USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
ODLUKA
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 54. i 60. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, na sjednici održanoj 31. augusta i 1. septembra 2001. godine, donio je
ODLUKU
Odbija se apelacija I. K., iz Sarajeva, protiv presude Vrhov- nog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Rev.251/99 od 10. februara 2000. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
Obrazloženje
I - Uvod
- 1.Apelant I. K., iz Sarajeva, izjavio je preko svog zastupnika, advokata H. J., apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine 30. augusta 2000. godine protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev.251/99 od 10. februara 2000. godine. Podnosilac apelacije je tražio da Ustavni sud ocijeni ustavnost ove presude na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.
- 2.Ustavni sud je zatražio 11. oktobra 2000. godine od Vrhovnog suda, a 27. aprila 2001. godine od Općine Centar Sarajevo, da dostave odgovor na apelaciju u skladu sa članom 16. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Vrhovni sud je dostavio odgovor 18. decembra 2000. godine, a Pravobranilaštvo Općine Centar Sarajevo 10. maja 2001. godine.
- 3.Vrhovni sud u svom odgovoru navodi da se apelacija odnosi na pitanja koja nisu sadržana u Ustavu Bosne i Hercegovine, dok pravobranilac Općine Centar smatra da žalbeni navodi iz apelacije nisu osnovani, pa predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
II - Činjenično stanje
- 4.Činjenice predmeta, koje proizilaze iz navoda apelanta i dokumenata predočenih Sudu, mogu se sumirati na sljedeći način:
a) Redovni postupak
- 5.Rješenjem Sreskog suda u Sarajevu broj R-119/52 od 3. decembra 1956, koje je postalo pravosnažno 24. jula 1959. godine, L. K., stric apelanta, je proglašen umrlim. Nakon toga, javni pravobranilac je, po službenoj dužnosti, pokrenuo ostavinski postupak iza umrlog L. K. Postupak je vođen pod brojem O-35/60. Apelant je, kao jedini nasljednik umrlog, prisustvovao ročištu, održanom 7. marta 1961. godine, i tom prilikom dao nasljedničku izjavu da nema interesa za raspravljanje zaostavštine. Nije se žalio u postupku na odlučenje povodom imovine L. K. iz Sarajeva.
- 6.Sreski sud u Sarajevu je, 23. augusta 1961 godine, donio rješenje broj O-35/60, kojim je imovina L. K. proglašena društvenom imovinom, što je uknjižbom u zemljišne knjige provedeno kod Sreskog suda u Sarajevu 26. januara 1962. godine. Rješenje broj O-35/60 je apelantu uručeno, na njegov zahtjev, 1992. godine.
- 7.Na dobijeno rješenje apelant je uložio žalbu Kantonalnom sudu u Sarajevu 25. februara 1992. godine, koji je svojim rješenjem broj Gž-236/97 od 28. augusta 1998. godine odbio žalbu apelanta i uputio ga da ostvarivanje nasljednih prava traži u parničnom postupku.
b) Ponavljanje pravosnažno okončanog postupka
- 8.Apelant je pokrenuo kod Općinskog suda I u Sarajevu nasljednopravnu parnicu. Općinski sud I je presudom brojem P:1467/97 od 29. maja 1998. odbio apelantovu tužbu.
- 9.Na ovu presudu apelant je uložio žalbu Kantonalnom sudu Sarajevo, koji je, presudom broj Gž-575/98 od 25. februara 1999. godine, žalbu odbio kao neosnovanu.
- 10.Na presudu Kantonalnog suda apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu, koji je odbio reviziju presudom broj Rev.251/99 od 10. februara 2000. godine.
III - Apelacija
- 11.Apelant se žali da su ostavinski postupak iz 1961. godine, kao i svi daljnji postupci, vođeni protivno važećim zakonima, te tvrdi da su bili ispunjeni zakonski uvjeti da zaostala imovina umrlog L. K. pređe u privatno vlasništvo apelanta, a ne da postane društvena svojina, kako su to odlučili nižestepeni sudovi.
- 12.U apelaciji se, nadalje, tvrdi da su navedenim presudama povrijeđena apelantova prava na pravičan postupak iz člana 6. Evropske konvencije za ljudska prava (u daljem tekstu: Konvencija) i pravo mirnog uživanja imovine iz člana 1. Protokola broj 1 Konvencije, odnosno član II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine.
IV - Relevantni domaći zakoni
a) Zakon o nasljeđivanju ("Službeni list FNRJ", broj 55/20)
- 13.U ovom ustavnopravnom sporu relevantne su odredbe Zakona o nasljeđivanju ("Službeni list FNRJ", broj 55/20) na osnovu kojeg je vođen ostavinski postupak O-35/60, što je saglasno članu 247. preuzetog Zakona o nasljeđivanju ("Službeni glasnik SRBH", broj 7/80).
- 14.Relevantnim odredbama ovoga zakona utvrđeno je da zaostavština umrlog lica prelazi, po sili zakona, na nasljednike u trenutku njegove smrti (član 135.). Ostavinski postupak se vodi po odredbama Zakona o parničnom postupku (član 174.). Prema članu 175. Zakona, ostavinski postupak se pokreće po službenoj dužnosti čim sud sazna da je neko lice umrlo ili da je proglašeno umrlim. U članu 183. Zakon o nasljeđivanju navodi se da je protiv rješenja o nasljeđivanju dozvoljena žalba koja se podnosi u roku od petnaest dana od dana dostavljanja rješenja. Član 229. propisuje način dostavljanja rješenja. Ovaj član glasi:
"Rješenje o nasljeđivanju dostavit će se svim nasljednicima i legatarima, kao i licima koja su u toku postupka istakla zahtjev na nasljeđe."
- 15.Član 238. propisuje ostvarivanje prava stranke u parnici ponavljanjem postupka po pravilima parničnog postupka kada je raspravljanje zaostavštine završeno pravosnažnim rješenjem o nasljeđivanju.
b) Zakon o postupanju sa imovinom koju su vlasnici morali napustiti u toku okupacije i imovinom koju im je oduzeo okupator i njegovi pomagači ("Službeni list FNRJ", broj 64/46)
- 16.Ovim zakonom propisano je kako se postupa sa napuštenom imovinom fizičkih i pravnih osoba FNRJ koju su morali napustiti tokom II. svjetskog rata. Prema članu 2. ovoga zakona vlasnik imovine mora podnijeti zahtjev za povrat imovine. Članom 6. je regulisano da će sva napuštena imovina biti pod upravom nadležnih društvenih organa dok nadležni organ ne odluči definitivno o povratu imovine vlasniku ili do odluke o prenošenju uprave nad imovinom na bliske srodnike. Član 7. Zakona glasi:
"U slučaju kad je nesumnjivo ustanovljeno da je vlasnik umro, kao i u slučaju kad se vlasnik nije pojavio, sud će na zahtjev bliskih srodnika predati ovima imovinu na upravu do rasprave ostavine.
Bliski srodnici mogu pokrenuti ostavinski postupak u roku od godinu dana po stupanju na snagu ovog zakona, odnosno od dana pravomoćnosti odluke o proglašenju nestalog vlasnika umrlim. Š...Ć".
c) Zakon o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ", br. 4/77, 36/77, 6/80, 36/80, 43/82, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91).
- 17.Uzimajući u obzir odredbe člana 495. stav 1. Zakona o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" broj 42/98), u predmetnom slučaju primjenjuju se odredbe bivšeg saveznog Zakona o parničnom postupku.
- 18.Ovim zakonom propisani su uvjeti za ponavljanje postupka na koje ukazuje Zakon o nasljeđivanju. Članom 421. stav 1. tačka 2. propisano je da nezakonito postupanje, a pogotovo propuštanje dostavljanja rješenja, predstavlja jedan od razloga za ponavljanje postupka. Ovaj zakon, dalje, reguliše da se prijedlog za ponavljanje postupka daje u roku od 30 dana od dana kada je odluka dostavljena stranci (član 423. stav 1. tačka 3.).
V - Dopustivost
- 19.Prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Bosne i Hercegovine ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 20.U skladu sa članom 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se apelacijom pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem korištenom pravnom lijeku.
- 21.Ustavni sud BiH naglašava da je Ustav BiH stupio na snagu 14. decembra 1995. godine, te da se od toga dana Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i njeni protokoli direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini i imaju prioritet nad svim ostalim zakonima (član II/2. Ustava BiH). Ipak, Ustav i Konvencija se mogu primijeniti samo na događaje koji su se desili poslije 14. decembra 1995. godine.
- 22.U predmetnom slučaju, izvorno odlučenje povodom zaostavštine L. K. doneseno je 1961. godine, prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine. Ovo rješenje je postalo pravosnažno 26. januara 1962. godine, a postupak je nastavljen 1992. godine, kada je apelant uložio žalbu na rješenje iz 1961. godine. Kantonalni sud je odbio ovu žalbu presudom broj Gž.236/97 od 28. augusta 1998. godine. Sud dalje uočava da je apelant pokrenuo i nasljednopravnu parnicu po pravilima o ponavljanju postupka, što je završeno presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Rev.251/99 od 10. februara 2000. godine.
- 23.Pri određivanju datuma početka propisanog roka od 60 dana, predviđenog članom 11. stavom 3. Poslovnika Ustavnog suda BiH, trebaju se uzeti u obzir samo efikasni i adekvatni pravni lijekovi. Prema sudskoj praksi Evropske konvencije, zahtjev za ponavljanje postupka se ne može smatrati efikasnim pravnim lijekom osim ako je uspješan i rezultira ponovnim otvaranjem postupka (odluka bivše Evropske komisije za ljudska prava E 10431/83 "G. protiv Federalne Republike Njemačke" od 16. decembra 1983. godine, DR 35, str. 243). Podnošenje takvog pravnog lijeka se inače ne može smatrati početkom propisanog roka od 60 dana, predviđenog članom 11. stav 3. Poslovnika Suda.
- 24.U konkretnom slučaju, postupak je ipak ponovljen pošto je nadležni sud prihvatio da ponovo raspravlja ostavinsko pitanje u parničnom postupku. Uzimajući u obzir ovu činjenicu, Ustavni sud smatra presudu Vrhovnog suda broj Rev.251/99 od 10. februara 2000. godine konačnom presudom. Presuda Vrhovnog suda je dostavljena apelantu 14. jula 2000. godine, a apelacija je podnesena Ustavnom sudu 30. augusta 2000. godine.
- 25.Slijedi da je apelacija podnesena Ustavnom sudu u roku od 60 dana od dana kada je apelant primio konačnu odluku. Apelacija je, stoga, dopustiva.
VI - Meritum
- 26.Ustavni sud BiH treba da ocijeni da li je, u toku nasljednopravne parnice, koju je apelant pokrenuo pred Općinskim sudom I Sarajevo, a koja je okončana odbijanjem revizije od 10. februara 2000. godine, Vrhovni sud povrijedio apelantova prava iz Ustava. Apelant tvrdi da su u tom smislu povrijeđena njegova prava iz člana 6. Konvencije i člana 1. Protokola broj 1 Konvencije. Kao što je već navedeno, Ustavni sud je jedino nadležan da ocjenjuje događaje koji su se desili nakon 14. decembra 1995. godine.
- 27.Ustavni sud ne nalazi bilo koje elemente koji ukazuju da je postupak, koji je vođen nakon 14. decembra 1995. godine, nepravičan i stoga smatra da su apelantovi navodi neosnovani u pogledu člana 6. Konvencije.
- 28.U pogledu člana 1. Protokola broj 1, Ustavni sud smatra da je rješenje kojim je imovina L. K. postala društvena svojina postalo pravosnažno i konačno još 1962. godine. Apelant nije u to vrijeme pobijao rješenje ili poduzeo bilo koje mjere da ostvari svoja prava.
- 29.Ustavni sud zaključuje da član 1. Protokola broj 1 štiti postojeće imovinsko pravo, ali ne uključuje pravo na sticanje imovine. Slijedi da, pošto apelant 14. decembra 1995. godine nije bio vlasnik imovine svog umrlog strica, u naknadnom postupku nije ni moglo doći do povrede njegovog prava iz člana 1. Protokola broj 1.
- 30.Slijedi da se apelacija mora odbiti.
Prema članu VI/4. Ustava BiH, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Ovu odluku Ustavni sud je donio jednoglasno, u sastavu: predsjednik Suda prof. dr. Snežana Savić i sudije prof. dr. Kasim Begić, dr. Hans Danelius, prof. dr. Joseph Marko, doc. dr. Zvonko Miljko, Azra Omeragić i prof. dr. Vitomir Popović.
U 37/00
31. augusta 2002. godine
Sarajevo
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
prof. dr. Snežana Savić, s. r.