USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
ODLUKA
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 54. i 60. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, na sjednici održanoj 10. i 11. maja 2002. godine, donio je
ODLUKU
Odbija se apelacija R. M. iz Sarajeva protiv rješenja Kanto- nalnog suda u Goraždu broj Gž-22/01 od 21. februara 2001. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
Obrazloženje
I - Postupak pred Ustavnim sudom
- 1.Gospodin R. M. (u daljem tekstu: apelant), koga zastupa gospodin M. I., advokat iz Goražda, podnio je 9. aprila 2001. godine, u skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovina (u daljem tekstu: Ustav BiH), apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Goraždu broj Gž-22/01 od 21. februara 2001. godine.
- 2.Na traženje Ustavnog suda, u smislu člana 16. Poslovnika Suda, Kantonalni sud u Goraždu je, dopisom broj SU 115/01 od 9. augusta 2001. godine, obavijestio Sud da smatra apelaciju neosnovanom.
II - Činjenično stanje
A. Okolnosti predmeta
- 3.U januaru 1978. godine apelant je pretrpio tjelesne ozljede usljed saobraćajne nesreće, te mu je dodijeljena renta i naknada za zdravstvenu njegu koju je trebalo isplatiti "Sarajevo-osiguranje" d.d. Sarajevo Filijala Goražde (dužnik). Osnovni sud II u Sarajevu je, presudom broj P-2288/90 od 26. septembra 1990. godine, naložio dužniku, između ostalog, plaćanje mjesečne rente u iznosu od 9.827,00 dinara počev od 1. septembra 1990. godine. Dužnik je ovu obavezu isplatio za mart mjesec 1992. godine, od kada je prestao izvršavati svoju obavezu.
- 4.Na prijedlog apelanta od 14. juna 1999. godine, Općinski sud u Goraždu, donio je rješenje broj I-54/99 od 14. juna 1999. godine, kojim je naložio "Sarajevo-osiguranju" d.d. Sarajevo Filijala Goražde, izvršenje radi plaćanja rente utvrđene presudom broj P-2288/90 od 26. septembra 1990. godine plaćanjem dospjelih obroka počev od 1. aprila 1992. godine do 31. maja 1999. godine u iznosu od 9.942,00 KM (nakon konverzije YU dinara po zvaničnom kursu Narodne banke BiH u martu 1992. godine).
- 5.Po prigovoru dužnika, Općinski sud u Goraždu je, rješenjem broj I-54/99 od 24. septembra 2000. godine, izmijenio rješenje o određivanju izvršenja i primijenio drugi princip u određivanju glavnog duga i odredio naplatu rente u iznosu od 0,000982 KM mjesečno, počev od 1. aprila 1994. godine.
- 6.Protiv ovog rješenja apelant je uložio žalbu Kantonalnom sudu u Goraždu, navodeći povrede odredbi o postupku i pogrešne primjene materijalnog prava. Apelant je naveo da nije sporno da je za mjesec april 1992. godine zvanični kurs Narodne banke Bosne i Hercegovine bio 85 YU dinara za 1 DEM. Prema tome, renta je na navedeni period trebala iznositi 9.942,00 KM. Pored toga, apelant navodi da prema članu 278. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima on ima pravo na punu naknadu, jer glavnica i kamata ne mogu naknaditi štetu koja je uzrokovana dužnikovom docnjom. Apelant je istakao da, u slučaju primjene alternativnog principa, sud ne bi trebao dodijeliti tako mali iznos, nego ga uputiti na parnicu. Apelant je, dalje, naveo da je nezakonita sudska odluka prema kojoj je odbijen zahtjev za prinudnu naplatu rente, jer presuda Osnovnog suda II u Sarajevu broj P-2288/90 ostaje na snazi sve dok ne bude izmijenjena drugom sudskom odlukom. Apelant je tražio od Kantonalnog suda u Goraždu da preinači osporeno rješenje u skladu sa prijedlogom od 19. septembra 2000. godine ili da ukine osporeno rješenje i vrati predmet na ponovni postupak.
- 7.Kantonalni sud u Goraždu je, rješenjem Gž-22/01 od 21. februara 2001. godine, odbio apelantovu žalbu kao neosnovanu, i potvrdio rješenje Općinskog suda u Goraždu broj I-54/99 od 24. septembra 2000. godine. Po mišljenju Kantonalnog suda u Goraždu, prvostepeni sud je ispravno primijenio materijalno pravo, tj. propise o pretvorbi YU dinara u BH dinare, te nakon toga BH dinare u KM. Kantonalni sud, nadalje, navodi da je prvostepeni sud pravilno postupio i kad je odbio apelantov zahtjev za isplatu buduće rente u iznosu od 115,61 KM počev od 1. juna 1999. godine, budući da ovako postavljen zahtjev nije u saglasnosti sa članom 16. Zakona o izvršnom postupku, tj. sa izvršnom ispravom na osnovu koje je doneseno predmetno rješenje o izvršenju. Iz istog razloga nisu prihvaćeni žalbeni navodi apelanta u kojima navodi da ima pravo na punu naknadu u skladu sa članom 278. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima. Kantonalni sud u Goraždu je naveo da apelantu ostaje otvorena mogućnost da pred nadležnim sudom traži izmjenu dosuđenih iznosa rente.
B. Relevantni domaći zakoni
(1) Propisi o pretvorbi novca
- 8.Sudovi su temeljili svoje odluke o pretvorbi duga na određenom broju propisa o pretvorbi novaca. Tako, prema Odluci o sprovođenju Uredbe o novcu Republike BiH ("Službeni list RBiH", broj 13/92), svi iznosi u YU dinarima (zaključno sa 17. augustom 1992. godine) se pretvaraju u BH dinare prema zvaničnom kursu od 10 YU dinara za 1 BH dinar. Prema Uredbi sa zakonskom snagom o promjeni vrijednosti dinara ("Službeni list RBiH", broj 16/94), utvrđuje se nova vrijednost dinara tako da jedan dinar vrijedi 10.000 postojećih dinara. Prema Zakonu o Centralnoj banci ("Službeni list BiH", broj 1/97), monetarna jedinica BiH je konvertibilna marka koja, u odnosu na postojeću valutu, vrijedi 100 BH dinara/1KM.
(2) Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 42/98 i 3/99)
- 9.Prema članu 364. st. 1. i 2. Zakona, protiv pravomoćne presude donesene u drugom stupnju, ako je u sporu primijenjen materijalni zakon Bosne i Hercegovine ili Federacije, odnosno međunarodni ugovor, stranke mogu izjaviti reviziju u roku od 30 dana od dana dostave prijepisa presude. Revizija nije dopuštena u imovinsko-pravnim i radnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, na predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 15.000 KM.
(3) Zakon o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89, 57/89 i "Službeni list RBiH", br. 2/92, 13/93, 13/94)
- 10.Prema članu 278. Zakona, povjerilac ima pravo na zateznu kamatu bez obzira na to da li je pretrpio kakvu štetu zbog dužnikove docnje. Ako je šteta koju je povjerilac pretrpio zbog dužnikovog zadocnjenja veća od iznosa koji bi dobio na ime zatezne kamate, on ima pravo zahtijevati razliku do potpune naknade štete.
(4) Zakon o izvršnom postupku ("Službeni list SFRJ", br. 20/78, 6/82, 74/87, 57/89, 20/90, 35/91 i 63/91 i "Službeni list RBiH", br. 16/92 i 13/94)
- 11.Prema članu 16. Zakona, Sud određuje izvršenje na osnovu izvršne isprave.
Izvršne isprave su:
- 1)izvršna sudska odluka i sudsko poravnanje;
- 2)izvršna odluka u upravnom postupku, poravnanje u upravnom postupku i izvršna odluka u prekršajnom postupku, ako glase na ispunjenje novčane obaveze;
- 3)druga odluka koja je kao izvršna isprava predviđena zakonom.
III - Apelacija
- 12.Apelant ističe da je rješenje Kantonalnog suda u Goraždu povrijedilo njegovo pravo na imovinu zaštićeno članom 1. Protokola broj 1 na Evropsku konvenciju i članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. Apelant navodi da je primjenom principa denominacije YU dinara u KM novčana tražbina - imovina povjerioca - obezvrijeđena u tolikoj mjeri da je postupak naplate postao bespredmetan i bezvrijedan. Apelant, također, navodi da je njegovo pravo na punu naknadu, predviđeno članom 278. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, potpuno zanemareno.
IV - Dopustivost
- 13.Ustavni sud ističe da je posljednja odluka u ovom predmetu rješenje Kantonalnog suda u Goraždu od 21. februara 2001. godine i da, imajući u vidu ograničen iznos potraživanja u ovom slučaju, zahtjev za reviziju Vrhovnom sudu Federacije nije dozvoljen (član 364. Zakona o parničnom postupku FBiH). Apelant je, prema tome, iscrpio sva raspoloživa pravna sredstva prema zakonima Federacije.
- 14.Apelant je izjavio apelaciju Ustavnom sudu 9. aprila 2001. godine, što znači u zakonskom roku predviđenom članom 11. stav 3. Poslovnika Suda.
- 15.Prema tome, apelacija je dopustiva.
V - Meritum
- 16.Apelant navodi da je povrijeđeno njegovo pravo na imovinu, kao i pravo predviđeno članom 278. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima.
- 17.Prema članu VI/3.b) Ustava BiH, Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Ustavni sud nema zadatak da ocjenjuje utvrđeno činjenično stanje ili tumačenje i primjenu zakona, što je zadatak nižih sudova, osim ako su odluke nižih sudova povrijedile ustavna prava. To je slučaj ukoliko su ustavna prava zanemarena ili pogrešno primijenjena u odluci redovnog suda, uključujući slučajeve kada je primjena zakona bila proizvoljna, kada je sam primijenjeni zakon neustavan ili kada su osnovna procesna prava (pravično suđenje, pravo na pristup sudu, djelotvorni pravni lijekovi itd.) bila povrijeđena.
- 18.Sud smatra da je ovaj predmet vezan za pravo na imovinu zaštićeno članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 na Evropsku konvenciju, čiji stav 1. glasi:
"Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava."
- 19.Sud ističe da Ustav BiH razmatra pitanja koja su se pojavila nakon 14. decembra 1995. godine, dana kada je Ustav BiH stupio na snagu. Prema tome, ako je apelant pretrpio štetu Odlukom o sprovođenju Uredbe o novcu Republike BiH iz 1992. godine ili Uredbom sa zakonskom snagom o promjeni vrijednosti dinara iz 1994. godine, to pitanje Sud ne može ispitati jer je izvan dometa njegove ocjene.
- 20.Što se tiče događaja koji su se kasnije desili, Ustavni sud se poziva na sudsku praksu Evropskog suda za ljudska prava (npr. Aka protiv Turske, presuda od 23. septembra 1998. godine) prema kojoj u slučaju eksproprijacije, odlaganje države da plati naknade može dovesti do povrede prava na imovinu ako, za vrijeme odlaganja, vrijednost dosuđenog iznosa bude znatno reducirana usljed devalvacije ili ako gubitak nije naknađen adekvatnom kamatnom stopom.
- 21.Međutim, potrebno je istaći da su predmet ocjene u ovom predmetu sudske odluke koje su osporene ovom apelacijom donesene u izvršnom postupku. Prema članu 16. Zakona o izvršnom postupku, kao što je naznačeno i u rješenju Kantonalnog suda u Goraždu, sud određuje izvršenje na osnovu izvršne isprave. Ne postoji mogućnost da se u toku izvršnog postupka vrši ispravka ili da se donose izmjene i promjene na izvršnoj ispravi koja je osnov izvršnog postupka. Bilo kakva sporna pitanja koja se tiču samo izvršne isprave, što je u ovom slučaju presuda Osnovnog suda II u Sarajevu, ne mogu biti istaknute u izvršnom postupku, nego se moraju navesti sudu u drugom postupku. U toku tog postupka, sud može ispitati sporna pitanja koja je naveo apelant, a naročito pitanje naknade za izgubljeni novčani iznos usljed denominacije. Sud, također, ističe da je apelant imao mogućnost da u drugim postupcima traži izmjenu visine rente.
- 22.Ustavni sud smatra da odluke donesene u izvršnom postupku nisu povrijedile apelantovo pravo na imovinu po Ustavu BiH ili Evropskoj konvenciji kada je u pitanju finansijski gubitak koji je mogao biti predmet ocjene u drugim postupcima.
- 23.Sud, stoga, zaključuje da osporene odluke nisu povrijedile apelantovo pravo na imovinu.
- 24.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Suda se konačne i obavezujuće.
Ovu odluku Ustavni sud je donio jednoglasno, u sastavu: predsjednik Suda prof. dr. Snežana Savić i sudije dr. Hans Danelius, prof. dr. Louis Favoreu, doc. dr. Zvonko Miljko, Azra Omeragić, prof. dr. Vitomir Popović i Mirko Zovko.
U 30/01
11. maja 2002. godine
Sarajevo
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
prof. dr. Snežana Savić