i kod onih stranaka, posebno stranaka koje su zemlje u razvoju, a koje bi trebale snositi neproporcionalni odnosno nenormalni teret po Konvenciji, treba obratiti punu pažnju.
  • 3.
    Stranke bi trebale poduzeti mjere predostrožnosti, kako bi se predusreli, spriječili ili minimalizirali uzorci promjene klime i ublažile štete, nedostatak pune znanstvene sigurnosti ne smije se koristiti kao razlog za odgađanje primjene mjere, vodeći računa o tome da politika i mjere koje se bave promjenom klime budu ekonomične kako bi se osigurala globalna korist uz najniži mogući trošak. Da bi se to postiglo, kod takve politike i mjera treba voditi računa o različitim društveno-privrednim sklopovima, mjere trebaju biti razumljive, obuhvaćati sve relevantne izvore, odlagališta i spremnike stakleničkih plinova i adaptaciju, te obuhvatiti sve privredne sektore. Zainteresirane stranke mogu sarađivati u nastojanjima da se riješi problem promjene klime.
  • 4.
    Stranke imaju pravo i trebaju unapređivati održivi razvoj. Politika i mjere za zaštitu klimatkog sistema od promjena koje je prouzrokovao čovjek trebaju odgovarati specifičnim uvjetima svake stranke i trebaju biti uključeni u nacionalne programe razvoja, uzimajući u obzir da je ekonomski razvoj bitan za usvajanje mjera za rješavanje problema promjene klime.
  • 5.
    Stranke trebaju sarađivati na unapređenju otvorenog međunarodnog ekonomskog sistema, koji će dovesti do održivog privrednog rasta i razvoja svih stranaka, naročito stranaka koje su zemlje u razvoju, omogućavajući im tako lakše rješavanje problema vezanih uz promjenu klime. Mjere koje se poduzimaju u borbi protiv promjene klime, uključjući i one unilateralne, ne bi trebale predstavljati sredstvo proizvoljne ili neopravdane diskriminacije ili zamaskirane restrikcije međunarodne trgovine.

Član 4. Dužnosti

  • 1.
    Sve stranke uzimajući u obzir njihove zajedničke ali različite odgovornosti i njihove specifine nacionalne i regionalne razvojne prioritete, ciljeve i okolnosti, trebaju:

(a) Razviti, povremeno ažurirati, publicirati i stavljati na raspolaganje Konferenciji stranaka, u skladu s članom 12., nacionalne popise antropogenetskih zračenja stakleničkih plinova iz izvora i odlagališta, koji nisu pod nadzorom Montrealskog protokola, koristeći komparativne metodologije koje će dogovarati Konferencija stranaka;

(b) Izraditi, provoditi, objavljivati i redovno ažurirati nacionalne i, gdje je to pogodno regionalne programe, koji uključuju mjere za ublažavanje promjene klime, rješavajući problem antropogenetskih zračenja iz izvora i odlagališta svih stakleničkih plinova koji nisu pod nadzorom Montrealskog protokola, kao i mjere koje omogućavaju prikladno adaptiranje na promjenu klime;

(c) Unapređivati i sarađivati na razvoju, primjeni i širenju, uključujući i prijenos tehnologija, uobičajne prakse i postupaka koji kontroliraju, smanjuju ili sprječavaju antropogenetsko zračenje stakleničkih plinova koji nisu pod nadzorom Montrealskog protokola, i to u svim relevantnim sektorima uključujući energetiku, transport, industriju, poljoprivredu, šumarstvo i sektore za zbrinjavanje otpada;

(d) Razvijati postojeću privredu, te unapređivati i sarađivati na očuvanju i unapređenju odlagališta i spremnika svih stakleničkih plinova koji nisu pod nadzorom Montrealskog protokola, uključujući biomasu, šume i okeane kao i druge kopnene, obalne i morske ekosisteme;

(e) Sarađivati u pripremi za prilagođavanje na utjecaj promjene klime; razvijati i izrađivati odgovarajuće i cjelovite planove za upravljanje priobalnim područjima, izvorima vode i poljoprivredom, u cilju zaštite i sanacije područja, posebno u Africi, pogođenih sušom i dezertifikacijom kao i poplavama;

(f) U svojoj društvenoj, privrednoj i okolišnoj politici i aktivnostima uzeti u obzir razmatranje promjene klime, stupnja koliko je to izvodivo, te koristiti odgovarajuće metode, kao što su procjena utjecaja na okoliš, koja se formulira i utvrđuje na razini države, s ciljem da se negativne posljedice provedenih projekata i mjera za privredu, zdravstvo i kvalitetu okoliša svedu na minimum ili prilagode promjeni klime;

(g) Unapređivati i sarađivati u znanstvenim, tehnološkim, tehničkim, društveno-ekonomskim i drugim istraživanjima, sistemskom praćenju i razvoju arhiva podataka koji se odnose na klimatski sistem i čija je namjera unaprijediti razumijevanje te smanjiti ili ukloniti preostale neizvjesnosti što se tiče uzroka, posljedica, veličina i trenutka promjene klime, te privrednih i društvenih posljedica raznih primijenjenih strategija;

(h) Unapređivati i sarađivati na otvorenoj i trenutnoj razmjeni relevantnih znanstvenih, tehnoloških, društveno- ekonomskih i pravnih informacija vezanih na klimatski sistem i promjenu klime kao i na privredne i društvene posljedice raznih primijenjenih strategija;

(i) Unapređivati i sarađivati na školovanju, obuci i razvijanju javne svijesti vezano za promjenu klime, te poticati najmasovnije sudjelovanje u ovom procesu, uključujući sudjelovanje nevladinih organizacija; te

(j) Saopćavati Konferenciji stranaka informacije vezane uz provođenje u skladu s članom 12.

  • 2.
    Stranke koje su razvijene zemlje i druge stranke obuhvaćene prilogom I posebno se obavezuju sljedeće:

(a) Svaka od ovih stranaka usvojit će nacionalnu politiku i poduzeti odgovarajuće mjere na ublažavanju promjene klime, ograničavanjem svojih antropogenetskih emisija stakleničkih plinova, te zaštićivanjem i unapređivanjem odlagališta i spremnika stakleničkih plinova.

Ova politika i mjere pokazat će da razvijene zemlje preuzimaju vodeću ulogu u modificiranju dugoročnijih trendova antropogenetskih emisija u skladu s ciljem ove konvencije, priznajući da bi koncem ovog desetljeća vraćanje na ranije razine antropogenetskih emisija ugljendioksida i drugih stakleničkih plinova, a koji nisu pod nadzorom Montrealskog protokola, pridonijelo takvoj modifikacij, te uzimajući u obzir polazišta i pristup dotičnih stranaka, privrednu strukturu i prirodne osnove, potrebu da se zadrži snažan i trajan ekonomski rast, dostupne tehnologije i druge individualne okolnosti, kao i o potrebi za pravednim i odgovarajućim doprinosom svake od stranaka općim nastojanjima u vezi s tim ciljem. Ove stranke mogu provoditi takvu politiku i mjere zajedno s drugim strankama, te mogu pomoći ostalim strankama da doprinesu ostvarenju cilja ove konvencije, posebno onog sadržanog u ovoj tački;

(b) U tu svrhu svaka od ovih stranaka će u roku od šest mjeseci otkako je za nju Konvencija stupila na snagu, a nakon toga povremeno u skladu s članom 12. dostaviti detaljne informacije o politici i mjerama koje se odnose na tačku (a) gore kao i o planiranim posljedičnim antropogenetskim emisijama iz izvora i uklanjanju u odlagališta stakleničkih plinova koji nisu pod nadzorom Montrealskog protokola, kroz razdoblje o kojem je riječ (a), s ciljem povratka individualno ili zajednički dotičnih antropogenetskih emisija ugljendioksida i drugih stakleničkih plinova koji nisu pod nadzorom Montrealskog protokola, na razine iz 1990. godine. Ovu će informaciju razmatrati Konferencija stranaka na svom prvom zasjedanju, a nakon toga povremeno u skladu s članom 7.;

(c) Kalkulacije emisije iz izvora i uklanjanje stakleničkih plinova u odlagališta u smislu tačke (b) gore, trebaju obuhvatiti najbolja raspoloživa znanstvena saznanja kao i efektivni kapacitet odlagališta, te utjecaj tih plinova na promjenu klime. Konferencija stranaka će na svom prvom sastanku raspraviti i odobriti metodologije za takve kalkulacije, nakon toga će ih redovno razmatrati.

(d) Konferencija stranaka će na svom prvom sastanku razmotriti primjerenost tačke (a) i (b) gore. Takvo razmatranje vršit će se u svjetlu najkvalitetnijih raspoloživih znanstvenih informacija i procjena klimatske promjene i njenih utjecaja, kao i relevantnih tehničkih, društvenih i ekonomskih informacija. Na osnovi tog razmatranja Konferencija stranaka poduzet će odgovarajuću aktivnost koja može uključiti usvajanje izmjena dužnosti iz tačaka (a) i (b) gore. Konferencija stranaka će na svom prvom sastanku također donijeti odluke u vezi s kriterijem za zajedničko provođenje navedenog u tački (a) gore. Drugo razmatranje tačaka (a) i (b) treba uslijediti najkasnije do 31. decembra 1998. godine, a nakon toga vršit će se u redovnim intervalima koje odredi Konferencija stranaka sve dok se cilj Konvencije ne ispuni;

(e) Svaka od ovih stranaka treba:

(i) Koordinirati s drugim strankama relevantne ekonomske i administrativne instrumente koji su izrađeni da bi se postigao cilj ove konvencije;

(ii) Utvrditi i povremeno razmatrati vlastitu politiku i praksu koje potiču aktivnosti koje vode povećanju antropogenetskih emisija stakleničkih plinova, koji nisu pod nadzorom Montrealskog protokola.

(f) Konferencija stranaka će najkasnije do 31. decembra 1998. razmotriti raspoložive informacije s ciljem da se donesu odluke u vezi s amandmanima na liste navedene u prilozima I i II uz odobrenje stranke o kojoj se radi;

(g) Sve stranke koje nisu obuhvaćene prilogom I mogu u svom instrumentu potvrđivanja, prihvaćanja, odobrenja ili pristupanju, ili u bilo koje vrijeme nakon toga, obavijestiti Depozitara o svojoj želji da budu vezane tačkama (a) i (b) gore. Depozitar će obavijestiti ostale potpisnike i stranke o svakoj takvoj obavijesti.

  • 3.
    Stranke koje su razvijene zemlje i druge razvijene stranke uključene u prilog II osigurat će nova dodatna finansijska sredstva kako bi u potpunosti podmirile troškove pretrpljene od stranaka koje su zemlje u razvoju pri udovoljavanju njihovim obavezama iz člana 12. stav 1. On će također osigurati finansijska sredstva, uključujući ona za prijenos tehnologije, koja su potrebna strankama koje su zemlje u razvoju, kako bi u potpunosti podmirile narasle troškove za provedbu mjera koje su obuhvaćene stavom 2. ovog člana, a koje su dogovorene između stranke koja je zemlja u razvoju i međunarodnog pravnog lica ili pravnih lica navedenih u članu 22. u skladu s tim članom. Pri izvršenju ovih obaveza uzet će se u obzir potreba za adekvatnim i predvidivim protokom sredstava, te važnost odgovarajuće raspodjele tereta na stranke koje su razvijene zemlje.
  • 4.
    Stranke koje su razvijene zemlje i druge razvijene stranke koje su obuhvaćene prilogom II također će pomagati strankama koje su zemlje u razvoju, a koje su naročito osjetljive na negativne posljedice promjene klime, u podmirivanju troškova za prilagođavanje na takve negativne posljedice.
  • 5.
    Stranke koje su razvijene zemlje i ostale razvijene stranke koje su obuhvaćene prilogom II poduzet će sve moguće mjere na unapređenju, omogućavanju i finansiranju prijenosa ili pristupa tehnologijama zdravim za okoliš i know-how ostalim strankama, a posebno strankama koje su zemlje u razvoju, kako bi im se omogućilo provođenje odredbi ove konvencije. U tom postupku, stranke koje su razvijene zemlje podržat će razvoj i unapređenje unutrašnjih kapaciteta i tehnologija stranaka koje su zemlje u razvoju. Ostale stranke i organizacije koje su to u mogućnosti, mogu također pomoći u omogućavanju prijenosa takvih tehnologija.
  • 6.
    U izvršavanju svojih obaveza po stavu 2. gore, Konferencija stranaka dozvolit će određeni stupanj fleksibilnosti strankama obuhvaćenim prilogom I koje su u prijelazu na tržišnu ekonomiju, s ciljem da se ojača sposobnost tih stranaka za rješavanje problema promjene klime, vezano za prethodnu razinu antropogenetskih emisija stakleničkih plinova koji nisu pod nadzorom Montrealskog protokola, odobrenoj za referencu.
  • 7.
    Stupanj do kojeg će stranke koje su zemlje u razvoju efikasno izvršavati svoje obaveze po ovoj konvenciji, ovisit će o djelotvornom izvršavanju obaveza po ovoj konvenciji od strane stranaka koje su razvijene zemlje, vezano za finansijska sredstva i prijenos tehnologija, a u potpunosti će se uzeti u obzir, da privredni i društveni razvoj, te iskorjenjivanje siromaštva predstavljaju prvi i najvažniji prioritet stranaka koje su zemlje u razvoju.
  • 8.
    Pri ispunjenju svojih obaveza po ovom članu, stranke će punu pažnju posvetiti tome koje su aktivnosti prijeko potrebne po ovoj konvenciji, uključujći aktivnosti vezane za finansiranje, osiguranje i prijenos tehnologije, kako bi se udovoljilo specifičnim potrebama i interesima stranaka koje su zemlje u razvoju, a koje su rezultat negativnih posljedica promjene klime i/ili utjecaja provođenja odgovarajućih mjera, posebno u:

(a) malim otočnim zemljama;

(b) zemljama s niskim priobalnim područjima;

(c) zemljama sa sušnim i polusušnim područjima, pošumljenim područjima i područjima izloženim propadanju šuma;

(d) zemljama s područjima sklonim prirodnim katastrofama;

(e) zemljama s područjima izloženim suši i dezertifikaciji;

(f) zemljama s područjima visokog urbanog atmosferskog onečišćenja;

(g) zemljama s područja krhkih ekosistema, uključujući plinske ekosisteme;

(h) zemljama čija privreda izrazito ovisi o dohotku ostvarenom kroz proizvodnju, preradu i izvoz, i/ili potrošnje fosilnih goriva, i srodnih proizvoda velike energetske snage;

(i) izoliranim i tranzitnim zemljama.

Osim toga, Konferencija stranaka može poduzimati aktivnosti u vezi s ovim stavom.

  • 9.
    Stranke će u potpunosti voditi računa o posebnim potrebama i posebnim položajem najnerazvijenijih zemalja u njihovim aktivnostima koje se odnose na finansiranje i prijenos tehnologije.
  • 10.
    Prilikom izvršavanja obaveza po Konvenciji, stranke će u skladu sa članom 10. voditi računa o položaju stranaka, posebno onih koje su zemlje u razvoju, čija je privreda osjetljiva na negativne posljedice provođenja mjera kao odgovora na promjenu klime. Ovo se posebno primjenjuje na stranke čija privreda uveliko ovisi o dohotku ostvarenom kroz proizvodnju, preradu i izvoz, i/ili o potrošnji fosilnih goriva i srodnih proizvoda velike energetske snage i/ili korištenju fosilnih goriva kod kojih dotične stranke imaju ozbiljnih poteškoća u prijelasku na alternative.

Član 5. Istraživanje i sistemsko praćenje

U izvršavanju svojih dužnosti po članu 4. stava 1. (g) stranke trebaju:

(a) podržati i dalje razvijati međunarodne i međuvladine programe i mreže ili organizacije kojima je cilj utvrditi, provoditi, procijeniti i finansirati istraživanje, skupljanje podataka i sistemsko praćenje, vodeći računa o potrebi da se dupliciranje napora svede na minimum;

(b) Podržati međunarodne i međuvladine napore na jačanju sistemskog praćenja i nacionalnih znanstveno-tehničkih istraživačkih kapaciteta i mogućnosti, posebno u zemljama u razvoju, te unapređivati pristup i razmjenu podataka i analiza istih, dobivenih s područja izvan nacionalne jurisdikcije; i

(c) Uzeti u obzir posebne interese i potrebe zemalja u razvoju te sarađivati u unapređenju njihovih unutrašnjih kapaciteta i sposobnosti da sudjeluju u naporima navedenim u tač. (a) i (b) gore.

Član 6. Školovanje, obuka i javna svijest

U izvršavanju svojih obaveza po članu 4. stav 1. (i) stranke trebaju:

(a) unapređivati i omogućavati na nacionalnim, te ako je potrebno, na podregionalnim i regionalnim razinama, a u skladu s nacionalnim zakonom i propisima i u okviru njihovih dotičnih kapaciteta:

(i) razvoj i provođenje programa školovanja i javne svijesti o promjeni klime i njenim posljedicama;

(ii) javni pristup informacijama o promjeni klime i njenim posljedicama;

(iii) sudjelovanje javnosti u rješavanju problema promjene klime i njenih posljedica te u izradi prikladnih metoda odgovora na iste; i

(iv) obučavanje znanstvenog, tehničkog i rukovodećeg osoblja.

(b) Sarađivati i unapređivati na međunarodnoj razini, uz korištenje postojećih organa, gdje je prikladno;

(i) razvoj i razmjenu materijala po pitanju školovanja i javne svijesti o promjeni klime i njenim posljedicama; i

(ii) razvoj i provođenje programa školovanja i obučavanja, uključujući jačanje nacionalnih institucija, te razmjenu ili upućivanje osoblja radi obučavanja stručnjaka na tom području, a naročito za zemlje u razvoju.

Član 7. Konferencija stranaka

  • 1.
    Ovim se utemeljuje Konferencija stranaka.
  • 2.
    Konferencija stranaka, kao najviše tijelo ove konvencije, stalno će nadzirati provođenje Konvencije i svih pripadajućih zakonskih instrumenata koje Konferencija stranaka može usvojiti, te će u roku svog mandata donositi odluke prijeko potrebne za unapređenje kao i efikasno provođenje ove konvencije. U tu svrhu ona treba:

(a) povremeno ispitivati obaveze stranaka i institucionalne aranžmane po ovoj konvenciji u odnosu na cilj Konvencije, kao i iskustva stečena u provođenju iste, te razvoju znanstvenog i tehnološkog znanja;

(b) omogućiti i unapređivati razmjenu informacija u vezi s mjerama koje su stranke usvojile za rješavanje problema promjene klime i njenih posljedica, uzimajući u obzir različite okolnosti, odgovornosti i mogućnosti stranaka i njihove obaveze po ovoj konvenciji;

(c) na zahtjev dviju ili više stranaka omogućiti koordiniranje mjera koje su usvojile za rješavanje problema promjene klime i njenih posljedica, uzimajući u obzir različite okolnosti, odgovornosti i mogućnosti stranaka i njihove obaveze po ovoj konvenciji;

(d) u skladu s ciljem i odredbama ove konvencije voditi i unapređivati razvoj i povremeno unapređivanje uporedivih metodologija koje će dogovoriti Konferencija stranaka, između ostalog, za izradu popisa emisija stakleničkih plinova po izvorima i njihovog uklanjanja u odlagališta, te za procjenu djelotvornosti mjera za ograničavanje emisija i unapređenje uklanjanja tih plinova;

(e) na temelju svih informacija raspoloživih u skladu s odredbama ove konvencije ocijeniti provođenje Konvencije stranaka, sveukupne posljedice mjera koje su poduzete u skladu s Konvencijom a posebno ekološke, privredne i društvene posljedice, kao i njihov sveukupni uticaj i napredak koji je postignut u ostvarenju cilja ove konvencije;

(f) proučiti i usvojiti redovne izvještaje o provođenju Konvencije te osigurati njihovo objavljivanje;

(g) dati preporuke po svim pitanjima potrebnim za provođenje ove konvencije;

(h) nastojati mobilizirati finansijska sredstva u skladu s članom 4. st. 3.,4. i 5. i članom 11.;

(i) osnovati takva pomoćna tijela koja se smatraju potrebnim za provođenje ove konvencije;

(j) razmotriti izvještaje koje su dostavila pomoćna tijela i osigurati pristup istima;

(k) konsenzusom se složiti i usvojiti poslovnike i finansijske propise za sebe i sva pomoćna tijela;

(l) tražiti i koristiti, gdje je to prikladno, usluge i saradnju kao i informacije od strane kompetentne međunarodne organizacije te međuvladinih i nevladinih tijela; i

(m) obavljati sve one funkcije koje su potrebne za postizanje cilja Konvencije kao i druge funkcije koje su joj povjerene po ovoj konvenciji.

  • 3.
    Konferencija stranaka će na svom prvom sastanku usvojiti vlastiti poslovnik kao i onaj za pomoćna tijela osnovana od strane Konvencije, koji će uključivati donošenje odluka o postupcima po pitanjima koja još nisu pokrivena postupcima odlučivanja ustanovljenih Konvencijom. Takvi postupci uključuju utvrđivanje većine potrebne za usvajanje određenih odluka.
  • 4.
    Prvi sastanak Konferencije stranaka sazvat će privremeni sekretarijat koji se spominje u članu 21., i održat će se najkasnije u roku od godine dana od datuma stupanja Konvencije na snagu. Nakon toga, redovne sjednice Konferencije stranaka održavat će se svake godine ukoliko Konferencija stranaka nije drukčije odlučila.
  • 5.
    Vanredni sastanci Konferencije stranaka održavat će se onda kada to Konferencija bude smatrala potrebnim, ili na pismeni zahtjev jedne stranke, pod uvjetom da ga u roku od šest mjeseci nakon što sekretarijat obavijesti stranke o istom, podrži najmanje jedna trećina stranaka.
  • 6.
    Ujedinjeni narodi, njihove specijalizirane ustanove i Međunarodna agencija za atomsku energiju, kao i svaka druga članica iste ili promatrači koji nisu stranke Konvencije, mogu prisustvovati sastancima Konferencije stranaka u svojstvu promatrača. Sva tijela ili agencije, bez obzira da li nacionalne ili međunarodne, vladine i nevladine, koje su kvalificirane za promet na koji se ova konvencija odnosi, koje su obavijestile sekretarijat o svojoj želji da prisustvuju sastanku Konferencije stranaka kao promatrači, mogu to ostvariti, ukoliko se najmanje jedna trećina prisutnih stranaka tome ne protivi. Pristup i sudjelovanje promatrača podliježe odredbama Poslovnika kojeg je usvojila Konferencija stranaka.

Član 8. Sekretarijat

  • 1.
    Ovim se osniva sekretarijat.
  • 2.
    Funkcije sekretarijata bit će sljedeće:

(a) organizirati sastanke Konferencije stranaka i njenih pomoćnih tijela osnovanih po ovoj konvenciji i pružiti im sve potrebne usluge;

(b) sastaviti i odaslati izvještaje koji su mu dostavljeni;

(c) na njihov zahtjev pružiti pomoć strankama, a posebno strankama koje su zemlje u razvoju, pri sakupljanju i saopćavanju informacija potrebnih u skladu s odredbama Konvencije;

(d) pripremiti izvještaje o svojim aktivnostima i dostavljati ih Konferenciji stranaka;

(e) osigurati potrebnu koordinaciju sa sekretarijatima drugih relevantnih međunarodnih tijela;

(f) pod rukovođenjem Konferencije stranaka sklopiti takve administrativne i ugovorne sporazume koji mogu biti potrebni za efikasno obavljanje njegovih funkcija; i

(g) obavljati i druge funkcije sekretarijata utvrđene u Konvenciji i u svim njenim protokolima kao i one funkcije koje odredi Konferencija stranaka.

  • 3.
    Konferencija stranaka će na svom prvom sastanku imenovati stalni sekretarijat i organizirati njegov rad.

Član 9. Pomoćno tijelo za znanstvene i tehnološke savjete

  • 1.
    Ovim se osniva pomoćno tijelo za znanstvene i tehnološke savjete koje će Konferenciju stranaka i druga pomoćna tijela snabdijevati blagovremenim informacijama i savjetima s znanstvenim i tehnološkim pitanjima u vezi s Konvencijom. Ovo će tijelo biti otvoreno svim strankama da u njemu sudjeluju i bit će multidisciplinarno. Ono će uključivati državne predstavnike mjerodavne za određeno područje stručnosti. Redovno će obavještavati Konferenciju stranaka o svim aspektima svog rada.
  • 2.
    Pod rukovođenjem Konferencije stranaka i pozivajući se na postojeća kompetentna međunarodna tijela, ovo tijelo treba:

(a) pribaviti procjene stanja znanstvenih saznanja u vezi s promjenom klime i njenih posljedica;

(b) pripremiti znanstvene procjene posljedica mjera poduzetih u provođenju Konvencije;

(c) utvrditi inovativne, djelotvorne i vrhunske tehnologije i know-how, te davati savjete u vezi s načinom i sredstavima za unapređenje razvoja i/ili prijenos takvih tehnologija;

(d) pružiti savjete o znanstvenim programima, međunarodnoj saradnji u istraživanjima i razvoju vezano za promjenu klime , kao i o načinima i sredstvima za davanje podrške izgradnji unutrašnjih kapaciteta u zemljama u razvoju; i

(e) odgovarati na znanstvena, tehnološka i metodološka pitanja, koja Konferencija stranaka i njena pomoćna tijela mogu postaviti ovom tijelu.

  • 3.
    Funkcije i kvalifikacije ovog tijela može dalje razraditi Konferencija stranaka.

Član 10. Pomoćno tijelo za provedbu

  • 1.
    Ovim se osniva pomoćno tijelo za provedbu, koje će pomagati Konferenciji stranaka u procjeni i razmatranju djelotvornog provođenja Konvencije. Ovo tijelo će biti otvoreno za sudjelovanje svim strankama, a uključuje vladine predstavnike koji su stručnjaci za pitanja u vezi s promjenom klime. Redovno će izvještavati Konferenciju stranaka o svim aspektima svog rada.
  • 2.
    Pod rukovođenjem Konferencije stranaka ovo tijelo treba:

(a) razmotriti informacije koje su mu dostavljene u skladu s članom 12. stav 1. kako bi se procijenio sveukupni učinak koraka koje su poduzele stranke u svijetu najnovijih znanstvenih procjena vezanih za promjenu klime;

(b) razmotriti informacije dostavljene u skladu s članom 12. stav 2. kako bi se pomoglo Konferenciji stranaka da izvrši ispitivanja potrebna u skladu s članom 4. stav 2. (d); i

(c) pomagati Konferenciji stranaka, gdje je to prikladno, u pripremi i provedbi njenih odluka.

Član 11. Finansijski mehanizam

  • 1.
    Ovim se utvrđuje mehanizam za pribavljanje finansijskih sredstava na bazi dotacije ili koncesija, uključujući i za transfer tehnologije. Funkcionirat će pod rukovodstvom i biti odgovoran Konferenciji stranaka, koja će odlučiti o svojoj politici, programu prioriteta i prikladnosti kriterija u vezi s ovom konvencijom. Njegovo djelovanje bit će povjereno jednom ili više postojećih međunarodnih tijela.
  • 2.
    U finansijskom mehanizmu bit će pravedno i podjednako zastupljene sve stranke u okviru otvorenog sistema upravljanja.
  • 3.
    Konferencija stranaka i organ ili organi kojim je povjereno rukovođenje sa finansijskim mehanizmom dogovorit će elemente u vezi s provođenjem ovih stavki, što će uključivati sljedeće:

(a) modaliteta koji osiguravaju da su finansirani projekti za rješavanje problema promjene klime u skladu sa politikom, programom prioriteta i prikladnošću kriterija koje utvrđuje konferencija stranaka;

(b) modaliteta kojima se određena odluka o finansiranju može preispitati u svjetlu takve politike, programa prioriteta i kriterija prikladnosti;

(c) dostavljanje redovnih izvještaja za Konferenciju stranaka od strane jednog ili više organa, a po pitanju finansiranja, što je u skladu sa zahtjevima odgovornosti navedenim u stavu 1. gore ; i

(d) određivanje, na predvidiv i prepoznatljiv način, iznosa sredstava potrebnih i na rapolaganju za provođenje ove konvencije, kao i uvjeta pod kojima će taj iznos biti povremeno preispitan.

  • 4.
    Konferencija stranaka će na svom prvom sastanku utvrditi provođenje gore navedenih odredbi, pri čemu će razmotriti i voditi računa o privremenim dogovorima navedenim u članu 21. stav 3. i donijet će odluku da li će se ovi privremeni aranžmani održati. U roku od četiri godine nakon toga, Konferencija stranaka će preispitati finansijski mehanizam i preuzeti odgovarajuće mjere.
  • 5.
    Stranke koje su razvijene zemlje mogu također osigurati a stranke koje su zemlje u razvoju koristiti finansijska sredstva vezana za provođenje Konvencije kroz bilateralne, regionalne i druge multilateralne kanale.

Član 12. Saopćavanje informacija, vezanih za provođenje

  • 1.
    U skladu sa članom 4. stav 1. svaka strana će Konferenciji stranaka putem sekretarijata dostaviti sljedeće elemente ili informacije:

(a) nacionalni popis antropogenetskih emisija iz izvora i uklanjanje u odlagališta svih stakleničkih plinova koji nisu pod nadzorom Montrealskog protokola, koliko to njihovi kapaciteti dozvoljavaju, koristeći uporedive metodologije koje uvodi i utvrđuje Konferencija stranaka;

(b) opći opis koraka poduzetih ili predviđenih od strane stranke, a sa ciljem provođenja Konvencije; i

(c) sve druge informacije koje stranka drži relevantnim za ostvarenje cilja ove konvencije i podesnim za uključivanje u svoje obavijesti, te ako je moguće, uključivanje materijala koji su važni za izračunavanje globalnih tendencija emisije.

  • 2.
    Svaka stranka koja je razvijena zemlja kao i svaka druga stranka obuhvaćena prilogom 1 uključit će u svoje saopćenje sljedeće elemente informacija:

(a) detaljan opis politike i mjera koje je usvojila u cilju izvršavanja svojih obaveza po članu 4. st. 2. (a) i 2. (b); i

(b) specifičnu procjenu efekata koje će imati politika i mjera navedene u tački (a) gore, na antropogentske emisije iz njihovih izvora i uklanjanje u odlagališta stakleničkih plinova tokom razdoblja navedenog u članu 4. stav 2. (a).

  • 3.
    Pored toga, svaka strana koja je razvijena zemlja kao i svaka druga razvijena stranka obuhvaćena prilogom 2. uključit će pojedinosti o mjerama provedenim u skladu s članom 4. st. 3., 4. i 5.
  • 4.
    Stranke koje su zemlje u razvoju mogu na dobrovoljnoj osnovi predložiti projekte za finansiranje, uključujući specifične tehnologije, materijale, opremu, tehnike ili postupke potrebne za izvršenje takvih projekata zajedno sa, ako je moguće, procjenom svih troškova za uklanjanje stakleničkih plinova kao i sa procjenom koristi koja iz toga proizilazi.
  • 5.
    Svaka stranka koja je razvijena zemlja kao i sve druge stranke obuhvaćene prilogom 1, dostavit će svoje prvo saopćenje u roku od šest mjeseci po stupanju Konvencije na snagu za dotičnu stranku. Sve stranke koje nisu na listi, dostavit će svoja prava saopćenja u roku tri godine od stupanja Konvencije na snagu za tu stranku, ili od trenutka raspoloživosti finansijskih sredstava u skladu s članom 4. stav 3. Stranke koje predstavljaju najnerazvijenije zemlje mogu dostaviti prva saopćenja po vlastitom nahođenju. Učestalost daljnjih saopćenja svih stranaka odredit će Konferencija stranaka, vodeći računa o različitim terminima utvrđenim u ovom stavu.
  • 6.
    Informacije koje saopćavaju stranke na osnovi ovog člana, sekretarijat će proslijediti Konferenciji stranaka i svim pomoćnim tijelima, što je prije moguće. Ako je potrebno, postupke za saopćavanje informacija može dalje razraditi Konferencija stranaka.
  • 7.
    Od svog prvog sastanka, Konferencija stranaka će se na zahtjev stranaka koje su zemlje u razvoju pobrinuti za tehničku i finansijsku pomoć u sakupljanju i saopćavanju informacija prema ovom članu, kao i u utvrđivanju tehničkih i finansijskih potreba vezanih za predložene projekte i odgovarajuće mjere po članu 4. Takvu potrebu mogu osigurati i druge stranke, zatim kompetentne međunarodne organizacije kao i sekretarijat, ako je prikladno.
  • 8.
    Svaka grupa stranaka, u skladu sa smjernicama Konferencije stranke koje je usvojila Konferencija stranaka i u skladu s prethodnom obavijesti za Konferenciju stranaka, može dati zajedničko saopćenje o ispunjenju svojih obaveza po ovom članu, pod uvjetom da takvo saopćenje uključuje informacije o ispunjenju individualnih obaveza svake pojedine stranke po ovoj konvenciji.
  • 9.
    Informacije koje sekretarijat primi od stranke kao povjerljive, u skladu s kriterijima koje utvrđuje Konferencija stranaka, sekretarijat će sakupiti, kako bi se zaštitila njihova povjerljivost, prije nego se stave na raspolaganje nekom od tijela uključenih u saopćavanje i razmatranje informacija.
  • 10.
    U skladu sa stavom 9. gore, i bez prejudiciranja mogućnosti bilo koje stranke da u bilo kojem momentu objavi svoje saopćenje, sekretarijat će saopćenja stranaka po ovom članu učiniti dostupnim javnosti u momentu njihovog dostavljanja Konferenciji stranaka.

Član 13. Rješavanje pitanja koja se tiču provođenja

Konferencija stranaka će na svom prvom sastanku razmotriti utvrđivanje multilateralnog konsultativnog postupka, koji je strankama dostupan na njihov zahtjev, a za rješavanje pitanja vezanih za provođenje Konvencije.

Član 14. Rješavanje sporova

  • 1.
    U slučaju spora između dvije ili više stranaka o tumačenju ili primjeni Konvencije, stranke o kojima se radi potražit će rješenje spora kroz pregovore ili bilo koje drugo mirno sredstvo koje odaberu.
  • 2.
    Prilikom potvrđivanja, prihvaćanja, odobrenja ili pristupanja Konvenciji, ili u bilo kojem času nakon toga, stranka koja nije organizacija regionalne ekonomske integracije može izjaviti u pismenom instrumentu poslanom depozitaru, da u slučaju bilo kakvog spora o tumačenju ili primjeni Konvencije, priznaje obaveznim ipso facto i bez posebnog sporazuma, u odnosu na sve stranke koje prihvaćaju istu obavezu:

(a) podvrgavanje spora Međunarodnom sudu pravde, i/ili

(b) arbitraži u skladu s postupcima koje treba usvojiti Konferencija stranaka čim bude zgodno, i navesti u prilogu o arbitraži.

Stranka koja predstavlja organizaciju regionalne ekonomske integracije može dati izjavu sa sličnim učinkom u vezi s arbitražom, a u skladu s postupcima o kojim je riječ u tački (b) gore.

  • 3.
    Izjava data u skladu sa stavom 2. gore, ostat će na snazi dok ne istekne u skladu sa uvjetima iste ili tri mjeseca nakon pismene obavijesti o opozivu, deponirane kod depozitara.
  • 4.
    Nova izjava, obavijest o pozivu ili istek izjave neće ni na koji način utjecati na postupke koji su u toku pred Međunarodnim sudom časti ili Arbitražnim sudom, ukoliko stranke u sporu nisu drukčije dogovorile.
  • 5.
    Ovisno o djelovanju stava 2. gore, ako nakon dvanaest mjeseci, kako je jedna stranka obavijestila drugu da između njih postoji spor, stranke nisu uspjele riješiti svoj spor kroz sredstva navedena u stavu 1. gore, spor će, na zahtjev jedne od stranaka u sporu, biti upućen na mirenje.
  • 6.
    Komisija za mirenje osnovat će se na zahtjev jedne od stranaka u sporu. Komisiju će sačinjavati isti broj članova imenovanih od svake stranke i predsjedavajući kojeg će zajednički izabrati članovi imenovani od svake stranke. Komisija će donijeti odluku kao preporuku, koju će stranke prihvatiti u dobroj vjeri.
  • 7.
    Dodatne postupke u vezi s izmirenjem Konferencija stranaka će usvojiti čim to bude prikladno u prilogu o izmirenju.
  • 8.
    Odredbe ovog člana primjenit će se na svaki odnosni zakonski instrument kojeg će Konferencija stranaka usvojiti, ukoliko u instrumentu nije drukčije navedeno.

Član 15. Amandmani na konvenciju

  • 1.
    Svaka stranka može predložiti amandmane na Konvenciju.
  • 2.
    Amandmani na Konvenciju usvajaju se na redovnom sastanku Konferencije stranaka. Tekst svakog predloženog amandmana na Konvenciju stranaka će saopćiti sekretarijat, barem šest mjeseci prije sastanka na kojem su predloženi amandmani na usvajanje. Sekretarijat će također saopćiti predložene amandmane potpisnicima Konvencije, a radi informacije i depozitaru.
  • 3.
    Stranke će učiniti sve da se sporazum po svakom predloženom amandmanu na Konvenciju postigne konsenzusom. Ako su svi napori da se postigne konsenzus iscrpljeni, a sporazum nije postignut, amandman će kao jedino što još preostaje biti usvojen tročetvrtinskom većinom glasova stranaka koje su prisutne na sastanku i koje glasaju. Usvojeni amandman sekretarijat će saopćiti depozitaru, koji će ga proslijediti na usvajanje svim strankama.
  • 4.
    Instrumenti prihvaćanja amandmana položit će se kod depozitara. Amandman usvojen u skladu sa stavom 3. gore, stupa na snagu za one stranke koje su ga prihvatile devedeseti dan od datuma kad je depozitar primio ispravu o prihvaćanju od strane najmanje tri četvrtine stranaka Konvencije.
  • 5.
    Amandman stupa na snagu za sve ostale stranke devedeseti dan od datuma kad je dotična stranka položila kod depozitara svoju ispravu o prihvaćanju spomenutog amandmana.
  • 6.
    U smislu ovog člana "stranke koje su prisutne u glasanju" znači stranke koje su prisutne i donose odluke potvrdnim ili negativnim glasom.

Član 16. Usvajanje i izmjena priloga konvenciji

  • 1.
    Prilozi Konvenciji čine njen sastavni dio, te ukoliko nije izričito drukčije navedeno, pozivanje na Konvenciju istovremeno znači i pozivanje na priloge istoj. Bez prejudiciranja odredbi iz člana 14. stav 2. (b) i 7., takvi prilozi bit će ograničeni na liste, formulare i sav drugi materijal opisne prirode koji je znanstvenog, tehničkog, proceduralnog ili administrativnog karaktera.
  • 2.
    Prilozi Konvenciji bit će predloženi i usvojeni u skladu sa postupkom navedenim u članu 15. st. 2., 3. i 4.
  • 3.
    Prilog koji je usvojen u skladu sa stavom 2. gore stupa na snagu za sve stranke Konvencije u roku od šest mjeseci od datuma kada depozitar obavijesti stranke o usvajanju aneksa, osim za one stranke koje su u tom razdoblju pismeno obavijestile depozitara o neprihvaćanju aneksa. Prilog stupa na snagu za stranke koje su povukle svoju obavijest o neprihvaćanju devedeseti dan kako je depozitar primio njihovu obavijest o povlačenju obavijesti o neprihvaćanju.
  • 4.
    Prijedlog, usvajanje i stupanje na snagu amandmana na priloge Konvenciji podliježu istom postupku koji se primjenjuje na prijedlog, usvajanje i stupanje na snagu priloga Konvenciji u skladu sa st. 2. i 3. gore.
  • 5.
    Ako usvajanje priloga ili amandmana na prilog uključuje amandman na Konvenciju, taj prilog ili amandman na prilog neće stupiti na snagu tako dugo dok amandman na Konvenciju ne stupi na snagu.

Član 17. Protokoli

  • 1.
    Konferencija stranaka može na bilo kojem redovnom sastanku usvojiti protokole uz Konvenciju.
  • 2.
    Tekst svakog predloženog protokola sekretarijat će saopćiti strankama najkasnije šest mjeseci prije spomenutog sastanka.
  • 3.
    Zahtjevi za stupanje nekog protokola na snagu utvrđeni su u dotičnom instrumentu.
  • 4.
    Samo stranke Konvencije mogu biti stranke protokola.
  • 5.
    Odluke po bilo kojem protokolu mogu donostiti samo stranke protokola o kojem se radi.

Član 18. Pravo glasanja

  • 1.
    Svaka stranka Konvencije imat će jedan glas, osim ako je drukčije navedeno u stavu 2. dolje.
  • 2.
    Organizacije regionalne ekonomske integracije će po pitanjima iz svoje nadležnosti iskoristiti pravo glasanja sa tolikim brojem glasova koliko njihovih država članica predstavlja stranke Konvencije. Takva organizacija neće iskoristiti svoje pravo glasanja, ako neka od njenih država članica iskoristi svoje pravo, i obratno.

Član 19. Depozitar

Generalni sekretar Ujedinjenih naroda bit će depozitar Konvencije i protokola usvojenih u skladu s članom 17.

Član 20. Potpisivanje

Ova konvencija bit će otvorena za potpisivanje država članicama Ujedinjenih naroda ili bilo kojoj njihovoj specijaliziranoj ustanovi, ili onima koje su stranke statuta Međunarodnog suda pravde, te organizacijama regionalne ekonomske integracije u Rio do Janeiru, za vrijeme održavanja Konferencije Ujedinjenih naroda o okolišu i razvoju, a nakon toga u središnjem uredu Ujedinjenih naroda u New Yorku od 20. juna 1992. do 19. juna 1993.

Član 21. Privremeni aranžmani

  • 1.
    Funkcije sekretarijata navedene u članu 8. vršit će na privremenoj osnovi sekretarijata kojeg je osnovala Opća skupština Ujedinjenih naroda svojom rezolucijom 45/212 od 21. decembra 1990. pa do zaključenja prvog sastanka Konferencije stranaka.
  • 2.
    Voditelj privremenog sekretarijata o kojem je riječ u stavu 1. gore, usko će sarađivati s međudržavnim odborom za promjenu klime, kako bi se osiguralo da odbor udovolji potrebi za pružanjem objektivnog znanstvenog i tehničkog savjeta. Mogu se također konsultirati druga relevantna znanstvena tijela.
  • 3.
    Fond za globalni okoliš u okviru Programa Ujedinjenih naroda za razvoj i Međunarodna banka za rekonstrukciju i razvoj predstavljat će međunarodni entitet kojem je povjereno funkcioniranje finansijskog mehanizma o kojem je riječ u članu 11. na privremenoj osnovi. U vezi s tim, potrebna je odgovarajuća reorganizacija Fonda za globalni okoliš, a njegovo članstvo učiniti univerzalnim kako bi mogli ispuniti zahtjeve iz člana 11.

Član 22. Potvrđivanje, prihvaćanje, odobrenje ili pristupanje

  • 1.
    Konvenciju trebaju ratifikovati, prihvatiti, odobriti ili joj pristupiti države i organizacije regionalnih ekonomskih integracija. Bit će otvorena za pristupanje od datuma nakon dana kada je Konvencija zaključena za potpisivanje. Instrumenti ratifikacije, prihvaćanja, odobrenja ili pristupanja bit će deponirani kod depozitara.
  • 2.
    Svaka organizacija regionalne ekonomske integracije koja postane strankom Konvencije bez da je bilo koja od njenih država članica stranaka, morat će ispuniti sve obaveze po ovoj konvenciji. U slučaju da kod tih organizacija jedna ili više država članica predstavljaju stranke Konvencije, organizacija i njene države članice odlučit će o svojim dotičnim odgovornostima za ispunjenje obaveza po Konvenciji.

U takvim slučajevima organizacija i države članice neće biti ovlašćene da se istovremeno koriste pravima po ovoj konvenciji.

  • 3.
    U svojim instrumentima ratifikacije, prihvaćanja, odobravanja ili pristupanja organizacije regionalne ekonomske integracije objavit će opseg svoje nadležnosti u vezi s predmetima uređenih ovom konferencijom. Ove će organizacije također obavijestiti depozitara, koji će po redu obavještavati stranke o svim bitnim promjenama u opsegu njihove nadležnosti.

Član 23. Stupanje na snagu

  • 1.
    Ova konvencija stupa na snagu devedeseti dan od datuma kada je položena pedeseta isprava o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu.
  • 2.
    Za svaku državu ili organizaciju regionalne ekonomske integracije koja ratifikuje, prihvaća ili odobrava Konvenciju ili joj pristupa nakon što je deponiran pedeseti instrument ratifikacije, prihvaćanja, odobrenja ili pristupanja. Konvencija stupa na snagu devedeseti dan nakon što je dotična država ili organizacija regionalne ekonomske integracije položila svoju ispravu o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu.
  • 3.
    U smislu st. 1. i 2. gore, svaka isprava koju je položila organizacija regionalne ekonomske integracije neće se ubrajati u dodatne onima koje su položile države članice organizacije.

Član 24. Rezerve

Nisu moguće nikakve rezerve u odnosu na ovu konvenciju.

Član 25. Povlačenje

  • 1.
    U bilo koje vrijeme po isteku tri godine kako je Konvencija stupila na snagu za stranku, dotična stranka može se povući iz Konvencije uz pismenu obavijest depozitaru.
  • 2.
    Svako takvo povlačenje stupa na snagu po isteku od godinu dana kako je depozitar primio obavijest o povlačenju, ili nekog kasnijeg datuma koji je naznačen u obavijesti o povlačenju.
  • 3.
    Smatrat će se da se svaka stranka koja se povlači iz Konvencije povukla i iz svih protokola kojih je stranka.

Član 26. Vjerodostojni tekstovi

Izvornik ove konvencije, čiji su arapski, kineski, engleski, francuski, ruski i španski tekstovi jednako vjerodostojni, položit će se kod Generalnog sekretara Ujedinjenih naroda.

U POTVRDU TOGA niže potpisani, propisno ovlašćeni u tu svrhu, potpisali su ovu konvenciju.

Sastavljeno u New Yorku ovog devetog maja hiljadu devetsto devedeset i druge godine.

Član 3.

Ova odluka bit će objavljena u "Službenom glasniku BiH" na bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku i stupa na snagu danom objavljivanja.

Broj 01-011-149/2000
17. maja 2000. godine
Sarajevo

Predsjedavajući
Predsjedništva BiH
Alija Izetbegović, s.r.